1

Poslovni broj:10 Gž-944/2022-2

 

 

Poslovni broj:10 Gž-944/2022-2

 

 

U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

             

Županijski sud u Varaždinu, po sucu tog suda Dijani Hofer, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o. Z. (OIB:…), zastupanog po punomoćnici M.-A. M. J., odvjetnici iz Z. protiv tuženika T. H. d.o.o. Z. (OIB:…), zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva O. i P. d.o.o. iz Z., radi smetanja posjeda, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Psp-43/2021-27 od 1. lipnja 2022., dana 2. siječnja 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

I/Djelomično se usvaja žalba tužitelja, preinačuje se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Psp-43/2021-27 od 1. lipnja 2022. i rješava :

 

Utvrđuje se da je tuženik T. H. d.o.o. Z. (OIB:…) smetao tužitelja A. H. d.o.o. Z. (OIB:…) u posljednjem mirnom posjedu kanalica u stambenoj zgradi koja se nalazi u Z., koja je upisana u zk.ul.20264 k.o. Z. o. kao čkbr.505 stambena zgrada sa 370 m2 i to na način da demontirao limene vertikalne kanalice tužitelja te kroz iste provukao svoje optičke kabele na svim katovima stambene zgrade od prizemlja do 16 - og kata pa mu se nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da ukloni postavljene optičke kabele u kanalicama tužitelja, sve u roku od 8 dana, uz zabranu svakog takvog ili sličnog smetanja ubuduće.

 

II/Djelomično se žalba tužitelja odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Psp-43/2021-27 od 1. lipnja 2022. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da bi postavljanjem optičkog kabla tuženika u kanalice tužitelja, tužitelju bilo onemogućeno neometano korištenje kanalica te pružanje usluge njegovim krajnjim korisnicima, a i da bi opisanim radnjama polaganja svog optičkog kabela, tuženik presjekao kabel tužitelja.

 

III/Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni trošak postupka u iznosu od 560,46 Eur (pet stotina i šezdeset eura i četrdeset i šest centi) / 4.222,79 kn (čettitisuća dvijestodvadeset i dvije kune i sedamdset i devet lipa) [1]u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

Obrazloženje

 

1.Toč.I izreke prvostupanjskog rješenja odbijen je tužiteljev tužbeni zahtjev radi utvrđenja da bi ga tuženik smetao u posljednjem mirnom posjedu kanalica u stambenoj zgradi u Z., na način da je demontirao limene vertikalne kanalice tužitelja te kroz kanalice i proboje tužitelja provukao svoje optičke kable na svim katovima stambene zgrade - od prizemlja do 16-og kata stambene zgrade pri tom presjekavši kabel tužitelja čime da je onemogućio tužitelju nesmetano korištenje kanalica i pružanje usluge njegovim krajnjim korisnicima, zatim radi uspostave ranijeg posjedovnog stanja na način da ukloni postavljene optičke kable u kanalicama tužitelja, uz izricanje zabrane takvog i sličnog smetanja posjeda tužitelja u buduće. Toč.II izreke tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku prouzročeni trošak postupka u iznosu od 2.500,00 kn.

 

2.Navedeno rješenje pobija tužitelj pravodobno izjavljenom žalbom zbog pogrešne primjene materijalnog prava i s prijedlogom ovom sudu da pobijano rješenje preinači i usvoji postavljeni tužbeni zahtjev.

 

2.1.U odgovoru na žalbu tuženik se usprotivio osnovanosti u žalbi sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da žalbu tužitelja odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti uz dosudu mu nagrade za sastav odgovora po Tbr. 10/2 i Tbr. 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu od 750,00 kn i izdatak s osnova pristojbene obveze na odgovor na žalbu u iznosu od 50,00 kn.

 

3. Žalba tužitelja je osnovana.

