REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 28 Pž-1954/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u
pravnoj stvari tužitelja GENERALI OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija
1B, OIB 10840749604, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Houška, odvjetnik u
Odvjetničkom društvu Owens i Partneri d.o.o. u Zagrebu, Praška 10, protiv tuženika
CENSOR EXPERTUS d.o.o. iz Ogulina, Ljudevita Gaja 10, OIB 72510582645, kojeg
zastupa punomoćnik Mario Maravić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Maravić &
Maravić j.t.d. u Ogulinu, Zrinski trg 5, radi isplate iznosa od 5.289,71 kn, odlučujući o
tužiteljevoj žalbi protiv dijela rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj
Povrv-266/2022 od 12. travnja 2022., 30. prosinca 2022.

r i j e š i o j e

Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-266/2022 od 12. travnja 2022. u točki II. izreke i rješava:

Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju trošak parničnog
postupka u iznosu od 468,75 kn dok se zahtjev tužitelja za naknadu preostalog
parničnog troška u iznosu od 156,25 kn odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem označenim u izreci ovog rješenja prvostupanjski je sud utvrdio
da je tužba povučena (točka I. izreke rješenja), te je naložio tužitelju da tuženiku
naknadi parnični trošak u iznosu od 1.237,50 kn (točka II. izreke rješenja). Tako je
prvostupanjski sud u odnosu na odluku o troškovima postupka riješio primjenom
odredbe članka 158. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj:
53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13,
70/19 i 80/22) jer je tužitelj povukao tužbu, a tuženik je podneskom od 4. travnja

2022. postavio zahtjev za naknadom parničnog troška i to troška sastava prigovora u
iznosu od 937,50 kn i troška sudske pristojbe na rješenje o ovrsi u iznosu od 300,00
kn.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tužitelj pobijajući ga u dijelu u kojem je
tužitelju naloženo plaćanje parničnog troška u iznosu od 1.237,50 kn iz svih žalbenih

Poslovni broj: 28 Pž-1954/2022-2 2

razloga. Žalitelj ističe da je 28. kolovoza 2021. podnio prijedlog za ovrhu na temelju
vjerodostojne isprave, a s obzirom na to da je tuženik (kako je i sam naveo u
prigovoru) nakon zaprimanja obavijesti javnog bilježnika samo djelomično podmirio
dugovanje, javni bilježnik je izdao rješenje o ovrsi. Nakon izdavanja rješenja o ovrsi
tuženik je podmirio i preostalo dugovanje te podnio prigovor na rješenje o ovrsi, a
kojim postupkom je tužitelja uveo u parnicu te sam uzrokovao troškove koje sada
potražuje. Žalitelj navodi odredbu članka 158. Zakona o parničnom postupku te ističe
da je on povukao tužbu u cijelosti čim je saznao za činjenicu da je tuženik podmirio
dugovanje u cijelosti pa stoga tužitelj nije odgovoran za troškove koji su nastali
tuženiku. Dakle, nakon što je javni bilježnik izdao rješenje o ovrsi, tuženik je platio
ostatak dugovanja i uložio prigovor na rješenje o ovrsi kojom je radnjom doveo do
parnice i prouzročenja troškova. Žalitelj osporava i visinu troškova navodeći da
trošak sudske pristojbe za prigovor s obzirom na vrijednost predmeta spora iznosi
200,00 kn, a ne 300,00 kn. Zbog navedenog, prvostupanjski je sud pogrešno
primijenio materijalno pravo pa žalitelj predlaže Visokom trgovačkom sudu Republike
Hrvatske preinačiti pobijano rješenje u dijelu u kojem se tužitelju nalaže plaćanje
troškova postupka na način da se isto ukine te naloži tuženiku naknaditi tužitelju
troškove žalbe u ukupnom iznosu od 468,75 kn, a podredno predmet vratiti na
ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

Žalba je dostavljena tuženiku na odgovor. Tuženik u odgovoru na tužiteljevu
žalbu u bitnom navodi da tužitelj neosnovano ističe da je tuženik samo djelomično
podmirio dugovanje po predmetnom rješenju o ovrsi. Tuženik je 11. listopada 2021.
zaprimio obavijest javnog bilježnika od 8. listopada 2021. uz napomenu da u roku od
15 dana može ispuniti svoju obvezu prema tužitelju. To je tuženik učinio 22. listopada

