OPĆINSKI SUD U SPLITU P-8165/15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu, u pravnoj
stvari tužitelja M. Ć. iz S., R. br. …, OIB: …,zastupan po punom. M. J., odvj. u S., protiv tuženika K.B. C. S. – S., S. …, OIB: …, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 01. prosinca 2022.g. u nazočnosti punomoćnika stranaka, te tužitelja osobno, a na ročištu od 30. prosinca 2022.g. zakazanom radi donošenja i objave presude,
p r e s u d i o j e:
I Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja pod toč. I u pogledu zahtjeva za
naknadom neimovinske štete kao i imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći, te
se sudi:
Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe s osnova
neimovinske štete, kao i imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći isplati tužitelju
iznos od 713.400,00 kuna /94.684,45€/1, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom
koja na iznos od:
- 600.000,00 kn /79.633,69€/2teče od 28. svibnja 2015.g. pa do konačne isplate, i to
za razdoblje od 28. svibnja 2015.g. do 01. kolovoza 2015.g. po eskontnoj stopi
Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo
tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza
2015. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,
- 113.400,00 kn /15.050,77€/3 teče od 30. prosinca 2022.g. pa do konačne isplate po
stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena, dok se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan:
- u dijelu glavnice za više zatraženih 9.286.600,00 kuna /1.232,543,63€/4,
- u dijelu kojim je zatražena naknada trajne tuđe njege i pomoći, te
1 Fiksni tečaj konverzije 1€=7,53450 kn
2 Fiksni tečaj konverzije 1€=7,53450 kn
3 Fiksni tečaj konverzije 1€=7,53450 kn
4 Fiksni tečaj konverzije 1€=7,53450 kn
P-8165/15
- u dijelu kojim je zatražena zakonska zatezna kamata na iznos tuđe njege i pomoći za razdoblje od 28.02.2015.g. do 30.12.2022.g.
II. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom II. koji glasi:
Dužan je tuženik plaćati tužitelju s osnova rente zbog izgubljene zarade iznos od
2.000,00 kn /265,44€/5 mjesečno od 23. veljače 2015. godine pa nadalje sa
zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog obroka pa do
isplate, s time da sve dospjele obroke plati u roku od 15 dana, a ostale kako budu
dospijevali unaprijed najkasnije do svakog desetog u mjesecu sa zakonskom
zateznom kamatom pa do isplate po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, pod prijetnjom ovrhe.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od
476.915,45 kn /63.297,56€/6 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj
iznos teče od 30. prosinca 2022.g. pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Dana 28. svibnja 2015.g. kod ovog suda zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da
je tužitelj liječen kod tuženika, a kronologija liječenja je slijedeća:
- 20.02.15. - ujutro otišao na H. p. na F., radi vrlo snažne boli u lijevoj
nozi u području potkoljenice. Nakon pregleda zaprimljen je na odjel neurologije.
- da su liječnici s neurologije obavili pregled i rekli kako su ustanovili da nije riječ o
nečem hitnom, te da s obzirom na to da je petak, neće raditi nikakve pretrage do
ponedjeljka, kad se vraćaju s vikenda.
- da je M. u strahovitim bolovima unatoč terapiji protiv bolova i nema osjeta u lijevom stopalu.
- 21.02.15. - Lijeva noga otiče u predjelu potkoljenice. Na upit o tome, sestra
odgovara kako je izvadila krv i poslala na analizu. Bol ne popušta te on već drugu
noć ne spava i svo vrijeme provodi u invalidskim kolicima jer se bol povećava kad je
u ležećem položaju.
- 22.02.15. - Lijeva noga, i dalje natečena, poprima ljubičastu boju. Na upit o tome,
sestra odgovara da je krv izvađena i da više o tome ne zna. M. se i dalje žali na
bol te i dalje je u kolicima, no liječnika nigdje. Osoblje se ponaša kao da izmišlja,
sestre mu ponavljaju kako ga ne može toliko jako boljeti i dalje ga svi ignoriraju.
- 23.02.15. - M. je zamolio liječnicu, koja je došla u vizitu drugom pacijentu, koji je
bio s njim u sobi, da mu pogleda nogu jer je van od sebe od bolova i nemara
bolničkog osoblja. Nakon što mu je ugledala nogu odmah je zvala vaskularni odjel i
nedugo zatim stigao je vaskularni kirurg Dr. K.. Napravio je snimanje i utvrdio
kako se radi o trombozi aorte, i rekao nam da je potrebna hitna operacija kako bi se
M. spasila ne samo noga već i život jer se situacija jako ozbiljna, a operacija
visokorizična.
5 Fiksni tečaj konverzije 1€=7,53450 kn
6 Fiksni tečaj konverzije 1€=7,53450 kn
P-8165/15
- Prebačen je na h. k. p. i Dr. K. ga je operirao, nakon čega je
zaprimljen na vaskularni odjel KBC-a S.. Nažalost mnogo je mišića odumrlo zbog
nedostatka kisika, pa su ih mnogo morali odstraniti s medijalne i lateralne strane
lijeve potkoljenice.
- Nakon toga svakodnevno je obavljano previjanje noge uz anesteziju prilikom kojeg
su obavljali i debridaciju odnosno uklanjanje odumrlog tkiva. Trpi strahovite bolove u
nozi radi kojih gotovo uopće ne spava. Također je i psihički u jako lošem stanju jer je
izgubio povjerenje u liječničko osoblje bolnice F. i strahuje za svoj život.
- 05.03.15. - Dr. K. i Dr. O. obavljaju operaciju trbušne premosnice,
aortobifemoral by pass, kako bi potaknuli bolju cirkulaciju krvi u noge te tako uspjeli
spasiti nogu, i spriječili da se to isto ponovi s desnom nogom.
- 07.03.15. - Uz suglasnost Dr. Š., plastičnog kirurga iz bolnice K., M.
je prebačen na odjel plastične kirurgije, kako bi mu se obavila transplantacije kože ili
kože i misića te tako pokrpala noga. Također, dogovoren mu je termin za početak
terapije u hiperbaričnoj komori od ponedjeljka 09.03.15.
- 08.03.15. -M. osjeća pogoršanje u stanju lijeve noge te je i na stopalu vidljiva
diskoloracija. Dežurni liječnik ga šalje na F. da se obavi MSCT angiografija a
pozvan je i dežurni vaskularni kirurg da pogleda nalaze koji konstatira da je protok
krvi u bypassu u redu, a da je noga loše, uz ljutit komentar kako je to vec poznato, te
ga vraća natrag na K..
- 09.03.15. -prvi tretman u barokomori je prošao uspješno no dr. R., primarijus
odjela plastične kirurgije, tvrdi kako je noga za amputaciju a ne rekonstrukciju, čudi
se sto je M. uopće došao na odjel na rekonstrukciju, te ga naručuje za DSA
snimanje. M. je u šoku i ne zna kome da vjeruje, liječnicima s F. koji su ga
poslali na rekonstrukciju ili dr. R., poznatom plastičnom kirurgu, te zapada u teško
psihičko stanje.
- 10.03.15. -u jutarnjim satima odveden na DSA snimanje donjih ekstremiteta.
Prilikom snimanja dr. K. je naišla na protezu koja se nalazi u području prepona
odnosno desne prepone, sto je uzrokovalo da se to područje upali i natekne.
- 11.03.15. -prilikom previjanja je dr. Š. primijetio da nešto nije u redu s
desnom nogom, tj. primijetio je otok. Pokušao je otvoriti ranu oštrim predmetom kako
bi vidio izlazi li tekućina, no probio mu je bedrenu arteriju i nažalost to vjerojatno nije
primijetio, jer je napustio previjalište i rekao M. da će uskoro sestre doći po njega
i odvesti ga u sobu. Budući da je rana počela snažno krvariti i štrcati, M. je nazvao
dr. E., također plastičnog kirurga s odjela, te mene, kako bi mi rekao sto se
događa, tj. da leži u lokvi krvi, ne može zaustaviti krvarenje, a sam je u previjalištu, i
to s mobitela koji je igrom slučaja tog dana ponio na previjanje. Dok je još razgovarao
sa mnom, u previjalište je stigao dr. E. i odveo ga hitno na operaciju, na koju
je pozvao i dr. R., vaskularnog kirurga s F., koji je tog dana bio dežuran.
-Prilikom operacije iz rane je izvađen veliki hematom, a liječnici su rekli da bi u rupu
koja je ostala mogla stati boca od 1 litre. Nakon zahvata prebačen je na odjel JIL
bolnice K..
- 12.03.15. -ujutro, primarijus dr. R. javlja M. kako će biti potrebno amputirati
lijevu nogu poviše koljena, na što M. odbija pristati jer ima osjeta u koljenu i ono je
normalne boje, te moli da dođe dr. K..
- Dr. K. i dr. O. stižu i kažu kako ima 40% šanse da mu se koljeno spasi,
te da će pokusati s potkoljeničnom amputacijom. Zakazuju operaciju za to popodne
jer je noga već gangrenozna i kažu nam da čekamo dok nam ne jave termin kad će
sala biti slobodna.
P-8165/15
-Oko 1 sat poslijepodne nam javljaju da je operacija zakazana u 16 i 30 i u 16 sati ga
skidaju s aparata i prebacuju iz JIL-a bolnice K. na H. k. p. bolnice
F.. Kažu da će operacija trajati otprilike sat vremena.
-U 17 sati dobivam poziv s nepoznatog broja, M. me zove prestravljen. Vrišti, moli
me da mu pomognem, kaže da nije u operaciji već u nekoj prostoriji i da osoblje
uopće ne zna da on treba na operaciju. Dolazim na hitni kirurški i nalazim ga samog
u gipsaoni. Tražila sam liječnika i on mi je rekao da je operacija odgođena za 19 i 30
sati, a M. za to vrijeme prebacuju na odjel intenzivne njege, gdje čeka operaciju
u prolazu između 2 kreveta.
-U 19 i 30 dobivam poziv iz I. konzulata i konzulica mi javlja da je operacija
odgođena za sutra ujutro. S obzirom da je noga bila u gangrenoznom stanju i
postojala je opasnost od sepse odlučila sam ga prebaciti u V. bolnicu u
Z., kako bi se tamo ujutro obavila operacija, pa pokrećem postupak
premještaja i obavještavam o tome ravnatelja bolnice dr. K. P..
- U 20 sati stiže dr. O. i kaže kako se sala oslobodila i nema potrebe za
premještajem, te ga odvodi na operaciju.
- Nakon operacije ponovno biva zaprimljen za odjel intenzivne njege bolnice F..
Potkoljenična amputacija je prošla odlično, no problem i dalje stvara rana na desnoj
preponi, koju svakodnevno 2 puta previjaju i cijede preko drena koji su mu stavili, te
jednom tjedno uzimaju bris za bakterije.
19.03.15. - S odjela intenzivne njege prebačen na vaskularni odjel, gdje se nastavlja
svakodnevno previjanje desne prepone, iz koje se neprestano cijedi zamućena
tekućina.
20.03.15. - M. traži pomoć psihijatra i u pregled mu dolazi dr. D..
- Nakon par dana započinje i s laganom fizikalnom terapijom, budući da su mu od
dugotrajnog ležanja atrofirali mišići.
- Svaki bris rane na desnoj preponi pokazuje prisutnost neke nove odnosno druge
bolničke bakterije, pa liječnici razmatraju otpuštanje iz bolnice, kako se stanje ne bi
dodatno pogoršalo.
- Nastavljaju se razgovori s psihijatrom.
10.04.15 - Otpušten iz KBC S. na kućnu njegu, uz svakodnevno previjanje
patronažne sestre, te kontrole u kirurškoj ambulanti bolnice F. jednom tjedno.
U tužbi se dalje navodi da se pojam liječničke greške, u medicinskoj teoriji i sudskoj
praksi određuje na slijedeći način: kao postupanje suprotno pravilima i metodama
odnosno standardima rada zdravstvene struke i /ili znanstvenim saznanjima, a kojim
se ugrožava život i zdravlje ljudi, i/ili kao nepoštovanje moralnih i etičkih načela
zdravstvene struke. Da nema sumnje da je u konkretnom slučaju došlo do liječničke
greške koja je kod tužitelja uzrokovala povredu prava osobnosti, odnosno uslijed
toga isti je imao fizičke bolove, duševne bolove zbog umanjene životne aktivnosti,
strah, te ostale neugodnosti u liječenju, pa mu pripada pravo na naknadu štete u
iznosu od najmanje 150.000,00 kn.
Radi svega navedenog tužitelj je zatražio da sud, nakon provedenog postupka,
donese presudu slijedećeg sadržaja:
»1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatit tužitelju iznos od 350.000,00 kn sa
zateznom kamatom po stopi u skladu sa čl. 29. st. 2. Z00-a, počam od dana
podnošenja tužbe pa do isplate.
2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parbeni trošak sve sa
zateznom kamatom po stopi u skladu sa čl. 29. st. 2. ZOO-a počam od dana
donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.«
P-8165/15
2. U podnesku zaprimljenom kod ovog suda dana 16. prosinca 2015.g. tužitelj je,
pored neimovinske štete, zatražio i naknadu imovinske štete i to tuđe njege i pomoći
u iznosu od 3.000,000,00 kn sa pripadajućim kamatama počev od dana podnošenja
tužbe pa do konačne isplate.
3. U podnesku datiranom s 25. svibnja 2016.g. tužitelj je zatražio donošenje presude slijedećeg sadržaja:
I Dužan je tuženik u roku od 15 dana, s osnova neimovinske štete kao i imovinske
štete s osnova tuđe njege i pomoći i trajne tuđe njege i pomoći isplatiti tužitelju iznos
od 10.000,000,00 kn sa Zakonskim zateznim kamatama, koje na taj iznos teku od 28.
05. 2015. godine pa do isplate po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, pod prijetnjom ovrhe.
II. Dužan je tuženik plaćati tužitelju s osnova rente iznos od 4.000,00 kn mjesečno od
23. veljače 2015. godine pa nadalje sa zakonskim zateznim kamatama od dana
dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate, s time da sve dospjele obroke plati
u roku od 15 dana, a ostale kako budu dospijevali unaprijed najkasnije do svakog
desetog u mjesecu sa zakonskom zateznom kamatom pa do isplate po stopi za
svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih
za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pod
prijetnjom ovrhe.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka sa
zakonskom zateznom kamatom po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to od presuđenja do isplate, sve u roku
od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
4. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev u podnesku zaprimljenom u sustavu za
e-komunikaciju dana 18. svibnja 2022.g., kada je zatražio donošenje presude
slijedećeg sadržaja:
I Dužan je tuženik u roku od 15 dana, s osnova neimovinske štete kao i imovinske
štete s osnova tuđe njege i pomoći i trajne tuđe njege i pomoći isplatiti tužitelju iznos
od 5.000,000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, koje na taj iznos teku od 28.
05. 2015. godine pa do isplate po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, pod prijetnjom ovrhe.
II. Dužan je tuženik plaćati tužitelju s osnova rente zbog izgubljene zarade iznos od
2.000,00 kn mjesečno od 23. veljače 2015. godine pa nadalje sa zakonskim
zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate, s
time da sve dospjele obroke plati u roku od 15 dana, a ostale kako budu dospijevali
unaprijed najkasnije do svakog desetog u mjesecu sa zakonskom zateznom
kamatom pa do isplate po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena, pod prijetnjom ovrhe.
P-8165/15
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka sa
zakonskom zateznom kamatom po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to od presuđenja do isplate, sve u roku
od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
5. Dana 30. ožujka 2016.g. kod ovog suda zaprimljen je tuženikov odgovor na tužbu
u kojem je tuženik istakao da u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva
ističući kako slijedi:
- da su djelatnici tuženika liječili tužitelja po pravilima medicinske struke u skladu sa
mogućnostima suvremene medicine - lege artis,
- da su dijagnostički i terapijski postupci, kao i sveukupni medicinski tretman,
obavljen prema pravilima struke u skladu sa mogućnostima suvremene medicine i
stručnim standardima, bez greške i propusta,
- da je povjerenstvo za unutarnji nadzor KBC-a S. izvršilo uvid u cjelokupnu
medicinsku dokumentaciju spornog liječenja tužitelja, zatražilo izvješća svih liječnika
koji su sudjelovali u tom liječenju te je zaključilo kako nisu utvrđene povrede
profesionalne dužnosti liječnika ni odstupanje od pravila medicinske struke prilikom
pružanja zdravstvene skrbi.
- da se sukladno navedenom predlaže naslovljenom sudu odbiti tužbeni zahtjev u
cijelosti kao neosnovan, a tužitelja obvezati da tuženiku naknadi prouzrokovani mu
parnični trošak.
6. U podnesku zaprimljenom u sustavu za e-komunikaciju dana 20.05.2022.g.
tuženik se usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe koje je tužitelj izvršio u podnesku
od 18.05.2022.g.
7. Tijekom postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su
izvedeni dokazi pregledom cjelokupne priložene medicinske dokumentacije,
pregledom priloženih otpusnih pisama, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka P.
J., M. M., S. I., A. M., I. L., I.
R., V. K., Z. R., M. E., M. G., B.
Š., L. A., S. P., tužitelja, svjedoka H. T.,
izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po medicinskom fakultetu u B.,
izveden je dokaz pregledom vještva sudsko medicinskog odbora M.
f. u B. zaprimljenog kod ovog suda dana 22.04.2021., izveden je
dokaz dopunskim vještačenjem po M. f. u B., izveden je
dokaz pregledom dopunskog vještva sudsko medicinskog odbora M.
f. u B. zaprimljeno kod ovog suda dana 22.03.2022., izveden je dokaz
drugim dopunskim vještačenjem po M. f. u B., pregledom
druge dopune i mišljenja zaprimljene kod ovog suda dana 27.10.2022., te je izveden
dokaz pregledom cjelokupne priložene dokumentacije.
8. Ocjena i analiza izvedenih dokaza provedena je u skladu s čl.8. Zakona o
parničnom postupku (»Narodne Novine« br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 –
odluka USRH, 84/08, 46/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i
25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, dalje: ZPP).
9. Punomoćnik tužitelja popisao je parnični trošak.
P-8165/15
10. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.
11. Predmet ovog postupka jeste zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i
imovinske štete koja je, po tvrdnjama tužitelja, nastupila kao posljedica liječničke
pogreške zaposlenika tuženika prilikom liječenja tužitelja u medicinskoj ustanovi
K. b. c. S. vlasnik kojeg je tuženik.
12. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je zbog liječničke pogreške
djelatnika tuženika- K. b. c. S. tužitelju amputirana lijeva
potkoljenica, a što je u konačnici dovelo do povrede prava osobnosti u vidu fizičkih
bolova, straha, narušenja duševnih boli radi smanjenja životne aktivnosti.
13. Među strankama nije sporno da se tužitelj u razdoblju od 20.02.2015.g. do
10.04.2015.g. liječio kod tuženika u K. b. c. S.. Nije sporno da
je u tom razdoblju tužitelju amputirana lijeva potkoljenica.
14. Među strankama je sporno jesu li u postupanju djelatnika tuženika ostvareni
elementi za odštetnu odgovornost u svezi sa štetom koju tužitelj potražuje u ovom
postupku. Sporno je da li je tijekom liječenja tužitelja u KBC – u S. došlo od
liječničke pogreške koja je prouzrokovala imovinsku i neimovinsku štetu tužitelju.
15. Naime, zdravstvena ustanova odgovara za štetne posljedice u medicini kada je u
njenom postupanju, odnosno postupanju njezinih radnika utvrđeno postojanje
elemenata odgovornosti po načelu krivnje.
16. To sukladno odredbi članka 1045. st 1 Zakona o obveznim odnosima (»Narodne
Novine« br. 35/05, 41/08, 125/11, 29/18, 126/21, dalje: ZOO) kojom je odredbom
propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je
šteta nastala bez njegove krivnje.
17. Naime, sukladno gore citiranoj zakonskoj odredbi, zdravstvena ustanova
odgovara za štetne posljedice u medicini kada je u njenom postupanju odnosno
postupanju njezinih radnika utvrđeno postojanje elemenata odgovornosti po načelu
krivnje, što znači da bi tuženik odgovarao za štetu da je bio učinjen bilo kakav
propust, a što bi bilo u uzročnoj vezi sa štetom koju tužitelj potražuje u ovom
postupku, a koja je posljedica provedenog liječenja na zdravstveno stanje tužitelja.
Dakle, u skladu s navedenom zakonskom odredbom tuženik K. b. c.
S. za liječničku grešku odgovara po načelu presumirane krivnje, to znači da tuženik
mora dokazati da su u svemu postupili na način koji je propisan pravilima liječničke
struke te da do štete nije došlo ni zbog obične nepažnje liječnika.
18. Naime, u pravnoj teoriji ne postoji jedinstvena definicija pojma liječničke greške,
tako da je nužno napravili razliku između liječničke greške I komplikacije u liječenju.
Komplikacija u liječenju nastaje usprkos medicinski ispravno provedenom postupku
koji je izveden pravilnom uporabom ispravne opreme i sredstava.
19. S druge pak strane pravna teorija, kada razmatra pitanje pogrešnog i
nesavjesnog liječenja odnosno liječničke pogreške, a utemeljeno na Zakonu o
zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine" broj 150/08, 71/10, 139/10, 22/11, 84/11,
P-8165/15
154/11, 112/12, 35/12, 70/12, 144/12, 82/13, 159/13, 22/14, 154/14 I 70/16-dalje
ZZZ), te na temelju odredbe Zakona o liječništvu ("Narodne novine" broj 121/03 i
117/08) taj pojam određuje:
a) kao postupanje koje nije skladu s pravilima i metodama odnosno standardima rada
zdravstvene struke ili znanstvenim saznanjima a kojima se ugrožava život i zdravlje
ljude i/ili
b) kao nepoštivanje moralnih etičkih načela zdravstvene struke.
20. Naime, liječnička pogreška može se počiniti postupanjem pod a) ili b) iz razloga
što se ne radi o pretpostavkama koje se moraju kumulativno ispuniti, već je dostatno
da liječnik u svom postupanju postupi u jednom od dva navedena slučaja (Ivica
Crnić, odgovornost liječnika za štetu, organizator-Z.-2009.).
21. Dakle, u postupku je valjalo raspraviti i utvrditi jesu li u radnjama koje je
medicinsko osoblje zajedno s liječnicima tuženika obavljali u svezi sa liječenjem
tužitelja ostvareni elementi liječničke greške ili se radi o postupanju u skladu s
pravilima struke.
22. U tom kontekstu je odgovornost tuženika valjalo je cijeniti kroz primjenu odredaba
članka 1061. st 1 ZOO-a prema kojem za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s
radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u
trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju
odgovornost zaposlenika.
23. Za ocjenu postojanja odgovornosti tuženika za rad svojih djelatnika od odlučnog
značenja je utvrditi je li postupak zdravstvenih djelatnika bio u skladu s važećim
medicinskim standardima ili od njih odstupa te je li to odstupanje uzrokovalo
oštećenje zdravlja pacijenta ili bi do štete došlo i u slučaju da je postupak
zdravstvenog djelatnika proveden po medicinskom standardu.
24. Pregledom otpusnog pisma K. z. n. KBC S.
sud je utvrdio da je tužitelj u tuženikovoj K. z. n. boravio u razdoblju od
20. do 23. veljače 2015.g., te da je isti primljen zbog obostrane lumboishialgije i
slabosti lijevog stopala.
25. Pregledom otpusnog pisma K. z. k. KBC S. sud je utvrdio da je tužitelj u tuženikovoj Klinici za kirurgiju boravio u razdoblju od
23.02.2015.g. do 07.03.2015.g., te da je isti primljen zbog kompartment sindroma
lijeve potkoljenice te ishemijske insfuicijencije lijeve noge.
