Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Amruševa 2/II
99. P-1481/2022-41
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja A.
R. d.o.o., OIB ..., R., kojeg zastupa punomoćnik
A. I., odvjetnik iz R.,protiv tuženika H.
P. B. d.d., OIB..., Z., kojeg zastupa
punomoćnik I. M., odvjetnik u O. društvu M. & partneri
d.o.o., Z., radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine,
nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 1. prosinca 2022. u prisutnosti
zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, s danom objave
30. prosinca 2022.,
p r e s u d i o j e:
I. Utvrđuje se da je osnovano osporavanje tražbine tuženika u iznosu od
1.350,12 kn/179,19 eura1 kao tražbine drugog višeg isplatnog reda i da ne postoji ta
tražbina prema dužniku T. nekretnine d.d. u stečaju, OIB..., u
stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim
brojem St-2264/18.
II. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje da je osnovano
osporavanje i da ne postoji tražbina drugog višeg isplatnog reda vjerovnika H.
poštanska banka d.d. u iznosu od 7.214,38 kn/957,51 eura prema stečajnom dužniku
T. nekretnine d.d. u stečaju, OIB 93225891495 u stečajnom postupku koji se vodi
pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, poslovni broj St-2264/18, kao neosnovan.
III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.926,00 kn/255,62 eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu 12. listopada 2020. radi utvrđenja osnovanosti
osporavanja tražbine u iznosu od 20.113.054,19 kn, kao tražbine drugog višeg
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
isplatnog reda. U tužbi je naveo da je rješenjem suda upućen u parnicu radi utvrđenja
osnovanosti osporavanja tuženikove tražbine prijavljene u stečajnom postupku koji se
vodi nad Trast nekretnine d.d. u stečaju. Navodi da je tuženik prijavio tražbinu u iznosu
od 8.044.675,75 kn na temelju ugovora o dugoročnom kreditu br.: 219-12/2011 od 17.
kolovoza 2011., 12.059.812,91 kn na temelju ugovora o dugoročnom kreditu br.: 219-
11/2011 od 17. kolovoza 2011., 400,09 kn na temelju ugovora o otvaranju i vođenju
escrow računa od 7. svibnja 2019., 2.852,29 kn na temelju ugovora o otvaranju i
vođenju računa od 10. ožujka 2003. Navodi da tražbine ne postoje i da je nastupila
zastara te da su ovršne isprave izgubile učinak. Nad stečajnim dužnikom vođen je
postupak predstečajne nagodbe pod brojem Stpn-92/13 i 2. listopada 2014. sklopljena
je predstečajna nagodba kojom je utvrđeno da vjerovnik H. poštanska banka
d.d. i dužnik suglasno utvrđuju da utvrđena tražbina H. poštanske banke d.d.
prema dužniku s osnova kredita iznosi 62.851.905,51 kn, od čega iznos od
12.879.744,89 kn po kreditu 219-11/2011 i ugovora o kreditu 219-12/2011, po kojima
će se banka namiriti u odvojenom postupku kao razlučni vjerovnik. Sklapanjem
predstečajne nagodbe stečajni dužnik i tuženik su uredili svoje međusobne odnose na
način da se tuženik namiruje isključivo kao razlučni vjerovnik. Zbog toga tuženik nije
osobni vjerovnik. Navodi i to da su zadužnice na temelju kojih je tuženik prijavio
tražbinu u stečajnom postupku izgubile učinak sukladno odredbi čl. 81. st. 4. Zakona
o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi.
2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da ovršne isprave osim
zadužnica predstavljaju i sporazumi o zasnivanju založnog prava na nekretninama radi
osiguranja. Navodi da je tuženik osobni vjerovnik stečajnog dužnika te da je njegova
tražbina utvrđena u predstečajnoj nagodbi. Osporava prigovor zastare i osporava da
bi ovršne isprave izgubile pravni učinak.
3. U dokaznom postupku sud je pročitao prijavu tražbinu (list 7-10 spisa), ugovor
o dugoročnom kreditu broj: 219-11/2011 (list 11-23 spisa), ugovor o dugoročnom
kreditu broj: 219-12/2011 (list 24-36 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Splitu Stpn-
92/13 od 3. travnja 2014. (list 38-63, 108-133, 157-182 spisa), presude (list 73-100
spisa), prijavu tražbine (list 183-186), izvadak iz poslovnih knjiga (list 240-241 spisa),
ugovor o otvaranju i vođenju escrow računa (list 369-377 spisa), dodatak ugovoru o
otvaranju i vođenju escrow računa (list 378 spisa), ugovor o otvaranju i vođenju računa
te obavljanju poslova platnog prometa (list 379 spisa), promet po računu (list 380-387
spisa).
4. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju
rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o
parničnom postupku („Narodne Novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19 dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni
zahtjev djelomično osnovan.
5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenjem da je osnovano
osporavanje tražbine tuženika prijavljene u stečajnom postupku koji se vodi nad T.
d.d. u stečaju u iznosu od 8.564,50 kn, kao tražbine drugog višeg isplatnog reda.
6. U ovom postupku presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske
Pž-322/22 od 26. srpnja 2022. pravomoćno je odlučeno o tužbenom zahtjevu za
utvrđenjem da je osnovano osporavanje tražbine tuženika u iznosu od 20.104.489,69
kn.
7. Stoga, predmet spora u ovom postupku je samo tužbeni zahtjev za
utvrđenjem da je osnovano osporavanje tražbine tuženika u iznosu od 8.564,50 kn kao
tražbine drugog višeg isplatnog reda.
8. Nije sporno da je nad društvom T. d.d. otvoren stečajni postupak
rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu St-2664/18 od 5. veljače 2020.
9. Nije sporno da je rješenjem St-2664/18 od 30. rujna 2020. tužitelj upućen na
parnicu radi dokazivanja osnovanosti osporavanja tražbine tuženika u iznosu od
ukupno 20.113.054,19 kn, što uključuje i predmetnu tražbinu od 8.564,50 kn. Rješenje
o upućivanju u parnicu dostavljeno je tužitelju protekom roka od 8 dana od objavljivanja
rješenja na e-oglasnoj ploči, odnosno 8. listopada 2020. sukladno odredbi čl. 12.
Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15 i 104/17 – dalje: SZ). Rješenje je
postalo pravomoćno protekom roka za žalbu 16. listopada 2020. pa kako je tužba
podnesena i prije toga (12. listopada 2020.) to je tužba podnesena u roku iz čl. 267. st.
1. SZ-a.
10. Iz prijave tražbine proizlazi da je tuženik prijavio sljedeću tražbinu u stečajnom postupku koji se vodi nad Trast d.d. u stečaju:
- 8.044.675,78 kn po ugovoru o kreditu br. 219-12/2011,
- 12.059.812,91 kn po ugovoru o kreditu br. 219-11/2011,
- 400,09 kn po ugovoru o otvaranju i vođenju escrow računa,
- 5.312,12 kn i 2.852,29 kn po ugovoru o otvaranju i vođenju računa br. 1100312108.
11. Ukupno, prijavljena tražbina iznosi 20.113.054,19 kn. Nije sporno da je
tužitelj osporio prijavljenu tražbinu. Predmet spora u ovom postupku je tražbina u
iznosu od 400,09 kn po osnovi ugovora o otvaranju i vođenju escrow računa i tražbine
u iznosu od 5.312,12 kn i 2.852,29 kn po osnovi ugovora o otvaranju i vođenju računa
broj 1100312108.
12. Nije sporno da je nad T. d.d. vođen postupak predstečajne nagodbe i nije
sporno da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu Stpn-92/13 od 3. travnja 2014.
odobrena sklopljena predstečajna nagodba nad dužnikom T. nekretnine d.d. u
stečaju.
13. Iz rješenja Trgovačkog suda u Splitu Stpn-92/13 od 3. travnja 2014.
utvrđeno je kako je predstečajnom nagodbom utvrđena tražbina tuženika u iznosu od
62.020.618,64 kn, koja se odnosi na ugovor o prijenosu prava i obveza iz ugovora o
dugoročnom kreditu broj 77/2007-PZ i pripadajućih dodataka, ugovor o dugoročnom
kreditu broj 219-11/2010 i pripadajuće dodatke i ugovor o dugoročnom kreditu broj
219-03/2012 i pripadajuće dodatke.
14. Dakle, tražbina po osnovi ugovora otvaranju i vođenju escrow računa u
iznosu od 400,09 kn i tražbine po osnovi ugovora o otvaranju i vođenju računa broj
1100312108 u iznosu od 5.312,12 kn i 2.852,29 kn nisu predmet predstečajne
nagodbe, odnosno te tražbine nisu utvrđene, a niti prijavljene, u postupku predstečajne
nagodbe.
15. Stoga, tužiteljevi navodi kako je predstečajnom nagodbom određeno da će
se tuženik odvojeno namirivati kao razlučni vjerovnik pa da zato nije osobni vjerovnik
nisu odlučni jer to predstečajnom nagodbom nije određeno za tražbinu po osnovi
ugovora o otvaranju i vođenju escrow računa i tražbinu po osnovi ugovora o otvaranju
i vođenja računa broj 1100312108.
16. Tuženikova tražbina u iznosu od 2.852,29 kn proizlazi iz ugovora o otvaranju
i vođenju escrow računa kojeg je sklopio sa stečajnim dužnikom, a u iznosu od
5.313,12 kn i 2.852,29 kn iz ugovora o otvaranju i vođenju računa br. 1100312108
sklopljenog sa stečajnim dužnikom pa je tuženik osobni vjerovnik dužnika koji u
trenutku otvaranja stečajnog postupka ima imovinsku pravnu tražbinu prema dužniku.
Zbog toga je tuženik stečajni vjerovnik sukladno odredbi čl. 137. st. 1. SZ-a
17. Iz izvatka iz poslovnih knjiga i prometa po računu broj 2910019742 proizlazi
da tražbina u iznosu od 400,09 kn po osnovi ugovora o otvaranju i vođenju escrow
računa potječe iz razdoblja od studenog 2018. godine do siječnja 2020. godine, pri
čemu je najstarija tražbina dospjela 15. studenog 2018.
18. Tuženik i stečajni dužnik T. d.d. su trgovci, a otvaranje i vođenje escrow
računa nesporno predstavlja djelatnost tuženika kao banke pa se radi o trgovačkom
ugovoru u smislu odredbe čl. 14. st. 2. ZOO-a. Ugovorom o otvaranju i vođenju escrow
računa od 7. svibnja 2015. tuženik se obvezao stečajnom dužniku otvoriti i voditi račun
(čl. 4. ugovora), dakle, pružat mu usluge, a stečajni dužnik se obvezao platiti naknadu
(čl. 13. ugovora) pa se radi o ugovoru o prometu roba i usluga iz čl. 228. Zakona o
obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08 – dalje: ZOO). Međusobne
tražbine iz ugovora o prometu roba i usluga zastarijevaju u roku od tri godine sukladno
odredbi čl. 228. st. 1. ZOO-a.
19. Prema odredbi čl. 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i
svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili
drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
20. Prema odredbi čl. 245. st. 4. ZOO-a kad je prekid zastare nastao prijavom
tražbine u stečajnom postupku, zastara počinje teći iznova od dana okončanja toga
postupka.
21. Tuženik nije podnio prijedlog za otvaranje stečajnog postupka pa do prekida
zastare nije došlo trenutkom pokretanja stečajnog postupka (podnošenja prijedloga za
otvaranje stečajnog postupka).
22. Do prekida zastare ne dolazi u trenutku otvaranja stečajnog postupka, kako
to smatra tuženik, jer to nije propisano niti jednom odredbom ZOO-a, već je odredbom
čl. 241. ZOO-a propisano da se zastara prekida vjerovnikom radnjom poduzetom protiv
dužnika pred sudom radi ostvarenja tražbine. Također, iz odredbe čl. 245. st. 4. ZOO-
a proizlazi da se zastara prekida podnošenjem prijave u stečajnom postupku.
23. Dakle, kada je riječ o prekidu zastare u tijeku stečajnog postupka, ako je
vjerovnik podnio prijedlog za otvaranje stečajnog postupka onda prekid zastare za
njegovu tražbinu nastupa podnošenjem prijedloga za otvaranje stečajnog postupka.
Međutim, ako vjerovnik nije podnio prijedlog za otvaranje stečajnog postupka, onda
prekid zastare za njegovu tražbinu nastupa tek njegovim podnošenjem prijave tražbine
u stečajnom postupku jer je to radnja poduzeta protiv dužnika pred sudom radi
ostvarenja tražbine.
24. Kako tuženik nije podnio prijedlog za otvaranje stečajnog postupka, do prekida zastare došlo je tuženikovim podnošenjem prijave u stečajnom postupku.
