1

Poslovni broj: 76 Gž-4148/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 76 Gž-4148/2022-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Darije Horvat, kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća - sutkinje izvjestiteljice te Josipa Grubišića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. M., OIB: …, Z., koju zastupa punomoćnica A. Č., odvjetnica u V., protiv tuženika G. Z., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnik Z. G., odvjetnik u Z., i umješača na strani tuženika C. o. d.d., OIB: …, Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-758/2021-46 od 27. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 3. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-758/2021-46 od 27. srpnja 2022. u pobijanim točkama I., III. i IV. izreke.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe kao neosnovan.

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 43.750,00 kn/5806,62 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kako je to pobliže navedeno u točki I. izreke.

U točki II. izreke odbijena je tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.000,00 kn/265,45 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao neosnovanim.

U točki III. naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 11.788,64 kn/1564,62 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je u točki IV. odbijen zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka.

 

2. Citiranu presudu u točkama I., III. i IV. žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22 - dalje: ZPP) i predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova sastava žalbi.

 

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava sve žalbene navode tuženika i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Ispitujući žalbene razloge ovaj sud nije našao da bi u postupku pred prvostupanjskim sudom bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZPP-a, budući da je izreka presude razumljiva, a obrazloženje sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, nije proturječna i ovaj sud je može ispitati.

 

6. Kako nije nađena ni jedna druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, to nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

7. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile, te sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

8. Predmet prijepora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpjela zbog ozljeda iz štetnog događaja od 24. veljače 2016. kada je na nogostupu … u blizini kbr. …, zapela nogom za oštećenje – udubljenje, zbog čega je zadobila tjelesne povrede.

 

9. Prvostupanjski sud ocjenom provedenih dokaza utvrdio je da se štetni događaj desio padom na nogostupu … i to temeljem očevida na licu mjesta, na kom je tužiteljica pokazala mjesto pada i kojom prilikom je zatečeno oštećenje na nogostupu – udubljenje veličine 60 x 25 cm, dubine oko 4 cm, koje je uzrokovalo pad tužiteljice, a što je utvrđeno da predstavlja uzročno-posljedičnu vezu sa zadobivenim povredama koje je tužiteljica zadobila prilikom pada i to prijelom donjeg dijela lijeve palčane kosti s prijelomom stiloidnog nastavka lijeve lakatne kosti i natučenje lijevog koljena.

 

10. Također, iz danog obrazloženja proizlazi da je o štetnom događaju tužiteljica obavijestila i svjedoke I. M. i M. M. te da je iz njihovih iskaza vidljivo da im je tužiteljica reproducirala identičan slijed događaja.

 

11. Žalbeni navodi tuženika kako sud nije mogao pravilno utvrditi činjenice u pogledu dinamike nastanka štetnog događaja na temelju iskaza same tužiteljice i svjedoka koji nisu imali neposrednih saznanja o istom, već samo posredna od tužiteljice, nisu osnovani budući da iz svih provedenih dokaza i to očevida na licu mjesta kao i vještačenja proizlazi da se štetni događaj desio na način kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, što opravdava zaključak da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, kako je to navedeno u obrazloženju pobijane presude.

 

12. Žalbeni navodi kako iz izvješća PP Z. (list 61 spisa) proizlazi da se tužiteljica prilikom obavijesnog razgovora nije sjećala točnog mjesta događaja pa da se može zaključiti kako se događaj uopće nije desio, nisu osnovani budući da analizom sadržaja izvještaja proizlazi da je prilikom obavijesnog razgovora tužiteljica iskazala identično kao i u postupku, tj. da se kretala … kojom prilikom da je hodala po nogostupu i zapela za neravninu, zbog čega da se spotaknula i pala na tlo. To što je izjavila da se ne sjeća točnog mjesta događaja, ne dovodi u sumnju utvrđenje suda prvog stupnja da se sam događaj desio upravo na u postupku utvrđeni način.