26. Pregledom otpusnog pisma K. z. k. KBC S. sud je utvrdio da je tužitelj u tuženikovom Z. z. p. i r.
k. boravio u razdoblju od 07.03.2015.g. do 11.03.2015.g., te da se isti
premješta sa vaskularne kirurgije radi pokušaja rekonstrukcije lijeve potkoljenice
nakon trombektomije popp9teapjem arterije i aortobifemoralnog by passa s
postoperativnom trombozom lijeve poplitealne arterije i posljedičnom ishemijskom
nekrozom sve tri lože lijeve potkoljenice.
27. Pregledom otpusnog pisma K. z.a., r. i i. l. – l. K. K. b. c. S. sud je utvrdio da je tužitelj
P-8165/15
u tuženikovoj K. boravio u razdoblju od 11.03.2015.g. do 12.03.2015.g., te da je
kao razlog boravka naveden respiracijska potpora i potreba za nadzorom vitalnih
funkcija i hemostaze.
28. Pregledom otpusnog pisma K. z. k. KBC S. sud je utvrdio da je tužitelj u tuženikovoj K. boravio u razdoblju od 12.03.2015.g.
do 10.04.2015.g., te da je kao razlog hospitalizacije naveden da je pacijent primljen u
hitnom prijemu kao premještaj iz JIL-a – K..
29. U svom iskazu iznesenom na ročištu od 06. listopada 2016.g. svjedok P.
J. iskazao je:
- da nakon što mu je predočen predmet spora te okolnosti radi kojih pozvan kao
svjedok, a vezano uz tijek liječenja tužitelja izjavljuje da je dana 20.2.2015.g., kao
dežurni neurolog u hitnoj službi, pregledao i inicirao hospitalizaciju tužitelja zbog
kliničke slike obostrano dominatno lijevostrane lumboishijalgije,
- da se iz anamneze moglo doznati da je pacijent godinu dana pred prijem u
prometnoj nesreći zadobio traumatske prijelome dva kralješka, te da je tada liječen
na klinici za kirurgiju,
- da je tužitelj tada rekao da osjeća tegobe-jake bolove u križima sa širenjem u obje
noge više lijevo, već 3-4 dana,
- da je tužitelj u kliničko statusu imao naznačene znakove lumbalne diskushernije te
da je indicirao hospitalizaciju, obavijestio dr. M. o prijemu tužitelja te preporučio da
se naprave hitne labaratorijske pretrage i MSCT kralježnice,
- da je tijekom pregleda u hitnoj ambulantni imao slabije ali sačuvane periferne
arterijske pulsacije, a da on, svjedok, tu prestaje sa aktivnim liječenjem tužitelja,
- da je tužitelja vidio taj isti dan u popodnevnim satima te dana 23.2.2015.g. dok je
čekao premještaj na kirurgiju, pitao ga je kako je, na što je tužitelj rekao da je nešto
bolje i nakon toga ga više nije vidio, niti je sudjelovao u njegovom liječenju.
- da je tužitelja na neurološki prijem uputila hitna pomoć te da su simptomi bili
lungoishijalgija,
- da su u vrijeme zaprimanja tužitelja, pacijenta, kako na odjelu tako i u samoj bolnici,
bila dostupna laboratorijska i radiološka dijagnostička sredstva.
- da s obzirom na kliničku sliku, nije bilo dijagnostičkih sredstava koja u to vrijeme
nisu upotrjebljena,
- da on nije sudjelovao u sastavljanju otpusnog pismu.
30. U svom iskazu iznesenom na ročištu od 06. listopada 2016.g. svjedok M. M. iskazala je:
- da je tužitelja upoznala 20.2.2015.g. kao bolesnika koji je bio zaprimljen na prvi kat klinike za neurologiju u hitnom prijemu,
- da je toga dana bila u bolnici u službi starijeg dežurnog te da je bila zadužena za
primljene bolesnike za prvi i treći kat te jedinice za intezivno liječenje i hitne
konzilijarne preglede.
- da je od mlađeg dežurnog dr. J. bila upoznata da je primio bolesnika M.
Ć. koji se žalio na bolove u nogama te da mu je zbog toga snimio CT
kralježnice, i pozvao neurokirurga,
- da je vidjela nalaz CT kralježnice i nalaz neurokirurga, misli da je bio dr. B. koji
je napisao da bolesnik ima znakove oštećenja korijena živaca u nogama zbog
pritiska inter vertbralnog diska međukralježničkog diska i zbog toga je predložio
P-8165/15
snimanje MR lumbalnog dijela kralježnice da bi potom procijenio koliko je žurna
operacija među kralježničkog diska.
- da je tužitelja vidjela oko 18 sati istog dana kada je uobičajeno vrijeme za vizitu, da
je tužitelj tom prilikom sjedio na balkonu i misli da je pušio, a da ga je ona zamolila da
se vrati u sobu, a on da je rekao da mu je tamo ugodnije ili lakše ne zna točno,
- da je slijedeći susret sa tužiteljem bio 21.2.2015.g. kada je došla u noćno dežurstvo,
opet u funkciji starijeg dežurnog, te da je nakon preuzimanja službe od kolega koji su
bili taj dan dežurni obavila vizitu u jedinici intenzivne njege na trećem katu, a potom
se spustila na prvi kat i zatekla bolesnika M. Ć. u invalidskim kolicima na
hodniku,
- da je bio na dnu hodnika, a njegova soba se nalazila na početku hodnika, da je
pitala sestre zašto je bolesnik na hodniku u to doba bilo je oko 21 sat navečer, da su
one rekle da je on tako cijeli dan i prethodnu noć bio na hodniku jer da mu je tako
lakše iako na taj način uznemirava i ometa druge bolesnike,
- da se bolesnik dovezao do svoje sobe i sestre su mu pomogle uz njenu prisutnost
poleći se na krevet a ona mu je rekla da mu taj položaj nikako nije dobar za tegobe
koje on ima i da će mu bit puno lakše kad nađe prigodan položaj u krevetu,
- da je, nakon što je bolesnik legao u krevet čemu je prigovarao, izvršila kratki
pregled sa idejom da mu se možda neurološki nalaz pogoršao imajući u vidu nalaz
CT koji je dan ranije snimio, te da pri tome nije našla promjena u odnosu na dan
ranije, te da je ponovno zamolila bolesnika da nađe položaj u krevetu koji će mu
manje bit neugodan i da se strpi dok se sve pretrage ne obave da može zaključiti koji
način liječenja će za njega biti najprikladniji (razmišljala je o tome da li će trebati
operacija kralježnice ili će uz mirovanje i fiz. terapiju stanje ipak biti sanirano jer je
tužitelj navodio da je i prije imao slične smetnje),
- da je ujutro otišla iz dežurstva, a da joj sestre nisu napomenule da je bilo drugih problema u odjelu i od tada nije vidjela tužitelja do danas.
- da je tužitelj rekao da mu je lakše i ugodnije u kolicima nego u krevetu i da je tako i prije boravio .
- da je tužitelj imao na listi lijekova i analgetike po potrebi.
- na upit o kakvom se neurološkom pregledu kojeg je ona inicirala radilo kod tužitelja:
svjedokinja je odgovorila da se radilo o pregledu na bolesničkom krevetu nakon što
je tužitelj iz invalidskih kolica prešao na krevet, da joj je bilo važno vidjeti da li ima
pozitivan Lasequov znak koji se ispituje tako da je tužitelju podigla lijevu pa desnu
nogu i pitala ga da li osjeća bol u leđima, da je potom perkutirala po pateli ispitujući
patelarni i ahilov refleks i pitala ga gdje ga boli, pitala ga da li je mokrio i iz toga
zaključila da ne treba hitno zvati neurokirurga,
- na upit da li je tada opipala lijevo stopalo tužitelja, svjedokinja je odgovorila da se
izvodeći Laseqouv znak noga uhvati za list i odiže od podloge, pregledavajući ahilov
refleks noga se uhvati za stopalo, flektira se stopalo i udara se po ahilovoj tetivi iznad
pete, što hoće reći da nije palpirala arterije na potkoljenici i stopalu, ali je, obavljajući
neurološki pregled bila u prilici dodirivati i gledati stopalo i potkoljenicu tužitelja i nije
zamijetila da postoji neka značajnija promjena.
- da tužitelj nije poštivao upute jer je prvi dan bio na balkonu, a drugi dan na hodniku,
a dobio je uputu da leži, zbog čega je i hospitaliziran.
- da ona nije sudjelovala u sastavljanju otpusnog pisma.
31. U svom iskazu iznesenom na ročištu od 06. listopada 2016.g. svjedok S.
S. iskazao je:
P-8165/15
- da je bio službujući liječnik dana 20.2.2015.g. u noćnoj smjeni, te da je na
primopredaji službe od kolegice koja je radila u dnevnoj smjeni dobio izvješće da su
razlozi prijema tužitelja u bolnicu bolovi u lumbalnoj regiji sa širenjem u obje noge koji
su počeli nekoliko dana prije prijema u bolnicu,
- da je tog dana na hitnom neurološkom prijemu nakon pregleda urađena hitna neuroradiološka obrada odnosno snimanje MSCT kralježnice,
- da su rezultati obrade u potpunosti objašnjavali kliničku sliku i subjektivne tegobe,
da se radilo se akutnom lumbo sakralnom sindromu sa proturzijom diska koji je
pritiskao na korijen živca,
- da je nakon konzultacije na hitnom neurološkom prijemu sa neurokirurgom
dogovoreno da se bolesnik primi u njihovu kliniku radi nastavka obrade (EMNG i
MR),
- da se tijekom večeri i noći njemu osobno, a ni službujućem osoblju tužitelj ništa posebno nije žalio.
- da je slijedeća smjena u kojoj je radio za vrijeme boravka tužitelja u njihovoj klinici bila također noćna smjena 22.2.2015.g. od 20 sati,
- da je na primopredaji službe izvješten da je kliničko stanje i ponašanje bolesnika
nepromijenjeno, a da su tijekom dana tužitelju urađene odgovarajuće laboratorijske
obrade te planirana daljnja obrada po neurokirurgu slijedećeg dana,
- da se tužitelj tijekom noći nije žalio na nikakve a naročito ne tegobe koje bi
upućivale na cirkulatorne smetnje na nogama ili na bilo koje druge smetnje koje bi
odstupale od neurološke simptomatologije koja je opservirana i prilikom prijema u
kliniku.
- da mu se tužitelj nije osobno javio niti požalio na bilo kakve tegobe, da saznanja
ima od kolega iz prethodne smjene da ima više dana bol u leđima koja se širi u obje
noge i blažu slabost lijevog stopala.
- da nije sudjelovao u sastavljanju otpusnog pisma.
- da se pacijenti mogu žaliti u slučaju da imaju nekakvih tegoba za vrijeme noćne
smjene službujućem osoblju-med. sestrama koje o tome obavijeste dežurnog
liječnika.
- da mu nije poznato kad je točno tužitelj dobio ampulu Tramala, odnosno da se ne
sjeća, ali da mu je taj lijek bio propisan po potrebi u slučaju bolova čitavo vrijeme
boravka,
- da nakon što vrši uvid u tu evidenciju iz koje je razvidno da je tužitelj 20.2.2015.g u
23,30 sati dobio ampulu Tramala, navodi, da je moguće da mu je sestra dala tu
ampulu, a koja je ista bila na listi lijekova, te da je o tome naknadno obavijestila
dežurnog liječnika.
- da se tužitelj za vrijeme čitavog boravka u klinici nije pridržavao kućnog reda
bolnice, da je dosta vremena boravio u kolicima, te se vozio po hodnicima, nije
prisustvovao vizitama, samovoljno je napuštao službene prostorije i sl.
- da tužitelju nije bilo ordinirano strogo ležanje, da mu nisu ordinirana kolica, odnosno
to nije uobičajeno te ne zna na koji način je tužitelj nabavio ta kolica,
- da je tužitelj u više navrata pravdao svoje ponašanje time što mu je najugodniji
položaj u kolicima.
32. U svom iskazu iznesenom na ročištu od 06. listopada 2016.g. svjedok A.
M. iskazao je:
- da, je tužitelj, koliko mu je poznato, primljen u bolnicu u petak, ne zna datum, da je
on bio dežuran u subotu, da u primopredaji službe ništa posebno o tužitelju nije bilo
rečeno, odnosno rečeno je da se radi o bolesniku koji je primljen prethodnog dana
P-8165/15
zbog sumnje na tešku lumboishijalgiju, kojem je napravljana obrada u smislu
isključenja odnosno dokazivanja takvog patološkog procesa koji bi zahtijevao daljnje
liječenje, ovdje misli u prvom smislu neurokirurško, a koje bi bilo logičan slijed da je
prethodna obrada našla moguće operacijski supstrat.
- da je također rečeno da se dotični bolesnik ne pridržava kućnog reda i da se u kolicima kreće po klinici odnosno hodniku klinike i van,
- da njegova služba, odnosno služba starijeg dežurnog, uključuje prvo zbrinjavanje
najtežih bolesnika, to da su bolesnici u intenzivnoj njezi a potom odjelnu vizitu uz
istovremeno interveniranje u slučaju nekih izvanrednih situacija u klinici kao i
obavljanje konzilijarnih pregleda van klinike po potrebi, da je on tužitelja pogledao u
sklopu vizite na prvom katu klinike za neurologiju gdje je bio smješten,
- da se požalio na smetnje zbog kojih je primljen, da ga je pogledao, međutim, da nije našao ništa što bi odudaralo od nalaza učinjenih prethodnog dana,
- da je ordinirao lijek protiv boli i nastavio obavljati svoj posao,
- da kasnije nije obaviješten od ostalog dežurnog osoblja, ovdje prvenstveno misli na
sestre u jedinici u kojoj je bio smješten da je bilo ikakovih drugih problema.
- da nije sudjelovao u sastavljanju otpusnog pisma klinike za neurologiju.
- da je on izvršio klinički pregled tužitelja koji se sastojao u uzimanju neurološkog
statusa leđa i nogu dakle regija tijela zbog kojih je bio u bolnici.
- da u trenutku prijema u bolnicu nije pregledao tužitelja, pa da ne može govoriti o
kojim simptomima je bilo riječ kad je primljen, da je on imao uvid u povijest bolesti
kad ga je pregledao, iz čega je vidio zbog čega je primljen i da je napravljena
neuobičajeno velika obrada. Naime, da je tužitelj pregledan, da mu je snimljen je CT,
pogledan je od neurokirurga i sve to u jedan dan, jedno popodne, nije bilo
operacijske indikacije i također već je rekao da njegov pregled nije našao ništa van
onoga što je u tom trenutku odgovaralo činjeničnom stanju povijesti bolesti.
- kada je rekao da je kod tužitelja napravljena neuobičajeno velika obrada, da je pod
time mislio da se radi o obradi za koju je uobičajeno u uvjetima tuženika potrebno par
dana, a kad tužitelja je sve napravljeno u jedno popodne, a zbog čega je to bilo tako
da se ne može može izjasniti jer nije on radio te pretrage.
33. U svom iskazu iznesenom na ročištu od 06. listopada 2016.g. svjedok I. L. iskazao je:
- da s obzirom da dana 20.2.2015.g, 21.2.2015.g. i 22.2.2015.g. prema radnom
rasporedu nije bio nazočan u klinici, pacijenta tužitelja je prvi put vidio u viziti
23.2.2015.g. oko između 9 i 10 sati ujutro,
- da je prethodno, kako je već uobičajeno, izvršio uvid u raspoloživu med.
dokumentaciju, iz koje je bilo razvidno da je tužitelj zaprimljen zbog sumnje na
protruziju međukralježničkog diska s posljedičnom kompresijom pripadajućeg
živčanog korijena (5 slabinski korijen lijevo),
- da međutim, kako je službujuća med. sestra napomenula da je zamijetila cijanozu
lijevog stopala, nakon završene vizite pozvao je dežurnog vaskularnog kirurga (dr.
K.), te organizirao ultrazvučni pregled krvnih žila donjih udova,
- da je rečenu pretragu izvršio u zavodu za radiologiju dr. S., koji je pretragu
odmah dopunio tzv. MSCT angiografijom krvnih žila, nakon čega ga je obavijestio da
se radi o trombozi završnog dijela trbušne aorte te o okluziji (začepljenju) lijeve
potkoljenične arterije,
- da je temeljem toga, u dogovoru sa dr. K., pacijenta odmah uputio u zavod
za vaskularne bolesti klinike za kirurgiju, a da o daljnjim zbivanjima nema dovoljno
detaljnih spoznaja.
P-8165/15
- da je on sastavio otpusno pismo tužitelja broj MB
… od 23.2.2015.g.
- da ga je med. sestra koja je radila jutarnju smjenu obavijestila o suspektnoj cijanozi
stopala kod tužitelja.
- da je aparat kojim se vrši MSCT pretraga isti i kod vršenja pretraga koja se zove i MSCT angiografija (pretraga krvnih žila i kralježnice).
- da se otpusno pismo piše na temelju podataka iz med. dokumentacije i to: podataka
koje je dao sam bolesnik ili osobe u pratnji, podataka o neposrednom pregledu
liječnika koji je zaprimio pacijenta, podataka iz tzv. dekurzusa (opis tijeka liječenja),
podataka iz izvršenih dijagnostičkih pretraga, te konačno zaključka kojeg daje na
temelju vlastitog uvida u stanje bolesnika i uvida u svu prije nabrojenu dokumentaciju
uz određeni zaključak.
- na upit odakle mu podatak iz anamneze otpusnog pisma "ujutro na dan prijema
bolovi su postali neizdrživi. Pokušao je ustati iz kreveta ali mu je propalo lijevo
stopalo, nije ga osjećao, bilo je hladno", svjedok je, nakon što je izvršio uvid u
povijest bolesti, naveo da je u istoj to identično pisalo.
- da se anamneza radi na temelju onoga što liječniku kaže sam pacijent ili osoba u
pratnji. S obzirom da u povijesti bolesti piše anamneza, iz toga proizlazi da je te
podatke liječniku dao sam tužitelj (poleđina lista 31 spisa).
- da se uobičajeno tijek dijagnostičke obrade usmjeruje prema podacima iz anamneze i statusa prema najboljem znanju i umijeću liječnika.
34. U svom iskazu iznesenom na ročištu od 28. studenoga 2016.g. svjedok I.
R. iskazao je:
- da se sjeća tužitelja kao pacijenta, da se sjeća da je isti boravio na Zavodu
tuženika negdje krajem proljeća 2015.g.,
- da je on u liječenju istog sudjelovao kako aktivno tako i pasivno, naime, da je za
vrijeme dok je on bio na Zavodu, u odnosu na tužitelja izvršeno aortobifemoralno
premoštenje, a nakon toga angiografija, nakon čega je došlo do krvarenja iz desne
prepone tužitelja, zbog čega, je on, kao dežurni kirurg sudjelovao u njegovom
liječenju.
- da je pacijenta pregledao ambulantno na njegovu zamolbu bez propisane uputnice i da je to čega se on sjeća,
- da je operativni zahvat aortobifemoralnog premoštenja, napravljen odnosno da se
istom operacijskom zahvatu pristupilo zbog začepljenja završnog dijela trbušne aorte,
a da mu nije poznato da li je to u uzročno-posljedničnoj vezi sa njegovim prethodnim
liječenjem na K. tuženika,
- da napominje da je njegovo sudjelovanje u aktivnom liječenju tužitelja bilo za
vrijeme dok je isti boravio na Zavodu, a koliko se može sjetiti, tužitelj je nakon boravka na Zavodu otpušten kući,
- da je angiografija intervencijski invazivni zahvat prikaza krvožilnog sistema, a da mu
nije poznato tko je izvršio navedeni zahvat, a da istog inače izvode intervencijski
angioradiolozi,
- da svaki ubod u žilu, što podrazumijeva vršenje angiografije, posljedično može
dovesti do krvarenja u kombinaciji sa primjenom lijekova za sprječavanje zgrušavanja
krvi koji se primjenjuju kod svakog pacijenta.
- da krvarenje kod tužitelja kritične prigode nije bilo osobito obilno,
- da je, koliko se on može sjetiti, tužitelju lijeva noga amputirana za vrijeme dok je isti
boravio na Zavodu, ali da se ne sjeća kada je to
vremenski bilo.
P-8165/15
35. U svom iskazu iznesenom na ročištu od 28. studenoga 2016.g. svjedok V.
K. iskazao je:
- da se tužitelja jako dobro sjeća, da je tužitelja upoznao dana 23.2.2015.g., i to na
poziv dr. I. L. bivšeg predstojnika klinike za neurologiju tuženika,
- da je pristupio pregledu pacijenta i zaključio sve ono što se navodi u otpusnom
pismu br. …, koje prileži str. 262 i 263 spisa,
- da se radilo o compartment sindromu koji je hitno stanje u kirurgiji, i da su krenuli u
hitnu radiološku dijagnostiku (uzv i MSCT ), da je taj nalaz ključan, a radilo se o
poplitealnoj okluziji,
- da je osim toga, u nalazu još pronađeno da se radi o Leriche sindromu, da je, dakle,
Leriche sindrom uzrokovao trombozu arterije poplitee, a tromboza poplitealne arterije
je uzrokovala compartment sindrom.
- da je nakon toga, a s obzirom da je zaključio da se radi o dosta teškoj kliničkoj slici,
pozvao tadašnjeg šefa vaskularne kirurgije dr. O. i onda su pristupili razgovoru
s obitelji i pacijentom,
- da je pacijent upoznat s težinom kliničkog stanja i upoznat je s mogućnošću
amputacije s obzirom na začepljenje svih krvnih žila niže od arterije poplitee kao i s
posljedično razvijenim compartment sindromom,
- da su se taj dan odlučili na trombektomiju lijeve arterije poplitee i fasciotomiju lijeve
potkoljenice, a što je sve napravljeno dana 23.2.2015.g. u operativnom zahvatu,
nakon čega je uslijedilo post operativno liječenje tužitelja na način da se vršilo
svakodnevno previjanje rana nakon faciotomije, a izvršena je i nekrektomija mišića
medijalne lože,
- da su nakon tjedan dana mišići bili u takvom stanju da se veliki dio istih morao odstraniti.
- da međutim, ono što je cijelom slučaju davalo neke izglede bio je nalaz MSCT od
27.2.2015.g. iz kojeg je proizlazilo da fibularna arterija pokazuje znakove protoka, a
taj nalaz da je ključan,
- da je, naime, isti pokazivao isto stanje kao i prije operativnog zahvata išlo bi se na
amputaciju, a s obzirom na stanje fibularne arterije odlučili su se na aortobifemoralni
bypass, koja operacija predstavlja vrlo kompleksne operacije na području vaskularne
kirurgije te je povezana s mogućnošću komplikacija, u ovom slučaju najgora moguća
komplikacija jest infekcija proteze,
- da bi napomenuo i to da ne liječenje compartment sindroma dovodi do tzv. crusch sindroma koji je potencijalno opasan po život pacijenta,
- da konkretno, kod tužitelja do razvoja crusch sindroma nije došlo, ali je postojala
mogućnost zatajenja bubrega kod tužitelja zbog otpadnih produkata propalih mišića,
- da je, nakon postavljanja aortobifemoralnog bypassa, što se tiče vaskularne
kirurgije, tužiteljevo liječenje okončano, te da je pozvan plastični kirurg,
- da se radilo o izrazito velikom defektu mišića medijalne lože lijeve potkoljenice i u
dogovoru s plastičnim kirurgom premještaj tužitelja uslijedio je 7.3.2015.g.,
- da bi želio naglasiti da je u trenutku premještanja tužitelja na drugi odjel njemu pao
kamen sa srca budući je tijekom cijelog liječenja tužitelja na Zavodu bilo brojnih pritisaka kako od strane tužitelja, njegove obitelji te
Izraelske ambasade, te da je također, u jednom dijelu liječenja tužitelj direktno
iskazao namjeru da će tužiti tuženika što je predstavljalo dodatan pritisak prilikom
liječenja istog.
