1           Poslovni broj: 5 Us I-1142/2022-8

 

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
      Erazma Barčića 5                                                                Poslovni broj: 5 Us I-1142/2022-8

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja D. M. iz C., P. 3, zastupanog po opunomoćeniku A. I., odvjetniku u R., U., protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi obveze doprinosa, 30. prosinca 2022.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-411-10/21-01/64, URBROJ: 513-04-22-2 od 12. kolovoza 2022. i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Crikvenica, KLASA: UP/I-411-01/2020-08/00066, URBROJ: 513-07-08-04-2020-01 od 27. listopada 2020. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

 

II.              Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 9.375,00 kn (slovima: devet tisuća tristo sedamdeset i pet kuna) / 1244,28 eura (slovima: tisuću dvjesto četrdeset i četiri eura i dvadeset i osam centi)[1] u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.

 

III.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora iznad dosuđenog iznosa od 9.375,00 kn.

 

Obrazloženje

 

1.                 Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Crikvenica, KLASA: UP/I-411-01/2020-08/00066, URBROJ: 513-07-08-04-2020-01 od 27. listopada 2020., kojim je tužitelju, kao osiguraniku po osnovi člana uprave trgovačkog društva, utvrđena obveza plaćanja doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje za 2019.

 

2.                 Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika te u tužbi, u bitnome, navodi kako su pobijana rješenja nejasna budući da iz istih nije vidljivo na čemu porezna tijela temelje zaključke o odlučnim činjenica, između ostalog i glede načina obračuna obveze doprinosa. Osim toga, tužitelj u tužbi iznosi i druge navode kojima osporava zakonitost rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, a koji navodi su izostavljeni iz obrazloženja ove presude iz razloga koji će biti naknadno pojašnjeni.

3.                 Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

 

4.                 U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

 

5.                 U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora.

 

6.                 Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

 

7.                 U st. 3. čl. 120. Zakona o općem upravnom postupku (NN br. 47/09, 110/21; dalje: ZUP) propisano je da će se u obrazloženju drugostupanjskog rješenja ocijeniti i svi navodi iz žalbe.

 

8.                 Iz čl. 98. st. 5. ZUP-a te čl. 98. st. 5. Općeg poreznog zakona (NN br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20; dalje: OPZ) proizlazi da se obrazloženje odluka/rješenja donesenih u upravnom postupku sastoji od činjeničnog i pravnog dijela koje čine cjelinu i koji se, ovisno o prirodi upravne stvari međusobno isprepliću. U činjeničnom dijelu navode se podaci o relevantnim činjenicama koje je javnopravno tijelo utvrdilo u postupku, a u pravnom dijelu navode se odredbe materijalnog propisa na temelju kojih je riješena upravna stvar i odgovarajuća njihova interpretacija u primjeni na utvrđeno činjenično stanje.

 

9.                 Valjano obrazloženje po prirodi stvari predstavlja neophodnu pretpostavku, jer bez takvog obrazloženja nije moguće ocijeniti pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja niti zakonitost osporene odluke u upravnom sporu. Obrazloženje rješenja je za stranku važan dio rješenja, neovisno o tome da li je riječ o rješavanju složenije ili jednostavnije upravne stvari (bilo činjenično, bilo pravno), a u svakom slučaju kada se, po stranku, donosi negativna odluka. Po mišljenju ovoga Suda, jedino ovakav pristup obvezatnosti dostatnog obrazloženja odluka donesenih u upravnom postupku osigurava zajamčeno pravo na pravnu zaštitu protiv pojedinačnih upravnih akata te oživotvorenje načela zakonitosti i jednakosti svih stranka pred zakonom, jer stranka koja iz obrazloženja rješenja ne zna razloge za donošenje baš takve odluke javnopravnog tijela dolazi u neravnopravan položaj u odnosu na stranku kojoj su razlozi odbijanja njezina zahtjeva poznati. Također, Sud napominje da ostvarivanje načela zakonitosti u upravnom postupku znači da je tijelo koje rješava određenu upravnu stvar dužno u svemu se pridržavati materijalnih propisa koje primjenjuje u rješavanju upravne stvari te propisa kojima je reguliran postupak rješavanja određene upravne stvari. To se odnosi kako na sve radnje tako i na cjelokupan rad tijela na rješavanju upravne stvari

 

10.             Kako iz pobijanih akata nije razvidno na koji način je utvrđena osnovica za obračun doprinosa, a posljedično tome niti razlike osnovice, budući da u obrazloženjima rješenja prvostupanjskog tijela i tuženika nije na jasan način izložen izračun iste, to ovaj Sud nalazi da je osporavanim odlukama poreznih tijela povrijeđen zakon na štetu tužitelja budući da ista nisu valjano i potpuno obrazložena, sukladno ranije citiranim odredbama čl. 98. st. 5. OPZ-a, odnosno čl. 98. st. 5. i čl. 120. st. 2. i 3. ZUP-a. 

 

11.             Stoga, obzirom da se uslijed gore opisanih nedostataka pobijana rješenja nisu mogla ispitati valjalo je, temeljem odredbe čl. 58. st. 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci. U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je donijeti novu odluku u roku od 60 dana od dana dostave ove presude, pridržavajući se pritom, po čl. 81. st. 2. ZUS-a, pravnog shvaćanja i primjedbi ovog Suda navedenih u ovoj odluci.

 

12.             Uzevši u obzir navedeno, Sud nije našao potrebnim posebno cijeniti druge razloge zbog kojih tužitelj smatra da je osporavano rješenje tuženika nezakonito, pa stoga isti nisu izneseni u ovoj odluci.

 

13.             Odluka Suda o troškovima spora (tč. II. i III. izreke) temelji se na odredbi čl. 79. ZUS-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; 37/22, 126/22; dalje: Tarifa). Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po odvjetniku i to: sastav tužbe (3.750,00 kn - Tbr. 23. tč. 1.) te zastupanje na ročištu održanom 29. prosinca 2022. (3.750,00 kn – Tbr. 23. tč. 2. Tarife), sve uvećano za pripadajući PDV u iznosu 1.875,00 kn, odnosno sveukupno 9.375,00 kn.

Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 2. studenog i 28. prosinca 2022. iz razloga što se po ocjeni ovog Suda ne radi o opravdanim troškovima, odnosno troškovima koji su bili nužni za vođenje ovog upravnog spora. Također, tužitelju nije priznat niti trošak sudskih pristojbi obzirom da sukladno odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (NN br. 118/18; dalje: ZSP) trošak sudske pristojbe pada na teret tužitelja samo u slučajevima kada Sud odbaci tužbu ili odbije tužbeni zahtjev. U skladu s prethodnim, postavljeni zahtjev za naknadu troškova spora u preostalom dijelu valjalo je odbiti kao neosnovan (tč. III. izreke).

 

                                           U Rijeci 30. prosinca 2022.

 

                                                                                                                                              Sudac                                                                                                                                    Vedran Juričić, dipl. iur., v. r.

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba.