1

Poslovni broj: 5 Us I-1541/2022-2

 

             

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 5 Us I-1541/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariu Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja stranca Z. M., rođ. ... u J., Afganistan, 02. siječnja 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Potvrđuje se točka 1. izreke rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave brodsko-posavske, Postaje granične policije Stara Gradiška, broj: 511-11-11-2/3-UP/I-10655/22 od 23. prosinca 2022.

II.  Ukida se točka 2. izreke rješenja Policijske uprave brodsko-posavske, Postaje granične policije Stara Gradiška, broj: 511-11-11-2/3-UP/I-10655/22 od 23. prosinca 2022.

III. Strancu Z. M., rođ. ..., državljaninu Afganistana, određuje se smještaj u Tranzitni prihvatni centar za strance Tovarnik, Rudina Mlaka 2, u svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka, u najkraćem vremenu koje je potrebno za prisilno udaljenje i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja koje se izvršavaju s dužnom pažnjom, a najdulje na vrijeme od dva (2) mjeseca počevši od dana donošenja rješenja o smještaju.     

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava brodsko-posavska, Postaja granične policije Stara Gradiška, dostavila je ovome Sudu 28. prosinca 2022. rješenje broj: 511-11-11-2/3-UP/I-10655/22 od 23. prosinca 2022. (u daljnjem tekstu: predmetno rješenje) uz spis upravnog postupka, radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja stranaca, time postupajući po članku 216. stavku 4. Zakona o strancima („Narodne novine“ 133/20., dalje u tekstu Zakon).

2.              Navedenom zakonskom odredbom propisana je dužnost ovdje donositelju rješenja dostaviti spise sudu odmah po donošenju rješenja o smještaju stranca u centar, a upravni sud će u roku od pet dana od dana dostave spisa predmeta donijeti odluku kojom se rješenje o smještaju ukida ili potvrđuje.

3.              U skladu s člankom 212. Zakona, u svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka, državljanina treće zemlje može se smjestiti u centar ako se prisilno udaljenje i povratak ne može osigurati blažim mjerama (stavak 1.). Smještaj u centru može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja koje se izvršavaju s dužnom pažnjom (stavak 2.).

4.              Prema članku 214. Zakona državljanina treće zemlje može se smjestiti u centar do šest mjeseci ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske sukladno članku 183. stavcima 2. i 3. ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: rizik od izbjegavanja) (stavak 1.). Okolnosti koje mogu ukazivati na postojanje rizika od izbjegavanja iz stavka 1. ovoga članka su da:

- državljanin treće zemlje nema ispravu o identitetu ili putnu ispravu,

- državljanin treće zemlje nema prijavljen boravak,

- je državljanin treće zemlje izjavio da neće izvršavati ili da će onemogućavati izvršenje mjera za osiguranje povratka,

- je državljanin treće zemlje u drugoj državi članici EGP-a pravomoćno osuđen za kazneno djelo,

- je protiv državljanina treće zemlje u tijeku kriminalističko istraživanje ili kazneni postupak ili je pravomoćno osuđen za kazneno djelo u Republici Hrvatskoj,

- državljanin treće zemlje ne izvršava ili nije izvršio rješenje o povratku,

- državljanin treće zemlje ne izvršava ili nije izvršio obvezu odlaska u drugu državu članicu,

- je državljanin treće zemlje nezakonito ušao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku,

- prethodno ponašanje državljanina treće zemlje ukazuje da bi mogao izbjegavati izvršenje obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske (stavak 2.).

5.               Dakle, u sudskom postupku kontrole zakonitosti ograničenja kretanja stranca potrebno je utvrditi: 1) postoji li kod stranca rizik od izbjegavanja prisilnog udaljenja, 2) ukoliko je tome tako, može li se prisilno udaljenje osigurati blažim mjerama i 3) ako ne, je li određeni rok prisilnog smještaja primjeren najkraćem vremenu koje je potrebno za aktivnosti prisilnog udaljenja koje se izvršavaju s dužnom pažnjom.

6.              Predmetnim rješenjem strancu Z. M. ograničava se sloboda kretanja smještajem u Tranzitni prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova u Tovarniku, Rudina Mlaka 2, na vrijeme od šest (6) mjeseci jer postoje okolnosti koje ukazuju na postajanje rizika od izbjegavanja iz članka 214. stavka 2. podstavaka 1., 2. i 8. Zakona, a prisilno udaljenje stranaca se ne može osigurati primjenom blažih mjera propisanih u članku 213. stavku 1. Zakona.

7.              Blaže mjere iz članka 213. stavka 1. Zakona smatraju se: 1. polog putnih isprava, putnih dokumenata i putnih karata, 2. polog određenih financijskih sredstava, 3. zabrana napuštanja određene adrese smještaja i 4. javljanje u policijsku postaju u određeno vrijeme.

8.              Dostavljenom spisu prileže i prethodno rješenje o protjerivanju stranca broj: 511-11-11-2/3-UP/-10654/22 od 23. prosinca 2022. zbog nezakonitog ulaska u Republiku Hrvatsku, uz obvezu napuštanja Europskog gospodarskog prostora (EGP) i zabranu ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od 1 (jedne) godine, računajući od prisilnog udaljenja u zemlju tranzita ili zemlju podrijetla.