- da je drugi dio liječenja u kojem je on sudjelovao bilo liječenje tužitelja na Zavodu, a nakon njegovog liječenja na plastičnoj kirurgiji,
P-8165/15
- da ono što on zna o liječenju tužitelja na odjelu za plastičnu kirurgiju jest da su tamo napravljena MSCT angiografija te DSA,
- da tijekom DSA pretrage dolazi do hematoma u desnoj ingvinalnoj regiji, a prilikom
evakuacije hematoma desne ingvinalne regije dana 11.3.2015.g. dolazi do obilnog
krvarenja, nakon čega vaskularni kirurg dr. R. vrši eksporaciju rane te postavlja
hemostatske šavove,
- da ga dana 12.3.2015.g. pozivaju roditelji tužitelja i mole da otiđe do tužitelja na JIL
koji se nalazio na K.,
- da taj dan on i dr. O. koji je bio dežuran odlaze tamo zajedno, da je u odnosu
na lijevu nogu tužitelja došlo do pogoršanja, a na desnoj nozi pristupan je obiman
hematom te se odlučuju za amputaciju lijeve noge, u dogovoru s pacijentom i
njegovom rodbinom,
- da je ostatak liječenja dosta kompliciran uslijed infekcije hematoma desne ingvinalne regije,
- da bi želio napomenuti da su se pribojavali da uslijed tako velikog hematoma ne
dođe do infekcije proteze, za što je napomenuto da predstavlja moguću komplikaciju
kod operacije stavljanja aortobifemoralnog bypassa., zbog čega je tužitelj premješten
na J. tuženika,
- da se na navedenoj jedinici svakodnevno vršilo previjanje bataljka lijevo te desne
ingvinalne regije, da su izolirane bakterije koje su ciljano antibiotski liječene, da je
liječenje tužitelja uspješno završeno te da je isti dana 10.4.2015.g. otpušten na kućnu
njegu.
- na upit kada je svjedok na poziv dr. I. L. stigao na kliniku za neurologiju, na
koji način je isti utvrdio da je potrebno hitno prebacivanje pacijenta na odjel za
Vaskularnu kirurgiju, kako to stoji u otpusnom pismu, svjedok je odgovorio da je otok
lijeve potkoljenice, hladno i lividno (blijedo do sive boje) lijevo stopalo kao i njegova
nemogućnost dorziflekcije a što je ključno upućivalo na postojanje na compartment
sindroma. U trenutku kada se pregledom liječnika samo posumnja na compartment
sindrom isto predstavlja hitno stanje. Kod compartment sindroma prvo strada živac,
potom mišić i onda koža. Kod tužitelja je u trenutku kad je on vršio pregled
nedvojbeno stradao živac i mišić.
- da je tužitelj prilikom liječenja u kojem je on sudjelovao navodio da će tužiti tuženika
i tražiti naknadu štete jer je smatrao da je neadekvatno liječen na odjelu za
neurologiju tuženika.
- da mu nije poznat uzrok nastanka hematoma tužitelja na desnoj nozi, da je do tog
hematoma došlo za vrijeme liječenja tužitelja na O. z.p.k. pa u to
ne može ulaziti.
- da se prilikom konstatacije da je kod tužitelja na desnoj preponi došlo do obilnog
krvarenja dana 11.3.2015.g. referirao na otpusno pismo O. z.p.k.
u kojem je stajalo da je kod tužitelja došlo do hemoraličnog šoka ( šok uslijed gubitka
krvi), koliko se on može sjetiti ali nije siguran.
- da je amputacija izvršena dana 12.3.2015.g. u popodnevnim satima, a da je
pacijent pregledan u jutarnjim satima istog dana. Navedena amputacija sama po sebi
nije hitne naravi.
- da je u trenutku prijema tužitelja na Kliniku za vaskularnu kirurgiju s obzirom na
cjelokupnu kliničku sliku tužitelju predočena mogućnost amputacije stopala, a čuvši
to tužitelj da je rekao da će ih sve tužiti.
- da napominje da je daljnji tijek liječenja kod tužitelja u kojem je do amputacije došlo
tek naknadno bio takav jer je tužitelj bio osoba mlađe životne dobi pa se amputacije
P-8165/15
željela ukoliko je to moguće izbjeći, a napominje da se radilo osobi starije životne
dobi, da bi amputacija na postojeće kliničko stanje bila izvršena odmah.
36. U svom iskazu iznesenom na ročištu od 19. svibnja 2017.g. svjedok Z. R. iskazao je:
- da mu je poznat predmet ovog postupka jer da je Zavod bio
uključen u slučaj liječenja M. Ć. u njegovoj završnoj fazi, a da je do tada bio
na liječenju u klinici za kirurgiju Kbc S.,
- da je dana 06.ožujka 2015. od strane dr. K.- vaskularni kirurg, bio pozvan dr.
Š. koji radi na zavodu za plastičnu kirurgiju. na konzilijarni pregled, a da je
riječ o stručnom pregledu plastičnog kirurga nakon kojeg on unutar zatvorene njihove
sjednice iznosi kliničko stanje pacijenta i nakon čega se donijela zajednička odluka
da se tužitelj premjesti na njihov zavod za plastičnu kirurgiju radi nastavka kirurškog
liječenja kako oni to stručno kažu,
- da su u razgovoru sa dr K. utvrdili da kod tužitelja postoji nedovoljna
cirkulacija ili Lerischov sindrom u ona donja ekstremiteta, inače u medicini je to
poznato kao najteži oblik atelopskleroze donjih ekstremiteta,
- da je napravljeno onostrano premoštavanje oba donja ekstremiteta sa aorto
biofemoralnom bypasom, a što bi značilo da je u ona donja ekstremiteta putem
premosnica osiguran dodatan dotok krvi,
- da je post operacijski tijek, a što se tiče samog ishoda operacije bio uredan, a zbog
teškog oblika ateploskreloze da je došlo do napretka odumiranja svih meko tkivnih
struktura na lijevoj nozi.
- da to potvrđuje i nalaz EMSCT MB
…kada je utvrđeno da postoji u
potpunosti odsutnost cirkulacije od koljene jame do stopala, s tim da se je na lijevoj
nozi lisna arterija (arterija figularis) ipak nešto punila preko kolatelarnih koljenih
arterija. Ovo je bilo za očekivati jer zbog nedostatne cirkulacije nije se moglo
očekivati da će lijeva potkoljenica oporaviti odnosno preživjeti,
- da im je prema kirurškoj anatomiji bilo jasno da pacijent Ć. nema gotovo
nikakve šanse za oporavak lijeve potkoljenice a s obzirom na dodatni dotok
cirkulacije u natkoljenicu, da je jasno da je radi očuvanja života trebalo predložiti hitnu
natkoljeničnu amputaciju,
- da je, dakle, kod tužitelja, već laički rečeno, krenula i već je bila manifestirana
gangrena sa septičnim šokom i da je prijetila ugroza života ako se odmah ne reagira,
- da su obitelj i sam pacijent primili na znanje to stanje, međutim uporno su odbijali
napraviti tu hitnu amputaciju radi spašavanja života pa je zavod bio prisiljen raditi
neke druge postupke i u to su uključili terapiju kisikom pod povišenim pritiskom u
Institutu pomorske medicine HRM-a kroz 7 do 8 dana (barokomora),
- da je ta metoda učinkovita u ovakvim slučajevima iz razloga jer hiperbarični kisik
dovodi do stvaranja mreže novih krvnih žila na periferiji i veću količinu kisika koja je
osnovna hrana za sve stanice pa tako i periferne stanice na donjim ekstremitetima.
- da se osim toga, tužitelju primjenjivao na temelju antibiograma odgovarajuće
antibiotike i na iste je dijelom reagirao tako da je njegovo septično stanje bilo ciklički
(up/down) kao sinusoidi.
- da su, međutim, bili svjesni da ovakva metoda neće zadugo biti djelotvorna te da su
trebali reagirati kod tužitelja i njegove obitelji osobito majke da se izvrši amputacija
lijeve noge da se spasi život M. Ć..
- da bi ovdje spomenuo, da budući je majka tužitelja I., koja je omogućila da se
uspostavi kontakt s ambasadom u I., nakon čega je on zbog protokola, morao
obavijestiti svoga nadređenog, šefa kirurgije i ravnatelja bolnice. Kad je, nakon
P-8165/15
upoznavanja njegovih odgovornih dobio dopuštenje da može nastaviti s
ambasadorom, da su dogovorili da će rješenje donijeti nakon dodatne snimke
digitalne angiografije lijeve noge DSA od 10.03.2015.
- da je ta slika pokazala potpunu odsutnost cirkulacije u lijevoj potkoljenici, međutim,
nakon te pretrage morao je strogo ležati u bolničkom krevetu no 10.03. on to nije
poštivao, kretao se, micao iz kreveta nakon čega je u toku popodneva i noći došlo do
velikog podljeva u lijevoj natkoljenici na što oni na zavodu reagirali u ranim jutarnjim
satima,
- da su žurno pozvali vaskularnog kirurga dr. R. s kojim su otišli u operacijsku
dvoranu i napravili reviziju mjesta na kojem je ubodena igla preko koje su napravili
digitalni geogram.
- da s u intraoperacijski utvrdili da je došlo do krvarenja na mjestu uboda igle, a da to
nije uobičajena pojava a kako se on nije pridržavao upute o mirovanju, to je moguće
da se takvi podljev dogodi.
- da će pojasnit da upravo zbog postavljanja premosnice koja je proteza, pa nema
mogućnost kontrakcije stjenke nakon vađenja igle, a uz dodatno pokretanje odnosno
kretanja kao što je bio slučaj kod tužitelja, da je moguće da je dovelo do pojave tog
podljeva,
- da su nakon toga uspjeli intervenirati operativno i ušili mjesto odakle je krvarilo iz te
proteze, da su uspjeli stabilizirati tužitelja i da su nastavili uobičajeno liječenje koje je
do tada bilo.
- da je nalaz hitno išao u ambasadu u I., a misli da su oni u roku od dan dva dobili odobrenje od obitelji iz ambasade za operaciju.
- da je operacija bila uobičajena bez komplikacija, postoperativni oporavak je bio uobičajen,
- da će spomenuti i to da na razini na razini cijele Hrvatske postoje smjernice za
zbrinjavanje teških ozljeda gornjih i donjih udova, a da da su to smjernice koje se ne
razlikuju od europskih i svjetskih smjernica, a da u praksi one doprinose da se klinički
problem na najbrži i najučinkovitiji način privede kraju
- na upit je li amputacija izvršena na njegovom odjelu ili gdje, svjedok je odgovorio da
nakon što je kod tužitelja napravljen DSA prebačen je na JIL ( kiruški šok) za kirurške
bolesnike radi oduzimanja natkoljenice, a da je amputacija napravljena na klinici za
kirurgiji KBC-a S.,
- da je ovo stvar organizacije u samome KBC-u pa kako tužitelj nije bio naš pacijent
od početka to je onda amputacija obavljena u Klinici z.k., jer je tamo bio od
početka i liječen.
- da nije bilo ovoga konačnog ishoda operacije vjeruje da tužitelj danas ne bi bio živ.
- da će isto tako spomenut da je s cijelom dokumentacijom od samog ulaska u
bolnicu tužitelja bila poslana na superviziju ambasadi u I.,
- da je cijeli njihov tim čvrsto stajao na stajalištu da je napravljeno sve što se moglo
na tužitelju te da se svaki drugačiji način rješenja, pa tako i mogući premještaj u
bolnicu u Z. njega mogao stajati "glave".
- da je temeljem nalaza koji je napravio dr.Š. te nalaza EMST –a koja je bila
napravljena nakon obostranog aotobifemoralnog bypasa, da je bilo jasno da su
minimalne šanse da će postići spašavanje lijeve potkoljenice,
- da to potvrđuje njihov sveukupni klinički rad na tom pacijentu od dana prijema do
dana otpusta gdje su na dnevnoj osnovi radili čišćenje mrtvoga tkiva na njegovoj
lijevoj potkoljenici kao i postupke i terapiju koju su mu davali kroz cijelo vrijeme
boravka za Zavodu i njemu kao odgovornom plastičnom kirurgu
a uvažavajući smjernice za liječenje tako teških ozljeda mekog tkiva i kosti na
P-8165/15
ekstremitetima, da mu je bilo jasno da su vrlo male šanse za preživljavanje lijeve
potkoljenice. Dodatna progresivna gangrena i otrovanje krvi dodatno su pridonijeli
takvom saznanju.
- na daljnji upit koliko brzo se tako teži oblik gangrene razvija; svjedok je odgovorio
za konkretni slučaj nisu postojali klinički ni mikrobiološki elementi za sumnju za
plinsku gangrenu .
- da je kod tužitelja bila prisutna bakterija Bacilkus cereus i koagulaza negativni
stafilokok. Da je ta infekcija inače manje životno ugrožavajuća iz čega se može dalje
zaključiti da su temeljem tog nalaza mogli prolongirati amputaciju do konačnog
izvršenja,
- na upit kakva je infekcija bila kada je tužitelj zaprimljen, svjedok je odgovorio da je
vid infekcije bio prisutan čim je bilo riječi o mrtvom tkivu, a tužitelja su zaprimili njihov
odjel u takvom stanju, da je već započeo proces odumiranja/ gangrene.
- da su isto tako odmah kod tužitelja tkivo poslali na analizu (07.03.2015), a da se u
pravilu čeka od 3 do 5 dana nalaz.
- da ne zna je li prije njega tkivo tužitelja bilo poslano na analizu, iskazuje, da to treba vidjeti kroz dokumentaciju s vaskularne kirurgije.
- na upit je li odjel na kojem radi svjedok i odjel vaskularne kirurgije bio suglasan da
se tužitelju izvrši amputacija odnosno je li bilo izdvojenih mišljenja, svjedok je
odgovorio da je on još u trenutku kad je vidio nalaz, kad su vidjeli nalaz kliničke slike
tužitelja i nalaze angiografije i mikrobiološke nalaze, da je bilo jasno da noga i dalje
odumire i da se neće moći spasiti. U samom trenutku premještaja tužitelja na njihov
odjel, njihov zavod preuzima i mišljenje vaskularnog kirurga, te su nastavili liječenje u
smislu pokušaja spašavanja te noge, međutim težina bolesti i nedostatak cirkulacije
dovela je do toga da se na kraju nije moglo ništa napraviti,
- da je, dana 11.03. kad je došlo do krvarenja nakon angiografije, da je angiografiju vršio njihov zavod za radiologiju.
- da je krvarenje bilo obima potkožnog podljeva na lijevoj nozi, da se ispravlja, da je
angiogram odnosno digitalna angiografija izvršena kroz protezu na desnoj nozi, a
ovo je uobičajeno obzirom da je riječ o protezi i da su dobili sliku,
- da treba pitati radiologa zašto nije napravljena na lijevoj nozi, no da pretpostavlja
kako je sve povezano o kako se dobila cijela slika i nije bitno na kojoj strani je
napravljena.
- da ne može odgovoriti na pitanje da li je prilikom tog krvarenja tužitelj bio sam u
sobi i je li on osobno kontaktirao nekoga od liječnika da mu dođe pomoći jer ga bilo
strah da ne iskrvari, jer da ne zna za to,
- na upit je li uobičajeno kada liječite strance da kontaktirate ambasadu, svjedok je
odgovorio da načelno nema, međutim ovo je jedan poseban slučaj bio jer on je naš
građanin a u konačnom cilju trebalo je napravit amputaciju.
- da je suglasnost roditelja trebala vjerojatno zbog psihofizičkog stanja tužitelja
međutim, to nije njegova domena, te da o tome on ne može svjedočiti.
- da tužitej nije slušao upute, dapače, protivio se njihovim postupcima,
- da su imali dvije opcije ili ne prihvatiti njihov savjet i umrijeti ili prihvatiti i amputirat
nogu i na taj način spasiti život.
37. U svom iskazu iznesenom na ročištu od 09. lipnja 2017.g., svjedok M. E. iskazao je:
- da je tužitelj prije njihovog odjela ležao na drugom odjelu te da je zbog nastavka liječenja prebačen na njihov odjel i to koliko se može sjetiti zbog problema s krvlju
P-8165/15
obje noge, s tim da je više bila pogođena samo jedna noga ali se ne može sjetiti lijeva ili desna,
- da su se kod tužitelja sukcesivno odstranjivala odumrla tkiva, a na njihovom odjelu
radile su se dijagnostičke pretrage među ostalim i snimanje krvnih žila, da se naime,
tužitelju uvlačio kateter u jednu od noga točnije u natkoljeničnu arteriju. To je riječ u
uobičajenom postupku snimanja krvnih žila,
- da je kod tužitelja inače bio prisutan sindrom Leriche, to da je urođena mana,
urođena bolest a koja se očituje u zadebljanju stjenki krvnih žila donjeg dijela trbuha i
natkoljenica zbog čega se smanjuje dotok krvi u donje udove, konkretno noge, zbog
čega ona odumire,
- da se tužitelju rupica od uvlačenja katetera nije mogla zatvoriti jer takva stjenka
teško zarasta radi čega je kod tužitelja bilo došlo do krvarenja,
- da je on nastupio u trenutku kada je kod tužitelja nastupilo najsnažnije krvarenje,
dakle, na njegov signal da je vidio da mu krvari iz područja prepone izvršio je pregled
i inicirao hitnu operaciju, zajedno sa vaskularnim kirurgom dr.R.,
- da je operacija bila uspješna, krvarenje je kod tužitelja bilo zaustavljeno, te da
smatra da su na takav način tužitelju spasili život,
- da oni uobičajeno obilaze njihove pacijente, a tako je bilo i kritične prigode, Ć.
se žalio da mu se nešto događa na preponama te je odmah zaključio da se treba
spremit za operaciju,
- da se ne može sjetiti kako je on došao do pacijenta Ć. jer je prošlo dosta vremena,
- da je tužitelj imao niz primjedbi na čitav niz doktora ali da ne zna na šta se konkretno misli,
38. U svom iskazu iznesenom na ročištu od 09. lipnja 2017.g., svjedok M. G. iskazao je:
- da je on primljen na odjel neurologije isti dan kao i Ć., s tim da je on došao negdje pola sata prije,
- da je on čuo tužitelja da viče i jauče i da je u strašnim bolovima,
- da su njega spojili samo na kisik jer se žalio na glavobolju a rendgen sutradan, da
ne zna koje pretrage su napravljene Ć.,
- da je ovo bila riječ o nekoj jednostavnoj pretrazi, da je on najprije zbog svoje
glavobolje došao na hitni prijem te da ga je tamo dr.J. P. uputio na odjel
za neurologiju,
- da je njemu M. rekao da je bio došao na H. i da je njega uputilo na odjel neurologije,
- da je taj doktor koji ih je primio na H. rekao da ne rade pretragu CT i magnetsku
preko vikenda već da je to moguće napraviti tek u ponedjeljak,
- da su on i Ć. ležali u istoj sobi od petka do ponedjeljka, a u ponedjeljak ujutro
su njega odveli,
- da je on kroz to vrijeme imao strašne bolove, da nije mogao ležati, a najviše se
tužio na bol u nozi,
- da su njemu sestre davale terapiju protiv terapije za bolove, da ne zna što je on dobivao, vjerojatno neke lijekove za nogu,
- da kroz svo to vrijeme i lijekove njemu bol nije prestajala, čak je i on dva do tri puta
tražio sestre da mu daju nešto protiv bolova, a stalno je bio isti odgovor da se strpi,
ovo jer je te lijekove protiv bolova primao kroz točno određene sate, ne zna o kojim
lijekovima je riječ.
P-8165/15
- da je njemu M. ispričao da je pola godine prije toga imao prometnu nezgodu i da
mu je vjerojatno ostalo neki ugrušak i da mu je to začepilo žile.
- da se ne može izjasniti je li se decidirano žalio na bolove jer ga je boljelo "sve živo",
- da su u te dane kroz sobu prošla tri doktora i da nitko nije reagirao na M.
zapomaganje,
- da koliko on zna i što je vidio, nitko ga nije pregledao već bi samo pogledali njegov karton,
- da je tek u ponedjeljak ujutro, kada je njega došla obaći doktorica i nakon što je
završila sa njim, tužitelj ju je zamolio da mu pregleda nogu, ona je to učinila, šokirala
se i pozvala doktora,
- da misli da je bila stažistica,
- da je kroz ta dva do tri dana tužitelju noga skroz promijenila boju, da je pomodrila,
- da je tada došao jedan od doktora i tad su tužitelja prebacili na drugi odjel,
- da je i on vidio tužiteljevu nogu
- da su doktori, kada bi došli u sobu, samo s visine pogledali njegovu nogu i karton, i
to je to, da je noga već bila modrila, međutim, da su oni rekli da se strpi, da će
pretragu napraviti u ponedjeljak,
- da je tužitelj, sve te dane dok je bio sa njim u sobi, sjedio u kolicima, jer da mu je to
bio najbolji položaj zbog bolova i noga mu uopće nije bila prekrivena nikakvom
plahtom, stopalo je bilo razotkriveno i cijelo pomodreno.
39. U svom iskazu iznesenom na ročištu od 26. rujna 2017.g., svjedok B.
Š. iskazao je:
- da on nije osobno liječio tužitelja, već svi liječnici koji su bili na Zavodu i to od njegova dolaska na odjel,
- da je on osobno dobio službeni poziv s vaskularne od dr. K. budući je bio tada dežuran na K.,
- da je mislio da je tužitelj direktno zaprimljen na odjel za vaskularnu kirurgiju, da je
kasnije od K. upućen da je najprije bio upućen na odjel za neurokirurgiju,
- da je zatekao jednog mladog čovjeka s dramatičnom slikom noge koja je bila u
teškom stanju i to potkoljenica koje stanje se širilo prema natkoljenici, da se ne može
izjasniti je li riječ o lijevoj ili desnoj,
- da su mu u tom trenutku kroz glavu prolazile ideje na koji način spasiti nogu kod
tužitelja, a na stanje tužitelja da mu je ukazao i dr.K. davajući mu smjernice
njegova dotadašnjeg liječenja,
- da je vjerojatno fizički pogledao nogu tužitelju s svih strana i da je zaključio da je
došlo do dijelom odumiranja mišića noge, da je zaključio da je noga bila opskrbljena
od jedne do maksimalno 2 arterije, a za normalno funkcioniranje je potrebno 3
arterije,
- da je rekao tužitelju da je situacija teška, da ćemo na njihovom zavodu dati sve od sebe kako bi nogu spasili,
- da je tužitelj tada ležao na krevetu i apriori odbacio ideju da mu se noga amputira, da zna da je u hodniku ispred njegove sobe misli bila njegova supruga,
- da je zajednička odluka njihovog zavoda bila da kod bilo kakvog zahvata kod
pacijenta obave MSCT angiografiju, a koja se radi na F., da je pacijent tamo
otpremljen i da mu je napravljena ista, međutim rezultat nije bio zadovoljavajući
nakon čega je dr. R. kao šef zavoda odlučio napraviti još i DSA angiografiju,
međutim rezultati i te angiografije su i tada bili nezadovoljavajući,
P-8165/15
- da je iz iste proizlazilo da nogu tužitelja opskrbljuje jedna najtanja žila a ostatak
kolateralne žile, radi čega da nije bilo moguće izvršiti rekonstrukcijski mikrovaskularni
zahvat,
- da je, naime, u ime cijelog zavoda opcija liječenja bila da se kod tužitelja montira
aparat za terapiju negativnim tlakom što bi predstavljalo među fazu zahvata
udaljenog mikrovaskularnog režnja,
- da on osobno nije liječio tužitelja, a da su bili svjesni nakon ova 2 nalaza s
radiologije da je nemoguće izvršiti rekonstrukciju jer bi time stvorili još jednu ranu
znajući da neće pomoć ovoj nozi,
- da je pacijent ponovno prebačen na njihov zavod i da je tada uslijedilo krvarenje na
onoj nozi na kojoj je napravljena angiografija, a da on može reći da je taj zahvat
napravljen po pravilima struke, ali po saznanju dežurnih sestara, pacijent je bio jako
nemiran u svojoj sobi te je krvarenje uslijedilo uslijed toga, a da je točno mjesto
krvarenja bilo kraj drafta odnosno točke gdje se krvna žila šivala za sam draft,
- da je krvarenje sanirano novim operativnim zahvatom, nakon čega tužitelj odlazi na
JIL i više ne dolazi na njihov zavod. Boravak pacijenta na njihovom odjelu je bio
nekih 4 do 5 dana.
