Poslovni broj: 19 Gž-798/2022-2

                

        Republika Hrvatska

     Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

 

                                                                                                          Poslovni broj: 19 Gž-798/2022-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

                                                                     

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinje Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, sutkinje izvjestiteljice i suca Igora Delina, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I.F., OIB: ..., iz Z., zastupanog po punomoćniku T.Lj., odvjetniku iz Z., protiv tuženika H.z.z.o., OIB: ..., Z., zastupanog po ravnatelju L.V. dr. med. spec., a ovaj po punomoćnici A.B., dipl. pravnici, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-11061/2019-16 od 22. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 3. siječnja 2023.,

 

  p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tužitelja I.F. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-11061/2019-16 od 22. travnja 2022.

 

    Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

" I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužitelju, na ime stjecanja bez osnove:

- iznos od 16.475,13 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 25.12.2014. do isplate,

- iznos od 16,30 kuna od 12.5.2016. sa zakonskom zateznom kamatom do isplate,

- iznos od 3.986,91 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 12.52016. do isplate,

- iznos od 447,51 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 13.5.2016. do isplate,

- iznos od 447,24 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 14.5.2016. do isplate,

- iznos od 1.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 18.5.2016. do isplate,

- iznos od 9.672,43 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 21.5.2016. do isplate,

- iznos od 1.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 1.6.2016. do isplate,

- iznos od 7.650,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 1.6.2016. do isplate,

- iznos od 4.025,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 11.6.2016. do isplate,

- iznos od 447,24 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 16.6.2016. do isplate,

- iznos od 447,51 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 16.6.2016. do isplate,

- iznos od 1.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 16.6.2016. do isplate,

- iznos od 1.800,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 30.6.2016. do isplate,

- iznos od 629,81 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 1.7.2016. do isplate,

- iznos od 24.021,24 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 9.7.2016. do isplate,

- iznos od 447,51 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15.7.2016. do isplate,

- iznos od 447,24 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 19.7.2016. do isplate,

- iznos od 12.300,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 30.7.2016. do isplate,

- iznos od 894,75 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 17.8.2016. do isplate,

- iznos od 2.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 18.8.2016. do isplate,

- iznos od 7.569,46 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 23.8.2016. do isplate,

- iznos od 838,55 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 13.4.2018. do isplate,

- iznos od 1.636,74 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 28.4.2018. do isplate i

- iznos od 578,13 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 5.5.2018.2016. do isplate.

II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka."

 