25. Stečajni postupak otvoren je 5. veljače 2020., rok za prijavu tražbina je 60
dana od objave rješenja o otvaranju stečajnog postupka sukladno odredbi čl. 129. st.
1. SZ-a, a rješenje o otvaranju stečajnog postupka objavljeno je na oglasnoj ploči kada
je i doneseno, tj. 5. veljače 2020. Dostava se smatra obavljenom 8 dana od dana
objave. Stoga, prijava tražbine je u svakom slučaju podnesena najkasnije 13. travnja
2020. jer je to bio zadnji dan roka za prijavu, a nedvojbeno je da je prijava bila
pravovremena, a najranije je mogla biti podnesena 8. travanja 2020. jer je to datum na
tuženikovoj prijavi tražbine (datum koji je tuženik napisao na dnu svoje prijave
tražbine).
26. Bez obzira na to kojeg točno dana u razdoblju od 8. travnja 2020. do 13.
travnja 2020. je podnesena prijava tražbine, nije nastupila zastara tražbine po ugovoru
o otvaranju i vođenju escrow računa jer od dospijeća najstarije tražbine 15. studenog
2018. u svakom slučaju nije protekao zastarni rok od tri godine prije prekida zastare.
27. Iz izvatka iz poslovnih knjiga i prometa po računu broj 291113379 proizlazi
da tražbina u iznosu od 5.312,12 kn po osnovi ugovora o otvaranju i vođenju računa
te obavljanju poslova platnog prometa broj 1100312108 potječe iz razdoblja od
kolovoza 2018. godine do otvaranja stečajnog postupka, pri čemu je najstarija tražbina
dospjela 14. kolovoza 2018.
28. Ugovor o otvaranju i vođenju računa broj 1100312108 sklopljen je 10. ožujka
2003. Dakle, stranke su taj ugovor sklopile prije 1. siječnja 2006. kada je sukladno
odredbi članka 1165. sada važećeg Zakona o obveznim odnosima taj Zakon stupio na
snagu. Prema tome, sukladno odredbi čl. 1163. st. 1. ZOO-a, na odnos koji proizlazi iz
ugovora o otvaranju i vođenju računa te obavljaju poslova platnog prometa broj
1100312108 valja primijeniti odredbe ranijeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne
novine" broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO/91) jer je
obveznopravni odnos između stranaka po ovom ugovoru nastao prije 1. siječnja 2006.
Stoga su i za pitanje roka zastarijevanja tražbine iz tog ugovora mjerodavne odredbe
ZOO/91.
29. Odredbom čl. 374. st. 1. ZOO/91 propisano je da međusobna potraživanja
društvenih pravnih osoba iz ugovora u prometu roba i usluga te potraživanja naknade
za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine.
30. I tuženik i T. d.d. su trgovačka društva i kao takva pravne osobe u smislu
odredbe čl. 4. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine” broj 111/93, 34/99,
52/00) koji je bio na snazi u trenutku sklapanja ugovora. Ugovorom o otvaranju i
vođenju računa te obavljanju poslova platnog prometa tuženik se obvezao stečajnom
dužniku otvoriti i voditi račun i obavljati platni promet po računima (čl. 2. i 3. ugovora),
dakle, pružat mu usluge, a stečajni dužnik se obvezao platiti naknadu (čl. 4. ugovora)
pa se radi o ugovoru o prometu roba i usluga.
31. Prema tome, stranke ugovora su pravne osobe, a predmet ugovora je
promet roba i usluga pa tražbina zastarijeva u roku od tri godine sukladno odredbi čl.
374. st. 1. ZOO/91.
32. Kako je već obrazloženo, do prekida zastare došlo je podnošenjem prijave
tražbine u stečajnom postupku. Bez obzira na to kojeg točno dana u razdoblju od 8.
travnja 2020. do 13. travnja 2020. je podnesena prijava tražbine, nije nastupila zastara
tražbine u iznosu od 5.312,12 kn po ugovoru o otvaranu i vođenju računa te obavljanju
poslova platnog prometa jer od dospijeća najstarije tražbine 14. kolovoza 2018. u
svakom slučaju nije protekao zastarni rok od tri godine prije prekida zastare.