- na upit u kojem obimu je tužitelj krvario svjedok je odgovorio da je on tužitelju
otvorio metalnu kopču tupim predmetom, dobio malo krvi i procijenio da nije ništa
alarmantno, nakon nekih pola sata je čuo da je taj kompresor kod tužitelja prokrvario
te da je pacijent prebačen u operacijsku dvoranu,
- da je pacijent, kad je on došao kod njega, bio normalan, da nije bio u šoku i da su
pričali najnormalnije, a koliko se sjeća, naručili su jednu dozu krvi, a što je sve
minimalno,
- na upit što znači pojam hemorag(k)ični šok, svjedok je odgovorio da je to stanje kada pacijent gubi veću količinu krvi,
- na upit kada je tužitelju amputirana noga, svjedok je iskazao da misli da je tužitelj
nakon JIL-a prebačen na Odjel za vaskularnu kirurgiju i da je tamo tužitelju izvršena
amputacija,
- da je po njegovom mišljenju do odumiranja došlo zbog neadekvatne cirkulacije,
- na daljnji upit je li vidio "nemir " kod tužitelja, svjedok je odgovorio sa ne, jer da
tada nije bio dežuran i to je čuo ujutro na sastanku/kolegiju, koji započinje već u 7:30
sati, a da ih je to izvijestila glavna sestra, a prema izjavama sestara koje su tada bile
na odjelu s pacijentom.
40. U svom iskazu iznesenom na ročištu od 26. rujna 2017.g., svjedokinja L. A. iskazala je:
- da poznaje M. jer da mu je u vrijeme kritične zgode bila djevojka, da su živjeli zajedno kao izvanbračni partneri,
- da ga je jednog jutra, petak je bio, zatekla u kupatilu na podu u strašnim bolovima
noge, zbog čega se zabrinula i kako mu nije mogla pomoć, pozvala je H. p.,
- da bolovi nisu prestajali pa da su zaključili da je najbolje odvesti ga na H., a kada
su došli na H., da mu je tamo dana injekcija protiv bolova, međutim žalio se da mu
ništa nije pomogla, a nakon H. su ih proslijedili do KBC gdje su uzeti njegovi
podaci i upisan je kao pacijent,
- da je tada pristupio dežurni liječnik i rekao joj da će ga odvest na odjel neurologije,
na kojem odjelu je M. primila mlada liječnica koja mu je napravila pregled s
metalom na način da je istim prošla preko lijevog stopala noge koja ga je boljela,
- da je prilikom tog pregleda ustanovljeno da nikakav osjet nije bio na lijevoj nozi, dok
je takav osjet bio kad je prolazila preko desnog stopala,
P-8165/15
- da je nakon toga rekla da će ga poslat na snimanje, a da nije znala o čemu je riječ, a da je pretpostavila da je u sigurnim rukama,
- da se liječnici, koliko je mogla primijetiti nisu obazirali na njegove bolove, a da ističe
da je ta mlada liječnica vjerojatno bila naučnica specijalist, te da je uz istu bio dežurni
liječnik,
- da je, nakon što je tužitelj vraćen s snimanja, liječnik rekao da nije gore ali budući
da je petak te da se preko vikenda ne obavljaju pretrage da će ga zadržati u bolnici,
na što da se ona začudila budući da je bio petak jutro a ne kasno popodne,
- da je u subotu odmah kroz jutro došla jer da je M. nazvao da ima jake bolove, da
nije spavao, da je noć proveo u kolicima, da mu je tako lakše radi bolova, a da je ona
vidjela nogu koja je mijenjala boju, da je bila crvena.
- da je pokušala stupiti u kontakt s nekim, da je jedva došla do sestre koja je rekla da
su mu vadili krv i da čekaju nalaze, te da joj je također rečeno da su mu dali tablete
protiv bolova,
- da je ona bacila pogled na terapijski-temperaturni list koji se nalazi na krevetu
M. i da je vidjela da su mu dati blagi analgetici koje zna ona popit kad ima
menstrualne bolove,
- da je došla kod njega i vidjela da mu je noga bila u gorem stanju, da je bila
plavičasta i nateknuta, da je opet tražila nekog za objašnjenje i da je jedna sestra
dala odgovor kao u subotu, a sve to njoj da nije bilo normalno, ali sestre su joj rekle
da to nije njen posao da one svoj posao rade i da se ništa ne brine,
- da je u ponedjeljak ujutro odmah došla kod M. i da je zatekla novo stanje, da on
nije više bio na odjelu neurologije već da je prebačen na drugi odjel, tako da je
zatekla dr. K. koji joj je rekao da je ozbiljna situacija i da mu je u nozi tromb,
da ga mora izvaditi čak joj je spomenuto da ne zna hoće li preživjeti, da se prije
operacije pozdravi s njim, na što da je ona bila u šoku jer da su je sestre uvjeravale
da je sve u redu s njim, a da je sad pitanje života i smrti,
- da je nakon toga vraćen je u sobu, ostavljen mu je jedan mišić na kosti i jedna krvna
žila za koju su joj rekli da je sporedna, da mu je noga bila zamotana u foliju iz koje su
virile neke cijevi,
- da se nakon te operacije dr. K. pridružuje dr. O. koji su joj objasnili da
mu trebaju napraviti još jednu operaciju/trbušnu premosnicu (aortobyfemora
bypass). Ta operacija mu je napravljena, ali ni to nije pomoglo,
- da je M. prije bolova u nozi imao dvije prometne nezgode, jednu na motoru i to
godinu dana prije ovog događaja, kada je bio cijeli natučen i imao frakturu
kralježnice, pio je tablete protiv bolova te povremeno konzumirao marihuanu a to
misli radi PTSP-a iz rata.
- da je M. dva mjeseca proveo u bolnici, a da mu je noga amputirana kroz jedan
mjesec boravka u bolnici,
- da su se borili za spasiti nogu M. jer je riječ o mladom čovjeku ali da su je ipak amputirali,
- da je M. bio poslan na K. za zavod za plastičnu kirurgiju, da im je rečeno da
je noga spašena i da ide na rekonstrukciju, međutim, kada ga je zaprimio dr. R. je
rekao da noga nije na rekonstrukciju nego za amputaciju, a da je unatoč tome i na
tom odjelu boravio od 7 do 10 dana
- da smatra da je bitno za naglasiti da M. nije dva mjeseca proveo radi amputirane
noge već je drugi mjesec proveo jer mu je dr. Š. prilikom previjanja napravio
rupturu bedrene arterije na desnoj nozi, nakon čega je dr. Š. pozvan na
previjalište, a da to zna jer ju je M. odmah nakon toga pozvao pa onda dr.
E. kojeg zna od prije,
P-8165/15
- da im je neslužbeno dr. E. rekao da je prilikom operacije na desnoj nozi
izvukao hematom veličine boce C. -C.., a da su operaciju izvodili dr. E. i
dr. R..
- da je M., prije nego mu je noga amputirana, stavljen na čekanje u gipsaonu, a da
to zna jer da ju je nazvao mobitelom doslovno govoreći da ga dođe spasiti, tu je
proveo više od sat vremena.
- da mu je rečeno da dok se ne oslobodi sala da mora čekati na I., a ne u gipsaoni i na tom se odjelu zatekao dr. T.,
- da je ona, dok je čekala sa njim, tada već osjetila smrad od noge i inzistirala je da se noga amputira do koljena a ne i poviše.
- da je ona kroz to vrijeme nazivala i ambasadoricu I. i bolnicu u V.
da ga prebace i tada je došao dr. O. s izjavom da se oslobodila operacijska
dvorana i da će operacija uslijediti.
41. U svom iskazu iznesenom na ročištu od 11. prosinca 2017.g., svjedokinja S. P. iskazala je:
- da je preuzela dežurstvo od kolegice dr M. u nedjelju ujutro 22.veljače
2015.g., da je tada radno najprije započela vizitu na trećem katu na intenzivnoj gdje
je bilo jako puno pacijenata pa se i vizita na tom katu malo odužila, a da je poslije
toga vizitu provodila na prvom katu gdje je bio i tužitelj, koji se žalio na bolove u
lijevoj nozi
- da je ona vizualno pregledala tu nogu koja je bila otkrivena, da se tužitelj žalio na
bolove od koljena prema stopalu, međutim, da ona nije tada primijetila ništa neobično
u odnosu na drugu nogu koja je bila djelomično otkrivena, dakle, da je noga bila
slične boje kao i desna noga, što bi značilo da nije bilo promjene u volumenu te
noge,
- da je u dogovoru s tužiteljem propisan lijek protiv bolova i to Tramal,
- da tužitelju lijek nije dat odmah iz razloga jer da je na tom katu bilo dosta pacijenata,
već nakon proteka nekog vremena,
- da je ona po završenoj viziti na tzv. sestrinskom pultu na hodniku davala upute
istima i da je tada u pratnji jedne mlađe osobe koja nije bila pacijent bolnice tužitelj
došao u kolicima, da je bio nezadovoljan i žalio se na bolove,
- da se ona ispričala što nije injekciju dobio odmah, zbog obima posla, međutim nakon toga su mu odmah dali injekciju,
- da je tada radila samo ona i dvije sestre na katu, međutim jedna sestra mora vizitu
obavljati sa njom, a ne zna gdje je u to vrijeme bila druga sestra,
- da je nakon pregledala tužiteljevu medicinsku dokumentaciju, utvrdila je da je imao
pregled neurokirurga, da je obavljen CT kralježnice te da je napravljena laboratorijska
dijagnostika,
- da je njeno mišljenje da je u to vrijeme napravio velik broj pretraga obzirom da je bio vikend,
- da je mišljenje neurokirurga bilo da treba pacijent napravili dodatnu ili MR da bi se
jasnije vidjelo što pritišće živac kod tužitelja a taj pregled je bio predviđen za
ponedjeljak jer se vikendom to ne radi,
- da je vidjela i stopalo tužitelja, da nije vršila nikakvu palpaciju već da je samo
vizualno pregledala i kao što je naprijed iskazala, nije uočila nikakve promjene, da
isto tako kada je se pita zbog čega je pacijent pri dolasku na prijem u bolnicu
hospitaliziran na neurološki odjel navodi da je pacijent imao bol koja se klinički
manifestirala lumboišialgija i stoga je ostavljen na tom odjelu.
P-8165/15
- da je njena smjena trajala od 08 ujutro do 08 navečer tog istog dana, te da kroz to
vrijeme, osim jedne vizite, više nije vidjela tužitelja a niti su je sestre upozoravale da
bi bio problem s istim,
- da je često bila na prvom katu gdje je i tužitelj bio smješten zbog jedne mlade
bolesnice koja je bila u lošem stanju, da je morala i dva puta ići na K. na
konzilijarni pregled, dakle da je ona u tom svom dežurstvu često dolazila a i odlazila.
- na upit je li hladno stopalo simptom lumboišialgije svjedokinja je odgovorila da
osjećaj hladnoće u stopalu može biti subjektivni osjećaj takve dijagnoze.
- da se ne sjeća da je prilikom pregleda opipala stopalo, to nije radila jer svi simptomi
na koje je tužitelj ukazivao te položaj stopala te distribucija i jačina boli su u trenutku
njenog posjeta ukazivali da nema potrebe za pregled stopala.
- da je tužitelj nije upitao je li mu može pregledati stopalo,
- da je uređaj za EMSCT za kralježnicu i za nogu isti, ali program i rad je drugačiji.
- na upit zašto se vikendom ne obavlja EMSCT (MR) da ne zna, da na to mogu
odgovoriti kolege iz radiologije, ono što ona zna je da se na taj pregled čeka
mjesecima pa se vikendom zbog prekapacitiranosti aparati pauziraju, a ukoliko je
neki hitan slučaj tada se kontaktira dežurni liječnik bolnice koji onda preuzima na
sebe pokušaj da se to realizira,
- da je lijek Tramal jedan od jačih lijekova, to je lijek za koji joj je preneseno da jedino
taj tužitelju pomaže, i da su se onda dogovorili, i tužitelj je pristao da ga dobije,
- da je taj lijek očigledno pomagao uslijed bolova pa da ga je zato propisala, da je
riječ o lijeku koji nije neuobičajen.
- da nije bilo naznake prema medicinskom kartonu tužitelja da je u apstinencijskoj krizi,
- da "na konzilijarno na K.", znači da liječnici moraju ići na te preglede, da je riječ
o lokaciji koja je o istoj bolnici ali na drugoj lokaciji, da je ona na taj pregled išla sa
vozačem i zadržala se sat vremena po dva puta.
- da ne zna za pravilnik o viziti, da se obično napravi jutarnja vizita a onda dođe
druga po preuzimanju dežurstva u večernjim satima, da uvijek postoje pozivi
sestrama ukoliko postoje kakvi problemi,
- da je u popodnevnim satima došao nalaz krvi koji su radili kod tužitelja i nije pokazivao nikakvo posebno kliničko odstupanje,
- da ona u pravilu obavijesti pacijenta o nalazima koje dobije, međutim da ona pacijenta više nije vidjela u sobi.
- da je dežurstvo iza nje preuzeo dr.S..
42. U svom iskazu iznesenom na ročištu od 11. prosinca 2017.g. tužitelj je iskazao:
- da je 20. veljače 2015., u jutarnjim satima, kada se probudio, osjetio jaku bol u
lijevom stopalu koja se najviše očitovala u listu lijeve noge ispod koljena,
- da je na poziv njegove cure došao njegov otac i otišli su za F.,
- da je na H. p. KBC-u bio oko 10-11sati, da ga je zaprimio liječnik
Jurinović, pitao ga za njegovu anamnezu, pa mu izjavio da je prije 10 mjeseci imao
prometnu nezgodu te da ga znaju od toga boljeti leđa,
- da ga je doktor odmah poslao na odjel neurologije, no od tada pa do ponedjeljka
njega tamo ignoriraju,
- da ga petak i subotu nitko nije pregledao, a da je riječ bila o ogromnoj boli, da je on
zapomagao što može potvrditi i pacijent što je ležao sa njim,
- da je tražio da mu se prepiše Tramal kojeg mu je propisala njegova dr. opće medicine,
P-8165/15
- da je osoblje reklo da mu to ne može dati jer nemaju, a da mu je cura taj lijek od
kuće donosila, da je u onoj prometnoj nezgodi zadobio prijelom dva kralješka,
- da što se tiče iskaza danas saslušane svjedokinje dr. S. P., da je isti
netočan, naime, da je ona njemu ušla u sobu, da ga nije niti pogledala, da je
zamahnula rukom govoreći "nije ti ništa, čekamo ti nalaze"., međutim, da je njemu
noga već tada mijenjala boju i bila je ljubičasta prema plavom a vizualno duplo veća
od desne,
- da je njemu doktorica rekla s vrata da ona zna što mu je, da glumi, da je u apstinencijskoj krizi,
- da je u ponedjeljak ujutro pacijenta do njega došla pregledati specijalizantica, da je
on molio da pogleda i njega, a da je ona jednim pogledom izgledala uspaničeno, te
da je odmah nazvala dr. K. i šefa odjela,
- da je nakon toga odmah prebačen na vaskularni odjel, da su tamo učinili sve da mu
spase nogu, da je imao 14 uzastopnih operacija kroz 14 dana pod punom
anestezijom i anesteziolog je rekao da je to rekord obzirom da nakon 9 nitko ne
preživi
- da su mu ugrađena 3 bypasa, da ne zna zašto, da bi volio saznati,
- da su mu poslije toga rekli da mu možda mogu spasiti nogu, pa su ga poslali na
odjel plastične kirurgije na K., a da je tamo dr. R. rekao da noga nije za
oživljavanje već za amputaciju, međutim, unatoč tome da je doktor pokušao spasiti
nogu, pa ga je poslao na pregled na F. koji je obavila dr. K.. Da je ona sondu
provukla kroz venu pri čemu mu je nogu inficirala Mrsa bakterija, da o tome postoji
dokumentacija,
- da se on vraća na odjel plastične rekonstrukcije, da je trebao na previjanje lijeve
noge, da to uvijek naprave prvom njemu jer da je bio specifičan, međutim taj dan je
bio zadnji na previjanju,
- da ga je u previjalištu preuzeo dr. Š., da su s njim bile dvije sestre,
- da mu je tom prilikom probio aortu desne noge, da je sestre potjerao vanka, a da je
on vidio da mu krv šiklja na sve strane, no doktor je napustio previjalište, a on je
izvukao mobitel te je zvao dr. E. kojega je znao iz škole,
- da je doktor došao nakon svega 30-ak sekunda, nakon čega su ga odveli u
operacijsku dvoranu i spasio mu je nogu, međutim, da se poslije probudio na JIL
K. kada mu je javljeno da mora na amputaciju noge,
- da ga u jedan sat šalju na F. i ostavljaju u "nehumanim uvjetima" da čeka u
gipsaoni", koje čekanje se proteglo na nakon 8 i pol navečer kada je na intervenciju
njegove djevojke i ambasadorice s kojom je ona bila u vezi, oslobođena operacijska
dvorana i njega operirali,
- da mu je nakon operacije dijagnosticirana MRSA, te da je uz pomoć lijeka, ali opet
uz intervenciju ambasadorice I., spašen život od smrti.
- da se nakon ovog slučaja njemu život u cijelosti promijenio, da nije više isti kao
prije, da se ne može baviti s poslovima s kojima se prije bavio pa tako ni
rekreativnim. Da je sa svojom bivšom djevojkom znao planinariti, otići na masline, da
ima problema sa ishranom, sa spavanjem, da je bio i vaterpolist, a da mu je nakon
ovog neugodno ući u more,
- da su proteza i njeno održavanje jako skupo,
- da se bavio i iznajmljivanjem svog apartmana u obiteljskoj kući što je sve sam uzdržavao, no sada da ne može ništa,
43. U svom iskazu iznesenom na ročištu od 05. lipnja 2018.g. pred zamolbenim
sudom u N. Z., svjedok H. T. iskazao je:
P-8165/15
- da se događaj odvio prije nekoliko godina, u koje doba je on bio nadležan za vođenje kiruškog šoka u KBC S.,
- da je dotični pacijent bio tada u toku svog liječenja i jedan dio toga liječenja je proveo u kiruškom šoku,
- da on nije bio njegov direktni ordinarijus, da je vodio brigu o njemu kao i svim
pacijentima koji su bili trenutačno u šoku i nije bio direktno u njegov proces liječenja,
- da koliko je njemu poznato, pacijent je bio liječen od strane vaskularnih kirurga
S. bolnice koji su nad njim izvršili, misli, više od jedne operacije,
- da s obzirom da je on sub. spec. abdominalne kirurgije to da nije njegovo direktno
polje rada, tako da je on vodio samo opću brigu o njemu dok je on bio u šoku, a
ukoliko je i došlo do neke pogreške, što da on, kao abdominalni kirurug ne može
sada verificirati, jer mu nije bio nadležni direktni ordinarijus, on da pogrešku ne može
uključiti ni isključiti, te da predlaže da se angažira vještak sub. spec. vaskularne
kirurgije da dade svoje mišljenje jer da se radilo o vaskularnom problemu.
- da je tužitelja kao pacijenta prvi puta sreo na kiruškom šoku kada je obnašao
dužnost voditelja kiruškog šoka, a da je tužitelj prije toga već bio u bolnici neko
vrijeme, tj. bio je već operiran, te je on brinuo o njemu dok je bio u na O. k.š. u smislu da je obavljao opću kirušku brigu o pacijentu,
- da napominje da na kiruškom odjelu ima 18 pacijenata, svaki pacijent ima direktnog ordinarijusa koji ga je i operirao,
- da dopušta mogućnost da je tužitelj proveo 10–tak dana na O. k. š.,
da se sjeća da je tužitelj imao operativni zahvat na vaskularnoj kirurgiji i koliko ga
sjećanje služi, misli da je napravljen aortobifermoral by pass,
- da je tužitelj bio općenito nezadovoljan sa svojim stanjem i sa doktorima, te da mu
je on cjelokupnu situaciju pokušao olakšati, jer se radilo o ozbiljnoj situaciji, prije
svega obzirom na činjenicu da se radilo o mladoj osobi koja je izgubila nogu,
- da se prema takvom pacijentu i ozbiljno postupalo, te ukoliko je procijenio da je
potrebno pozvati vaskularnog kirurga, da bi ga zvao odmah,
- da sa sigurnošću ne može reći da li je tužitelj bio na njegovom O. prije
amputacije noge, ili poslije, međutim, zna da je već prilikom prvog kontakta sa
tužiteljem kao pacijentom, uočio na stopalima vidljive diskoloracije, da je, naime,
tužitelja vidio u istom stanju u kakvom ga je i vidio vaskularni kirurg.
44. Pregledom pisanog vještva Sudskomedicinskog odbora M. fakulteta u
B., zaprimljenog kod ovog suda dana 22.04.2021.g., te zaključka tog vještva,
sud je utvrdio:
- da se na osnovu podataka iz spisa vidi da je M. Č. (tada star 40 godina), od
20. do 23. 02. 2015. god liječen na K. z. n. KBC S.,
- da se M. Ć. javio na pregled u KBC S. u petak, 20.02.2015.g. zbog jakih
bolova u krstima unazad nekoliko dana, te bolova, hladnoće, utrnulosti i slabosti
lijeve noge nastale istog dana,
- da se iz anamnestičkih podataka u medicinskoj dokumentaciji vidi: „Ujutro na dan
prijema bolovi neizdrživi, pokušao ustati iz kreveta, ali mu „propalo" lijevo stopalo.
Nije ga osjećao i stopalo bilo hladno“,
- da je godinu dana ranije pacijent zadobio povrede kičme (kompresivni prelom Th11
i L5 pršljena) u saobraćajnoj nezgodi od kada ima povremene bolove u leđima i
kukovima.
- da je nakon pregleda, istog dana (20.02.2015.) kao hitan slučaj primljen na
odjeljenje neurologije. Na prijemu je bolesnik bio hemodinamski stabilan (TA
145/85mmHg), „slabije palpabilnih perifernih pulsacija“, na plantarni podražaj lijevo
P-8165/15
stopalo je bilo nijemo, uz hipoesteziju lijeve noge, ugašenu dorzifleksiju lijevog stopala, dok je plantarna fleksija lijevog stopala konstatirana u tragu,
- da je istog urađen MDCT pregled LS kičme: „Na razini IV. prostora L4/L5 vidi se
dublja dorzomedijalna protruzija IV diska koja komprimira ventralnu konturu duralne
vreće i u kontaktu je s oba radiksa L5. Na razini L5/S1 trup L5 kralješka je
anteponiran u odnosu na trup si kralješka za 5 mm, a vidi se i koštani defekt u pars
interartikularis u smislu prave antelisteze. Antelistezu prati dublja desnostrana
dorzolateralna protruzija IV diska, koja obliterira prednji epiduralni prostor, reducira
kaudalni dio desnog neuralnog foramena i u kontaktu je s desnim radiksom S1 i L5“.
Istog dana urađena je i kompletna laboratorijska obrada koja je pokazala izuzetno
povišene vrijednosti kreatinin kinaze - CK (6991U/L, ref. interval 50-153U/L),
povišene vrijednosti leukocita (19.0x10°/L) i CRP (20.1mg/L). Konzultiran je
neurokirurg, koji je indicirao MR lumbosakralne kičme i ENMG pregled donjih
ekstremiteta, da su na prijemu, na osnovu ovih nalaza i pretraga postavljene sljedeće
dijagnoze: Protrusio disci i.v. L4/L5 M51.1 Anthelystesis vertebrae L5 Radyculopathia
L5 lat. sin.
