1

Poslovni broj 21 Gž R-48/2022-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 21 Gž R-48/2022-3

U  I ME  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joke Umićević predsjednice vijeća, Mirele Mijoč Kramar članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Iris Gović Penić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. R. iz Z., OIB:…, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva B. i p. j.t.d. Z., protiv tuženika Srednja škola B. n. M., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik L. M., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-113/18 od 2. studenoga 2021., dana 3. siječnja 2023.,

p r e s u d i o   j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-113/18 od 2. studenoga 2021. pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja preko iznosa od 41.544,40 kuna/5.513,89 eura[1] do iznosa od 45.376,00 kuna/ 6.022,43 eura, za iznos od 3.831,60 kuna /508,54 eura, sa zateznim kamatama i pod točkom IV. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova u iznosu od 10.593,75 kuna/ 508,54 eura sa zateznim kamatama.

II. Prihvaća se žalba tužitelja kao djelomično osnovana i preinačava presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-113/18 od 2. studenoga 2021. pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 2.116,93 eura/15.950,00 kuna sa zateznim kamatama te pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka za iznos od 1.987,77 eura/14.976,87 kuna sa zateznim kamatama i sudi:

 1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju daljnji iznos od 2.116,93 eura/15.950,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 16. studenoga 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 8 dana.

 2. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi daljnji parnični trošak u iznosu 1.987,77 eura/14.976,87 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 3. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 25.594,40 kuna sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 24.050,00 kuna od 16. studenog 2018. pa do isplate, a na iznos od 1.544,40 kuna od presuđenja pa do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana (toč. I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev preko iznosa od 25.594,40 kuna, a do zatraženog iznosa od 45.376,00 kuna, naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 4.554,38 kuna sa zateznim kamatama tekućom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana (toč. III. izreke), a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troška preko određenog iznosa od 4.554,38 kuna, a do zatraženog iznosa (toč. IV. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom II. i IV. izreke žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP) te predlaže da ovaj sud prihvati žalbu i preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, podredno ukine i vrati na ponovni postupak. 

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koja mu je nastala na radu kod tuženika.

5. U žalbenoj fazi postupka sporno je, po žalbi tužitelja, da li je tužitelj doprinio nastanku štete, sporna je visina tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i odluka o troškovima.

6. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio, nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Budući je prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tužitelj u svojoj žalbi.

8. Tijekom postupka prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude. Zbog navedenog, ovaj sud prihvaća u cijelosti takvo utvrđeno činjenično stanje, pa prema tome nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni opravdanje dano za njega.

9. Nije sporno da je tužitelj, kao zaposlenik tuženika na radnom mjestu domara-kućnog majstora, doživio teške tjelesne ozljede kada je prilikom penjanja radi izmjene rasvjetnih tijela sa stropa športske dvorane tuženika, pao sa skele.

10. Ocjenom nalaza i mišljenje vještaka zaštite na radu B. P. prema kojem je tužitelj bio raspoređen na obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada suprotno odredbama čl. 13. toč. 2, čl. 32. toč. 4., čl. 36. toč. 1. i 4. i čl. 44. toč. 2. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, broj 71/14, 118/14 i 154/14, u daljnjem tekstu: ZZR) i čl. 75. Pravilnika o zaštiti na radu u građevinarstvu (Službeni list, broj 42/68 i 45/68), da nije smio biti raspoređen na takvu vrstu rada jer se na isti ne smije raspoređivati radnik koji nema validan liječnički pregled i nije obučen za takav rad, odnosno rad na siguran način, da skela nije bila montirana sukladno propisu, a osobe koje su postavljale skelu nisu bile stručno osposobljene ni za montažu ni za demontažu skele, a da je tužitelj doprinio svom ozljeđivanju jer se penjao na nepropisan način te ocjenom iskaza tužitelja i zakonskog zastupnika i svjedoka N. T. i N. K., prvostupanjski sud je ocijenio doprinos tužitelja štetnom događaju u omjeru od 35%. Pri tome se prvostupanjski sud pozvao na odredbe čl. 111. Zakona o radu ( Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, u daljnjem tekstu: ZR), čl. 25. ZZR, čl. 1045. st. 1., čl. 1092. i čl. 1106. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO).