 

4. Naime, obrazlažući opisano stajalište prvostupanjski sud, polazeći od činjenica koje su između parničnih stranaka i nesporne - da je tuženik u već postojeće kanalice tužitelja u predmetnoj stambenoj zgradi položio svoje kable putem kojih pruža svoje usluge krajnjim korisnicama i da su se u postojećim kanalicama tada nalazili kabli putem kojih tužitelj pruža telekomunikacijske usluge (dalje: TK usluge) svojim korisnicima - predmetni pravni odnos prosuđuje pozivom na odredbu čl. 21. stav. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV - "Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/08, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - ispravak) kojom je propisano da onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, na odredbu čl. 22. stav. 1. i 2. ZV kojom je propisano da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan, ovlašten svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće time da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda) prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu te od odredbe čl. 21. stav. 3. ZV prema kojoj pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja.

 

4.1. Analizirajući rezultate provedenog dokaznog postupka - utvrđenja sa uviđaja održanog na licu mjesta 27. travnja 2022. i iskaze svjedoka A. D., I. Š. i J. L. (tužiteljevih zaposlenika), prvostupanjski sud nalazi utvrđenim da tužitelj u predmetnoj zgradi za određeni broj korisnika pruža TK usluge (internet, televiziju i telefona) i to upravo putem kabla koji su provučeni kroz metalne i plastične kanalice od prizemlja pa do posljednjeg (šesnaestog) kata, da se pri tom radi o metalnim i plastičnim kanalicama od kojih su one metalne kanalice pričvršćene šarafima (koji se mogu otvoriti uporabom odvijača), dok plastične kanalice imaju poklopac (koji se može jednostavno otvoriti), da su metalne kanalice postavljene vertikalno kroz zgradu od prizemlja do posljednjeg kata i da ih je postavio tužiteljev pravni prednik (A. K.) još prije 20 godina, da se na svakom katu nalaze i plastične horizontalno položene kanalice koje spajaju vertikalne kanalice sa stanovima, da su vertikalne kanalice na svojem početku povezane sa razvodnim ormarom (tzv. čvorištem) postavljenim po tužitelju koji je zaključan i kojeg ključ posjeduju isključivo zaposlenici tužitelja no da otvaranje kanalica ni na koji način ne ovisi o navedenom razvodnom ormaru.

 

4.2. Povezujući prethodna utvrđenja sa sadržajem odredbe čl. 7. ZV koja normira da je pripadak (pertinencija ili pobočna stvar) pokretna stvar koju je njezin vlasnik namijenio da kao sporedna trajno služi svrsi glavne, a koja stoji u takvu prostornom odnosu prema glavnoj stvari koji odgovara toj namjeni, prvostupanjski sud zaključuje da kanalice koje su pričvršćene uz zid građevine i kroz koje su položeni kabli kojima se u građevini omogućava korištenje TK usluga, služe toj građevini i predstavljaju njezin pripadak zbog čega iste ne mogu biti ni samostalan objekt posjedovanja od strane tužitelja, već se tek posjedovanjem građevine ostvaruje faktična vlast (posjed) i na takvim kanalicama kao njezinom pripatku. Navedeno obzirom na strogo ograničenu namjenu i svrhu kanalica – a to je da se u građevini i za potrebe posjednika te građevine omogući korištenje određenih telekomunikacijskih usluga, slijedom čega iste ne mogu biti predmet samostalnog i isključivog posjedovanja po tužitelju i to neovisno od daljnje činjenice što su postavljene po tužiteljevom pravnom predniku i što su se u istima ranije nalazili isključivo kabli tužitelja, jer da su posjednici kanalica osobe koje su posjednici višestambene zgrade i da posjed tih kanalica ostvaruju posjedovanjem zgrade. Pružatelj TK usluga čiji kabli prolaze kanalicama stoga ima tek svojstvo pomoćnika u posjedovanju u smislu odredbe čl. 12. ZV, a ne kako tvrdi tužitelj – svojstvo neposrednog suposjednika zajedničkih dijelova zgrade u opsegu koji mu je potreban za pristup i održavanje telekomunikacijske infrastrukture, obzirom da tek u određenim situacijama tužitelj putem svojih stručnih djelatnika ostvaruje faktičnu vlast onog posjednika koji koristi njegovu uslugu radi čijeg pružanja se poduzimaju radnje na kanalicama.