- da je ordinirana analgetska (Tramal amp.) terapija, kojom je liječen 20.02., 21.02. i
22.02. (petak, subota i nedelja). U dostupnoj medicinskoj dokumentaciji nema
kliničkih dekurzusa za dane vikenda (21. i 22.02.2015.), dok se iz izjava medicinskog
osoblja i nalaza unutrašnjeg nadzora konstatira da je bolesnik za dane vikenda trpio
bolove u lijevoj nozi, zbog čega je bio pregledan od strane dežurnog ljekara (21.02.),
kao i da mu je bolove olakšavao sjedeći položaj u kolicima.
- da je dana 23.2.2015. M. Ć. dogovorno prebačen na K. z. k.,
gdje je liječen do 7.3.1015. Naime, 23.02.2015.g. (u ponedjeljak) u jutarnjoj viziti
konstatirani su lividitet (modrilo) i hladnoća lijevog stopala, te je konzultiran vaskularni
kirurg (dr K.), koji je indicirao hitni UZ krvnih sudova lijeve noge (UZ arterija
lijeve noge: ne vizualiziram protoka u distalnom dijelu abdominalne aorte, AIC i AIE.
preko kolateralne cirkulacije protok se uspostavlja u AFC te se distalnije kroz AFS
prati bifazičnih spektara protoka do poplitealne arterije. U poplitealnoj arteriji se
ponovno ne vizualizira protok, kao ni distalnije u potkoljeničnim arterijama lijeve
noge), a odmah zatim i MDCT angiografiju aorte i arterija nogu (MSCTA abdominalne
aorte i perifernih arterija: Abdominalna aorta je 2 cm od polazišta lijeve renalne
arterije trombozirana u cijelosti do bifurkacije. Obzirom na ušiljenje slobodnog lumena
aorte pred trombozom moguće je da se radi i o staroj tromboziranoj disekciji. Desno
se protok prati u AIC i AIE, ali gracilno, preko kolateralne cirkulacije. AFC, AFS,
poplitealna arterija kao i potkoljenične arterije protočne u cijelosti uz napomenu
ispada u punjenju kontrasta na bifurkaciji trunkus tibiofibularisa. Lijevo se protok ne
vizualizira u AIC i AIE koje su okludirane u cijelosti. Protok se uspostavlja u AFC
preko kolateralne cirkulacije i distalnije se prati u AFS do izlaza iz aduktornog kanala.
Poplitealna arterija i sve tri potkoljenične arterije nogu su u cijelosti okludirane bez
vidljivog protoka, a u smislu akutne/subakutne okluzije. Izražen je potkoljenični
edem). Pregledom vaskularnog kirurga ustanovljeno je da je lijevo stopalo bilo
hladno, lividno, sa znacima ishemije, sa paralizom peronealnog i teškom parezom
tibijalnog nerva, lijeva potkoljenica sa otokom i znacima kompartment sindroma.
Postavljena je indikacija za hitno vaskularno kirurško liječenje, a neposredno zatim
učinjena je i operacija: Trombektomija poplitealne arterije lijeve noge i fasciotomija
lijeve potkolenice (23.02.2015.g.). Postoperativno je na odjeljenju vaskularne kirurgije
lijeva noga bila hladna, bolesnik je trpio bolove, te je u više navrata dobijao
analgetike.
P-8165/15
- da je u daljem tijeku liječen na odjeljenju vaskularne kirurgije. Lijevo stopalo je bilo
hladno, a pacijent je trpio jake bolove usprkos intenzivnoj analgetskoj terapiji. M.
Ć. je bio intermitentno febrilan, zbog čega su uzete kulture za bakteriološke
analize i ordinirana antibiotska terapija, kao i antikoagulantna terapija
nefrakcionisanim heparinom. Svakodnevno je previjan u operacionoj sali uz
debridman nekrotičnih mišića lijeve potkoljenice, kao i aplikaciju sistema negativnog
pritiska (VAC). Zbog značajne nekroze i defekta mišića lijeve potkoljenice, konzultiran
je i plastični kirurg.
- da je dana 27.02.2015.g. urađena kontrolna MDCT angiografija koja je pokazala
okluziju potkoljenih arterija lijeve noge („Na lijevoj potkoljenici okludirane su obje
tibijalne arterije kao i tibiofibularni trunkus. Lijeva fibularna arterija rekanalizira se
preko genikularnih kolaterala i prati se duž čitavog tijeka, dajući pritom kolaterale
kojim se rekanalizira završni dio stražnje tibijalne arterije i plantarni arkus').
- da je dana 05.03.2015.g. (13 dana nakon prijema u bolnicu i 10 dana nakon prve
operacije) indicirana i učinjena trombektomija trbušne aorte i aorto-bifemoralna
rekonstrukcija sintetskim vaskularnim graftom. U postoperativnom tijeku se održavaju
hladnoća i lividitet levog stopala, uz neurološki deficit stopala i nekrozu mišića svih
loža lijeve potkoljenice.
- U daljem tijeku M. Ć. je u Zavodu
liječen od 07.03.2015. do 11.03.2015.god., gdje je preveden drugog postoperativnog
dana (07.03.2015.g.) radi daljih pokušaja rekonstruktivnog lečenja nekroze mišića i
defekta tkiva lijeve potkoljenice. Prema nalazu iz otpusnog pisma na prijemu u Zavod
status lijeve noge bio je sljedeći: „Lijevo
stopalo hladno, lividno, parestetično (nervus fibularis sup. te nervus tibialis). Nekroza
anterolateralne grupe mišića od granice proksimalne u srednju trećinu potkoljenice“.
- Dana 08.03.2015.g učinjena je kontrolna MDCT angiografija aorte i perifernih
arterija koja je pokazala protočnost aortobifemoralnog grafta, uz okluziju svih arterija
lijeve potkoljenice („Stanje nakon aortobifemoralnog bypass-a. Unutar infrarenalnog
segmenta aorte, 1 cm pred proksimalni spoj grafta vidi se rubni ostatni tromb koji
reducira širinu lumena aorte do 40%. Distalnije se prati uredan proksimalni spoj
grafta koji je protočan u cijelosti, kao i oba kraka grafta te distalni spojevi - koji su
uredne širine lumena, bez znakova suženja. Obostrano se u proksimalnim djelovima
AFS vidi par rubnih manjih nesignifikantnih ispada. Desno distalnije uredna širina i
protočnost AFS, poplitealne arterije kao i potkoljeničnih arterija. LIJEVO: Lijevo
distalnije se prati protočna AFS uredne širine lumena kao i poplitealna arterija koja je
bez ispada u punjenju kontrasta. ATA se prati u proksimalnih 7 cm, a distalnije se
vide kolateralne iste. Truncus tibiofibularis je okludiran od polazišta i distalnije se
prate kolateralne krvne žile, bez prikaza PTA i FibA").
- Dva dana kasnije, 10.03.2015.g. indicirana je i učinjena DSA (digitalna suptrakciona
angiografija) trbušne aorte i arterija nogu, prvo neuspješnim pokušajem punkcijom
desne femoralne arterije (AFS), a zatim iz lijeve brahijalne arterije kojom je također
konstatirana okluzija svih arterija lijeve potkoljenice („, Anestezijom desnog
ingvinuma i punkcijom AFS desno pokuša se proći u aortu, ali je žica vodilja išla
samo u pravcu ostavljenih ilijakalnih arterija, a ne u graft. Nakon lokalne anestezije
lijevo nadlaktično punktira se brahijalna arterija i uvede dijagnostički kateter do visine
renalnih arterija i napravi DSA. Iznad proksimalnog spoja grafta vidi se defekt
kontrastnog punjenja aorte koji će prvenstveno odgovarati staroj disekciji koja je
opisana i na MSCT angiografiji. Bez obzira na disekciju kontrast brzo prolazi u graft
koji je uredne širine lumena i pravilne širine proksimalnog i distalnog okrajka. Desno
uredan angiogram svih arterija noge. Lijevo u AFS nekoliko manjih defekata
P-8165/15
kontrastnog punjenja koji će odgovarati embolusima koji flotiraju i ne rade osptrukciju
prolasku kontrastne krvi. Poplitealna arterija je uredne širine lumena. Potkoljenično
lijevo nema nijedne arterije koja se puni kontrastom, osim u visokom potkoljeničnom
segmentu jedan sitni muskularni ogranak“).
- Dana 11.03.2015.g. u jutarnjoj viziti ustanovljen je značajan otok (hematom) desne
preponske regije, nakon uklanjanja dva kožna šava dolazi do jakog krvarenja uz
razvoj hemoragijskog šoka, te je bolesnik hitno reoperiran. Učinjena je evakuacija
hematoma i sutura punktiformne lezije površne butne arterije (AFS). Narednog dana
(12.03.2015.g.) indicirana je i učinjena potkoljena amputacija lijeve noge.
- U daljem tijeku hospitalizacije (13.03.- 10.04.2015.g.) bolesnik je liječen zbog
infekcije desne preponske regije (Proteus mirabilis, Enterobacter cloacae,
Pseudomonas aeruginosa). Ordinirana je ciljana parenteralna antibiotska terapija do
poboljšanja lokalnog statusa i djelomične sanacije rane u desnoj preponi. Tijekom
hospitalizacije, bolesnik je također u više navrata pregledan i liječen od strane
psihijatra zbog depresivnog poremećaja.
- Dana 10.04.2015.g. bolesnik je otpušten iz KBC S. na dalje kućno liječenje uz
prijedlog za rehabilitacijsko liječenje i protetsku nadoknadu amputirane lijeve
potkolenice.
- Iz izvještaja ambulantnih kontrola vaskularnog kirurga i infektologa KBC S. od
2015. i 2019. godine vidi se da je kod pacijenta došlo do kronične infekcije
vaskularnog grafta u desnoj preponi, zbog čega je liječen antibioticima ambulantno i
preko dnevne bolnice.
- Na osnovu podataka iz spisa može se zaključiti da je tokom hospitalizacije na Klinici
za kirurgiju (od 12.03.2015. do 10.04.2015.god.) u više navrata pregledan od strane
psihijatra i da je postavljena dijagnoza reaktivnog anksioznog sindroma (SY
ANXIOSUM REACTIVA F41.3) te je uvedena terapiju -Xanax, Dormicum (koja je
propisana i prilikom otpusta iz bolnice). Oko dvije nedjelje nakon otpusta iz bolnice od
strane psihijatra iste ustanove, navodi se da je došlo do pogoršanja, postavljena je
dijagnoza depresije i poremećaja prilagođavanja ( Dg. Depressio F 32.2. TPO F 60.
Poremećaj prilagodbe F 43.2.), a što je potvrđeno na kontrolnom pregledu nakon
nešto više od godinu dana (1.06.2016.god., „...Dg. DEPRESSIO F 32.2,
POREMEĆAJ PRILAGODBE F 43.2), kada je konstatirano da postoji nizak
frustracijski prag, promjene raspoloženja, smetnje u spavanju, košmarni snovi koji su
u vezi sa traumatskim iskustvom, negativna razmišljanja u vezi sa budućnošću.
- Naknadno je dostavljen nalaz psihijatra od 02.03.2021.god. gdje se potvrđuje da
M. Ć. i danas boluje od povratnog depresivnog poremećaja (F33.2),
poremećaja prilagođavanja ( F43.2) kao i specifičnog poremećaja ličnosti (F60) a što
se između ostalog manifestira socijalnom izolacijom, nedostatkom apetita, upornom
nesanicom, upornim bolovima i dr. U konkretnom slučaju o dijagnoza navedne kao
„specifični poremećaj ličnosti (F60) je nejasna. Naime, šifra F60 se koristi za grupu
poremećaja ličnosti (osobnosti) gdje imamo trajne karakterološke smetnje
(histrionični, paranoidni, antisocijalni poremećaj ličnosti itd.) koje datiraju od
djetinjstva i produžavaju se u odraslo doba. Za trajnu izmjenu ličnosti posle
doživljene katastrofe odnosno katastrofičnog iskustva „trajni poremećaj osobnosti koji
traje više od dvije godine"), šifra bolesti bi trebala da bude F62.0. Prema tome, nakon
predmetnog liječenja može se zaključiti da je kod M. Ć. kao posljedica
doživljenog traumatskog iskustva došlo do razvoja teškog poremećaja emocionalne
ravnoteže
- Iz dostavljenih fotografija može se zaključiti da M. Ć.: nema lijevu potkoljenicu, a na mjestu amputacije vidi se ružičasto sivkast ožiljak, lučan, bez
P-8165/15
elemenata keloidnog zarastanja, zatim da na koži trbuha postoji uzdužan
sivobjeličast ožiljak (od laparatomije), kao i da se u desnom preponskom predjelu vidi
sivobjeličasti ožiljak čiji je donji dio prekriven bjeličastim plastificiranim flasterom (na
mjestu kronične infekcije vaskularnog grafta u desnoj preponi). Svi ožiljci su lako
ispod ravni okolne kože, pravilni.
- Na osnovu iznijetog, a kao odgovor na pitanja suda Iz Naredbe O. suda u
S., sutkinja B. G. F. od 8.oktobra 2020.godine: „...jesu li liječnici KB
S. propustili postupiti sukladno pravilima medicinske struke i metodama rada
zdravstvene struke odnosno je li počinjena liječnička pogreška te na taj način
ostvareni elementi protupravnosti štetne radnje. Ukoliko se dokaže postojanje
pogreške liječnika da ujedno odgovore na pitanje o visini štete, odnosno o svim
kvalifikatornim okolnostima koje u svojoj suštini čine jačinu povrede prava osobnosti
na tjelesno i duševno zdravlje tužitelja...“ dano je slijedeće mišljenje:
- Na osnovu dostavljene medicinske dokumentacije, Sudskomedicinski odbor
M. fakulteta u B. je mišljenja da je u toku liječenja pacijenta M.
Ć. (tada starog 40 godina) u KBC S. 2015. godine načinjeno više stručnih
grešaka i značajnih propusta koji su doveli do nepovoljnog ishoda liječenja, a što je u
daljem tekstu detaljno obrazloženo:
I Na prijemu u KBC S. od strane neurologa, pacijent nije na adekvatan način
dijagnosticiran, odnosno nije prepoznata akutna tromboza aorte sa embolijom lijeve
poplitealne arterije i akutnom ishemijom noge. Naime, bolesnik se na prijemu žalio na
bolove u leđima, a prvenstveno u lijevoj nozi, koja se toga jutra iznenada oduzela i
bila hladna. Ovo su klasični simptomi akutne ishemije noge. Činjenica da klinička
slika akutne lumboishialgije može donekle biti slična, anamneza o povredi kičme
godinu dana ranije, kao i to da je primarno pregledan od strane neurologa (koji na
prvom mjestu razmišlja o oboljenju iz svoje oblasti) očigledno su doveli do
dijagnostičke zablude na prijemu bolesnika. Međutim, upravo zbog sličnosti tegoba i
donekle kliničke slike lumboishialgije i akutne ishemije noge (diferencijalne
dijagnoze), kao i katastrofalnih posljedica neprepoznate akutne ishemije ekstremiteta
(akutna ishemija koja traje duže od 6-8h može dovesti do ireverzibilnih promjena i
nekroze tkiva, te gubitka ekstremiteta), ono što je uvijek neophodno je da se kod
bolesnika sa akutno nastalim bolom i oduzetošću noge prvo isključi akutna ishemija.
U uvjetima ambulantnog kliničkog pregleda ovo se radi palpacijom perifernih pulseva.
Na donjim ekstremitetima se rutinski palpiraju femoralni, poplitealni i pedalni pulsevi.
U medicinskoj dokumentaciji na prijemu bolesnika notirano je da su „udovi simetrični,
bez edema, slabije palpabilnih perifernih pulsacija“, bez diskriminacije o kojim
pulsevima se radi. Kod bolesnika mlađe životne dobi (40 godina) kod koga se ne
očekuje značajna aterosklerotska bolest perifernih arterija, koji nije patološki gojazan
(„gracilne osteomuskularne građe“) niti hipotenzivan (TA 145/85 mmHg) svaki deficit
pulseva (oslabljeni ili odsutni) na donjim ekstremitetima u kontekstu kliničke slike
morao je pobuditi sumnju na akutnu arterijsku insuficijenciju i zahtevati hitan pregled
vaskularnog hirurga.
II Nakon prijema na odjeljenje neurologije urađene su detaljne laboratorijske analize,
koje su pokazale veoma visoke vrijednosti predominantno mišićnog enzima kreatinin-
kinaze (CK 6991 U/L; ref. interval 50-153 U/L). Ovako visoke vrijednosti CK ukazivale
su na patnju i nekrozu mišića, u ovom slučaju ishemijsku patnju mišića lijeve noge, a
nisu karakteristične za lumboishialgiju.
Također je notirano da je tokom liječenja na odjeljenju neurologije (20.-23.02.2015.)
bolesnik dobivao značajne doze jakih analgetika (Tramal) i pored toga se žalio na
jake bolove, a navodio je kako mu sjedenje u kolicima donekle olakšava tegobe, što
P-8165/15
je također govorilo u prilog ishemije ekstremiteta, a ne lumboishialgije. Naime
analgetska terapija uz mirovanje u postelji koji su efikasni kod lumboishialgije,
nemaju takav efekat kod teške ishemije noge. Kod ovih bolesnika analgetici pružaju
samo kratkotrajno umanjenje bolova, a sjedeći položaj sa spuštenom nogom donosi
olakšanje zbog makar malog povećanja perfuzije noge pod djelovanjem gravitacije.
Usprkos odstupanju od uobičajene kliničke slike lumboishialgije i navedenim
laboratorijskim analizama, dežurni liječnici 20., 21. i 22.02. na odjeljenju neurologije
nisu posumnjali da se radi o akutnoj ishemiji, niti su konzultirali vaskularnog kirurga.
III Dana 23.02.2015.g. u jutarnjoj viziti konstatirano je da je lijeva noga bolesnika sa
znacima teške prolongirane akutne ishemije i ishemijskog kompartment sindroma
(lividitet i otok stopala, senzomotorna paraliza, otok i rigiditet muskulature
potkolenice). Konzultiran je vaskularni kirurg, te je odmah učinjena adekvatna
dijagnostika (MDCT angiografija) koja je pokazala trombozu abdominalne aorte od
nivoa bubrežnih arterija, trombozu lijeve zajedničke i vanjske ilijačne arterije, te
trombozu lijeve poplitealne i potkoljenih arterija. Imajući u vidu kliničku sliku (lividitet
stopala, senzomotorna paraliza, ishemijski kompartment sindrom) i dužinu trajanja
ishemije (najmanje 3 dana) lijeva noga bolesnika je već tada bila sa svim znacima
ireverzibilne ishemije. Vjerojatno imajući u vidu mladu životnu dob bolesnika i
odsustvo udruženih bolesti, vaskularni kirurg (dr K.) je umjesto primarne
amputacije noge (što bi u toj situaciji također bilo medicinski opravdano) indicirao
pokušaj spašavanja ekstremiteta ili makar snižavanja nivoa amputacije (potkoljena,
umjesto natkoljene) vaskularnom rekonstrukcijom, te je bolesnik hitno operiran.
IV Učinjena je trombektomija poplitealne i potkoljenih arterija uz fasciotomiju svih
mišićnih loža potkolenice. U istom aktu nije učinjena aortobifemoralna rekonstrucija,
što predstavlja stručnu grešku protivnu principima vaskularne kirurgije. Kod bolesnika
je pored okluzije poplitealne i kruralnih arterija postojalo i zapušenje trbušne aorte i
lijeve ilijačne arterije koje je drastično snižavalo dotok krvi u lijevu nogu. Ukoliko je
donijeta odluka za pokušaj spašavanja ekstremiteta (ili makar snižavanja nivoa
amputacije) jedina ispravna operacija u tom trenutku bila je aorto-bifemoralni bajpas
uz trombektomiju leve poplitealne i potkoljenih arterija i fasciotomiju lijeve
potkoljenice. Bez osiguranja adekvatnog dotoka krvi u lijevu nogu aorto-bifemoralnim
bajpasom nije se moglo očekivati poboljšanje cirkulacije u lijevoj nozi, niti uspjeh
učinjene operacije. Kompartment sindrom potkoljenice (otok mišića uz povećanje
pritiska u tkivima koji dodatno kompromitira snabdijevanje tkiva – prvenstveno nerava
i mišića kisikom) zaista predstavlja hitno stanje u kirurgiji koje zahtjeva fasciotomiju.
Međutim, u ovom slučaju razvijeni kompartment sindrom bio je posljedica
prolongirane ishemije (a ne reperfuzije), koja se nastavila i nakon neadekvatne
revaskularizacije noge. U postoperativnom toku zbog i dalje neadekvatne cirkulacije
u lijevoj nozi dolazi do postepenog odumiranja (nekroze) mišića potkoljenice, koji su
kirurški odstranjivani.
Tek devetog dana nakon inicijalne operacije (05.03.2015.g.) učinjen je
aortobifemoralni bajpas. Do tada je već došlo do kompletne tromboze svih krvnih
sudova lijeve potkoljenice, uz opsežne nekroze (i nekrektomije) mišića potkoljenice.
Ovakvo odlaganje aorto-bifemoralnog bajpasa i revaskularizacije akutno ishemične
noge protivno je principima vaskularne kirurgije i vodičima dobre kliničke prakse.
Ukoliko nije bilo tehničkih mogućnosti da se ova složena operacija izvede odmah,
bolesnika je trebalo hitno uputiti u drugu ustanovu višeg ranga.
V U dva navrata (27.02. i 08.03.2015.g.) učinjene su kontrolne MDCT angiografije
koje su nedvosmisleno pokazale začepljenje potkoljeničnih arterija lijeve noge
(prednje i zadnje tibijalne arterije, kao i tibiofibularnog trunkusa). Usprkos ovim
P-8165/15
nalazima dana 10.03.2015.g. indicirana je invazivna digitalna subtrakciona
angiografija (DSA) koja se izvodi tehnikom arterijske punkcije i kateterizacije. DSA je
prvo pokušana pristupom iz desne prepone. Punkcija arterija u preponi u kojoj je
neposredno prije toga rađena vaskularna rekonstrukcija (aorto-bifemoralni bajpas) se
radi samo ukoliko ne postoji drugo pristupno mjesto kroz koje bi se snimanje moglo
izvesti zbog rizika infekcije vaskularnog grafta i arterijskog krvarenja, odnosno
stvaranja hematoma. Naime, kada u preponi postoji svježe ugrađeni vaskularni graft
(5 dana ranije) punkcija arterije se mora raditi znatno niže nego što je to preporučeno
(površna butna arterija-AFS umjesto zajedničke butne arterije-AFC ispod ingvinalnog
ligamenta), na mjestu gdje se ne može postići adekvatna hemostaza mjesta punkcije
vanjskim pritiskom. Prema aktualnim preporukama i vodičima, ukoliko ne postoji
drugo pristupno mjesto, a snimanje je neophodno, preporučuje se upotreba nekog od
sistema za zatvaranje punkcijskog mjesta na arteriji (Proglide, Angio-seal), koji u
ovom slučaju nije korišten. Prema njihovom mišljenju DSA snimanje je bilo
nepotrebno (MDCT angiografija učinjena 2 dana ranije koja je pokazala okluziju
potkoljeničnih arterija lijeve noge), a učinjeno je punkcijom arterije AFS u regiji
operativne rane u desnoj preponi, bez korištenja sistema za zatvaranje mjesta
arterijske punkcije, odnosno na način koji je značajno povećao rizik nastanka
hematoma i infekcije vaskularnog grafta, koja se i dogodila.
VI. Narednog dana (11.03.2015.g.) kod M. Ć. konstatiran je otok rane u
desnoj preponi, a po skidanju dva kožna šava i arterijsko krvarenje, te je bolesnik
hitno reoperiran (evakuacija hematoma desne prepone i sutura punkcionog mesta na
površnoj butnoj arteriji-AFS). Dan kasnije (12.02.2015.g.) učinjena je potkoljenična
amputacija lijeve noge. U daljem toku bolesnik je liječen antibioticima i previjanjem
zbog infekcije rane u desnoj preponi, koja je djelomično sanirana (stare operativne
rane aorto-bifemoralnog bajpasa i potkoljenične amputacije su uredno zarasle), te je
bolesnik otpušten na dalje kućno liječenje uz prijedlog za fizikalnu rehabilitaciju i
protetsku nadoknadu.