11. Odredbom čl. 25. st. 1. ZZR propisano je da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječu od rada, i poslodavac za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

12. Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku određena je i odredbama članka 111. ZR). Tako je odredbom st. 1. tog članka propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

13. Poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivna ili kauzalna odgovornost) može se te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkom iz odredbe čl. 25. st. 2. ZZR. Iz sadržaja odredbe čl. 25. st. 2. ZZR proizlazi kako se poslodavac može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti u tri slučaja i to: a) ako je šteta nastala zbog više sile, b) ako je riječ o namjeri ili krajnjoj nepažnji radnika i c) ako je šteta nastala namjerom ili nepažnjom treće osobe, na što poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Krajnjom nepažnjom (nemarnošću) smatra se ponašanje subjekta (štetnika) koje ne udovoljava ni najnižem standardu, a to je pažnja prosječnog čovjeka.

14. Slijedom navedenog tuženik - poslodavac u predmetnom slučaju odgovara za štetu tužitelju po kriteriju objektivne odgovornosti na temelju odredbe čl. 111. st. 1. ZR, u svezi sa odredbom čl. 25. st. 1. ZZR kojom odredbom je propisana odgovornost poslodavca za štetu koju pretrpi radnik na radu ili u vezi s radom po načelu uzročnosti (objektivna odgovornost,) što znači da postoji oboriva pretpostavka (presumpcija) poslodavčeve krivnje i da teret dokazivanja suprotnoga leži na poslodavcu. U ovom postupku poslodavac (tuženik) je, i prema shvaćanju ovog suda, dokazao da je do štetnog događaja došlo krajnjom nepažnjom tužitelja, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

15. Suprotni žalbeni navodi tužitelja kojima u prilog svojih tvrdnji ocjenjuje iskaze tužitelja i svjedoka te nalaz i mišljenje vještaka zaštite na radu i osporava utvrđenja prvostupanjskog suda o nastanku štetnog događaja i doprinosu tužitelja nisu uspjeli dovesti u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda. Naime, s obzirom da je utvrđeno da je tužitelj bio svjestan činjenice da nije stručno osposobljen za obavljanje poslova montaže i demontaže skele sukladno čl. 75. Pravilnika o zaštiti na radu u građevinarstvu, da nije montirao skelu na propisan način i nije na propisan način vršio penjanje na skelu, što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka zaštite na radu te iskaza svjedoka, inspektora rada, O. K., da iz iskaza svjedoka N. T., koji je imao elektromonterski obrt, proizlazi da je s ravnateljem tuženika dogovorio izvođenje predmetnih radova, da je svjedok trebao montirati skelu, da ga je dočekala već djelomično montirana skela, da su mu tužitelj i drugi domar N. K. trebali biti pomoćni radnici u dodavanju elemenata sa poda, da je svjedok N. T. tražio tužitelja da sačekaju drugog domara, ali da mu je tužitelj rekao da mu se žuri jer mora ići brati masline i da će to napraviti i prije nego se vrati N. K. te se počeo sam penjati na skelu, da je tužitelja drugi domar svjedok N. K. upozoravao da se ne penje na skelu prije nego što dođe T., da su oni trebali biti pomoćnici sa poda, da je upozorio tužitelja da to treba obaviti N. T. sa konopom i opasačem, jer je već radio sa T. i znao je kako se to radi, a kada je svjedok N. K. otišao odnijeti račun u kancelariju tužitelj je samovoljno nastavio raditi, odgurao djelomično montiranu skelu do tribine i stavio ljestve na njih iako se ne stavljaju ljestve na skelu nego se penje sa strane i prilikom penjanja pao, i prema shvaćanju ovog suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja, čak i u većem omjeru, ali imajući u vidu odredbu čl. 365. ZPP svakako u dosuđenom omjeru od 35%. Pri čemu su neosnovani žalbeni navodi tužitelja da mu se stavlja na teret da nije odbio obavljati rad po nalogu poslodavca s obzirom da je u postupku utvrđeno da je tužitelj samovoljno odlučio obaviti zadatak za koji nije bio zadužen, na način na koji je sam odlučio.

16. Nadalje, sporno je da li težina povrede prava osobnosti i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade tužitelju za neimovinsku štetu preko utvrđenog iznosa.

17. Odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema stavku 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

18. Prilikom donošenja odluke o povredi prava osobnosti tužitelja, u konkretnom slučaju sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještacima odgovarajuće struke doc.prim.dr.sc. V. G., spec. psihijatar, doc.dr.sc. M. M., prim,dr.med., spec.ortopedije i traumatologije i dr. I. Š., subspec.pulmolog, koji su nalaze i mišljenja utemeljili na priloženoj medicinskoj dokumentaciji, a u svojim očitovanjima argumentirano otklonili sve prigovore te pritom utvrdili relevantne okolnosti u skladu s pravilima znanosti i vještine, potpuno i bez proturječnosti.

19. Provedenim vještačenjem po vještacima psihijatru i traumatologu prvostupanjski sud je utvrdio da su kod tužitelja zaostale trajne posljedice u vidu stanja nakon serijskog prijeloma rebara bez posljedičnih smetnji ventilacije koje se manifestira bolovima u području prijeloma i povremenim zaduhama prilikom napora, tužitelj je trpio jake bolove u trajanju od 5 dana ukupno, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana ukupno te bolove lakog intenziteta u trajanju od daljnjih 60 dana ukupno, bolovi koje je tužitelj povrh navedenih trpio tijekom liječenja kao i bolovi koje tužitelj i dalje trpi ulaze u ocjenu trajnih posljedica, tuđa pomoć pružana od strane ukućana bila mu je potrebna od 12. prosinca 2015. do 21. siječnja 2016. i to u opsegu od dva sata dnevno, u daljnjem tijeku, narednih 4 tjedna, tuđa pomoć tužitelju bila je potrebna u opsegu od 2x 3 sata tjedno za obavljanje težih poslova, štetni događaj je rezultirao umanjenjem opće životne i radne aktivnosti tužitelja s ortopedsko traumatološkog motrišta u opsegu od 6%, a s psihijatrijskog motrišta rezultirao je umanjenjem opće životne i radne aktivnosti tužitelja u opsegu od 7%, ukupno s ortopedsko traumatološkog i psihijatrijskog motrišta, umanjenje opće životne i radne aktivnosti tužitelja vještaci cijene u ukupnom omjeru od 11%, što je kasnije ispravljeno na 13%.

20. Provedenim vještačenjem po vještaku pulmologu prvostupanjski sud je utvrdio da je uzrok štete koju trpi tužitelj posljedica zadobivenih višestrukih tjelesnih ozljeda, da postoji uzročno posljedična veza između štete koju trpi tužitelj i ozljeda koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju od 5. prosinca 2015., tužitelj je trpio bolove u područjima prijeloma rebara, jakog intenziteta u trajanju od 5 dana ukupno i bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana ukupno te bolove lakog intenziteta u trajanju od daljnjih 60 dana, tuđa pomoć pružena od strane ukućana bila mu je potrebna u sljedećih 6 tjedana u trajanju od 2 sata dnevno (održavanje osobne higijene, oblačenje-svlačenje, nabavka životnih potrepština, odlazak na preglede i slično), u daljnjem tijeku narednih 4 tjedna, tuđa pomoć tužitelju bila je potrebna u opsegu od 2x3 sata tjedno, štetni događaj je rezultirao smanjenjem opće životne i radne aktivnosti tužitelja u opsegu od 10% trajno. Nakon objedinjavanja vještaci su naveli kako ukupno umanjenje opće životne i radne sposobnosti tužitelja s ortopedsko-traumatološkog, psihijatrijskog i pulmološkog motrišta iznosi 15%.

21. Prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 1100. ZOO tužitelju utvrdio pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 37.000,00 kuna, od kojeg iznosa je prvostupanjski sud odbio postotak od 35 % u kojem je tužitelj doprinio nastanku štete pa je s te osnove dosudio iznos od 24.050,00 kuna.