 

13. Nadalje, žalbeni navodi o tome kako sud nije pravilno utvrdio isključivu krivnju tužiteljice, također nisu osnovani budući da zaključak o postojanju krivnje ili doprinosa ne proizlazi iz u postupku provedenih dokaza.

 

14. Odgovornost tuženika pravilno sud prvog stupnja prosuđuje pozivom na odredbu čl. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, br. 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/03, 153/13, 147/14, 36/15 i 68/18 – dalje: ZKG) koja propisuje da se komunalne djelatnosti obavljaju kao javna služba, a jedinice lokalne samouprave te pravne i fizičke osobe koje obavljaju komunalne djelatnosti obvezne su na temelju tog Zakona i posebnih propisa osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti, osigurati održavanje komunalnih objekata i uređaja u stanju funkcionalne sposobnosti, osigurati obavljanje komunalnih djelatnosti na načelima održivog razvoja, osigurati javnost rada, te na odredbu čl. 3. ZKG-a prema kojoj komunalne djelatnosti obuhvaćaju i održavanje javnih površina, a koje održavanje sukladno stavku 9. citirane odredbe podrazumijeva održavanje i pješačkih staza i pješačkih zona i javnih prometnih površina te dijelova javnih cesta koje prolaze kroz naselje kad se ti dijelovi ne održavaju kao javne ceste prema posebnom zakonu, s time da se javnoprometnim površinama u smislu Odluke o komunalnom redu (dalje: Odluka – „Službeni glasnik grada Z.“ broj 3/14, 16/14, 22/14, 25/15, 6/17) između ostalog smatraju pločnicima, nogostupima, kao i pješačke i biciklističke staze te slične površine (čl. 2), dok je obveza održavanja javnih površina urednim i čistim kako bi služile svrsi svoje namjene normirana daljnjom odredbom čl. 71. st. 1. citirane Odluke.

 

15. Primjenom iznesene materijalno-pravne osnove prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik postupao protivno obvezi iz čl. 2. ZKG-a jer nije poduzeo potrebne mjere u održavanju predmetnog pločnika jer nije popravio oštećenja na nogostupu na mjestu štetnog događaja pa je zbog toga i odgovoran tužiteljici za pretrpjelu štetu.

 

16. Neosnovano ustraje i dalje tuženik kod prigovora promašene pasivne legitimacije, koji prigovor je, kao neosnovan, pravilno otklonio prvostupanjski sud.

 

17. Naime, ZKG propisuje da je tuženik, kao jedinica lokalne samouprave, dužan osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalne djelatnosti (čl. 2. st. 2.), a prema odredbi čl. 3. ZKG-a komunalnu djelatnost, između ostalog, predstavlja održavanje javnih površina.

 

18. Istim zakonom utvrđeni su opći uvjeti i način obavljanja komunalne djelatnosti i ostvarivanje posebnog društvenog interesa u obavljanju tih djelatnosti, pa je propisano da je u cilju uređenja odnosa u komunalnom gospodarstvu predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave obvezno donijeti Odluku o komunalnom redu i mjere za njegovo provođenje (čl. 16.) te su propisana i tijela nadležna za nadzor provedbi odredbi komunalnog reda (čl. 17.).

 

19. Dakle, tuženik kao jedinica lokalne samouprave dužan je osigurati da komunalne i druge službe od općeg interesa djeluju tako da se zaštiti imovina građana te spriječi nanošenje štete.

 

20. Člankom 72. Odluke propisano je da je pravna osoba ili fizička osoba obrtnik kojoj je Grad povjerio obavljanje komunalne djelatnosti održavanja čistoće javnih površina, dužna ih je redovno i izvanredno održavati i čistiti sukladno programu održavanja komunalne infrastrukture na području Grada koji donosi Gradska skupština, dok je člankom 73 Odluke propisano da izvanredno čišćenje javnih površina određuje gradonačelnik ako su zbog vremenskih nepogoda, više sile ili drugih razloga javne površine prekomjerno onečišćene.