Iz izvještaja ambulantnih kontrola vaskularnog kirurga od 2019. godine može se
konstatirati da pacijent M. Č. ima kasnu komplikaciju kirurškog liječenja –
kroničnu infekciju vaskularnog grafta u desnoj preponi. Treba naglasiti da je ovo
ozbiljna komplikacija koja može ugroziti desnu nogu i život pacijenta, te da
najvjerojatnije iziskuje dalje vaskularno-kirurško liječenje.
VII U vezi sa predmetnim događajem, odnosno propustima koji su načinjeni u
liječenju M. Ć., kod njega postoji smanjena mogućnost obavljanja i
zadovoljenja životnih potreba i radosti (normalno kretanje, fizička aktivnost,
ograničenja zbog kronične infekcije grafta i dr.), zbog čega postoji umanjenje opće
životne aktivnosti od 50%, pri čemu imajući u vidu da proces liječenja nije završen ne
može se predvidjeti da li će je ovaj postotak biti definitivan.
U ovakvim slučajevima Sudskomedicinski odbor uvijek obavlja pregled pacijenta, pri
čemu u pregledu sudjeluje više specijalista različitih oblasti (u konkretnom slučaju bi
to bio neurolog, vaskularni kirurg, psihijatar, specijalista sudske medicine i dr.) i tek
na osnovu nalaza ustanovljenih pregledima (uz podatke dobivene iz dostavljene
medicinske dokumentacije) može se preciznije odrediti stupanj umanjenja opće
životne aktivnosti. S obzirom na to da pregled M. Ć. nije obavljen (iz
epidemioloških i zdravstvenih razloga nije mogao da dođe na pregled), navedeno
umanjenje opće životne aktivnosti je dato samo na osnovu medicinskih činjenica
sadržanih u dostavljenim spisima.
Zbog navedenog umanjenja opće životne aktivnosti M. Ć. je trpio, trpi i trpjet
će težak duševni bol.
P-8165/15
VIII Zbog navedenih propusta u lečenju M. Ć. je u periodu od 20.02. do
10.04.2015.godine praktično tokom čitavog perioda liječenja (isključujući kratkotrajne
periode kada je bio u anesteziji zbog operacija, kao i „pod rezidualnim djelovanjem
anestetika“ i dr.), u najvećem dijelu trpio bolove jakog intenziteta (koji su se u
pojedinim periodima liječenja otežano mogli kupirati analgetskom terapijom). Zbog
nastalih komplikacija (kronična infekcija vaskularnog grafta u desnoj preponi) i nakon
otpusta, a do danas on trpi uporne - stalne bolove slabijeg intenziteta, koji prilikom
previjanja mogu prelaziti u kratkotrajne bolove srednjeg intenziteta. Ovi bolovi se
mogu kupirati analgetskom terapijom.
IX Zbog svega navedenog kod M. Ć. postoji naruženost srednjeg stupnja,
zbog čega trpi duševnu bol srednjeg stupnja. Nošenjem potkoljenične proteze, kao i
odjeće (koja prekriva ožiljke i mjesto kronične infekcije grafta), može se donekle
prikriti naruženje.
X Kod kod M. Ć. u vezi sa predmetnim oštećenjem zdravlja postoji težak
poremećaj emocionalne ravnoteže u smislu duševnog bola zbog gubitka životne
aktivnosti (gubitka životne radosti i pojačanih napora) koji se ispoljava kao
neraspoloženje, napetost, umanjenje životnih zadovoljstava i interesiranja, poremećaj
samopoštovanja, pesimizam, gubitak samopoštovanja i pad voljno nagonskih
dinamizama sa poremećajem sna, apetita, povlačenjem i padom efikasnosti koji su
sastavni dio kliničke slike psihijatrijskih poremećaja označenih dijagnozama: Sy
anxiosum reactiva F41.3 (psihička reakcija na nepovoljne okolnosti sa mješavinom
anksioznih i depresivnih simptoma); Depressio F 32.2 (pojedinačna epizoda teške
depresije), Povratni depresijski poremećaj F33.2 (višestruke epizode teške depresije)
i Poremećaj prilagodbe F 43.2. (stanje osobne patnje i emocionalne poremećenosti
koje remeti lično, radno i društveno funkcioniranja, a nastaje pod utjecajem
nepovoljnih životnih okolnosti) uz moguće postojanje trajne izmjene ličnosti posle
doživljene katastrofe odnosno katastrofičnog iskustva (F62.0, a što je detaljno
objašnjeno u točki 6 Zaključka)
45. Dana 08. listopada 2021.g. u sustavu za e komunikaciju zaprimljen je podnesak
tuženika u kojem je tuženik naveo da je zaprimio Vještvo Sudskomedicinskog odbora
M. f. U. u B. od 25. ožujka 2021.godine te da se
na istog očituje kako slijedi:
- da je navedeno vještvo nepotpuno i netočno jer nisu uzete u obzir ključne činjenice
što je posljedično rezultiralo potpuno pogrešnim zaključcima, naime, vještaci nisu
uzeli u obzir niti su cijenili:
1. zdravstvene posljedice prometne nesreće koju je tužitelj doživio 2014. godine,
2. neurološke smetnje koje je tužitelj osjećao nekoliko mjeseci unatrag prije
zaprimanja kod tuženika,
3. povećanje utrnutosti perianogenitalne regije i općenito smetnje u perianogenitalnoj
regiji četiri dana pred zaprimanje kod tuženika,
4. činjenicu da baš ništa iz pregleda izvršenih prilikom zaprimanja tužitelja kod
tuženika, kao niti anamnestički i klinički podaci, nisu ukazivali na akutnu trombozu
aorte s embolijom lijeve poplitealne arterije i akutnom ishemijom noge,
5. kako tužielj tijekom boravka na Klinici za neurologiju tuženika, dok je sjedio u
kolicima, nije imao spuštenu nogu već podignutu, flektiranu u kuku i koljenu što je
česta klinička slika kod bolesnika sa lumboishialgijom,
6. kako se područja koja je tužitelj prilikom zaprimanja kod tuženika navodio kao
zatrnuta i bolna ne uklapaju u tegobe koje izazivaju promjene u cirkulaciji već su to
tipične smetnje za oštećenje perifernih živaca.
P-8165/15
7. da je nalaz CT angiografije abdominalne aorte i perifernih arterija pokazao da se
radi o staroj tromboziranoj disekciji sa gracilnom kolatelarnom cirkulacijom te akutni
razvojem okluzije poplitealne arterije i edemom,
8. da je tijekom noći sa 21. na 22. veljače 2015. godine, dan ipo nakon zaprimanja
tužitelja, dežurni neurolog ponovno pregledao tužitelja, polegao ga na leđa, podigao
mu lijevu i desnu nogu u položaj po Mingazziju (potkoljenice paralelne s podlogom),
napravio Lassegue test i provjerio ispad osjeta na nogama, i da ništa od učinjenog
nije ukazivalo na znakove potpunog začepljenja krvne žile u nozi,
9. da je tijekom liječenja na Zavodu tuženika
tužitelja četiri dana liječen terapijom negativnim tlakom (NGPT) što nije dalo nikakvog
rezultata.
U podnesku se dalje navodi da zbog gore navedenih razloga tuženik u cijelosti
prigovara provedenom vještačenju jer isto nije stručno i kvalitetno niti vjerodostojno
pa ne može biti temelj za donošenje presude u ovoj stvari. Stoga tuženik predlaže da
se, na tuženikov trošak, provede novo vještačenje i to po M. fakultetu u
R.. Tuženik u privitku dostavlja pisane primjedbe na provedeno vještačenje svojih
radnika/liječnika koji su sudjelovali u liječenju tužitelja i koja su sastavni dio ovog
podneska tj. tuženikovih primjedbi na predmetno vještvo, i to: preslik dopisa
dr.med.spec. B. Š., preslik dopisa doc.dr.sc. S. P. od
05.07.2021., preslik dopisa dr.med.spec. S. S., preslik dopisa
doc.prim.dr.sc. M. M. od 06.08.2021. Tuženik je dalje naveo da kao dodatan
razlog za provođenje drugog vještačenja tuženik prilaže stručno medicinsko mišljenje
Povjerenstva za unutarnji nadzor KBC S. u kojem je tim
liječnika specijalista utvrdio kako prilikom liječenja tužitelja nije počinjena nikakva
liječnička pogreška. Da je očito je kako u samoj medicinskoj struci postoje
dijametralno suprotna mišljenja o liječenju koji je predmet ovog stoga pa bi u svrhu
točnog utvrđenja činjeničnog stanja bilo oportuno provesti i drugo medicinsko
vještačenje, naravno na teret tuženika.
46. Dana 22. ožujka 2022.g. kod ovog suda zaprimljeno je očitovanje M.
fakulteta u B. na navode iz podneska tuženika od 08. listopada 2021.g. u
kojem se u bitnome navodi:
- da iz izvješća o provedenom postupku nadzora u svezi liječenja pacijenta M.
Ć. od 30.12.2015.god. (koji je SMO imao prilikom davanja prilikom davanja
Mišljenja): „... Temeljem zahtjeva za provođenje postupka unutarnjeg nadzora od
dana 15.12.2015.g. proveden je postupak nadzora u svezi liječenja pacijenta M.
Ć., rođ. …g., Dana 30.12. 2015.g. Povjerenstvo za unutarnji nadzor je,
nakon uvida u medicinsku dokumentaciju i očitovanja liječnika Klinike za neurologiju i
Klinike za kirurgiju koji su sudjelovali u liječenju pacijenta M. C., rođ.
….
godine, utvrdilo slijedeće: Pacijent M. C., pregledan je dana 20.02.2015.g. na
H. p. K. z. n. sa kliničkom slikom bolne (VAS 10/10)
lumboishialgije sa slabošću lijevog stopala i perianogenitalnim ispadom osjeta sa
oslabljenim ali prisutnim pulsacijama arterije dorsalis pedis obostrano. Iz anamneze
se doznalo da je imao prometnu nezgodu u travnju 2014. pri čemu je zadobio
kompresivnu frakturu Th11 i L5 kralješka. Liječen konzervativno. Od tada ima
povremene bolove u kukovima i trnjenje u stopalima obje noge. Imao je povremeni
otok lijevog koljena. U ljeto 2014. zbog bolova u lumbalnoj kralježnici sa širenjem u
lijevu nogu liječio se analgeticima intramuskularno sa dobrim terapijskim učinkom.
Bolovi u lumbalnoj regiji zbog kojih je sada hospitaliziran počeli su četiri dana prije
prijema u Kliniku za neurologiju. Pri pokušaju ustajanja iz kreveta zamijetio je slabost
P-8165/15
lijevog stopala i nije osjećao stopalo. Na dan prijema bolesnik noge otežano postavlja
u položaj po Mingazziniju i kraće vrijeme održava, zbog bolova. Hipoestezija lijeve
noge od dermatoma L5 na niže. Parestezije perianogenitalne regije. Laseque
pozitivan kod 45 stupnjeva, desno na 60 stupnjeva. Nemoguć hod na peti i prstima
lijevo. Dorzalnu fleksiju lijevog stopala ne izvodi, plantarna fleksija u tragovima.
Kardiorespiratorno bez znakova poremećaja funkcije. Abdomen mekan, bez
organomegalije. Udovi simetrični, bez edema, očuvanih pulsacija. Ordinirana je
analgetska terapija te odmah po prijemu u Kliniku učinjen žurni CT kralježnice od L2-
S1. Nalaz upućuje na protruzije intervertebralnog diska L4/L5 koja komprimira
ventralnu konturu duralne vreće i u kontaktu je sa oba radiksa L5. Na razini L5/S1
trup L5 kralješka je anteponiran u odnosu na trup Si kralješka za 5 mm, a vidi se i
koštani defekt u pars interartikularis u smislu prave antelisteze. Antelistezu prati
dublja desnostrana dorzolateralna protruzija i.v. diska, koja obliterira prednji
epiduralni prostor, reducira kaudalni dio desnog neuralnog foramena i u kontaktu je s
desnim radiksom S1 i L5. Zbog navedenog nalaza konzultiran je neurokirurg koji je
istog dana pregledao bolesnika i CT nalaz. Neurokirurg u pregledu navodi: Laseque
lijevo kod 70 stupnjeva, ne miče lijevo stopalo, slabiji refleks Ahilove tetive lijevo, ima
bolove i trnjenje u L5 i S1 desno i lijevo, sfinktere kontrolira. Isti zatraži MR LS
kralježnice i EMNG nogu uz kontrola s nalazima. Uvidom u organizaciju rada na dan
20. veljače ove godine bolesnika su pregledali dva specijalista neurologije, uz dva
specijalizanta neurologije i neurokirurg. Vizita je obavljena u uobičajeno vrijeme (oko
18 sati) pri čemu osim bolova koje je bolesnik navodio, a koji su uz analgetik (Tramal
amp) bili ublaženi nije zamijećeno novih kliničkih ispada. Tijekom noći 20/21. veljače
bolesnik se nije žalio na nikakve tegobe, zadnji analgetik primio u 23 sata. Tijekom
dana 21. veljače nije bilo promjena u kliničkoj slici niti se žalio na nove tegobe. Pri
primopredaji službe 22. veljače u 20 sati za bolesnika je prenešeno „da mu bolove
olakšava vožnja u invalidskim kolicima". Dežurni liječnik je tijekom večeri oko 21 sat
zamolio bolesnika da se ne vozi po hodniku da ne bi ometao druge bolesnike tijekom
noćnog odmora. Pri tome nije zamijećeno promjena u boji kože stopala i potkoljenice.
Tijekom noći bolesnik se nije žalio na pogoršanje smetnji. Tijekom dana, 22.veljače,
u jutarnjoj viziti bolesnik je pregledan od dežurnog neurologa koji i dalje nalazi
znakove iritacije donjih slabinskih korijena, dok je vaskularni status na donjim
udovima nepromijenjen (periferne pulzacije na nogama nešto oslabljene, ali prisutne i
bez drugih znakova zatajenja periferne cirkulacije). Iz opreza tog dana u 12,28 sati
zatražene dodatne laboratorijske pretrage; fibrinogen 4.1 g/L, D Dimeri 0.61 mg/L
(nalazi su nesignifikantno promijenjeni). Noć 22.02./23.02. bolesnik je proveo mirno
bez bitnijih subjektivnih tegoba. Prema navodima službujućeg osoblja bolesnik nije
tražio dodatne medicinske intervencije. Tijekom jutra 23. veljače, a nakon redovne
vizite, u kojoj se bolesnik nije žalio na nove tegobe, opservira se pogoršanje u
kliničkoj slici sa znakovima zatajenja periferne cirkulacije lijevog stopala i lijeve
potkoljenice, uz izostanak arterijske pulzacije te druge znakove ishemije. Tada se
žurno učini dijagnostička obrada; UZV krvnih žila nogu i MSCT angiografija krvnih
žila nogu (abdominalna arota je 2 cm od polazišta lijeve renalne arterije trombozirana
u cijelosti do bifurkacije. Obzirom na ušiljenje slobodnog luka aorte pred trombozom
moguće je da se radi i o staroj tromboziranoj disekciji. Desno se protok prati u AIC i
AIE, ali gracilno preko kolateralne cirkulacije. AFC, AFS, poplitealna arterija kao i
potkoljenične arterije protočne u cijelosti uz napomenu ispada u punjenju kontrasta
na bifurkaciji trunkus tibiofibularisa. Lijevo se protok ne vizualizira u AIC i AIE koje su
okludirane u cijelosti. Protok se uspostavlja u AFC preko kolateralne cirkulacije i
distalnije se prati u AFS do izlaza iz aduktornog kanala. Poplitealna arterija i sve tri
P-8165/15
potkoljenične arterije nogu su u cijelosti okludirane bez vidljivog protoka, a u smislu
akutne/subaktne okluzije. Izražen je potkoljenični edem.). Nakon potvrđene sumnje
na okluziju lijeve poplitealne arterije žurno se konzultira vaskularni kirurg te je
pacijent tog dana 23.02.2015.g. premješten u Kliniku za kirurgiju gdje je istog dana
učinjena trombektomija, te fasciotomija lijeve potkoljenice. Dana 05.03.2015.g. zbog
mogućnosti pogoršanja cirkulacije desne noge učinjen je aortobifemoralni bypass.
Zbog defekata mišića nakon fasciotomije te svakodnevnih nekrektomija, nakon
konzultacije specijalista plastične kirurgije, dana 07.03.2015.g pacijent M.Ć.
premješta se u Zavod z. p. k.. Nastavlja se s toaletama i debridmanom
rane, antibiotskom terapijom prema nalazu antibiograma, te terapijom kisikom u
hiperbaričnoj komori. Zbog progresivnog odumiranja i nekrolize na lijevoj potkoljenici,
dana 10.03.2015.g. učinjena je angiografija lijeve noge. Nakon angiografije pacijent
se nije pridržavao uputa o nužnom strogom mirovanju i ne-ustajanju iz kreveta, zbog
čega dolazi do posljedičnog krvarenja i pojave hematoma na natkoljenici. Hitnim
postupkom u kirurškoj sali zaustavljeno je krvarenje i evakuiran hematom. Nalaz
učinjene angiografije potvrdio je prijeteću gangrenu zbog čega je indicirana i
provedena natkoljenična amputacija. Iz svega navedenog zaključeno je: Liječnici koji
su sudjelovali u liječenju pacijenta M. Ć. svoje znanje i stručno umijeće
savjesno i odgovorno su primijenili, predlagali i provodili potrebne dijagnostičke i
terapijske postupke u skladu sa stručnim standardima. Nisu utvrđene povrede
profesionalne dužnosti liječnika ni odstupanje od pravila medicinske struke prilikom
pružanja zdravstvene skrbi. Predsjednik povjerenstva za unutarnji nadzor: Prof.dr.sc.
M. Š....“
- Iz izvještaja liječnika KBC S., K. za neurologiju, S. S., dr.med. od
5.07.2021.god. ,,...Predmet: M. Č., rod.
… god... Očitovanje o vještačenju
od strane medicinskog fakulteta U. u B. o zdravstvenom stanju i
tijeku liječenja u Klinici za neurologiju M. Č., Gospodin M. Č. primljen
je u Kliniku za neurologiju 20.veljače 2015 godine. Razlozi prijema u bolnicu,
bolesnika M. Č., bili su.. bolovi u lumbalnoj regiji sa širenjem u obje noge,
koji su počeli četiri dana prije dolaska u bolnicu. Tog dana je na HNP, nakon pregleda, urađena hitna neuroradiološka obrada-snimljen je MSCT
LS kralješnice-nalaz ukazuje na protruzije diska u visini i.v. prostora L4/L5 i L5/S1 sa
disk-radikularnim konfliktom obostrano usmjerenim što u potpunosti objašnjavali
subjektivne tegobe. (bolovi u leđima, bolovi duž obje noge, izraženije lijevo, više
stražnjom stranom do stopala, slabost stopala, povremeno perianogenitalni osjetni
ispadi više u smislu parestezija...) i kliničku sliku (nijemo stopalo lijevo hipoestezija
radikularnog tipa-L5,S1, Lasegueov znak pozitivan lijevo pri 45 st., desno na 60 st.,
oslabljena dorzalna i plantarna fleksija stopala....) anamneza, klinička slika i
subjektivne tegobe-sve je upućivalo na akutni lumbosakralni sindrom sa oštećenjem
donjih slabinskih korjenova živaca i posljedično tome i motoričkim i osjetnim ispadima
a donjim udovima koje je bolesnik navodio pri prijemu.. Ništa od gore navedenog nije
upućivalo na "akutnu trombozu aorte s embolijom lijeve poplitealne arterije i akutnom
ishemijom noge". Napominjem da su pri pregledu pulzacije bile oslabljene ali prisutne
i to obostrano oslabljene i obostrano prisutne, pa ni anamnestički ni klinički ništa nije
ukazivalo na akutnu emboliju lijeve poplitealne arterije i lijeve noge. Osjećaj hladnoće
u stopalu i "hladno" stopalo nisu isto značajni, osjećaj hladnoće se može pripisati
autonomnoj disfunkciji u sklopu oštećenog perifernog živca što je evidentno ovdje
slučaj, čemu u prilog govori i tipična radikularna distribucija osjetnog ipada. Nije se
detektiralo promjene boje kože, "hladno" stopalo, edem, kao ni osjetni ispadi lokalno
npr. potkoljenica, stopalo ili sl. Stoga je i zatražena konzultacija neurokirurga, a ne
P-8165/15
vaskularnog kirurga, (ništa klinički nije upućivalo na emboliju kr.žila). Slijedom gore
navedenog, planirana je daljnja neuroradiološka i neurofiziološka obrada, jer su
dotadašnji rezultati obrade ukazivali na vjerojatni neurokirurški operacijski supstrat.
Tijekom mojih dežurstava bolesnik se nije žalio na nikakve, a naročito ne na tegobe
koje bi upućivale na cirkulatorne smetnje na nogama ili na bilo koje druge smetnje
koje bi odstupale od neurološke simptomatologije koja je opservirana i prilikom
prijema u Kliniku. Istina, zamijećen je, po bolničkim pravilima, samo po
neprimjerenom ponašanju jer je čitavo vrijeme provodio „vozeći se" u bolničkim
kolicima po bolnici, a nakon upozorenja o mogućem remećenju odmora drugim
bolesnicima, naveo je da se on tako najbolje osjeća. S obzirom na mišljenje vještaka
da je "sjedenje u kolicima donekle olakšavalo tegobe što je također govorilo u prilog
ishemiji..." jer' sjedeći položaj sa spuštenom nogom donosi olakšanje zbog makar
malog povećanja perfuzije noge pod djelovanjem gravitacije" napomenuo bi da
bolesnik dok se vozio u kolicima nije imao spuštenu nogu, nego dapače podignutu
nogu flektiranu u kuku i koljenu što je česta klinička slika kod bolesnika sa
lumboishialgijom...“
- Iz izvještaja liječnika KBC S., Klinika za neurologiju, doc dr sc S. P. od
5.07.2021.god. „...Predmet F. mišljenje M. fakulteta U. u
B.- M. Ć.... Dana 22. veljače 2015. godine ujutro je izvršena redovna
vizita bolesnika. Ordinirana je potrebna terapija temeljem dominantne neurološke
simptomatologije koja je bila razlogom prijema bolesnika. Tijekom dana 22. veljače
(moje radne dnevne smjene) i dalje je dominirala neurološka simptomatologija.
Kolege u B. su dale mišljenje retrogradno temeljem dijagnostičke
dokumentacije, a bez dovoljnog uvida u višemjesečnu kliničku prezentaciju bolesti
kod bolesnika. Naime bolesnik ima smetnje od vremena saobraćajne nesreće-
citiram-,u prometnoj nesreći 2014.godine zadobio je kompresivni prijelom-nalazi
NISU priloženi koji se tiču tog incidenta!! Od tada ima povremene bolove u kukovima
i trnjenje tabana obje noge te povremeni otok LIJEVOG koljena" - dakle smetnje traju
mjesecima. Ima i probleme sa mokrenjem - citiram pacijenta prema anamnezi -
„mokri otežano". Također ima „utrnutost perianogenitalne regije" cijelo vrijeme.
Smetnje su se povećale 4 dana pred prijem u Kliniku za neurologiju-a na dan prijema
bolovi su se pojačali-zato je izvršena žurna neurološka obrada. Obrađen je odmah
na prijemu Klinike za neurologiju-obzirom na pad lijevog stopala (to je neurološki
simptom!!) koji se nadovezao na neurološke smetnje unatrag nekoliko mjeseci.
Konzultiran je odmah na prijemu (!!) neurokirurg-bolesniku je odmah napravljen CT
LS kralježnice!! Primljen je da bi mu se što prije napravila MRLS kralježnice (!!!) koja
je planirana 23. veljače (tada je postojao termin Klinike za neurologiju, te je za njega
planiran termin snimanja). Klinička slika traje od prometne nesreće 2014. godine,
nastajala je postupno, te po tome nije bilo ni razloga tražiti dodatno objašnjenje za
ovakvu kliničku sliku. odmah u tom momentu. To je zamjerka vještačenju kolega iz
B.-klinička neurološka prezentacija traje jako dugo, uz akutno pogoršanje
koje je rezultiralo prijemom bolesnika!! Pacijent nije obrađivan do tada iako je imao
izražene smetnje...“
- Iz izvještaja liječnika KBC S., Klinika za neurologiju, P. K. za
neurologiju: Doc.prim.dr.sc. M. M., od 6.08.2021.god. „...dajem očitovanje o
vještačenju od strane M. fakulteta U. u B. o zdravstvenom
stanju i tijeku liječenja u K. za neurologiju M. Č.. U točki 1. Mišljenja
Sudskomedicinskog odbora M. fakulteta u B. navodi se da: „nije
na adekvatan način dijagnosticiran, odnosno nije prepoznata akutna tromboza aortes
embolijom lijeve poplitealne arterije i akutnom ishemijom noge. Naime, bolesnik se
P-8165/15
na prijemu žalio na bolove u leđima, a prvenstveno u lijevoj nozi, koja se toga jutra
iznenada oduzela i bila hladna". Navedeni citat ne odgovara nalazu koji je upisan u
povijesti bolesti kod prijema bolesnika M. Ć. u kojem se navodi da „U
prometnoj nesreći u travnju 2014. godine zadobio kompresivni prijelom TH11 i L5
kralješka. Liječen konzervativno. Nalaze ne prilaže. Od tada ima povremene bolove u
kukovima i trnjenje tabana obje noge, te povremeni otok lijevog koljena. Ljeto nakon
toga imao povremene bolove u lumbalnoj kralješnici sa širenjem u lijevu nogu koji su
se na i.m. terapiju analgeticima povukli. Sadašnja bolest: četiri dana pred prijem
počelo ga intenzivnije boljeti lumbalno više s lijeve strane uz širenje niz obje noge,
intenzivnije straga niz lijevu nogu do stopala. Od tada ima problema s mokrenjem...
Povremeno osjeća utrnulost perianogenitalne regije a četiri dana pred prijem
utrnutost intenzivnija. Nije ga osjećao i stopalo bilo hladno". Navedeni opis simptoma
bolesti je upućivao na promjene na perifernim živcima u nogama te je neurolog
usmjerio dijagnostiku u tom pravcu. Naročito bih napomenula da se područja koja je
bolesnik navodio kao zatrnuta i bolna ne uklapaju se u tegobe koje izazivaju
promjene u cirkulaciji već su to tipične smetnje za oštećenje perifernih živaca.
Smetnje su trajale nekoliko dana prije nego je došlo do pogoršanja a bile su prisutne
nekoliko mjeseci prije. Pri pregledu na sam dan prijema neurolog je zabilježio
„hipoestezija lijeve noge od dermatoma L5 na niže. Lasseyue pozitivan lijevo na 45°
a desno na 60°. Nemoguć hod na lijevoj peti i prstima. Dorzarlnu fleksiju lijevog
stopala ne izvodi, plantarna fleksija u tragovima. Parestezije perianogenitalne regije".
Citirano potvrđuje osim anamnestičkih i kliničke dokaze oštećenja perifernih živaca,
te je neurolog predložio hospitalizaciju i žurno snimanje MSCT L2-S1. U statusu se
navodi „udovi simetrični, bez edema, slabije palpabilnih perifernih pulsacija". Iz ovoga
opisa se vidi da je pri pregledu neurolog obratio pozornost i na cirkulatomi status
nogu te nije našao znakova akutnog zatajenja cirkulacije u nogama, a hladnoća se
može prepisati autonomnoj disregulaciji u sklopu oštećenja perifernog živca. Nalaz
CT angiografije abdominalne aorte i perifernih arterija je pokazao da se radi o staroj
tromboziranoj disekciji sa gracilnom kolateralnom cirkulacijom te akutnim razvojem
okluzije poplitealne arterije i edemon što se sve razvilo 23. veljače 2015. godine.
Nadalje, nakon prijema u Kliniku za neurologiju bolesnika je pregledao ponovno
neurolog i neurokirurg te je bolesniku savjetovano mirovanje i analgetici dok se ne
izvrši snimanje MR LS kralješnice kako je neurokirurg preporučio. Bolesnik nije
mirovao već se vozio u kolicima po Odjelu i balkonu ali nije držao nogu spuštenu
kako se opisuje u točki 2., već dapače podignutu i savijenu u koljenu o čemu mogu
osobno svjedočiti jer sam došla u noćno dežurstvo i zatekla ga kako se vozi po
hodniku u takvom položaju noge. Sestre su prenijele da bolesnik stvara buku jer se
brzo vozi kolicima po hodniku i ometa mir drugim bolesnicima. Osobno sam pomogla
bolesniku da iz kolica legne u svoj krevet i pri tome sam napravila brzi neurološki
pregled bojeći se da bolesnik nema progresiju neuroloških simptoma kad ima
izražene bolove. Navedeno znači da sam bolesnika legla na leđa, podigla mu lijevu i
desnu nogu u položaj po Mingazziniju (potkoljenice paralelne s podlogom), napravila
Lassegue test te provjerila ispad osjeta na nogama. Da je bolesnik tada imao
znakove potpunog začepljenja krvne žile u nozi sigurno bih tijekom ovih postupaka to
zamijetila. Iz navedenog je jasno da je bolesnik imao kronične smetnje cirkulacije u
nogama (moguće povezano s traumom iz travnja 2014. god.) ali je istovremeno imao
i neurološki problem zbog dorzomedijalne protruzije u razini L4/L5 koja je bila u
kontaktu sa oba radiksa L5. Kada su se smetnje cirkulacije pogoršale i kada se
bolesnik dodatno na to požalio a to je bilo ujutro 23. veljače, poduzeti su žurni
postupci i usmjerilo se bolesnika prema vaskularnom kirurgu...“
P-8165/15
- Iz izvještaja liječnika KBC S., K. z. k., Z. z. p. i
r. k., Dr.med.spec. B. Š., P. Z. K.
S., bez datuma. ,...U tijeku liječenja pacijenta M. Ć. na Klinici za Kirurgiju u
djelu njegovog boravka na Zavodu za plastičnu kirurgiju od 07.03.2015.-11.03.2015.
smatram da nije došlo do nikakve liječničke pogreške. Pacijent je premješten sa
vaskularne kirurgije u smislu pokušaja da se eventualno spasi dio lijevog donjeg
ekstremiteta mada je već prilikom prvog našeg pregleda (konzilijarnog) bilo veoma
jasno da je spašavanje ekstremiteta sa rekonstrukcijskog aspekta gotovo nemoguće
(s obzirom na lokalni nalaz i nalaz MSCT angiografije ). Napominjem da je pacijent u
tom trenutku a priori odbijao svaku pomisao o eventualnoj amputaciji. Tijekom 4 dana
liječenja na ZDPREK pokušali smo s terapijom negativnim tlakom (NGPT) no to nije
dalo nikakvog rezultata. Prema mišljenu stručnog kolegija ZDPREK tada, indicirana
je DSA donjeg ekstremiteta koja je praktički neophodna prije donošenja odluke o bilo
kakvom pokušaju rekonstrukcije tj. eventualne potvrde za indiciranom amputacijom.
Komplikaciju DSA u desnoj preponi u smislu hematoma verificirali smo na vrijeme i
uspješno riješili uz prisustvo vaskularnog kirurga. Dan nakon toga pacijent je
premješten na vaskularnu kirurgiju radi amputacijskog zahvata te mi njegov daljnji
status nije poznat. S obzirom na gore sve navedeno smatram da nijedan postupak
proveden na ZDPREK KBC S. nije u nikojem slučaju dodatno ugrozio zdravlje
pacijenta M. C. koji je svo vrijeme boravka na našem Zavodu bio vrlo
arogantnog i nepristojnog ponašanja prema svim zaposlenicima što mi je bilo
posebno žao tim više jer smo svi skupa nastojali da rezultat njegovog liječenja bude
bolji...“
- Primjedbe na vještačenje Sudskomedicinskog odbora:
Iz podneska tuženika od 8.10.2021.god.: „... Tuženik je zaprimio Vještvo
Sudskomedidnskog odbora M. fakulteta U. u B. od 25.
ožujka 2021.godine te se na istog očituje kako slijedi: Navedeno vještvo nepotpuno
je i netočno jer nisu uzete u obzir ključne činjenice što je posljedično rezultiralo
potpuno pogrešnim zaključcima, naime, vještaci nisu uzeli u obzir niti su cijenili: 1.
zdravstvene posljedice prometne nesreće koju je tužitelj doživio 2014. godine, 2.
neurološke smetnje koje je tužitelj osjećao nekoliko mjeseci unatrag prije zaprimanja
kod tuženika, 3. povećanje utrnutosti perianogenitalne regije i općenito smetnje u
perianogenitalnoj regiji četiri dana pred zaprimanje kod tuženika, 4. činjenicu da baš
ništa iz pregleda izvršenih prilikom zaprimanja tužitelja kod tuženika, kao niti
anamnestički i klinički podaci, nisu ukazivali na akutnu trombozu aorte s embolijom
lijeve poplitealne arterije i akutnom ishemijom noge, 5. kako tužitelj tijekom boravka
na Klinici za neurologiju tuženika, dok je sjedio u kolicima, nije imao spuštenu nogu
već podignutu, flektiranu u kuku i koljenu što je česta klinička slika kod bolesnika sa
lumboishialgijom, 6. kako se područja koja je tužitelj prilikom zaprimanja kod tuženika
navodio kao zatrnuta i bolna ne uklapaju u tegobe koje izazivaju promjene u
cirkulaciji već su to tipične smetnje za oštečenje perifernih živaca.
- da je nalaz CT angiografije abdominalne aorte i perifernih arterija pokazao da se
radi o staroj tromboziranoj disekciji sa gracilnom kolatelarnom cirkulacijom te akutni
razvojem okluzije poplitealne arterije i edemom, 8. da je tijekom noći sa 21. na 22.
veljače 2015. godine, dan ipo nakon zaprimanja tužitelja, dežurni neurolog ponovno
pregledao tužitelja, polegao ga na leda, podigao mu lijevu i desnu nogu u položaj po
Mingazziju (potkoljenice paralelene s podlogom), napravio Lassegue test i provjerio
ispad osjeta na nogama, i da ništa od učinjenog nije ukazivalo na znakove potpunog
začepljenja krvne žile u nozi, 9. da je tijekom liječenja na Zavodu
P-8165/15
tuženika tužitelja četiri dana liječen terapijom negativnim
tlakom (NGPT) što nije dalo nikakvog rezultata.
47. Na osnovu iznijetog, a kao odgovor na dostavljene primjedbe, M. fakultet u B. dao je dopunu mišljenja:
I Prilikom hitnog neurološkog prijema konstatirano je sljedeće:
a) "...nakon pregleda, urađena hitna neuroradiološka obrada-snimljen je MSCT LS
kralješnice-nalaz ukazuje na protruzije diska u visini i.v. prostora L4/L5 i L5/S1 sa
disk radikularnim konfliktom obostrano usmjerenim što u potpunosti objašnjavali
subjektivne tegobe. (bolovi u leđima, bolovi duž obje noge, izraženije lijevo, više
stražnjom stranom do stopala, slabost stopala, povremeno perianogenitalni osjetni
ispadi više u smislu parestezija...) i kliničku sliku (nijemo stopalo lijevo hipoestezija
radikularnog tipa-L5,S1, Lasegueov znak pozitivan lijevo pri 45 st., desno na 60 st.,
oslabljena dorzalna i plantarna fleksija stopala....)"
47.1 Mišljenje Sudskomedicinskog odbora: Ovakva klinička slika nije tipična za
akutnu lumboishialigiju. Naime, gore navedene subjektivne smetnje i klinički znaci
upućuju na sindrom kaude equine, što se doktrinarno tretira kao urgentan hirurški
problem i kao takav uvijek zahtjeva dodatnu hitnu dijagnostičku obradu.
b) "Napominjem da su pri pregledu pulzacije bile oslabljene ali prisutne i to obostrano
oslabljene i obostrano prisutne, pa ni anamnestički ni klinički ništa nije ukazivalo na
akutnu emboliju lijeve poplitealne arterije i lijeve noge. Osjećaj hladnoće u stopalu i
"hladno"stopalo nisu isto značajni, osjećaj hladnoće se može pripisati autonomnoj
disfunkciji u sklopu oštećenog perifernog živca što je evidentno ovdje slučaj, čemu u
prilog govori i tipična radikularna distribucija osjetnog ispada..."
47.2 Mišljenje Sudskomedicinskog odbora: Ovde dolazimo do čuvenog
propedevtičkog pitanja: "Šta ima radiks što nema pleksus, a šta ima pleksus što
nema radiks". Odgovor glasi: "Radiks ima povratnu motornu granu za
paravertebralne mišića, pa je hipotrofija paravertebralnih mišića obavezni dio kliničke
slike radikulopatije, a pleksus ima vegetativna vlakna, pa je autonomna disfunkcija
uvek znak pleksopatije, a ne radikulopatije".
Dakle, nazočnost znakova akutne i bilateralne zahvaćenosti lumbosakralnog
pleksusa zahtijevalo je hitnu dijagnostičku obradu od strane neuro i vaskularnog
kirurga sa detaljnom evaluacijom vaskularnog statusa donje polovine tijela.
II U sada, naknadno, dostavljenoj dokumentaciji nema novih medicinskih činjenica
koje bi utjecalo na promjenu Mišljenja Sudskomedicinskog odbora. Prema tome, na
osnovu svega iznetog, Sudskomedicinski odbor ostaje u svemu kod datog
veštačenja.
48. Po shvaćanju ovog suda pisani nalaz i mišljenje sudskomedicinskog odbora
M. fakulteta u B., zajedno sa pisanom dopunom - očitovanjem na
primjedbe tuženika, sadrže valjane i jasne razloge o posljedicama koje su nastupile
po tužiteljica prilikom liječenja kod tuženika. Sudskomedicinski odbor M.
fakulteta u B. je stručno, iscrpno i razložno, po pravilima struke analizirao
medicinsku dokumentaciju koja je priložena spisu, a u kojoj je medicinskoj
dokumentaciji sadržan tijek liječenja. Pri tome je ovaj sud cijenio kao odlučno
očitovanje kako pisano vještvo zaprimljeno kod ovog suda dana 22.04.2021.g., tako i
pisano očitovanje na prigovore tuženika, kada je Sudskomedicinski odbor
M. fakulteta u B. stručno, iscrpno i razložno, otklonio sve prigovore
P-8165/15
tuženika. Konačno, sud je cijenio da se radi o uglednoj medicinskoj ustanovi, koja nema interesa za uspjeh bilo koje strane u ovoj parnici.
49. Budući da je Sudskomedicinski odbor M. fakulteta u B. stručno,
iscrpno i razložno, jasno i određeno odgovorio na sve primjedbe tuženika i budući je
svoj nalaz dao u skladu sa odredbom čl. 260. ZPP, te u skladu sa priloženom
medicinskom dokumentacijom, to, po ocjeni ovog suda, nije bilo razloga na temelju
odredbe čl. 261. st. 3. ZPP odrediti novo vještačenje.
50. Slijedom navedenog, iz provedenog medicinskog vještačenja, sud je utvrdio da je
tijekom liječenja tužitelja M. Ć. (tada starog 40 godina) u KBC S. 2015.
godine načinjeno više stručnih grešaka i značajnih propusta koji su doveli do
nepovoljnog ishoda liječenja, i to:
I Na prijemu u KBC S. od strane neurologa, pacijent nije na adekvatan način
dijagnosticiran, odnosno nije prepoznata akutna tromboza aorte sa embolijom lijeve
poplitealne arterije i akutnom ishemijom noge. Naime, bolesnik se na prijemu žalio na
bolove u leđima, a prvenstveno u lijevoj nozi, koja se toga jutra iznenada oduzela i
bila hladna. Ovo su klasični simptomi akutne ishemije noge. Činjenica da klinička
slika akutne lumboishialgije može donekle biti slična, anamneza o povredi kičme
godinu dana ranije, kao i to da je primarno pregledan od strane neurologa (koji na
prvom mjestu razmišlja o oboljenju iz svoje oblasti) očigledno su doveli do
dijagnostičke zablude na prijemu bolesnika. Međutim, upravo zbog sličnosti tegoba i
donekle kliničke slike lumboishialgije i akutne ishemije noge (diferencijalne
dijagnoze), kao i katastrofalnih posljedica neprepoznate akutne ishemije ekstremiteta
(akutna ishemija koja traje duže od 6-8h može dovesti do ireverzibilnih promjena i
nekroze tkiva, te gubitka ekstremiteta), ono što je uvijek neophodno je da se kod
bolesnika sa akutno nastalim bolom i oduzetošću noge prvo isključi akutna ishemija.
U uvjetima ambulantnog kliničkog pregleda ovo se radi palpacijom perifernih pulseva.
Na donjim ekstremitetima se rutinski palpiraju femoralni, poplitealni i pedalni pulsevi.
U medicinskoj dokumentaciji na prijemu bolesnika notirano je da su „udovi simetrični,
bez edema, slabije palpabilnih perifernih pulsacija“, bez diskriminacije o kojim
pulsevima se radi. Kod bolesnika mlađe životne dobi (40 godina) kod koga se ne
očekuje značajna aterosklerotska bolest perifernih arterija, koji nije patološki gojazan
(„gracilne osteomuskularne građe“) niti hipotenzivan (TA 145/85 mmHg) svaki deficit
pulseva (oslabljeni ili odsutni) na donjim ekstremitetima u kontekstu kliničke slike
morao je pobuditi sumnju na akutnu arterijsku insuficijenciju i zahtevati hitan pregled
vaskularnog hirurga.
II Nakon prijema na odjeljenje neurologije urađene su detaljne laboratorijske analize,
koje su pokazale veoma visoke vrijednosti predominantno mišićnog enzima kreatinin-
kinaze (CK 6991 U/L; ref. interval 50-153 U/L). Ovako visoke vrijednosti CK ukazivale
su na patnju i nekrozu mišića, u ovom slučaju ishemijsku patnju mišića lijeve noge, a
nisu karakteristične za lumboishialgiju. Također je notirano da je tokom liječenja na
odjeljenju neurologije (20.-23.02.2015.) bolesnik dobivao značajne doze jakih
analgetika (Tramal) i pored toga se žalio na jake bolove, a navodio je kako mu
sjedenje u kolicima donekle olakšava tegobe, što je također govorilo u prilog ishemije
ekstremiteta, a ne lumboishialgije. Naime analgetska terapija uz mirovanje u postelji
koji su efikasni kod lumboishialgije, nemaju takav efekat kod teške ishemije noge.
Kod ovih bolesnika analgetici pružaju samo kratkotrajno umanjenje bolova, a sjedeći
položaj sa spuštenom nogom donosi olakšanje zbog makar malog povećanja
perfuzije noge pod djelovanjem gravitacije. Usprkos odstupanju od uobičajene
P-8165/15
kliničke slike lumboishialgije i navedenim laboratorijskim analizama, dežurni liječnici
20., 21. i 22.02. na odjeljenju neurologije nisu posumnjali da se radi o akutnoj
ishemiji, niti su konzultirali vaskularnog kirurga.
III Dana 23.02.2015.g. u jutarnjoj viziti konstatirano je da je lijeva noga bolesnika sa
znacima teške prolongirane akutne ishemije i ishemijskog kompartment sindroma
(lividitet i otok stopala, senzomotorna paraliza, otok i rigiditet muskulature
potkolenice). Konzultiran je vaskularni kirurg, te je odmah učinjena adekvatna
dijagnostika (MDCT angiografija) koja je pokazala trombozu abdominalne aorte od
nivoa bubrežnih arterija, trombozu lijeve zajedničke i vanjske ilijačne arterije, te
trombozu lijeve poplitealne i potkoljenih arterija.
Imajući u vidu kliničku sliku (lividitet stopala, senzomotorna paraliza, ishemijski
kompartment sindrom) i dužinu trajanja ishemije (najmanje 3 dana) lijeva noga
bolesnika je već tada bila sa svim znacima ireverzibilne ishemije. Vjerojatno imajući u
vidu mladu životnu dob bolesnika i odsustvo udruženih bolesti, vaskularni kirurg (dr
Kovačić) je umjesto primarne amputacije noge (što bi u toj situaciji također bilo
medicinski opravdano) indicirao pokušaj spašavanja ekstremiteta ili makar snižavanja
nivoa amputacije (potkoljena, umjesto natkoljene) vaskularnom rekonstrukcijom, te je
bolesnik hitno operiran.
IV Učinjena je trombektomija poplitealne i potkoljenih arterija uz fasciotomiju svih
mišićnih loža potkolenice. U istom aktu nije učinjena aortobifemoralna rekonstrucija,
što predstavlja stručnu grešku protivnu principima vaskularne kirurgije. Kod bolesnika
je pored okluzije poplitealne i kruralnih arterija postojalo i zapušenje trbušne aorte i
lijeve ilijačne arterije koje je drastično snižavalo dotok krvi u lijevu nogu. Ukoliko je
donijeta odluka za pokušaj spašavanja ekstremiteta (ili makar snižavanja nivoa
amputacije) jedina ispravna operacija u tom trenutku bila je aorto-bifemoralni bajpas
uz trombektomiju lijeve poplitealne i potkoljenih arterija i fasciotomiju lijeve
potkoljenice. Bez osiguranja adekvatnog dotoka krvi u lijevu nogu aorto-bifemoralnim
bajpasom nije se moglo očekivati poboljšanje cirkulacije u lijevoj nozi, niti uspjeh
učinjene operacije. Kompartment sindrom potkoljenice (otok mišića uz povećanje
pritiska u tkivima koji dodatno kompromitira snabdijevanje tkiva – prvenstveno nerava
i mišića kisikom) zaista predstavlja hitno stanje u kirurgiji koje zahtjeva fasciotomiju.
Međutim, u ovom slučaju razvijeni kompartment sindrom bio je posljedica
prolongirane ishemije (a ne reperfuzije), koja se nastavila i nakon neadekvatne
revaskularizacije noge. U postoperativnom toku zbog i dalje neadekvatne cirkulacije
u lijevoj nozi dolazi do postepenog odumiranja (nekroze) mišića potkoljenice, koji su
kirurški odstranjivani. Tek devetog dana nakon inicijalne operacije (05.03.2015.g.)
učinjen je aortobifemoralni bajpas. Do tada je već došlo do kompletne tromboze svih
krvnih sudova lijeve potkoljenice, uz opsežne nekroze (i nekrektomije) mišića
potkoljenice. Ovakvo odlaganje aorto-bifemoralnog bajpasa i revaskularizacije akutno
ishemične noge protivno je principima vaskularne kirurgije i vodičima dobre kliničke
prakse. Ukoliko nije bilo tehničkih mogućnosti da se ova složena operacija izvede
odmah, bolesnika je trebalo hitno uputiti u drugu ustanovu višeg ranga.