22. Međutim, po ocjeni ovoga suda, imajući u vidu okolnosti samoga štetnog događaja, jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli i straha, jačinu i trajanje posljedica, način na koji se iste očituju, vrijeme čekanja na naknadu, kao i značenje povrijeđenog dobra i cilj kojemu služi ta naknada na način da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo iz citirane odredbe kada je utvrdio osnovanim zahtjev tužitelja s osnova pretrpljene neimovinske štete uzimajući u obzir kvalifikatorne okolnosti u ukupnom iznosu od samo 37.000,00 kuna, s obzirom da bi, prema shvaćanju ovog suda, imajući u vidu i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pravična naknada u svojoj ukupnosti u iznosu od 54.000,00 kuna predstavljala primjereno zadovoljenje u smislu navedenog propisa (imajući u vidu primjerice odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1894/99 od 3. prosinca 2002., prije zauzetih pravnih shvaćanja). Pri tome je ovaj sud posebno imao u vidu da je štetni događaj rezultirao umanjenjem opće životne i radne aktivnosti tužitelja s ortopedsko traumatološkog motrišta u opsegu od 6%, a s psihijatrijskog motrišta je rezultirao umanjenjem opće životne i radne aktivnosti tužitelja u opsegu od 7%, ukupno s ortopedsko traumatološkog i psihijatrijskog motrišta umanjenje opće životne i radne aktivnosti tužitelja vještaci cijene u ukupnom omjeru od 11%, što je kasnije ispravljeno na 13%, a sa pulmološkog motrišta štetni događaj je rezultirao smanjenjem opće životne i radne aktivnosti tužitelja u opsegu od 10% trajno, a nakon objedinjavanja vještaci su naveli kako ukupno umanjenje opće životne i radne sposobnosti tužitelja s ortopedsko-traumatološkog, psihijatrijskog i pulmološkog motrišta iznosi 15%, što znači da tužitelj trpi trajne posljedice na zdravlje sa tri različita motrišta. Odbijanjem utvrđenog doprinosa tužitelja u omjeru od 35 % tužitelju bi s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripadalo 40.000,00 kuna.

23. Pri tome treba navesti da kriterij, odnosno kvalifikatorne okolnosti po kojima se utvrđuje pravo na isplatu pravične novčane naknade i njezina visina nisu samostalan niti pravno obvezujući pojedinačno određen oblik neimovinske štete već kvalifikatorne okolnosti koje prema odredbi čl. 1100. ZOO nisu ograničene kao niti sami oblici povreda prava osobnosti koje su navedene u čl. 19. st. 2. ZOO pa kako duševne boli, kao kvalifikatorne okolnosti mogu predstavljati i duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, pretrpljenih tjelesnih bolova, straha i sve druge duševne boli koje sud prihvati kao pravno odlučne.

24. Stoga, kako tužitelj s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje traži iznos od 43.000,00 kuna, a ovaj sud je utvrdio  kako bi  s te osnova (uz uračunat doprinos tužitelja) pripadalo 40.000,00 kuna, a s te osnova je suđeno 24.050,00 kuna, pa bi ukupno tužitelju pripadalo 41.544,40 kuna, a suđeno je 25.594,40 kuna, valjalo je na temelju odredbe čl. 373. st. 3. ZPP djelomično preinačiti i tužitelju dosuditi i daljnji iznos od 15.950,00 kuna. U preostalom dijelu, za iznos od 3.831,60 kuna je na temelju odredbe čl. 368. st.1. ZPP valjalo odbiti žalbu kao djelomično neosnovanu i prvostupanjsku presudu u tom dijelu potvrditi.

25. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 155. ZPP i odredbu Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) kada nije priznao trošak sastav podneska od 24. srpnja 2019. kojim se tužitelj iscrpno i argumentirano očitovao na navode odgovora na tužbu i trošak sastava podneska od 1. listopada 2020. kojim se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, što znači, da tužitelju, uz priznatih 925 bodova pripada još 200 bodova, znači ukupno 1125 bodova, što uz PDV od 25 % (Tbr.42) iznosi 14.062,50 kuna. S obzirom da je tužitelj uspio u sporu u omjeru od 79 % (65 % osnova i visina 93 %), a tuženik u omjeru od 21 %, tužitelju pripada pravo na 58 % troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 8.156,25 kuna te trošak vještačenja u cijelosti u iznosu od 11.375,00 kuna, znači ukupno 19.531,25 kuna, a kako je tužitelju priznat trošak postupka u iznosu od 4.554,38 kuna, na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP u vezi odredbe čl. 154. st. 2. ZPP valjalo je tužitelju priznati i daljnji trošak u iznosu od 14.976,87 kuna sa zateznim kamatama od dana donošenja ove odluke ( čl. 151. st. 3. ZPP), a odbiti u preostalom dijelu zahtjeva (list 198 spisa) u iznosu od 10.593,75 kuna.

26. Kamatna stopa je dosuđena sukladno odredbi čl. 22. st. 4. ZOO po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. do 8. ZOO i čl. 2. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 114/22) i Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 156/22).

U Zagrebu 3. siječnja 2023.

                                                                                            Predsjednica vijeća:

                                                                                              Sanja Joka Umićević, v.r.