9.               Stranac Z. M. saslušan je u postupku kojom prilikom je izjavio da nema ispravu o identitetu te je iz Afganistana krenuo prije četiri mjeseca zajedno sa većom grupom prijatelja iz sela i otišao u Iran, a nakon toga u Tursku gdje se zadržao dva tjedna i boravio u Istanbulu. Potom se iz Turske uputio u Grčku, Bugarsku pa Albaniju gdje je također boravio tri tjedna, nakon čega odlazi sa istom grupom prema Crnoj Gori. Prije deset dana, koristeći razne načine putovanja, pješice kroz šume i vozilima, došli su do Bosne u Sarajevo, te tamo boravio u kampu. Upoznao je i druge osobe koje su također imale namjeru prelaziti granice kako bi došli do željenog odredišta u Njemačkoj, te su se odlučili na put zajedno. U kampu su upoznali mušku osobu iz Pakistana koji ih je uputio odakle bi mogli preko rijeke Save pokušati prijeći u Hrvatsku te zatim prema Sloveniji i Njemačkoj. Autobusom i taksijima su iz Sarajeva krenuli prije dva dana prema granici sa Hrvatskom. Tu ih je dočekala nepoznata muška osoba, državljanin Pakistana koji ih je oko ponoći u nekoliko navrata gumenim čamcem na napuhavanje prevezao preko rijeke Save do Republike Hrvatske, točnije oko par metara od obale ostavio na plutajućim deblima na njima nepoznatom mjestu. Svi su bili u vodi i od magle se ništa nije vidjelo, te su se uplašili, počeli vikati i zatražili pomoć. Nakon toga su zatečeni od strane policije koja im je pružila pomoć. Namjera mu je odlazak u Njemačku, gdje ima rodbinu. Nezaposlen je te se na ovaj put odlučio ponajviše iz ekonomskih razloga. U Republici Hrvatskoj nema nekretnine, niti koga od bliže rodbine, ne boluje od zaraznih bolesti i nema zabrane ulaska u druge zemlje.

10.              Analizirajući navedene podatke koje prileže spisu ovaj Sud također smatra da kod stranca Z. M. postoji rizik od izbjegavanja prisilnog udaljenja, na što upućuju utvrđene okolnosti navedene u članku 214. stavku 2. podstavcima 1., 2. i 8. Zakona, a koje stranac i sam izričito potvrđuje u svojoj izjavi. Naime, priznaje da je nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku u kojoj nema prijavljen boravak, a prilikom uhićenja nije zatečen s ispravom o identitetu ili putnom ispravom. Osim toga, iz njegovog prethodno opisanog ponašanja ne može se uvjerljivo zaključiti da bi se pridržavao blažih mjera jer nesumnjivo proizlazi da bi ponovno pokušao nezakonito prijeći državnu granicu kako bi onemogućio prisilno udaljenje u Bosnu i Hercegovinu ili Afganistan, budući da mu cilj nije zadržati se u Republici Hrvatskoj, već na bilo koji način, bez poštivanja zakonskih procedura, ostvariti svoju očiglednu namjeru krajnjeg dolaska u Njemačku.

11.              Dakle, Sud smatra da je donositelj rješenja pravilno utvrdio da kod stranaca: 1) postoji rizik od izbjegavanja prisilnog udaljenja te 2) da se prisilno udaljenje ne može osigurati blažim mjerama. Stoga je na temelju članka 216. stavak 4. Zakona i članka 12. stavka 2. točke 5. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu ZUS) odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

12.               U odnosu na određeni rok prisilnog smještaja Sud smatra da isti nije primjeren najkraćem vremenu koje je potrebno za aktivnosti prisilnog udaljenja koje se izvršavaju s dužnom pažnjom. Drugim riječima, rok je utvrđen prestrogo i neodređeno bez da je poštivano načelo razmjernosti. Predmetnim rješenjem o smještaju potrebno je utvrditi trajanje smještaja na najkraće moguće vrijeme kako to izričito propisuje članak 212. stavak 2. Zakona, a rok smještaja određuje se u trajanju koje mora biti određeno i koje u svjetlu svih okolnosti ne prekoračuje nužno potrebno vrijeme smještaja. Upravo najkraće određeni rok smještaja svojim trajanjem potiče policijsku službu na ažurno postupanje i samim time svodi ograničenje temeljnih sloboda na najmanje moguće vrijeme.

13.              Slijedom navedenoga, Sud je, na temelju članka 216. stavka 4. Zakona i članka 12. stavka 2. točke 5. ZUS-a, u točki II. izreke presude ukinuo točku 2. predmetnog rješenja o smještaju te je u točki III. izreke odredio rok smještaja u tranzitno-prihvatnom centru Tovarnik u trajanju od dva (2) mjeseca. Ukoliko se naknadno, zbog nekih novih okolnosti, pokaže da ovaj rok nije dostatan, nadležno tijelo može produljiti rok smještaja.

 

U Osijeku 02. siječnja 2023.

 

    Sudac

Dario Mađaroš v.r.

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.