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je u trenutku podnošenja tužbe bio osiguranik obveznog zdravstvenog osiguranja kao korisnik prava na mirovinu prema propisima o mirovinskom osiguranju te je umirovljen kao djelatna vojna osoba, po čl. 6.a Zakona o mirovinskom osiguranju djelatnih vojnih osoba. Odredbom spomenutog čl. Zakona omogućeno mu je bavljenje profesionalnom djelatnošću i pravo na primanje mirovine. 1. studenoga 2010. upisan je u imenik odvjetnika i pored obavljanja profesionalne djelatnosti, prima i mirovinu. Zdravstveno je osiguran kao umirovljenik, što je razvidno iz potvrde tuženika od 3. listopada 2018. Kako je u razdoblju od 1. studenoga 2010. pa do dana podnošenja tužbe bio osiguranik obveznog zdravstvenog osiguranja kao korisnik prava na mirovinu prema propisima o mirovinskom osiguranju djelatnih vojnih osoba i ovlaštenih službenih osoba Ministarstva unutarnjih poslova, tuženik je bez osnove stekao iznose zatražene tužbom. Tek rješenjem od 8. kolovoza 2019. tuženik je utvrdio da je tužitelj zdravstveno osigurana osoba, koja na području Republike Hrvatske samostalno, u obliku slobodnog zanimanja obavlja profesionalnu djelatnost odvjetništva od 1. studenoga 2010. Propust tuženika da ga svojim rješenjem uvrsti u zdravstveno osiguranu osobu ni na koji način ne može biti otegotan za njega. Rješenjem od 8. kolovoza 2019. retroaktivno je proglašen zdravstveno osiguranom osobom koja samostalno, u obliku slobodnog zanimanja obavlja profesionalnu djelatnost, što je protuzakonito i irelevantno, jer u trenutku podnošenja tužbe nije bio zdravstveno osigurana osoba koja na području Republike Hrvatske obavlja profesionalnu djelatnost u obliku slobodnog zanimanja. Pravo na mirovinu ostvaruje temeljem odredbe čl. 6.a Zakona o mirovinskom osiguranju djelatnih vojnih osoba. Člankom 5. st. 1. toga Zakona propisan je početak i prestanak razdoblja osiguranja te osnova osiguranja, pa je u konkretnome, tuženik bio dužan donijeti rješenje o statusu osiguranika na temelju kojeg bi doprinosi trebali biti plaćeni, što nije učinio, odnosno učinio je to tek 8. kolovoza 2019., s retroaktivnim učinkom. Sve od 1. rujna 2010. korisnik je prava na mirovinu temeljem čl. 6.a Zakona o mirovinskom osiguranju djelatnih vojnih osoba. Predlaže preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, odnosno istu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. Tuženik je u odgovoru na žalbu tužitelja naveo da je odredbama čl. 6. st. 1. i 2. Zakona o doprinosima propisano da je Porezna uprava Ministarstva financija nadležna za naplatu doprinosi i tužitelj pogrešno navodi da Porezna uprava djeluje prema njegovu (tuženikovu) nalogu. Nesporno je da je tužitelj bio korisnik invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad i to od 1. rujna 2010. do 30. listopada 2010., a od 1. studenoga 2010. prijavljen je na obvezno mirovinsko osiguranje osnovom obavljanja samostalne odvjetničke djelatnosti. Prema podacima evidentiranim u matičnoj evidenciji tuženika vodi se kao korisnik invalidske mirovine  zbog profesionalne nesposobnosti za rad, a uzevši u obzir da obavlja samostalnu profesionalnu djelatnost, Porezna uprava Ministarstva financija ne smatra ga umirovljenikom i obveznik je uplate doprinosa u skladu s odredbama čl. 7. st. 2. Zakona o doprinosima, kao fizička osoba koja obavlja samostalnu djelatnost. Tuženik je u spis dostavio sve dokaze koji potvrđuju ispravnost provedenog upravnog postupka. Posebno skreće pozornost na činjenicu da tužitelj nije uložio žalbu na rješenje tuženika od 28. listopada 2019. kojim je njegova žalba odbačena kao nepravovremena pa je rješenje tuženika postalo pravomoćno s danom 11. prosinca 2019., a izvršno je postalo 25. studenoga 2019., jer na to rješenje nije uložio žalbu niti je pokrenuo upravni spor. Nesporna je činjenica da je u konkretnome riječ o osobi koja obavlja slobodno zanimanje profesionalne djelatnosti, kao takav stječe status osiguranika, obveznika uplate doprinosa sukladno čl. 7. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Od 1. rujna 2010. obvezno je zdravstveno osiguran u svojstvu korisnika prava na mirovinu u skladu s odredbom čl. 7. st. 1. toč. 10. spomenutog Zakona. Predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19) i čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 80/22), ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik H.z.z.o. (dalje: ...) izvrši povrat uplaćenih doprinosa za zdravstveno osiguranje i to za razdoblje od 2014. pa do svibnja 2018., za koje u tužbi tvrdi da su mu naplaćeni bez pravne osnove, odnosno da se za te novčane iznose tuženik neosnovano obogatio, odnosno stekao ih bez pravne osnove.

 

7. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi slijedeće:

 

- da je tužitelju I.F. na temelju Rješenja Ministarstva obrane Klase: 140-01/10-02/1 Urbroj: 512-01-10-72 od 7. srpnja 2010. prestala djelatna vojna služba "s pravom na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad s danom 31. 08. 2010. uz častan otpust" (l.s. 37),

 

- da je tužitelj prema podacima iz matične evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje evidentiran kao korisnik invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad,

 

- da je tužitelju Rješenjem ..... ureda Z. Klase: UP/I-502-02/19-02/110, Ur. broj 338-21-02-02-19-3 od 8. kolovoza 2019. utvrđen status obvezno zdravstveno osigurane osobe ... kao osobe koja na području Republike Hrvatske samostalno u obliku slobodnog zanimanja obavlja profesionalnu djelatnost (l.s. 15), koje je rješenje postalo pravomoćno 26. rujna 2019. (l.s. 67),

 

- da je Rješenjem ... od 28. listopada 2019. odbačena žalba tužitelja I.F. na Rješenje Klase UP/I-502-02/19-02/10, Urbroj 338-21-02-02-19-3 od 8. kolovoza 2019., kao nepravovremena (l.s. 66),

 

- da je sukladno Potvrdi ... od 3. listopada 2018. tužitelj od 1. rujna 2010. kao korisnik prava na mirovinu zdravstveno osiguran obveznim zdravstvenim osiguranjem (l.s. 7) i

 

- da su od tužitelja I.F. prisilno naplaćeni novčani iznosi po osnovi doprinosa za zdravstveno osiguranje za razdoblje od 24. prosinca 2014. zaključno do 4. svibnja 2018. te da su djelomično plaćeni na račun državnog proračuna Republike Hrvatske i djelomično na račun Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje broj HR6510010051550100001 (l.s. 49).

