1              Poslovni broj: II Kž-Us-43/2022-5             

 

 

 

 

Poslovni broj: II Kž-Us-43/2022-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ane Matić Puljar, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i članka 326. stavka 1. u vezi sa člankom 329. stavkom 1. točkom 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog A. M. i okrivljenog L. K. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Kov-Us-9/2022-7 (Kov-Us-8/2022.) od 12. studenog 2022. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 30. prosinca 2022.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe okrivljenog A. M. i okrivljenog L. K. kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci Kov-Us-9/2022-7 (Kov-Us-8/2022.) od 12. studenog 2022., pod točkom I., u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv okrivljenih A. M., okrivljenog L. K. i okrivljenog J. B. i to: protiv okrivljenog A. M. zbog kaznenog djela protiv javnog reda –zločinačkog udruženja iz članka 328. stavka 1. i produljenog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u R. H., drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 326. stavka 1. u vezi sa člankom 329. stavkom 1. točkom 3. u vezi sa člankom 52. KZ/11. te protiv okrivljenog L. K. i okrivljenog J. B. zbog produljenog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u R. H., drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 326. stavka 1. u vezi sa člankom 329. stavkom 1. točkom 3. u vezi sa člankom 52. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22 - dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog A. M. na temelju zakonskih osnova iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08. te protiv okrivljenog L. K. na temelju zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Pod točkom II. na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08 u istražni zatvor okrivljenom A. M. i okrivljenom L. K. uračunato je vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. rujna 2022. nadalje.

 

1.2. Pod točkom III. pobijanog rješenja na temelju članka 102. stavka 1. točke 1. i 4. ZKP/08., riješeno je da se istražni zatvor određen protiv okrivljenika L. K. iz razloga navedenih u članku 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08 može ukinuti ako okrivljenik ili tko drugi za njega dade jamstvo, a sam okrivljenik obeća da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište, da neće ometati kazneni postupak i da neće počiniti novo kazneno djelo. Nadalje, pod točkom IV. pobijanog rješenja određeno je da na temelju članka 124. stavka 2. točke 5. ZKP/08., visina jamstva koju može zamijeniti istražni zatvor u odnosu na okrivljenika L. K. iznosi 50.000,00 kuna (slovima: pedesettisućakuna), odnosno 6.536,14 EUR (slovima šesttisuća šestotridesetšest eura), s time da se polaganje jamčevine može sastojati u polaganju gotovog novca, vrijednosnih papira, dragocjenosti ili drugih pokretnina veće vrijednosti koje se lako mogu unovčiti i čuvati ili u stavljanju hipoteke za iznos jamstva na nekretnine osobe koja daje jamstvo. Pod točkom V. na temelju članka 104. stavka 2. ZKP/08., naloženo je da ako okrivljenik L. K. postupi protivno uvjetima rješenja o jamstvu, rješenjem će se odrediti naplata iznosa jamstva u korist proračuna R. H., a protiv okrivljenika odrediti istražni zatvor.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni A. M. po branitelju, odvjetniku A. B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se ukine istražni zatvor određen protiv okrivljenika, podredno da se okrivljeniku odredi mjera opreza ili istražni zatvor u domu ili da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

2.1. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni L. K. po branitelju, odvjetniku B. P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka s prijedlogom "pobijano rješenje preinačiti na način da se ukine istražni zatvor u odnosu na žalitelja te da se istog pusti da se u daljnjem tijeku postupka brani sa slobode."

 

3. Spis je sa žalbom u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalbe nisu osnovane.

 

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, a protivno žalbenim navodima okrivljenog A. M. i okrivljenog L. K., ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da je protiv okrivljenog A. M. nužna i osnovana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08., kao i da ne egzistiraju uvjeti za zamjenu mjere istražnog zatvora blažom mjerom, dok je protiv okrivljenog L. K. nužna i osnovana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., no ista se pod određenim uvjetima može zamijeniti blažom mjerom-jamstvom. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, a koja proizlazi iz podnesene optužnice, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora te prikladnosti njegove zamjene blažom mjerom.

 

6. Po stavu ovog drugostupanjskog suda upravo iz podnesene optužnice i prikupljenih dokaza na kojima se ona temelji, proizlazi dovoljan stupanj osnovane sumnje da su okrivljeni A. M. i okrivljeni L. K. počinili kaznena djela za koja se terete, a koji stupanj sumnje je potreban za produljenje istražnog zatvora. Također, prvostupanjski sud je u točki 6. i 6.1. pobijanog rješenja, a sukladno članku 124. stavku 3. ZKP/08., iznio dostatne razloge i valjano obrazložio činjenice i dokaze iz kojih proizlazi postojanje osnovane sumnje da su okrivljenik A. M. i okrivljenik L. K. počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret, stoga su u cijelosti promašeni žalbeni navodi okrivljenog A. M. koji upiru na suprotno.

 

7. Također, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da na strani okrivljenog A. M. egzistiraju okolnosti koje ukazuju na opasnost od bijega i opasnost od ponavljanja kaznenog djela pa je valjano ocijenio kako je nužna i opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora temeljem zakonskih osnova iz članka 123. stavka 1. točki 1. i 3. ZKP/08. Stoga, su u cijelosti neosnovani žalbeni navodi okrivljenika da je pobijano rješenje "protuustavno te da sud samo paušalno navodi da se vodi jedan postupak protiv okrivljenika, dok ne navodi osobite okolnosti."

