Poslovni broj Gž Ovr-50/2022-2

              Poslovni broj Gž Ovr-50/2022-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Rijeci, po sucu Larisi Crnković, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja K. U. K., Ž., OIB: ..., zastupanog po članu uprave M. H., protiv ovršenika D. C. iz V., OIB: ..., radi ovrhe, rješavajući žalbu založnog vjerovnika Republike Hrvatske, Ministarstva, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj Ovr-284/2019-53 od 6. prosinca 2021., 3. siječnja 2022.

r i j e š i o     j e

              Prihvaća se žalba založnog vjerovnika Republike Hrvatske, Ministarstva i ukida rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj Ovr-284/2019-53 od 6. prosinca 2021. te predmet vraća tom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1.               Pobijanim prvostupanjskim rješenjem, u točki I. izreke određeno je da se iz iznosa cijene kupovnine dobivene prodajom nekretnina u vlasništvu ovršenika pobliže opisanih u toj točki izreke, ukupno u visini od 78.539,84 kn, namiruje djelomično ovrhovoditelj i to za trošak ovršnog postupka na ime plaćenih sudskih pristojbi na prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi u iznosu od ukupno 5.000,00 kn, u cijelosti, trošak ovršnog postupka na ime plaćenog predujma za građevinsko vještačenje u iznosu od 3.372,80 kn, u cijelosti, trošak predujma za provedbu javne dražbe kod FINE u iznosu od 2.600,00 kn, u cijelosti odnosno sveukupno na ime troškova ovršnog postupka ovrhovoditelja iznos od 10.972,80 kn, zatim potraživanje ovrhovoditelja na ime zateznih kamata na glavnicu duga dospjelih od 27. svibnja 2015. do 26. studenog 2016. i to djelomično, u iznosu od 67.566,60 kn, tako da ostaje nenaplaćeno preostalo potraživanje ovrhovoditelja na ime dospjelih zateznih kamata na glavnicu u iznosu od 55.594,75 kn, kao i potraživanje ovrhovoditelja na ime kamata na glavnicu dospjelih u razdoblju od 3 godine do donošenja rješenja o dosudi (od 26. studenog 2016. do 26. studenog 2019.) u iznosu od 203.333,07 kn u cijelosti, te iznos glavnice u iznosu od 965.208,33 kn, također u cijelosti. Nakon takve diobe kupovnine da ostaju u cijelosti nenaplaćene tražbine založnih vjerovnika, i to: Ministarstva 1 RH u iznosu od 23.542,69 kn, Ministarstva 2 RH u iznosu od 61.537,54 kn, te tražbina založnog vjerovnika R. d.o.o. Z. u iznosu od 1.764.513,96 kn, također u cijelosti.

1.1.           U točki II. izreke utvrđeno je da je donošenjem rješenja o namirenju odnosno diobi kupovnine ovrha dovršena.

2.               Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi založni vjerovnik Republika Hrvatska, Ministarstva zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP) koji se zakon primjenjuje na temelju članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje OZ), predlažući da se rješenje preinači odnosno podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3.               Žalba je osnovana.

4.               Prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje pod točkom I. izreke primjenom odredbi članaka 111.-114. OZ-a pa tako iz iznosa postignute kupovnine od 78.539,84 kn namiruje troškove ovršnog postupka koji se tiču sudskih pristojbi i plaćenih predujmova za provedbu ovršnih radnji za iznos od 10.972,80 kn (na ime plaćenih sudskih pristojbi na prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi iznos od 5.000,00 kn, na ime plaćenog predujma za građevinsko vještačenje iznos od 3.372,80 kn te na ime predujma za provedbu javne dražbe kod FINE iznos od 2.600,00 kn), djelomično potraživanje ovrhovoditelja na ime dospjelih zateznih kamata na glavnicu u razdoblju od 27. svibnja 2015. do 26. studenog 2016. u iznosu od 67.566,60 kn. Nenaplaćeno je ostalo potraživanje ovrhovoditelja na ime razlike dospjelih zateznih kamata u iznosu od 55.594,75 kn kao i potraživanje ovrhovoditelja na ime dospjelih zateznih kamata na glavnicu u razdoblju od 3 godine do donošenja rješenja o ovrsi u iznosu od 203.333,07 kn, u cijelosti kao i glavnica duga koja po rješenju o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-284/19-2 od 8. ožujka 2019. iznosi 965.208,33 kn, također u cijelosti. Nenamirene su ostale i tražbine založnih vjerovnika koji su do ročišta radi namirenja podnijeli zahtjeve radi namirenja svojih tražbina, i to: Ministarstva 1 za Poreznu upravu, Ispostavu D. M., Ministarstva 2 te R. d.o.o. Z., kao i tražbine založnih vjerovnika C. O. d.d. Z. i K. d.o.o. B. koji nisu podnijeli zahtjev radi namirenja svojih tražbina.

5.               Pozivom na članak 73. OZ-a prvostupanjski sud predmetnu ovrhu utvrđuje dovršenom.

6.               Odredbom članka 113. stavka 1. OZ-a propisano je da se iz iznosa dobivenoga prodajom namiruju prvenstveno, i to slijedećim redoslijedom: prvo troškovi ovršnoga postupka koji se tiču sudskih pristojbi i plaćenih predujmova za provedbu ovršnih radnji, te zatim porezi i druge pristojbe dospjele za posljednju godinu koje terete prodanu nekretninu, dok je odredbom članka 114. stavka 1. OZ-a propisano da se nakon namirenja tražbina iz članka 113. ovoga Zakona namiruju tražbine osigurane založnim pravom, tražbine ovrhovoditelja na čiji je prijedlog određena ovrha i naknada za osobne služnosti i druga prava koja prestaju prodajom.

7.               Nadalje, u odredbi članka 114. stavka 3. OZ-a stoji da se vjerovnici iz stavka 1. toga članka namiruju po redu stjecanja založnoga prava i prava na namirenje ovrhovoditelja koji su predložili ovrhu, odnosno po redu upisa u zemljišnu knjigu osobnih služnosti, a ako je bio ustupljen prednosni red, tada po uspostavljenom prednosnom redu.

8.               Iako se prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane odluke pozvao na naprijed citirane odredbe OZ-a, iz same odluke ne proizlazi temeljem čega je utvrdio da ovrhovoditelj ima prednost prilikom namirenja ispred založnih vjerovnika pa time i samog žalitelja koji ima uknjižena založna prava na nekretninama ovršenika s danom 3. rujna 2004. te 19. srpnja 2006., a dok sam ovrhovoditelj niti nema uknjiženo založno pravo na tim nekretninama. Zbog istog nije jasno zašto je nakon što je namirio troškove iz članka 113. stavka 1. OZ-a prvostupanjski sud djelomično namirio tražbinu ovrhovoditelja, a ne nekog od založnih vjerovnika.

9.               Stoga je valjalo uvažiti žalbu založnog vjerovnika Republike Hrvatske te ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak u kojem će prvostupanjski sud nakon što namiri tražbine iz članka 113. stavka 1. OZ-a koje imaju prvenstvo prilikom namirenja, utvrditi redoslijed namirenja osoba iz članka 112. OZ-a, primjenom članka 114. OZ-a te potom pravilno i zakonito odlučiti o namirenju.

10.          Primjenom članka 381. točke 3. ZPP-a, u vezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ-a odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Rijeci, 3. siječnja 2022.

Sudac

Larisa Crnković, v.r.