2021. i dostavio tužitelju dokaz o plaćanju glavnice i pripadajućih kamata te zatražio
da mu se dostavi obračun troškova. Nakon što je punomoćnik tužitelja dostavio
tuženiku obračun troškova, tuženik je te troškove podmirio 28. listopada 2021. te
dokaz o plaćanju dostavio punomoćniku tužitelja. Dakle, nakon što je tuženik
podmirio svoju obvezu u cijelosti, tužitelj o istome nije obavijestio javnog bilježnika ni
povukao prijedlog za ovrhu pa je zato prvostupanjski sud pravilno naložio tužitelju
plaćanje troškova. Tuženik predlaže da sud odbije tužiteljevu žalbu i potvrdi
prvostupanjsko rješenje.

3. Tužiteljeva žalba je osnovana.

Ispitavši pobijanu točku II. izreke prvostupanjskog rješenja temeljem odredbe
članka 365. stavaka 1. i 2., te članka 381. Zakona o parničnom postupku u
granicama razloga određenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne
povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13.
i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u
odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud
nalazi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo jer je umjesto
odredbe članka 158. stavka 2. Zakona o parničnom postupku primijenio odredbu
članka 158. stavka 1. tog Zakona.

4. Iz spisa proizlazi da je tužitelj ovaj spor pokrenuo 14. rujna 2021. podnošenjem prijedloga za ovrhu javnim bilježnicima Martini Augustinović-Željki

Poslovni broj: 28 Pž-1954/2022-2 3

Tranfić u Karlovcu kojim je potraživao od tuženika (ukupan) iznos od 5.289,71 kn s
pripadajućim zateznim kamatama. Nakon što su navedeni javni bilježnici tuženiku
uputili obavijest od 8. listopada 2021. (str. 6. spisa) kojim su ga upozorili da će
donijeti rješenje o ovrsi ako u roku od 15 dana ne izvrši svoju obvezu na način i u
iznosu kako je to naznačeno u prijedlogu za ovrhu, tuženik je 22. listopada 2021.
uplatio tužitelju utuženi iznos glavnog potraživanja i zatezne kamate u iznosu od
584,43 kn, a što je vidljivo iz naloga za nacionalno plaćanje Erste & Steiermärkische
Bank d.d. sa str. 14. i 15. spisa. Međutim, o tom plaćanju tuženik nije obavijestio
javne bilježnike pa su oni stoga 26. listopada 2021. izdali rješenje o ovrsi. Tuženik je
putem elektroničke pošte 27. listopada 2021. obavijestio tužitelja o izvršenom
plaćanju te je zatražio podatak o točnom iznosu troškova i računu na kojeg može
izvršiti uplatu iznosa pa je tužitelj (njegov punomoćnik) istoga dana obavijestio
tuženika da preostalo dugovanje za troškove postupka iznosi 825,00 kn uvećano za
porez na dodanu vrijednost (str. 18. spisa). Sukladno tom dopisu, tuženik je 28.
listopada 2021. podmirio tužitelju i troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.031,25
kn (str. 16. spisa). Nakon toga tuženik je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi u
kojem je naveo da je u cijelosti podmirio svoju obvezu prema tužitelju (str. 12. spisa).
Prvostupanjski sud je, nakon što su mu javni bilježnici dostavili ovršni spis, donio
rješenje poslovni broj Povrv-466/21 od 21. prosinca 2021. kojim je rješenje o ovrsi
stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su u tom dijelu ukinute
provedene ovršne radnje te odlučio postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv
platnog naloga. Međutim, tužitelj je nakon zaprimanja tog rješenja 4. siječnja 2022.
prvostupanjskom sudu uputio podnesak kojim je povukao tužbeni zahtjev (pravilno,
tužbu) u cijelosti pa je sud prvog stupnja rješenjem od 30. ožujka 2022. pozvao
tuženika da se očituje pristaje li na povlačenje tužbe. Budući da je tuženik
podneskom od 4. travnja 2022. obavijestio sud da pristaje na povlačenje tužbe, ali je
pri tome i podnio zahtjev za naknadom parničnog troška u ukupnom iznosu od

1.237,50 kn, prvostupanjski sud je donio pobijano rješenje.

