1

Poslovni broj: 12 Gž-85/2022-3

 

 

 

 

 

             REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

           STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Poslovni broj: 12 Gž-85/2022-3

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

                           

              Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Branimiru Miljeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja E. M. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici S. Š., odvjetnici iz S., protiv tuženika R. G. d.o.o., P., OIB: …, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj: 10 Povrv-64/2021-10, od 7. prosinca 2021., dana 3. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

I. Odbija se žalba tužitelja E. M. d.o.o., potvrđuje se presuda  Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj: 10 Povrv-64/2021-10, od 7. prosinca 2021., u točki I. izreke presude.

 

II. Uvažava se žalba tužitelja E. M. d.o.o., preinačava se rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj: 10 Povrv-64/2021-10, od 7. prosinca 2021., u točki II. izreke i sudi:

 

              Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj: 10 Povrv-64/2021-10, od 7. prosinca 2021., presuđeno je:

 

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Đ. P. iz Z., poslovni broj Ovrv-463/2020 od 17. ožujka 2020., te se tužba i tužbeni zahtjev odbija.

 

II. Nalaže se tužitelju E. M. d.o.o., Z., naknaditi tuženiku R. G. d.o.o., P. parnični trošak u iznosu od 100,00 kn u roku od 15 dana.

 

2. Protiv ove presude i odluke o troškovima postupka sadržane u točki II. izreke, žalbu je uložio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači uz naknadu nastalog troška tužitelju.

 

2.1. U sadržaju žalbe tužitelj smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda kojim je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka iz razloga što tužitelj nije povukao tužbu odmah po udovoljenju tužbenom zahtjevu, navodeći da je tuženik isplatio dug u cijelosti 9. lipnja 2020., dok je tužba povučena podneskom od 24. veljače 2021. što nije točno. Tužitelj nije povukao tužbu već je podneskom od 24.02.2021. predložio sudu da platni nalog održi na snazi u dijelu kojim se nalaže ovršeniku platiti zateznu kamatu u iznosu od 54,62 kn., te da mu nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 336,50 kn., sa zateznom kamatom, kao i eventualno nastali parnični trošak.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13; 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

6. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

 

7. U ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti, te se žalba protiv presude u sporu male vrijednosti, u smislu članka 467. stavak 2. ZPP-a, ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

8. U drugostupanjskom postupku sporno je prije svega da li je potraživanje tužitelja namireno u cijelosti prije pokretanja ovršnog postupka, te shodno tome tko je odgovoran za nastale troškove postupka.

 

9. U postupku je uvidom u dokumentaciju utvrđeno je:

 

- da se spor vodi o potraživanje koje je prema tuženiku imao H. T. d.d., a koju tražbinu je isti ustupio tužitelju E. M. d.o.o., 27. Dodatkom Okvirnom ugovoru o prodaji i ustupu potraživanja br. … od 20. siječnja 2020.

 

- da je tuženik ispunio svoju obvezu glede glavnice na način da je platio H. T. iznos od 300,00 kuna 16. ožujka 2020., a iznos od 300,00 kuna i 9. lipnja 2020.

 

- da je prijedlog za ovrhu podnesen javnom bilježniku 17. ožujka 2020., a rješenje o ovrsi doneseno je pod poslovnim brojem Ovrv-463/2020., 17. ožujka 2020.

 

- da su temeljem preporuke ministra pravosuđa od 17. ožujka 2020. (a zbog pandemije zarazne bolesti Covid-19) odgođene ovrhe u ovršnim predmetima pa nije bilo moguće donositi odluke niti provoditi ovršne radnje, pa tako niti dostaviti tuženiku rješenje o ovrsi.

 

- da je 30. travnja 2020. objavljen u "Narodnim novinama" broj 53/20. Zakon o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti kojim je u članku 3. propisao da se za vrijeme trajanja posebnih okolnosti u smislu tog zakona zastaje s postupanjem u svim ovršnim postupcima, što je trajalo tri mjeseca, koji je rok odlukom Vlade Republike Hrvatske produljen na temelju članka 8. stavka 2. istog zakona za daljnja tri mjeseca, odnosno, do 18. listopada 2020.

 

10. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tuženik dio duga (polovicu) platio prije pokretanja ovršnog postupka, a dio (polovicu) nakon pokretanja ovršnog postupka, s tim da je polovicu duga platio dan prije nego je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu tako da tužitelj za tu činjenicu nije znao u trenutku slanja prijedloga za ovrhu, dok tuženik nije znao da je pokrenut ovršni postupak, jer je zbog mjera zbog Covid pandemije, te odgode i zastoja postupaka ovrhe, nije bio o tome obaviješten, pa je preostali dug plaćen za vrijeme zastoja svih ovršnih postupaka (9. lipnja 2020).

 

11. Zbog navedenog drugostupanjski sud smatra da je pokretanje ovoga postupka dijelom posljedica tuženikovog zakašnjenja u podmirenju svojih obveza, ali i da su nastali troškovi dijelom posljedica činjenice da tužitelj nije odmah reagirao na činjenicu da je dug glede glavnice u cijelosti namiren.

 

12. Kako je dug namiren u cijelosti za vrijeme zastoja svih ovršnih postupaka, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da zahtjev tužitelja za naknadom zatezne kamate nije osnovan, jer je polovica glavnice plaćena prije pokretanja ovršnog postupka, dok za vrijeme odgode i zastoja ovrhe zbog Covid-19 pandemije, ovršenik nije mogao doći u zakašnjenje jer je zastoj nastup takvih okolnosti zbog kojih postupak ne može početi teći, ili već započeti postupak prestaje teći tako dugo dok te okolnosti ne otpadnu.

 

13. S druge strane dijelom je osnovana žalba tužitelja da nije na njemu u cijelosti odgovornost za pokretanje postupka i nastale troškove postupka. Drugostupanjski sud smatra da su u konkretnom slučaju za nastale troškove, uključujući i troškove drugostupanjskog postupka podjednako odgovorni i tužitelj i tuženik, pa je sukladno odredbi članka 154. st. 4. ZPP-a, presudio da svaka stranka snosi svoje troškove.

 

14. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. st.1. i 380. st. 3.  ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Požegi 3. siječnja 2023.

                                                                                                                                  S u d a c:

                                                                                                                              Branimir Miljević, v.r.