 

7.1. Naime, suprotno žalbenim navodima okrivljenog A. M. kako ne postoji opasnost od bijega, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da je okrivljenik državljanin B. i H., gdje ima i prebivalište te za teritorij R. H. nije vezan ni obiteljskim niti poslovnim vezama pa iz istih okolnosti upravo proizlazi izvjesna i konkretna opasnost od bijega. Slijedom navedenog, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da u ovom trenutku postoji vjerojatnost da bi okrivljeni A. M. boravkom na slobodi mogao postati nedostupan tijelima kaznenog progona u Republici Hrvatskoj, obzirom da je protiv njega u tijeku kazneni postupak zbog kaznenih djela za koje je zapriječena zatvorska kazna te bi na taj način mogao onemogućiti vođenje ovog kaznenog postupka.

 

7.2. Slijedom gore navedenog, u cijelosti su promašeni žalbeni navodi okrivljenog A. M. da je ocjena prvostupanjskog suda paušalne naravi, uz obrazloženje kako ne postoje dokazi da bi okrivljenik izbjegavao kazneni postupak, odnosno da bi se krio ili pobjegao.

 

7.3. Nadalje, na zakonitost i ispravnost odluke prvostupanjskog suda nisu od utjecaja ni žalbeni navodi u kojima okrivljeni A. M. polemizira "da bi bilo poželjno da se vrati svojoj obitelji, zaposli se i fokusira na svoju obranu u kaznenom postupku te se odaziva na pozive suda", niti navodi da zastara za kazneno djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nastupa za 40 godina pa "ne postoji nikakva šansa pa niti teoretska da okrivljenik može izbjeći kazneni progon za djelo koje mu se stavlja na teret, te da u konačnici nije relevantna ni presuda njemačkog suda na koju se poziva prvostupanjski sud." Također, nije osnovan niti žalbeni navod okrivljenog A. M. da je rješenje prvostupanjskog suda kontradiktorno, jer da se poziva na postupak koji je u tijeku protiv okrivljenika pred Općinskim sudom u Karlovcu, a okrivljenik se "nije skrivao niti pobjegao u B. i H.." Naime, prvostupanjski sud navedeni postupak koji je u tijeku spominje u kontekstu postojanja uvjeta za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od povrata, kao jednu od okolnosti koju je uzeo u obzir prilikom odlučivanja.

 

7.4. Slijedom svega navedenog, ispravno je prvostupanjski sud produljio istražni zavor protiv okrivljenog Aleksandra Mandića po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 1. ZKP/08. te ispravno, protivno navodima žalitelja, ocijenio da se svrha istražnog zatvora protiv okrivljenog Aleksandra Mandića ne može ostvariti primjenom blažih mjera opreza.

 

7.5. Također, protivno žalbenim navodima, ispravno je prvostupanjski sud produljio istražni zatvor okrivljenom Aleksandru Mandiću, i zbog postojanja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela te je za takvu odluku iznio jasne, dostatne i neproturječne razloge u točki 8. pobijanog rješenja. Naime, osobite okolnosti koje prvostupanjski sud navodi i obrazlaže (upornost u postupanju, međunarodni element, kazneni postupak u tijeku, kaznena djela činio radi pribavljanja imovinske koristi), u svom zbiru ukazuju na opasnost od povrata na stani okrivljenog A. M.. Stoga, je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nužna i opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog A. M. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. a koja se ne može prevenirati blažim mjerama opreza.

 

8. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da na strani okrivljenog L. K. egzistiraju okolnosti koje ukazuju na opasnost od bijega pa je valjano ocijenio kako je nužna i opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora temeljem zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08.

 

8.1. Naime, suprotno žalbenim navodima okrivljenog L. K. kako ne postoji opasnost od bijega, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da je okrivljenik državljanin C. G., gdje ima i prebivalište te za teritorij R. H. nije vezan ni obiteljskim niti poslovnim vezama pa iz istih okolnosti upravo proizlazi izvjesna i konkretna opasnost od bijega. Slijedom navedenog, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da u ovom trenutku postoji vjerojatnost da bi okrivljeni L. K. boravkom na slobodi mogao postati nedostupan tijelima kaznenog progona u R. H., obzirom da je protiv njega u tijeku kazneni postupak zbog kaznenog djela za koje je zapriječena zatvorska kazna te bi na taj način mogao onemogućiti vođenje ovog kaznenog postupka.

 

8.2. U konačnici, na zakonitost i ispravnost odluke prvostupanjskog suda nije od utjecaja ni žalbeni navod okrivljenog L. K. kako je "između R. H. i C. G. na snazi Zakon o potvrđivanju ugovora između R. H. i C. G. o izručenju" pa da bi u slučaju da se okrivljenik odluči kriti od kaznenog progona u RH zasigurno bio izručen. Naime, postojanje navedenog Ugovora nije garancija niti umanjuje opisanu opasnost od bijega. Međutim, žalbene navode okrivljenika da je priznao kaznena djela, zatim da je neosuđivana osoba te da je prvi puta u istražnom zatvoru, slijedom čega da ne bi trebao biti lišen slobode, prvostupanjski sud je nedvojbeno cijenio, s obzirom da je zaključio da se u konkretnom slučaju istražni zatvor protiv okrivljenog L. K. može zamijeniti jamstvom na način kako je to odlučeno pod točkom III.-V. izreke pobijanog rješenja.

 

9. Iz navedenih razloga žalbe okrivljenika nisu osnovane, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalbe okrivljenika su na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijene kao neosnovane, a kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

 

 

Zagreb, 30. prosinca 2022.