 

21. Po mišljenju ovoga suda, općim aktom jedinice lokalne samouprave, kojim se prenosi obveza održavanja javnih površina, tako i pločnika, na trgovačko društvo, konkretno Z. h., koji obavlja komunalnu djelatnost za tuženika, tuženik kao jedinica lokalne samouprave ne može se osloboditi obveze da preko istog poduzima mjere kojima se osigurava provedba odredbi komunalnog reda, pa se ne može osloboditi ni odgovornosti za naknadu štete nastale zbog nepridržavanja tih obveza. Dakle, nije prihvatljivo, kako to smatra tuženik, da se u opisanoj situaciji odgovornost za uspostavu pravne zaštite u cijelosti prebaci s jedinice lokalne samouprave na Z. h., koji obavlja komunalnu djelatnost za tuženika i time snizi razina te zaštite.

 

22. U pogledu visine naknade štete za zadobivene ozljede u visini koja tužiteljici nije dosuđena, a u pogledu koje ista ističe da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, utvrđeno je da su istaknuti žalbeni navodi neosnovani.

 

23. Naime, prvostupanjski sud pravilno je i potpuno utvrdio sve činjenice i okolnosti odlučne za primjenu odredbe čl. 1100. ZOO-a na način da je provedenim liječničkim vještačenjem utvrdio da je tužiteljica zadobila opisane tjelesne povrede zbog kojih je trpjela bolove jakog intenziteta 4 dana, srednjeg 14 dana i jakog intenziteta 56 dana, primaran strah jakog intenziteta u trenutku ozljeđivanja, sekundarni jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg 8 dana i blagog u trajanju od 21 dan te da su zadobivene ozljede dovele do umanjenja opće i životne sposobnosti tužiteljice od 10% te ožiljak u području ručnog zgloba i donjeg dijela lijeve podlaktice, koji predstavlja naruženje lakog stupnja, ponekad vidljivo.

 

24. Tužiteljici je također bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 60 dana po 2 sata te daljnjih 30 dana po jedan sat dnevno.

 

25. Stoga je pravilnom primjenom citirane zakonske odredbe prvostupanjski sud pravilno zaključio kako težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravilne novčane naknade neimovinske štete tužiteljice u iznosu od 40.000,00 kn/5.308,91 euro te imovinske štete od 497,71 euro/3.750,00 kn, koja je i dosuđena u točki I. izreke.

 

26. Žalbeni navodi o tome kako je vještak previsoko ocijenio smanjenje životne aktivnosti tužiteljice, nisu osnovani budući da je, kako je to i navedeno u pobijanoj presudi, provedeno vještačenje prvostupanjski sud prihvatio ocijenivši ga valjanim, danim sukladno pravilima struke i bez vidljivih nedostataka i proturječnosti, pri čemu valja reći da se u postupku vještak očitovao na sve iznesene prigovore i primjedbe tuženika.

 

27. Također su neosnovani žalbeni navodi o tome da je sud pogrešno utvrdio visinu tuđe pomoći i njege budući da je prilikom utvrđivanja iste uzeo u obzir da su tuđu pomoć i njegu pružali članovi obitelji i cijenu takve pomoći utvrdio je prema mjesnim prilikama u kojima živi tužiteljica, sukladno ovlasti iz čl. 223. ZPP-a, prema slobodnoj ocjeni.

 

28. Odluka o troškovima postupka također je pravilna i zakonita u smislu čl. 154. st. 1. i čl.155. ZPP-a.

 

29. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom, ne pripada mu pravo na naknadu troška sastava iste (čl. 154. st. 1. ZPP-a), dok tužiteljici nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu budući da nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

30. Slijedom navedenog, pobijana presuda potvrđena je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a, a pobijano rješenje temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 3. siječnja 2023.

 

 

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat, v.r.