1

Poslovni broj 78 Gž Ob-1028/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 78 Gž Ob-1028/2022-2

 

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Burcar, članice vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja S. B., K., Republika Nj., zastupanog po punomoćnici E. K., odvjetnici iz Z., protiv protustranke I. B. iz L., OIB: …, koju zastupa punomoćnik J. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. & partneri u V., radi međunarodne otmice, odnosno protupravno zadržanog djeteta, mlt. B. B. iz B. S.-S., Republika Nj., koju zastupa posebna skrbnica B. F., dipl. pravnica iz Centra za posebno skrbništvo, Z., odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-1637/22-20 od 21. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 3. siječnja 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              Uvažava se žalba protustranke I. B. iz L., ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-1637/22-20 od 21. listopada 2022. i predmet se vraća sudu prvoga stupnja na ponovni postupak.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem naloženo je vraćanje djeteta, maloljetne B. B., rođene … 2015. u Nj. na način da se dozvoljava ocu S. B. da dijete odvede u Nj.

 

2. Protiv tog rješenja žali se protustranka ističući sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači pobijano rješenja na način da odbije prijedlog predlagatelja ili da ukine pobijano rješenje i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovni postupak.

 

3. Odgovorom na žalbu predlagatelj osporava žalbu i navode žalbe te predlaže da žalbeni sud odbije žalbu kao neosnovanu i da potvrdi pobijano rješenje.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Donoseći pobijanu odluku sud prvoga stupnja pošao je od slijedećih, nespornih, činjenica:

- da je majka bez znanja oca, bez dogovora s njim i bez njegove dozvole, s djetetom preselila u Republiku Hrvatsku,

 

- da je otac njemački državljanin, majka državljanka Republike Hrvatske, a da dijete ima i njemačko i hrvatsko državljanstvo,

 

- da su se stranke sporazumno razvele pred Obiteljskim sudom u Gelnhausenu, te su pred istim sklopile i Sporazum od 19. svibnja 2017., kojim je ugovoreno: da roditelji imaju zajedničku roditeljsku skrb, da će dijete imati uobičajeno prebivalište u socijalnom okruženju majke, a da otac ima pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom, da majka neće odseliti u Hrvatsku i da će pravovremeno obavještavati oca o posjetima djedu i baki u Hrvatskoj,

 

- da dijete stranaka ima prijavljeno prebivalište u Nj. (list 109-112 spisa),

 

- da je dijete s majkom, u skladu s tim sporazumom, živjelo u Republici Nj. od rođenja do odvođenja u Republiku Hrvatsku u veljači 2022., za što od oca nije tražena suglasnost, niti je obaviješten o namjeri majke da s djetetom preseli u Hrvatsku,

 

- da je mlt. dijete stranaka školski obveznik, a nije upisano i ne pohađa školu,
 

- da je u Nj. kod Općinskog suda Amtsgericht Gelnhausen, protiv majke, pokrenut kazneni postupak zbog kaznenog djela iz članka 235. stavak 1. Kaznenog zakona Savezne Republike Nj.,

 

- da je majci na temelju europskog uhidbenog naloga Općinskog suda Amtsgericht Gelnhausen broj 43 Gs-3331 Js 6334/22 od 18. kolovoza 2022. godine pod poslovnim brojem Kv-eun-2/2022-8; Kir-eun-2/2022-11 određen istražni zatvor rješenjem Županijskog suda u Varaždinu,

 

- zbog čega je maloljetno dijete stranaka bilo smješteno u udomiteljskoj obitelji,

 

- da je 27. rujna 2022. Županijski sud u Varaždinu ukinuo majci istražni zatvor te je ona puštena na slobodu, a određene su joj mjere opreza: zabrane napuštanja
boravišta u V. županiji, obveze redovitog javljanja svakog ponedjeljka
Policijskoj postaji I., privremenim oduzimanjem putne i druge isprave za prijelaz
državne granice (list 153-155 spisa),

             

- da je 19. listopada 2022. Županijski sud u Varaždinu donio odluku o predaji tražene osobe (majke I. B.), ovdje protustranke, nadležnim tijelima u Republici Nj., sve na temelju Europskog uhidbenog naloga, koja odluka nije pravomoćna,

- da se u Nj. vodi postupak u kojem je otac predložio promjenu odluke s kime će malodobno dijete stranaka stanovati, a da je za taj je postupak poziv majka primila u srpnju 2022.,

- uz koje nesporne činjenice je sud utvrdio da protustranka nije dokazala istinitost svojih činjeničnih tvrdnji da bi otac bio nasilan prema njoj, kao i tvrdnje da otac na neki i koji način ugrožava dijete ili da se bavi uzgojem marihuane,

- uz što da dijete iskazuje da joj je s oba roditelja lijepo, da ju oba roditelja vole i maze, zbog čega da mijenja mišljenje s kojim od roditelja želi živjeti zavisno o tome s kojim je roditeljem u određenom trenutku.

 

6. Na temelju tih činjenica sud je izveo zaključak da odvođenje maloljetnog djeteta iz Republike Nj. u Republiku Hrvatsku radi preseljenja, bez suglasnosti drugog roditelja i protivno sporazumu postignutom između stranaka u za to predviđenom postupka, predstavlja čin koji se može kvalificirati kao protupravno odvođenje djeteta, odnosno međunarodna otmica djeteta, zbog čega da su na temelju čl. 3. st. 1., čl. 4., čl. 5. i čl. 12. Haške konvencije o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece (Nar. nov., Međunarodni ugovori broj 8/18., dalje: Konvencija) ispunjene sve pretpostavke za donošenje rješenja kakvo je doneseno, pri tome zaključujući da nije bila mjesta ne prihvaćanju predmetnog zahtjeva u smislu čl. 13. navedene Konvencije.

 

7. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP) i unutar navoda žalbe ovaj je sud ocijenio osnovanim pozivanje protustranke na povredu iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

 

8. Člankom 22. st. 5. Zakona o provedbi Konvencije o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece (Nar. nov. broj 99/18.) propisani su obvezni elementi koje rješenje, kakvo se traži donijeti u ovom postupku, mora sadržavati. Tako je propisano da će sud u rješenju kojim prihvaća zahtjev za povratak protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta odrediti način, vrijeme i mjesto povratka djeteta.

 

9. Međutim, u konkretnom slučaju:

 

- zahtjev za povrat djeteta sadržan u prijedlogu predlagatelja od 24. kolovoza 2022. ne sadrži prijedlog roka u kojem dijete dobrovoljno mora biti vraćeno, a niti je sud prvoga stupnja taj rok odredio u pobijanom rješenju, na koji je način u ovom postupku, koji je žuran, vremenski period u kojem se vraćanje djeteta ima izvršiti prepušteno na volju i tumačenje strankama, što je od utjecaja i na pokretanje ovršnog postupka, jer zavisi o (ne)ispunjenju obveze u paricijskom roku koji nije poznat,

 

- naloženo je vraćanje djeteta, ali nije određeno tko treba vratiti dijete, odnosno predati dijete ocu koji je dobio dozvolu da dijete odvede u Republiku Nj., u tom nekom, za sada neodređenom roku (potrebno je razjasniti je li dijete kod majke ili u udomiteljskoj obitelji ili kod bake i djeda te osobi kod koje se nalazi naložiti da dijete preda ocu),

- kao mjesto odvođenja određena je samo Republika Nj., ali ne i točno mjesto u Republici Nj. gdje će dijete biti vraćeno, a temeljno je pravo svakog roditelja da zna gdje mu se nalazi dijete te se davanjem dozvole ocu da dijete samo općenito odvede u Republiku Nj. majku potencijalno dovodi u poziciju da ne zna gdje će biti njezino dijete i onemogućuju joj se, potencijalno, ostvarivanje njezinih prava u odnosu na dijete sukladno trenutno važećem sporazumu postignutom između stranaka,

 

- dok se kao način vraćanja u izreci navodi samo dozvola ocu da odvede dijete u Republiku Nj., a da pri tome nije određeno ni gdje niti od koga otac treba preuzeti dijete kako bi mogao odvesti dijete, a niti je obrazloženo zbog čega majci, s kojom dijete prema još važećem sporazumu treba živjeti, nije naloženo da ona vrati dijete u Republiku Nj. (nije razumljivo odbija li majka dobrovoljno zajedno s djetetom vratiti se u Republiku Nj. ili to nije u mogućnosti učiniti jer je rješenje kojim je određeno njezino izručenje Republici Nj. na temelju Europskog uhidbenog naloga postalo pravomoćno), jer činjenica da je dijete nezakonito odvela ne znači, sama po sebi, da će majka, nakon svih postupaka koji su protiv nje pokrenuti, odbiti vratiti se s djetetom u Republiku Nj., gdje će konačno biti i donesena odluka o eventualnoj promjeni sporazuma o tome gdje i s kim će dijete dalje živjeti.