 

8. Prvostupanjski je sud na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pobijanom presudom odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, jer je zaključio da je tužitelj bio obvezno zdravstveno osiguran u razdoblju od 1. studenoga 2010. do 4. svibnja 2018. kao osoba koja na području Republike Hrvatske samostalno u obliku slobodnog zanimanja obavlja profesionalnu djelatnost odvjetništva, što je i utvrđeno rješenjem od 8. kolovoza 2019. s klauzulom ovršnosti od 10. rujna 2019. i pravomoćnosti s danom 26. rujna 2019., pa kako su mu u razdoblju od 1. studenoga 2010. do 4. svibnja 2018. naplaćeni doprinosi s njegovog računa, kao obvezniku zdravstvenog osiguranja kao osobi koja samostalno, u obliku slobodnog zanimanja obavlja profesionalnu djelatnost i obveznik je plaćanja doprinosa za financiranje obveznih osiguranja, sukladno odredbi čl. 1. i 2. Zakona o doprinosima ("Narodne novine", broj 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 148/13, 41/14, 143/14, 115/16 i 106/18), njegov je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

9. Predmetni se tužbeni zahtjev temelji na pravnoj osnovi stjecanja bez osnove iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO).

10. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

11. Pravomoćno i ovršno rješenje ... od 8. kolovoza 2019. na temelju kojeg se tuženik naplatio od tužitelja za utuženi iznos predstavlja valjanu pravnu osnovu tuženikovog stjecanja tih novčanih sredstava, jer to rješenje nije ukinuto niti je izgubilo pravnu snagu.

12. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je u trenutku podnošenja tužbe bio osiguranik obveznog zdravstvenog osiguranja kao korisnik prava na mirovinu prema propisima o mirovinskom osiguranju i da je temeljem odredbe čl. 6.a Zakona o mirovinskom osiguranju djelatnih vojnih osoba i ovlaštenih službenih osoba Ministarstva unutarnjih poslova  bio ovlašten baviti se profesionalnom djelatnošću i primati mirovinu.

13. Istina je da je tužitelju rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske Klase: 140-01/10-02/1 Urbroj: 512-01-10-72 od 7. srpnja 2010. prestala djelatna vojna služba s pravom na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad s danom 31. kolovoza 2010. uz častan otpust, uz uvjete predviđene čl. 6.a Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba ("Narodne novine", broj 128/99, 129/00, 16/01, 22/02, 41/08, 97/12 i 118/12), jer je ispunio uvjete predviđene odredbom čl. 6.a spomenutog Zakona, za umirovljenjem i stjecanjem invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad.

14. Odredbom čl. 7. toč. 49. Zakona o doprinosima propisano je da je umirovljenik fizička osoba koja je stekla pravo iz obveznog mirovinskog osiguranja od tuzemnog isplatitelja mirovine ili inozemnog isplatitelja mirovine sukladno propisima Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti ili međudržavnim ugovorima o socijalnom osiguranju na starosnu mirovinu ili prijevremenu starosnu mirovinu, obiteljsku mirovinu, invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad ili invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad pod uvjetom da nije zaposlena ili ne obavlja djelatnost iz toč. 1. do 5. ovoga članka.

15. Međutim, korisnik invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad koji je zaposlen ili obavlja djelatnost iz toč. 1. do 5. ovoga članka Zakona ne smatra se umirovljenikom u smislu toga Zakona, kako je to izričito navedeno u čl. 7. toč. 49. spomenutog Zakona.

16. Kraj činjenice da se tužitelj sve od 1. studenoga 2010. u smislu Zakona o doprinosima ne smatra umirovljenikom, budući je rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske od 7. srpnja 2010. utvrđeno da mu prestaje djelatna vojna služba s pravom na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad (l.s. 37) te da se kao korisnik invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad i uz činjenicu obavljanja djelatnosti iz čl. 1. toč. 5. Zakona o doprinosima (djelatnosti fizičke osobe s obilježjem samostalnosti), jer je od 1. studenoga 2010. započeo s radom u odvjetništvu, ne smatra umirovljenikom pa je od 1. studenoga 2010. bio obveznikom plaćanja doprinosa za zdravstveno osiguranje, pa predmetne iznose kojih je isplatu zatražio tužbenim zahtjevom tuženik nije stekao bez pravne osnove, već upravo po navedenim odredbama Zakona o doprinosima.

17. Stoga žalba tužitelja nije osnovana.

18. Na osnovi iznesenog trebalo je po čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

 

                                                 U Zadru 3. siječnja 2023.

 

 

                                                                                                                  Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                     Katija Hrabrov