5. Prema odredbi članka 158. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (na
koju zakonsku odredbu se prvostupanjski sud pozvao u obrazloženju pobijane
odluke) tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku
naknaditi troškove postupka. Međutim, stavkom 2. istog članka Zakona o parničnom
postupku je propisano da iznimno od stavka 1. tog članka, ako je tužitelj povukao
tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu
tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka
dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da ako tužitelj povuče tužbu dužan je
tuženiku naknaditi prouzročene troškove postupka; jedino u slučaju ako tužitelj
povuče tužbu zbog toga što je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja tada je
tuženik dužan naknaditi tužitelju parnične troškove. Slijedom navedenog, s obzirom
na to da je u konkretnom predmetu cjelokupno utuženo tužiteljevo potraživanje
prestalo jer je tuženik, postupajući prema obavijesti javnih bilježnika od 8. listopada

2021. i tužiteljevom dopisu upućenom tuženiku elektronskom poštom 27. studenoga

2021., podmirio glavni dug, zatezne kamate i troškove ovršnog postupka, a tuženik je
to učinio nakon 14. rujna 2021. kada je tužitelj podnošenjem prijedloga za ovrhu
pokrenuo ovaj spor, to je tuženik prema odredbi članka 158. stavka 2. Zakona o

Poslovni broj: 28 Pž-1954/2022-2 4

parničnom postupku dužan naknaditi tužitelju troškove potrebne za vođenjem ovog spora.

Dakle, neovisno od toga što iz tužiteljeva podneska od 4. siječnja 2022. kojim
je povukao tužbu nije jasno vidljivo da je tužitelj to učinio zato što je tuženik nakon
pokretanja spora udovoljio tužbenom zahtjevu, iz isprava u spisu koje je upravo
tuženik dostavio sudu uz svoj prigovor (odgovor na tužbu) proizlazi da je tuženik
udovoljio tužbenom zahtjevu nakon pokretanja ovog spora. Upravo zbog toga,
pogrešno je sud prvog stupnja obvezao tužitelja da tuženiku naknadi parnične
troškove primijenivši pri tome odredbu članka 158. stavka 1. Zakona o parničnom
postupku. Naprotiv, upravo zato što je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja,
to je on parnična stranka koja je obvezna tužitelju naknaditi cjelokupni trošak
potreban za vođenjem ovog spora.

Međutim, budući da su u konkretnom predmetu svi tužiteljevi troškovi
prvostupanjskog postupka nastali još u ovršnom postupku, a te je troškove tuženik
nesporno podmirio tužitelju 28. listopada 2021., to ovaj sud te troškove nije mogao
dosuditi tužitelju. Za razliku od tih troškova, a sukladno odredbi članka 166. stavka 2.
u vezi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku tužitelj (prema vrijednosti
predmeta spora pobijanog dijela odluke) osnovano potražuje trošak sastava žalbe u
iznosu od 250,00 kn prema Tbr. 10. točki 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova
za rad odvjetnika („Narodne novine” broj: 142/12, 118/14, 103/14, 107/15 i 37/22),
što uvećano za trošak poreza na dodanu vrijednost (iznos od 62,50 kn) ukupno
iznosi 312,50 kn. S obzirom na to da je tužitelj u zahtjevu za naknadom troška
drugostupanjskog postupka potraživao na ime sastava žalbe s porezom na dodanu
vrijednost ukupno iznos od 468,75 kn, to je neosnovan dio njegova zahtjeva za
naknadom troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 156,25 kn.

Slijedom navedenog, tužiteljevu žalbu je valjalo uvažiti kao osnovanu i
preinačiti pobijanu točku II. izreke prvostupanjskog rješenja, a na temelju odredbe
članka 380. točka 3. Zakona o parničnom postupku.

Zagreb, 30. prosinca 2022.

Sudac

doc. dr. sc. Jelena Čuveljak