 

10. Glede ostalih navoda žalbe valja odgovoriti da je sud prvoga stupnja pravilno ocijenio i dao je valjane razloge za zaključak da nije bilo mjesta odbijanju predmetnog prijedloga u smislu čl. 13. Konvencije i to jer ni prema shvaćanju ovoga suda, iz činjeničnih okolnosti koje su utvrđene, ne proizlazi da bi bila ispunjena bilo koja od pretpostavki iz te odredbe.

 

11. Isto tako sud je cijenio mišljenje samog dijete o tome s kim bi i gdje bi željelo živjeti na način kako je propisano čl. 7. st. 3. Zakona o provedbi Konvencije o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece. Kako je pravilno sud utvrdio da samo dijete o tom pitanju mijenja mišljenje jer je vezano i voli oba roditelja, koji se o njemu dobro brinu, a i radi se o djetetu relativno niske kronološke dobi (7 godina), uz što je dijete veći dio života provelo u Nj., bolje govori taj jezik i tamo je već trebalo krenuti u školu, a postoji i, još uvijek važeći, sporazum stranaka da će uobičajeno boravište djeteta biti upravo u Nj., to u takvoj situaciji promjenjivo mišljenje djeteta o tome gdje stvarno želi živjeti nije faktor koji bi utjecao na donošenje drugačijeg zaključka od onog do kojeg je došao sud prvoga stupnja, da se dijete treba vratiti u Nj., neovisno od mišljenja Centra za socijalnu skrb. Naime, žalitelju valja odgovoriti da u postupku kakav je predmetni sud, suprotno navodima žalbe, a u smislu čl. 7. st. 3. navedenog Zakona cijeni mišljenje samog djeteta, a ne mišljenje nadležnih tijela o tome gdje bi dijete trebalo živjeti.

 

12. Također, pravilan je zaključak suda prvoga stupnja da preseljenje djeteta iz mjesta uobičajenog boravišta u Republici Nj. u Republiku Hrvatsku, bez znanja i odobrenja predlagatelja i suprotno postignutom sporazumu roditelja da majka to neće učiniti, predstavlja čin nezakonitog odvođenja djeteta u smislu čl. 3. Haške konvencije, što samo po sebi opravdava nalaganje vraćanje djeteta  u mjesto njegova uobičajenog boravišta. Time se, suprotno navodima žalbe, majku ne sprječava da se i ona vrati s djetetom u Republiku Nj. i da dijete i nadalje nastavi živjeti s njom, a da s ocem ostvaruje osobne odnose, sve dok takav sporazum stranaka, eventualno, u postupku koji je pokrenuo otac, ne bude izmijenjen. Naprotiv majka ima svako pravo nastaviti živjeti s djetetom u Nj. sve do donošenja drugačije odluke, no samovolju jednog roditelja na štetu drugog roditelja i njegovih roditeljskih prava sudovi ne mogu i ne smiju tolerirati jer se time šteti i interesima maloljetne djece, ali i pravima drugog roditelja na štetu čijih je roditeljskih prava poduzeta neka radnju. Stoga u takvim situacijama sudovi trebaju pružiti zaštitu roditelju čija su prava nezakonitim odvođenjem djeteta povrijeđena i kroz donošenje rješenja kojima se nalaže vraćanje djeteta, u koliko, ako u ovom slučaju, to ne šteti interesima samog djeteta i za to su ispunjene zakonom propisane pretpostavke.

 

13. Shodno rečenom odlučeno je kao u izreci pobijanog rješenja na temelju čl. 380. točka 3. ZPP te će sud prvoga stupnja nakon što otkloni nedostatke na koje je ukazano pod točkom 9. obrazloženja ove drugostupanjske odluke, donijeti novo rješenje koje će se moći ispitati. 

 

U Zagrebu 3. siječnja 2023.

 

Predsjednica vijeća:

Ines Smoljan, v.r.