33. Iz izvatka iz poslovnih knjiga i prometa po računu broj 2920084954 proizlazi
da tražbina u iznosu od 2.852,29 kn po osnovi ugovora o otvaranju i vođenju računa
te obavljanju poslova platnog prometa broj 1100312108 od 10. ožujka 2003. potječe iz
razdoblja od studenog 2016. godine do otvaranja stečajnog postupka.
34. Iz prometa po računu vidljivi su datumi dospijeća svake tražbine i iznos
svake pojedine tražbine. Kako zastarni rok iznosi tri godine, nastupila je zastara za sve
tražbine koje su dospjele prije travnja 2017. godine. Zastarjela je tražbina u iznosu od
634,41 kn koja je dospjela 30. studenog 2016., tražbina u iznosu od 4,95 kn koja je
dospjela 30. studenog 2016., tražbina u iznosu od 201,33 kn koja je dospjela 2.
prosinca 2016., tražbina u iznosu od 238,75 kn koja je dospjela 19. prosinca 2016.,
tražbina u iznosu od 7,76 kn koja je dospjela 31. prosinca 2016., tražbina u iznosu od
80,00 kn koja je dospjela 3. siječnja 2017., tražbina u iznosu od 9,44 kn koja je dospjela
31. siječnja 2017., tražbina u iznosu od 153,05 kn koja je dospjela 1. veljače 2017.,
tražbina u iznosu od 9,69 kn koja je dospjela 28. veljače 2017. i tražbina u iznosu od
10,74 kn koja je dospjela 31. ožujka 2017., što ukupno iznosi 1.350,12 kn. Zastara je
za ovu tražbinu nastupila bez obzira na to kojeg je točno dana između 8. travnja 2020.
i 13. travnja 2020. tuženik podnio prijavu tražbine u stečajnom postupku jer je u svakom
slučaju prije toga protekao trogodišnji zastarni rok.
35. Prva sljedeća tražbina dospijeva 30. travnja 2017. u iznosu od 10,38 kn pa
za tu i preostale tražbine po prometu po računu broj 2920084954 u iznosu od 1.502,17
kn nije nastupila zastara jer bez obzira na to kojeg je točno dana između 8. travnja
2020. i 13. travnja 2020. tuženik podnio prijavu tražbine u stečajnom postupku u
svakom slučaju ona je podnesena prije proteka trogodišnjeg zastarnog roka.
36. Slijedom svega navedenog, nastupila je zastara tražbine u iznosu od
1.350,12 kn po ugovoru o otvaranju i vođenju računa 1100312108 od 10. ožujka 2003.
pa je u tom dijelu osnovano osporavanje tražbine jer zastarom prestaje pravo
zahtijevati ispunjenje obveze (čl. 360. st. 1. ZOO/91), a nije nastupila zastara tražbine
u iznosu od 5.312,12 kn po ugovoru o otvaranju i vođenju računa 1100312108, u
iznosu od 1.502,17 kn po ugovoru o otvaranju i vođenju računa 1100312018 i u iznosu
od 400,09 kn po ugovoru o otvaranju i vođenju escrow računa, odnosno ukupno
7.214,38 kn.
37. U odnosu na tužiteljeve navode kako su ovršne isprave koje se odnose na
prijavljenu tražbinu izgubile učinak valja istaknuti da iz prijave tražbine tuženika
proizlazi da za tražbinu koja je predmet ovog postupka ne postoji ovršna isprava. U
prijavi tražbine tuženik je podijelio tražbinu koja prijavljuje pod točke:
a) ugovor o dugoročnom kreditu br. 219-12/2011 s dodacima, b) ugovor o dugoročnom kreditu br. 219-11/2011 s dodacima, c) ugovor o otvaranju i vođenju escrow računa,
d) ugovor o otvaranju i vođenju računa broj 1100312108.
38. U prijavi tražbine tuženik je naveo da ima ovršne isprave za tražbinu pod a)
u vidu 9 bjanko zadužnica, jedne obične zadužnice i sporazuma broj 141/11 o
zasnivanju zajedničkog založnog prava, te za tražbinu pod b) u vidu 13 bjanko
zadužnica, jedne obične zadužnice i sporazuma broj 140/11 o zasnivanju zajedničkog
založnog prava.
39. Dakle, u prijavi tražbine tuženik je konkretno naveo ovršne isprave, pri čemu
je naveo da se sve te ovršne isprave odnose na tražbine navedene u prijavi tražbine
pod točkama a) i b), dakle, na tražbine po osnovi ugovora o dugoročnom kreditu broj
219-12/2011 i 219-11/2011, a te tražbine nisu predmet ovog postupka.