V U dva navrata (27.02. i 08.03.2015.g.) učinjene su kontrolne MDCT angiografije
koje su nedvosmisleno pokazale začepljenje potkoljeničnih arterija lijeve noge
(prednje i zadnje tibijalne arterije, kao i tibiofibularnog trunkusa). Usprkos ovim
nalazima dana 10.03.2015.g. indicirana je invazivna digitalna subtrakciona
angiografija (DSA) koja se izvodi tehnikom arterijske punkcije i kateterizacije. DSA je
prvo pokušana pristupom iz desne prepone. Punkcija arterija u preponi u kojoj je
neposredno prije toga rađena vaskularna rekonstrukcija (aorto-bifemoralni bajpas) se
radi samo ukoliko ne postoji drugo pristupno mjesto kroz koje bi se snimanje moglo
P-8165/15
izvesti zbog rizika infekcije vaskularnog grafta i arterijskog krvarenja, odnosno
stvaranja hematoma. Naime, kada u preponi postoji svježe ugrađeni vaskularni graft
(5 dana ranije) punkcija arterije se mora raditi znatno niže nego što je to preporučeno
(površna butna arterija-AFS umjesto zajedničke butne arterije-AFC ispod ingvinalnog
ligamenta), na mjestu gdje se ne može postići adekvatna hemostaza mjesta punkcije
vanjskim pritiskom. Prema aktualnim preporukama i vodičima, ukoliko ne postoji
drugo pristupno mjesto, a snimanje je neophodno, preporučuje se upotreba nekog od
sistema za zatvaranje punkcijskog mjesta na arteriji (Proglide, Angio-seal), koji u
ovom slučaju nije korišten. Prema njihovom mišljenju DSA snimanje je bilo
nepotrebno (MDCT angiografija učinjena 2 dana ranije koja je pokazala okluziju
potkoljeničnih arterija lijeve noge), a učinjeno je punkcijom arterije AFS u regiji
operativne rane u desnoj preponi, bez korištenja sistema za zatvaranje mjesta
arterijske punkcije, odnosno na način koji je značajno povećao rizik nastanka
hematoma i infekcije vaskularnog grafta, koja se i dogodila.
VI. Narednog dana (11.03.2015.g.) kod M. Ć. konstatiran je otok rane u
desnoj preponi, a po skidanju dva kožna šava i arterijsko krvarenje, te je bolesnik
hitno reoperiran (evakuacija hematoma desne prepone i sutura punkcionog mesta na
površnoj butnoj arteriji-AFS). Dan kasnije (12.02.2015.g.) učinjena je potkoljenična
amputacija lijeve noge. U daljem toku bolesnik je liječen antibioticima i previjanjem
zbog infekcije rane u desnoj preponi, koja je djelomično sanirana (stare operativne
rane aorto-bifemoralnog bajpasa i potkoljenične amputacije su uredno zarasle), te je
bolesnik otpušten na dalje kućno liječenje uz prijedlog za fizikalnu rehabilitaciju i
protetsku nadoknadu.
Iz izvještaja ambulantnih kontrola vaskularnog kirurga od 2019. godine može se
konstatirati da pacijent M. Č. ima kasnu komplikaciju kirurškog liječenja –
kroničnu infekciju vaskularnog grafta u desnoj preponi. Treba naglasiti da je ovo
ozbiljna komplikacija koja može ugroziti desnu nogu i život pacijenta, te da
najvjerojatnije iziskuje dalje vaskularno-kirurško liječenje.
Konačno, sud je cijenio i utvrđenja iz dopune vještva, prema kojima je nazočnost
znakova akutne i bilateralne zahvaćenosti lumobsakralnog pleksusa zahtijevalo hitnu
dijagnostičku obradu od strane neuro i vaskularnog kirurga sa detaljnom evaluacijom
vaskularnog statusa donje polovice tijela.
51. Cijeneći provedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i sve zajedno, posebno
pri tome cijeneći vještvo Sudskomedicinskog odbora M. fakulteta u
B., te dopune tog vještva, ocjena je ovog suda da kritične prigode postupak
zdravstvenih djelatnika tuženika nije bio u skladu s važećim medicinskim
standardima odnosno da se prilikom liječenja tužitelja odstupalo od važećih
medicinskih standarda, a to odstupanje uzrokovalo je oštećenje zdravlja pacijenta, u
konkretnom slučaju tužitelja.
52. S obzirom na navedeno, tuženik je, sukladno uvodno citiranoj odredbi čl. 1045 st.
1 ZOO-a dužan tužitelju naknaditi svu pretrpljenu štetu.
53. Naime, 19. st 1 i 2 ZOO-a propisano je:
»(1) Svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom.
(2) Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život,
tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i
obiteljskog života, slobodu
P-8165/15
53.1 Čl. 1100. ZOO-a propisano je:
»(1) U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i
okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od
naknade imovinske štete, a i kad nje nema.
(2) Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i
trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta
naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa
njezinom naravi i društvenom svrhom.
(3) Za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe sud će, ako procijeni
da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu
naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. «
54. Visinu i obim nastale štete sud je utvrdio pregledom vještva Sudskomedicinskog odbora M. fakulteta u B..
55. Pregledom citiranog vještva, sud je utvrdio:
U vezi sa predmetnim događajem, odnosno propustima koji su načinjeni u liječenju
M. Ć., kod njega postoji smanjena mogućnost obavljanja i zadovoljenja
životnih potreba i radosti (normalno kretanje, fizička aktivnost, ograničenja zbog
kronične infekcije grafta i dr.), zbog čega postoji umanjenje opće životne aktivnosti od
50%, pri čemu imajući u vidu da proces liječenja nije završen ne može se predvidjeti
da li će je ovaj postotak biti definitivan. U ovakvim slučajevima Sudskomedicinski
odbor uvijek obavlja pregled pacijenta, pri čemu u pregledu sudjeluje više specijalista
različitih oblasti (u konkretnom slučaju bi to bio neurolog, vaskularni kirurg, psihijatar,
specijalista sudske medicine i dr.) i tek na osnovu nalaza ustanovljenih pregledima
(uz podatke dobivene iz dostavljene medicinske dokumentacije) može se preciznije
odrediti stupanj umanjenja opće životne aktivnosti. S obzirom na to da pregled M.
Ćenana nije obavljen (iz epidemioloških i zdravstvenih razloga nije mogao da dođe
na pregled), navedeno umanjenje opće životne aktivnosti je dato samo na osnovu
medicinskih činjenica sadržanih u dostavljenim spisima. Zbog navedenog umanjenja
opće životne aktivnosti M. Ć. je trpio, trpi i trpjet će težak duševni bol.
Nadalje, iz citiranog vještva sud je utvrdio da je zbog navedenih propusta u liječenju
M. Ć. u periodu od 20.02. do 10.04.2015.godine praktično tokom čitavog
perioda liječenja (isključujući kratkotrajne periode kada je bio u anesteziji zbog
operacija, kao i „pod rezidualnim djelovanjem anestetika“ i dr.), u najvećem dijelu
trpio bolove jakog intenziteta (koji su se u pojedinim periodima liječenja otežano
mogli kupirati analgetskom terapijom). Zbog nastalih komplikacija (kronična infekcija
vaskularnog grafta u desnoj preponi) i nakon otpusta, a do danas on trpi uporne -
stalne bolove slabijeg intenziteta, koji prilikom previjanja mogu prelaziti u kratkotrajne
bolove srednjeg intenziteta. Ovi bolovi se mogu ekskulpirati analagetskom terapijom.
Zbog svega navedenog kod M. C. postoji naruženost srednjeg stupnja, zbog
čega trpi duševnu bol srednjeg stupnja. Nošenjem potkoljenične proteze, kao i
odjeće (koja prekriva ožiljke i mjesto kronične infekcije grafta), može se donekle
prikriti naruženje.
Kod kod M. Ć. u vezi sa predmetnim oštećenjem zdravlja postoji težak
poremećaj emocionalne ravnoteže u smislu duševnog bola zbog gubitka životne
aktivnosti (gubitka životne radosti i pojačanih napora) koji se ispoljava kao
neraspoloženje, napetost, umanjenje životnih zadovoljstava i interesiranja, poremećaj
samopoštovanja, pesimizam, gubitak samopoštovanja i pad voljno nagonskih
P-8165/15
dinamizama sa poremećajem sna, apetita, povlačenjem i padom efikasnosti koji su
sastavni dio kliničke slike psihijatrijskih poremećaja označenih dijagnozama: Sy
anxiosum reactiva F41.3 (psihička reakcija na nepovoljne okolnosti sa mješavinom
anksioznih i depresivnih simptoma); Depressio F 32.2 (pojedinačna epizoda teške
depresije), Povratni depresijski poremećaj F33.2 (višestruke epizode teške depresije)
i Poremećaj prilagodbe F 43.2. (stanje osobne patnje i emocionalne poremećenosti
koje remeti lično, radno i društveno funkcioniranja, a nastaje pod utjecajem
nepovoljnih životnih okolnosti) uz moguće postojanje trajne izmjene ličnosti posle
doživljene katastrofe odnosno katastrofičnog iskustva (F62.0, a što je detaljno
objašnjeno u točki 6 Zaključka).
55. U drugoj dopuni mišljenja zaprimljenog kod ovog suda dana 27. listopada 2022.g. Sudskomedicinski odbor M. fakulteta u B. istako je:
- da je tužitelju poslije otpuštanja iz bolnice, a nakon amputacije lijeve potkoljenice
12.03.2015.g., a sve dok nije počeo koristiti protetsku nadoknadu, bila potrebna tuđa
njega i pomoć u trajanju od oko 12 h, odnosno u periodu dnevnih aktivnosti,
- da je tužitelju, zbog propusta u liječenju u periodu od 20.02. do 10.04.2015.g.
praktični tijekom čitavog perioda liječenja (isključujući kratkotrajne periode kada je bio
u anasteziji zbog operacija, kao i pod rezidualnim djelovanjem anestetika i dr) u
najvećem dijelu trpio bolove jakog intenziteta (koji su se u pojedinim periodima
liječenja otežano mogli ekskulpirati analgetskom terapijom).
- zbog nastalih komplikacija (kronična infekcija vaskularnog grafta u desnoj preponi) i
nakon otpusta, a do danas tužitelj trpi uporne stalne bolove slabijeg intenziteta, koji
prilikom previjanja mogu prelaziti u kratkotrajne bolove srednjeg intenziteta. Ovi
bolovi se mogu ekskulpirati analgetskom terapijom. S obzirom da se radi o
dugotrajnim bolovima, oni mogu imati utjecaja na umanjenje opće životne aktivnosti
koje je u okviru datog postotka od 50%.
56. Na ročištu od 01. prosinca 2022.g. stranke su učinile nespornim da je tužitelju bila
potrebna tuđa njega i pomoć u trajanju od 240 dana po 12 h dnevno, 3 mjeseca po 4
h dnevno, da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 30 dana, bolove
srednjeg intenziteta u trajanju od 100 dana i bolove manjeg intenziteta u trajanju od 7
godina, odnosno 84 mjeseca, kao i da je umanjene životne aktivnosti tužitelja 50%.
57. Analizirajući izvedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i sve zajedno, cijeneći
pri tome uvodno citirane zakonske odredbe čl. 1100., u svezi s čl. 19. ZOO-a, ovaj
sud, temeljem prihvaćenog nalaza i mišljenja Sudskomedicinskog odbora
M. fakulteta u B. rukovodeći se time da je uslijed propusta u
liječenju tužitelja, tužitelju amputirana lijeva potkoljenica, uslijed čega kod tužitelja
postoji smanjena mogućnost obavljanja i zadovoljena životnih potreba i radosti
(normalno kretanje, fizička aktivnost, bavljenje sportom, ograničenje zbog kronične
infekcije grafta i dr.), uslijed čega je kod tužitelja zaostalo umanjenje životnih
aktivnosti od 50%, cijeneći da proces liječenja nije završen, vodeći pri tome računa i
o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, te
naruženosti, zatim neugodnosti prilikom liječenja koja se očituju u raznim kontrolnim
pregledima, snimanjima, operacijama, bockanjima iglicima prilikom vađenja krvi,
davanja infuzija, a čega svega ne bi bilo da nije došlo do pogreške, imajući pri tome u
vidu činjenicu da je tužitelj u vrijeme kada mu je amputirana lijeva potkoljenica imao
40 godina, to prema shvaćanju ovog suda pravična naknada u konkretnom slučaju
P-8165/15
iznosi 600.000,00 kn, koja bi u svojoj ukupnosti predstavljala primjereno zadovoljenje
u smislu navedenog propisa.
58. Pri tome treba navesti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda
Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. zauzeto pravno
shvaćanje "Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične
novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., broj: Su-1331-
VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj:
53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), na način da se tada
prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%.
Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim
odnosima (" Narodne novine ", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18-dalje:
ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete
u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale
nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05".
59. Slijedom iznijetog, sud je po osnovu zatražene neimovinske štete tužitelju
dosudio iznos od 600.000,00 kn, smatrajući navedeni iznos primjerenim u
konkretnom slučaju. Na dosuđeni iznos tužitelju pripada kamata koja teče od dana
podnošenja tužbe, dakle od 28. svibnja 2015.g. pa do konačne isplate. To sukladno
odredbi čl. 1103 ZOO/05, a kako je to i odlučeno u brojnim odlukama Vrhovnog suda
i tako baš: Rev 1550/09 od 5. prosinca 2012.; Rev 735/10 od 8. prosinca 2010.; Revr
269/11 od 1. lipnja 2011.; Rev-x 1351/10 od 10. siječnja 2012.; Rev 1193/10 od 18.
siječnja 2012.; Rev 1435/10 od 19. prosinca 2012., a gdje je izraženo pravno
shvaćanje da naknada neimovinske štete u smislu odredbe čl. 1103. ZOO/05
dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe.
60. U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na naknadu imovinske štete – tuđe njege i pomoći, za navesti je slijedeće:
61. Na ročištu od 01. prosinca 2022.g. stranke su se suglasile da je tužitelju, uslijed
predmetnog štetnog događaja, bila potrebna tuđa njega i pomoć u trajanju od 240
dana po 12 h dnevno, a zatim 3 mjeseca po 4 h dnevno.
62. Iako je sudska praksa pokazala određeno kolebanje, a glede procjene visine
cijene sata tuđe pomoći i njege nemedicinskog karaktera, valja istaći kako se sudska
praksa u posljednje vrijeme izjasnila da bi cijenu sata tuđe njege i pomoći
nemedicinskog karaktera, valjalo odrediti prema onim cijenama koje bi bile naplaćene
od strane ustanova koje pružaju takvu pomoć, a ne prema cijeni satnice NKV
radnika.
63. Člankom 1095. st. 1 ZOO-a propisano je :
« Tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu
troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog
nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. »
63.1 Člankom 1085. ZOO-a propisano je:
« 1/ Odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala.
2/ Ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba
P-8165/15
dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu.
3/ Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti
oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete.
4/ Naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti
danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja. »
64. Stoga, da bi valjano primijenili odredbu članka 1095 ZOO-a, te određivanje visine
štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom, treba dati odgovor na pitanje koliko je
(bi) platila oštećena osoba nekoj trećoj osobi obavljanje posla tuđe pomoći i njege
nemedicinskog karaktera i to upravo u onom razdoblju kada je šteta nastala.
65. S obzirom da se radi o relativno maloj satnici, u konkretnom slučaju 240 dana po
12 h dnevno, a zatim 3 mjeseca po 4 h dnevno, to se ne može očekivati da bi bilo
koja treća osoba pristala raditi 12h, odnosno 4h, dnevno u domaćinstvu tužitelja, te
istom pružati pomoć i njegu nemedicinskog karaktera i to prema satnici plaće NKV
radnika. Potpuno je jasno kako osobe koje pružaju tuđu pomoć i njegu
nemedicinskog karaktera za novac te koje u određeno domaćinstvo dolaze svega na
par sati dnevno traže značajno veće novčane svote, te je stoga potpuno prihvatljivo
odrediti cijenu sata tuđe pomoći i njege upravo onako kako proizlazi iz potvrde doma
L., a po kojoj bi cijena jednog sata tuđe njege i pomoći iznosila 35,00 kn po satu.
66. S obzirom na navedeno, sud je prihvatio iznos od 35,00 kn kao cijenu jednog sata tuđe njege i pomoći.
67. Kada se 240 dana pomnoži sa 12 h to proizlazi da je tužitelju u prvih 240 dana
bilo potrebno 2.880 sati tuđe njege i pomoći. Daljnjih 90 dana (3 mjeseca) tužitelju je
bilo potrebno po 4 h dnevno tuđe njege i pomoći, dakle ukupno 360 h. Kada se zbroji
2.880 h i 360 h, to proizlazi da je tužitelju bilo sveukupno potrebno 3.240 h tuđe
njege i pomoći. Kada se 3.240 h tuđe njege i pomoći pomnoži sa 35 kn, to proizlazi
da je tuženik dužan tužitelju po osnovu tuđe njege i pomoći isplatiti ukupan iznos od
113.400,00 kn.
68. Na dosuđeni iznos imovinske štete – tuđe njege i pomoći tužitelju pripada
zakonska zatezna kamata koja teče od presuđenja, dakle od 30. prosinca 2022.g.,
pa do konačne isplate. Naime, radi se o imovinskoj nenovčanoj šteti koju je sud
utvrđivao tijekom trajanja postupka i za koju tužitelj nije dostavio dokaze, poput
računa i sl., da je istu platio. Slijedom iznijetog, tužitelju je dosuđena kamata od
presuđenja, pa do konačne isplate.
69. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom trajne tuđe njege i pomoći, po ocjeni
ovog suda takav zahtjev tužitelja nije osnovan. Naime, takav zahtjev tužitelja nema
uporište u provedenim vještačenjima, s obzirom da ni u glavnom vještvu, a ni u
dopunama vještva Sudskomedicinski odbor M. fakulteta u B. nije
bio mišljenja da tužitelju treba trajna tuđa njega i pomoć. Pri tome je za navesti da
tužitelj nije u tom pravcu predlagao dokaze, već je predlagao zaključenje glavne
rasprave. Slijedom svega naprijed navedenog, sud je odbio tužbeni zahtjev u dijelu
kojim je tužitelj zatražio dosuđenje naknade po osnovu trajne tuđe njege i pomoći.
70. Cijeneći sve naprijed iznijeto, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 713.400,00 kuna zatražen po osnovu neimovinske štete, tuđe njege i pomoći, dok je
P-8165/15
za više zatraženih 9.286.600,00 kuna po tom osnovu odbijen tužbeni zahtjev. Isto
tako, slijedom navedenog, sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja kojim je
tužitelj zatražio dosuđenje trajne tuđe njege i pomoći. Konačno, slijedom svega
naprijed obrazloženog odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim je tužitelj
zatražio kamatu na iznos tuđe njege i pomoći počev od dana podnošenja tužbe
(28.05.2015.g.) do dana presuđenja (30.12.22.g.).
70.1. Slijedom svega naprijed iznijetog i obrazloženog odlučeno je kao u toč. I izreke presude.
71. U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tužitelj zatražio da mu tuženik plaća
s osnova rente zbog izgubljene zarade iznos od 2.000,00 kn mjesečno od 23. veljače
2015. godine pa nadalje sa zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća
svakog pojedinog obroka pa do isplate, za navesti je slijedeće:
72. Člankom 1095. ZOO-a propisano je:
(1) Tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu
troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog
nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.
(2) Ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili
su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i
napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenomu
određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu.
73. Na ročištu od 29. prosinca 2022.g. tuženik je učinio nespornim potraživanje tužitelja po osnovu rente zbog izgubljene zarade, te visinu iste u iznosu od 2.000,00 kn.
74. S obzirom da je sud utvrdio da je prilikom liječenja tužitelja kod tuženika došlo do
liječničke pogreške koju su počinili djelatnici tuženika, te da na strani tuženika postoji
obveza da tužitelju naknadi svu štetu koju je tužitelj pretrpio, to sukladno takvom
utvrđenju ovog suda, te sukladno citiranoj zakonskoj odredbi čl. 1095. st 2 ZOO-a,
kao i činjenici da je tuženik učinio nespornim potraživanje tužitelja po osnovu rente
na ime izgubljene zarade, te iznos rente od 2.000,00 kn mjesečno, to je sud bez
daljnjeg raspravljana prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u pogledu zatražene rente, te
je odlučeno kao u toč. II izreke presude.
75. Odluka suda o zahtjevu stranaka za naknadu parničnog troška temelji se na
odredbama čl. 154. st. 2., čl. 155. i čl. 156. ZPP-a, Zakonu o sudskim pristojbama
(»Narodne Novine«, br. 118/18) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika (»Narodne Novine« br. 91/04, 148/2009, 142/12, 103/14, 118/14 107/15.
37/22 i 126/2022 ) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i činjenicu da je
tužitelj djelomično uspio u ovom sporu. Naime, tužitelj je u pogledu osnova uspio u
zahtjevu za naknadu neimovinske štete i imovinske štete – tuđe njege i pomoći, te u
pogledu rente zbog izgubljene zarade, dok nije uspio u zahtjevu za isplatom trajne
tuđe njege i pomoći, pa je sud cijenio da je tužitelj uspio u osnovu sa 75%.
76. U visini je tužitelj uspio također djelomično. Naime, tužitelj je u konačno
uređenom tužbenom zahtjevu zatražio isplatu iznosa od 5.000,000,00 kn na ime
imovinske i neimovinske štete, te 2.000,00 kn na ime rente. Međutim tuženik se
P-8165/15
usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, pa je sud, kao visinu uzeo iznos od
10.000.000,00 kn na ime imovinske i neimovinske štete koji tužbeni zahtjev je
egzistirao prije djelomičnog povlačenja. U pogledu rente, sud je uzeo kao
mjerodavan iznos od 2.000,00 kn s obzirom da je tuženik taj iznos učinio nespornim.
te iznos od 4.000,00 kn na ime rente.
77. Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje
tužbe iz odredbe čl. 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik
upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika. S
obzirom da se tuženik usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, to ovaj sud nije
rješenjem mogao utvrditi da je tužba djelomično povučena, već je morao odlučiti o
postavljenom tužbenom zahtjevu koji je egzistirao prije smanjenja tužbenog zahtjeva,
dakle o iznosu od 10.000.000,00 kn.
78. S obzirom na sve navedeno, ocjena je ovog suda da je tužitelj u visini uspio sa
7,13%, pa je sveukupan uspjeh tužitelja u ovoj parnici sud cijenio sa 41,06% (75%
osnov+7,13% visina= 82,13 : 2 = 41,06%).
79. Tužitelju zastupanom po punomoćniku, sukladno kretanju vrijednosti predmeta
spora, te sukladno zatraženom trošku od strane tužitelja i sukladno gore citiranim
zakonskim odredbama, priznat je trošak sastava tužbe 500 bodova, za sastav
podneska od 16.12.2015. 3000 bodova, za sastave podnesaka od 25.05.2016.g. –
očitovanje na odgovor na tužbu, te za obrazloženi podnesak od 10.05.2017. i
23.11.2021.g. – očitovanje na prigovore tuženika na vještvo M. fakulteta u
B., te očitovanje na vještvo M. fakulteta u B. po 5000
bodova, za pristupe na ročišta od 14.07.2016., 06.10.2016., 28.11.2016.,
19.05.2017., 09.06.2017., 26.09.2017., 11.12.2017., 03.12.2021., 24.05.2022.,
01.12.2022. po 5000 bodova, za pristup na ročište od 20.02.2018. 1250 bodova
(25%), za pristupe na ročišta od 10.12.2018. i 01.10.2020. po 2500 bodova (50%), te
za sastav podnesaka od 18.05.2022. i 24.11.2022. po 50 bodova, što sveukupno
zbrojeno iznosi 74850 bodova, što pomnoženo sa 15,00 kuna koliko iznosi vrijednost
jednog boda iznosi 1.122.750,00 kuna. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od
3000,00 kn na ime sudskih pristojbi, što zbrojeno iznosi 1.125.750,00 kuna. Kada se
iznos od 1.125.750,00 kuna pomnoži sa uspjehom u parnici (41,06%), to tužitelju
razmjerno uspjehu u parnici pripada iznos od 464.484,45 kuna. Ovom iznosu dodan
je daljnji iznos od 12.431,00 kuna, na ime troškova vještačenja pa sveukupan trošak
tužitelja iznosi 476.915,45 kuna. Na dosuđeni iznos tužitelju pripada kamata počev
od dana presuđenja, dakle od 30. prosinca 2022.g. pa do konačne isplate.
80. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u točki III. izreke presude.
U Splitu, 30. prosinca 2022.g.
S U D A C
Miro Maslać, v.r.
P-8165/15
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od
dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu
putem ovog suda u 3 primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka
iste.
DNA:
-punomoćniku tužitelja,
-tuženiku.