 

5. Zaključivši da tužitelj nije posjednik predmetnih kanalica i da one ne mogu biti samostalan predmet posjedovanja, prvostupanjski sud zauzima stajalište da tužitelju stoga niti ne pripada pravo na posjedovnu zaštitu u smislu ranije citiranih odredbi ZV-a, već bi to bili ovlašteni zahtijevati tek posjednici višestambene zgrade, no kako su isti putem svog predstavnika suvlasnika 18. siječnja 2021. dali suglasnost za postavljanje svojih kabela u već postojeće kanalice to je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

5.1. Konačno, prvostupanjski sud nalazi da tužitelj nije dokazao da bi tuženik prilikom postavljanja svojih kabela u predmetne kanalice presjekao njegov kabel, jer iako je svjedok A. D. iskazao da je tijekom listopada 2021. u predmetnoj zgradi zaista došlo do presijecanja jednog kabela, da se međutim iz provedenog dokaznog postupka nije moglo sa sigurnošću utvrditi da bi taj kabel presjekao upravo tuženik, pa je o navedenoj spornoj činjenici prvostupanjski sud zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja propisanog odredbom čl. 221.a Zakona o parničnom postupku.

 

6. Materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda da tužitelj nije posjednik spornih kanalica jer da iste obzirom na svoju svrhu i namjenu ne mogu biti samostalan objekt posjedovanja, već su pertinencija stambene zgrade, osnovano je dovedeno u sumnju žalbom tužitelja.

 

7. Naime, pobijajući prvostupanjsko rješenje tužitelj opširno iznosi činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, koja niti ne osporava, kao i materijalno-pravnu osnovu predmetnog spora sadržanu u ranije iznesenim odredbama ZV-a i smatra da činjenica što su predmetne kanalice postavljene po njegovom predniku i da se u istima nalaze kabli tužitelja koje održava tužitelj i koje može i izmaknuti, odstraniti ili premjestiti - dokazuje da se upravo tužitelj nalazio u posljednjem mirnom posjedu tih kanalica.

 

7.1. Posebno u žalbi naglašava da sporne kanalice ne mogu imati svojstvo pertinencije stambene zgrade jer je njihova temeljna svrha zaštita tužiteljevih kablova od vanjskih utjecaja kojima bi moglo doći do prekida ili drugih oštećenja kablova čime bi bio onemogućen u isporuci TK usluge svojim korisnicima, što znači da kanalice služe svrsi kablova a ne svrsi stambene zgrade u kojoj se nalaze to više što se mogu svakodobno demontirati, a kablovi zaštiti na neki drugi način. Stambena zgrade u L. od predmetnih kanalica nema nikakve koristi.

 

8. Osnovano tužitelj ukazuje na pogrešno shvaćanje prvostupanjskog suda o svrsi predmetnih kanalica koje je nesporno postavio pravni prednik tužitelja, koje su montažne i služe isključivo zaštiti (zatvaranju) kabla kojim tužitelj pruža TK uslugu svojim korisnicima. Posjed navedenih kanalica ne izvršavaju korisnici TK usluga tužitelja, već isključivo tužitelj obzirom na činjenicu što su u njima položeni kabli putem kojih pruža TK usluge koje je dužan održavati, a kojim kanalicama je isključiva svrha – zaštita kablova koje je dužan održavati sukladno odredbi Zakona o elektroničkim komunikacijama (dalje: ZEK - „Narodne novine“ broj 76/22) što ga nedvojbeno legitimira posjednikom kanalica te nastavno tome i ovlaštenikom zaštite takvog svog posjeda.

 

8.1. Posebno valja naglasiti da je stajalište o tužiteljevom posjedu predmetnih kanalica kao elektroničke komunikacijske infrastrukture, koju u smislu odredbe čl.5.toč.1. danas važećeg ZEK čini fizička infrastruktura, povezane usluge i druga oprema ili sastavnice povezane s elektroničkom komunikacijskom mrežom ili elektroničkom komunikacijskom uslugom koje omogućuju ili podržavaju pružanje usluga putem te mreže ili usluge, ili imaju takvu mogućnost, a obuhvaćaju zgrade ili ulaze u zgrade, žične instalacije unutar zgrada, antene, antenske stupove, antenske prihvate, tornjeve i druge potporne građevine, kabelsku kanalizaciju, cijevi, zdence i ulične ormare, bežične pristupne točke kratkog dometa te sustave uvjetovanog pristupa i elektroničke programske vodiče – podržano i u nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Rev-246/2014-2 od 6.rujna 2017., Rev-1805/2013-2 od 3. listopada 2017., Rev-2437/2012-2 od 7. ožujka 2017. i dr.) koje su posljedica pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-1333/12-2 od 22. listopada 2012. da „..nasilno otvaranje šahtova kanala koji predstavljaju distributivno-komunikacijske infrastrukture stvari i uvlačenje i postavljanje optičkih kablova drugih operatera pored postojećih predstavlja smetanje posjeda“.