40. Predmet ovog postupka su tražbine navedene u prijavi tražbine pod
točkama c) i d), dakle, tražbine po osnovi ugovora o otvaranju i vođenju escrow računa
i po osnovi ugovora o otvaranju i vođenju računa broj 1100312108. Za te tražbine
tuženik u prijavi tražbine nije određeno naveo niti jednu ovršnu ispravu.
41. Stoga, iz prijave tražbine proizlazi da ne postoje ovršne isprave za ovu
tražbinu, što je odlučno za rok zastare jer ako ne postoji zadužnica za ove isprave
onda se ne primjenjuje zastarni rok koji vrijedi za tražbine iz zadužnice, već je zastarni
rok tri godine sukladno čl. 228. st. 1. ZOO-a i čl. 374. st. 1. ZOO/91.
42. Međutim, za dokazivanje činjenica i dokazivanje osnovanosti osporavanja
tražbine nije odlučno to što ne postoje ovršne isprave za ovu tražbinu. Tužitelj je
rješenjem St-2664/18 od 30. rujna 2020. upućen na parnicu radi dokazivanja
osnovanosti osporavanja tražbine uz obrazloženje da za osporenu tražbinu postoji
ovršna isprava, koje rješenje je pravomoćno. Ako za tražbinu koja je predmet ovog
parničnog postupka ne postoji ovršna isprava i ako je na parnicu u tom dijelu trebalo
uputiti vjerovnika čija tražbina je osporena tada je tužitelj imao mogućnost podnijeti
žalbu protiv rješenja o upućivanju u parnicu.
43. U ovom postupku radi se o tužbi radi dokazivanja osnovanosti osporavanja
tražbine, odnosno tužitelj je upućen u parnicu dokazivati da je njegovo osporavanje
tuženikove tražbine osnovano. To znači da je na tužitelju sukladno odredbi čl. 219. st.
1. ZPP-a teret dokazivanja svih činjenica iz kojih bi proizlazila osnovanost osporavanja
tražbine. Stoga, na tužitelju je teret dokazivanja i činjenica iz kojih bi proizlazilo da je
nastupila zastara tražbine. Tužitelj tijekom postupka nije dostavio nikakve isprave iz
kojih bi proizlazilo kada je tuženikova tražbina dospjela, a niti je iznio činjenice kada je
tražbina dospjela. Stoga, sud je uzeo u obzir izvadak iz poslovnih knjiga i promet po
računu, koje isprave je tuženik dostavio, koje su podnesene nakon zaključenja
prethodnog postupka jer se bez tih isprava ne mogu utvrditi datumi dospijeća tražbine,
a teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazila zastara je na tužitelju, a ne na
tuženiku koji je dostavio isprave. Dakle, bez tih isprava tužitelj ne bi mogao niti
djelomično dokazati osnovanost prigovora zastare. U tijeku postupka prije zaključenja
prethodnog postupka niti jedna stranka nije iznijela činjenicu kada je tražbina po ovim
ugovorima dospjela, a niti o tome dostavila isprave. Stoga, kako bi se moglo odlučiti o
prigovoru zastare bilo je nužno da se naknadno (nakon rješenja Visokog trgovačkog
suda Pž-322/22 od 26. srpnja 2022.) iznesu činjenice dospijeća tražbine i dostave
isprave iz kojih je vidljiv datum dospijeća pa je sud te isprave uzeo u obzir.
44. U odnosu na tuženikove navode kako tuženik nije dokazao postojanje
tražbine jer nije dostavio odluku o naknadama banke iz čl. 13. st. 2. ugovora o
otvaranju i vođenju escrow računa i cjenik za usluge platnog prometa i odluku o
naknadama banke iz čl. 4. ugovora o otvaranju i vođenju računa broj 1100312108 te
da nije dokazao da je pružio usluge, valja istaknuti da tužitelj prije zaključenja
prethodnog postupka nije osporavao visinu potraživanja, a niti pružanje usluga, već je
tvrdio da tuženik nije osobni vjerovnik i da je nastupila zastara tražbine. Tužitelj je u
tužbi naveo i da tražbina na postoji, ali jedini njegov određeni navod s tim u vezi je bio
da tuženik nije osobni vjerovnik dužnika. Tužitelj prije zaključenja prethodnog postupka
nije naveo nikakve određene navode kojima bi osporavao visinu potraživanja i
pružanje usluge.
45. Tražbina naknade proizlazi iz ugovora o otvaranju i vođenju escrow računa
s obzirom na to da je ugovorena čl. 13. st. 1. i 2. ugovora, te iz ugovora o otvaranju i
vođenju računa te obavljanju poslova platnog prometa s obzirom na to da je ugovorena
čl. 4. ugovora, te iz izvatka iz poslovnih knjiga i prometa po računima.
46. Ponovno se ukazuje na to da se ovdje radi o parnici radi dokazivanja
osnovanosti osporavanja tražbine, a ne o parnici radi utvrđenja tražbine. Tužitelj je
rješenjem St-2664/18 od 30. rujna 2020. upućen na parnicu radi dokazivanja
osnovanosti osporavanja tražbine. Stoga, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a na
tužitelju je teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazila osnovanost osporavanja
tražbine, a nije na tuženiku teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo postojanje
tražbine. Tužitelj je dužan određeno navesti razloge osporavanja tražbine i dokazati
činjenice na kojima se ti razlozi temelje. Stoga, nije odlučno to što tuženik nije dostavio
cjenik i odluku o naknadama jer tužitelj nije sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a
dostavio isprave ili predložio druge dokaze na temelju kojih bi se moglo utvrditi da
tražbina ne postoji.
47. Tužitelj je uspio u parnici za iznos od 1.350,12 kn, a tuženik za iznos od
7.214,38 kn pa je tužiteljev uspjeh 15,76%, a tuženikov uspjeh je 84,24%.
48. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a ako su stranke djelomično uspjele u
parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od
postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je
u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova
stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje
postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji
odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su
stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno
postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu
osnove zahtjeva.
49. Sukladno navedenoj odredbi tuženiku pripada pravo na naknadu parničnih
troškova u omjeru od 68,48% (84,24% - 15,76%).
50. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi uzeti su u obzir samo oni
troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12,
103/14, 118/14, 107/15, 37/22 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a prema
vrijednosti predmeta spora od 8.564,50 kn. Prema odredbi čl. 48. st. 3. Tarife sud
primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.
51. O troškovima postupka odlučeno je u granicama postavljenog zahtjeva,
kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.
52. Tužbeni zahtjev odnosi se na novčano potraživanje jer je predmet spora
utvrđenje osnovanosti osporavanja tražbine od 8.564,50 kn pa je to vrijednost
predmeta spora sukladno odredbi čl. 35. st. 1. ZPP-a. Nije potrebno da se radi o tužbi
za isplatu novčanog iznosa, već samo to da se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu
svotu, kako to proizlazi iz odredbe čl. 35. st. 1. i 40. st. 2. ZPP-a. Prema odredbi čl. 40.
st. 2. ZPP-a kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je
vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Kako se u ovom predmetu
tužbeni zahtjev odnosi na novčanu svotu jer je predmet osporavanje tražbine od
8.564,50 kn, to nema mjesta određivanju vrijednosti predmeta spora u bilo kojem
drugom iznosu, kako to smatra tuženik.
53. Tuženiku je priznat trošak sastava podneska od 4. listopada 2022. i 28.
listopada 2022. u iznosu od 281,25 kn za svaki podnesak prema Tbr. 8. t. 3. Tarife
(18,75 bodova x 15,00 kn), za ročište od 20. listopada 2022. u iznosu od 562,50 kn
prema Tbr. 9. t. 2. Tarife jer se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima
(37,5 bodova x 15,00 kn) i za ročište od 1. prosinca 2022. u iznosu od 1.125,00 kn
prema Tbr. 9. t. 1. Tarife (75 bodova x 15,00 kn), što ukupno iznosi 2.250,00 kn.
Tuženiku je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 42. Tarife u iznosu od 562,50 kn
pa ukupni priznati troškovi iznose 2.812.50 kn, što u omjeru od 68,48% sukladno
odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a iznosi 1.926,00 kn, koji iznos troškova pripada tuženiku.
Zagreb, 30. prosinca 2022.
Sudac Goran Iskra, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom
trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano
ročište na kojem je presuda objavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o
ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana od primitka
presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda
objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku
protivnu stranku.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku 2. Tuženiku po punomoćniku