 

8.2. Pri tom i šahtovi kanala, a i cijevi (kanalice) postavljene od strane i o trošku jednog isporučitelja TK usluga u svrhu zaštite vodova koji služe isporuci TK usluge određenom broju korisnika, čine distributivno odnosno elektroničku komunikacijsku infrastrukturu. 

 

9.Imajući u vidu da je tužitelj osnovano činom smetanja odredio demontažu limenih (metalnih) vertikalnih kanalica kojih je posjednik i povlačenje kroz iste tuženikovo optičkog kabla, to je valjalo usvojiti njegovu žalbu i pozivom na odredbu čl.373.toč.3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 koji svoju primjenu u predmetnom postupku nalazi osnovom odredbe čl.107.stav.1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a - dalje: ZID ZPP 80/20 objavljenim u "Narodnim novinama“ broj 80/22 uz izuzetke propisane odredbama čl.107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/22) preinačiti pobijano rješenje i utvrditi počinjeno smetanje na opisani način i obvezati tuženika na uspostavu ranijeg posjedovnog stanja kakvo je bilo prije počinjenog smetanja na način da iz spornih kanalica ukloni svoj optički kabel.

 

10. U preostalom dijelu žalbu tužitelja valjalo je odbiti (pozivom na odredbu čl.368.stav.1. u vezi sa čl.371. ZPP-a) kao neosnovanu jer i po ocjeni ovoga suda nije dokazao da bi opisanim činom smetanja tužitelju bilo onemogućeno neometano korištenje kanalica te pružanje usluge njegovim krajnjim korisnicima, a i da bi opisanim radnjama polaganja svog optičkog kabela, tuženik presjekao kabel tužitelja.

 

11.Pozivom na odredbu čl.166.stav.2. ZPP-a valjalo je odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka te istu utemeljiti na odredbi čl.154.stav.5. ZPP-a i obvezati tuženika na naknadu tužitelju cjelokupnih troškova.

 

11.1.Dosuđeni troškovi obuhvaćaju jednokratnu nagradu za zastupanje po Tbr. 7/2 i Tbr. 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje:Tarifa – „Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22) mjerodavne u času poduzimanja radnji zastupanja i to u iznosu od 2.500,00 kn (ranije važeće domicilne valute u Republici Hrvatskoj) te nagradu za sastav žalbe po Tbr. 10/2 i Tbr. 42 Tarife u iznosu od 750,00 kn. Tužitelju su priznati i izdaci s osnova pristojbene obveze na tužbu i rješenje o smetanju posjeda u ukupnom iznosu od 400,00 kn, na predmetnu žalbu u iznosu od 200,00 kn te troškovi provedenog uviđaja u iznosu od 372,80 kn.

 

11.2. Imajući u vidu da je odredbom čl.13. stav.1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22 – ispravak) s danom 1. siječnja 2023. euro uveden kao službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja to je u odnosu na navedene kunske iznose (obzirom na činjenicu što je u Tbr.50 Tarife vrijednost boda mjerodavnog za izračun nagrade izražen u ranije postojećoj valuti kuna, a i obzirom da su svi tijekom postupka nastali troškovi plaćeni također u tada važećoj valuti) – valjalo izvršiti konverziju u valutu euro i to prema stopi propisanoj Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) broj 2866/98 u visini od 7,53450 te tuženika obvezati na naknadu prouzročenih troškova tužitelju u iznosu od 560,46 EUR uz istodobno dvojno iskazivanje u kunskom iznosu.

 

U Varaždinu, 2. siječnja 2023.