1                Poslovni broj: 11 P-145/2022-10

 

 

 

 

 

 

                                Poslovni broj: 11 P-145/2022-10

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u pravnoj stvari tužitelja N. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku Z. Z., odvjetniku u Z., protiv tuženika R. L. d.o.o. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima u Odvjetničkom društvu V. B. i p. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja, predaje i isplate, nakon glavne i javne održane i zaključene rasprave 20. prosinca 2022. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu odluke 30. prosinca 2022.

 

p r e s u d i o    j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„I              Utvrđuje se da su ništetni pravni poslovi sklopljeni između tužitelja kao zakupodavca i tuženika kao zakupnika i to:

-                      Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 23. 8. 2011. ovjeren kod javnog bilježnika V. M. iz Z. dana 24. 8. 2011. pod br. OV-10123/11,

-                      Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 24. 8. 2016. ovjeren kod javnog bilježnika V. M. iz Z. dana 17. 8. 2016. pod br. OV-7750/16,

-                      Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 23. 8. 2011. ovjeren kod javnog bilježnika V. M. iz Z. dana 28. 5. 2021. pod br. OV-5364/21.

II              Nalaže se tuženiku napustiti poslovni prostor u Z., tzv. „L.“, koji je u skici vještaka mjernika od … god. na k. čest. …. k.o. Z. … označen slovima … i obojan … bojom (uredit će se sukladno skici vještaka) te isti poslovni prostor, slobodan od osoba i svojih stvari, predati u neposredan posjed tužitelju, u roku od 15 dana.

III              Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju naknadu za korištenje površine poslovnog prostora od 25 m2 za period od kolovoza 2017. do kolovoza 2022., s time da naknada za svaki mjesec iznosi 125,00 eura, plus PDV od 25%, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki mjesečni iznos teku od 15. dana narednog mjeseca do isplate te se obračunavaju po stopi sukladno čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.“

 

Obrazloženje

             

1.               Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 29. kolovoza 2022. navodi kako je, kao pravna osoba u vlasništvu grada Z., s tuženikom sklopio tri Ugovora o zakupu poslovnog prostora u Z., tzv. „L.“ površine 67 m2. Prije sklapanja prvog ugovora raspisan je javni natječaj temeljem čl. 6. st. 1. Zakona o zakupu poslovnog prostora (Narodne novine br. 91/96 i dr.; u daljnjem tekstu: ZZP1). Naredna dva ugovora sklopljena su u periodu važenja Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora (Narodne novine br. 125/11 i dr.; u daljnjem tekstu: ZZP2) pozivom na čl. 6. st. 4. toga zakona koji propisuje mogućnost sklapanja novoga ugovora bez javnog natječaja između jedinice lokalne samouprave i postojećeg zakupnika. Prethodno navedeni ugovori su ništetni. Naime, tužitelj je u srpnju 2022. utvrdio da predmetni poslovni prostor, koji predstavlja jedinstvenu funkcionalnu cjelinu, ima veću površinu od 67 m2, koja je bila oglašena u javnom natječaju odnosno da ima površinu od 92 m2 pa tako tuženik bez osnove koristi razliku od 25 m2. Dakle, tekst objavljenog natječaja nije odgovarao stvarnom stanju poslovnog prostora i u tom se smislu javni natječaj ne može smatrati ispravno provedenim. Naime, svrha javnog natječaja je da potencijalno zainteresiranim osobama prenese točnu informaciju od predmetu natječaja. Obzirom da površina u konkretnom slučaju predstavlja bitnu informaciju (jer se radi o poslovnom prostoru) i da oglašeni podatak bitno odstupa od stvarnog, ne može se zaključiti da je proveden ispravan javni natječaj u pogledu predmetnog poslovnog prostora, što se odnosi na naknadna produljenja po čl. 6. st. 4. ZZP2. Posljedica je ništetnost, i to kako u ZZP1 tako i u ZZP2. Slijedom navedenoga tužitelj je predložio sudu utvrditi ništetnost predmetnih ugovora o zakupu, zatim provesti očevid na licu mjesta uz prisutnost vještaka mjernika radi identifikacije predmetnog poslovnog prostora i naložiti tuženiku predaju toga prostora tužitelju. Zaključno, tužitelj predlaže naložiti tuženiku da na ime korištenja površine od 25 m2 poslovnog prostora za koje korištenje tuženik nije imao osnovu, isplati iznos od 125,00 eura mjesečno počevši od kolovoza 2017. pa do kolovoza 2022.
2.               Na gornje navode tuženik se nije očitovao, iako je uredno pozvan kako dati odgovor na tužbu, tako i pristupiti na pripremno ročište odnosno ročište glavne rasprave održano 20. prosinca 2022. Na tom ročištu, upitan da se očituje u skladu s odredbom čl. 292. a Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; u daljnjem tekstu: ZPP) tužitelj je istaknuo kako smatra da su predmetni ugovori o zakupu ništetni temeljem čl. 6. st. 12. Zakona o zakupu poslovnog prostora, a koji stavak propisuje ništetnost ugovora sklopljenih protivno tome članku. Obzirom da sadržaj raspisanog javnog natječaja po pitanju površine poslovnog prostora znatno odudara od stvarne površine poslovnog prostora, to se po mišljenju tužitelja ne može smatrati da je ispunjen zakonski uvjet provedbe javnog natječaja slijedom čega nastupa ex lege zakonska posljedica ništetnosti.
3.               Nakon zaključenja raspravljanja tuženik je dostavio sudu podnesak u kojem navodi kako je do njega dopro glas da bi bio stranka u ovom postupku pa je uvidom u isti utvrdio u kojoj se fazi nalazi. Sud izvještava kako nije bio obaviješten niti o podnošenju tužbe, niti je zaprimio poziv na očitovanje na tužbu niti je primio poziv na ročište. Također, uvidom u sudski spis je  utvrdio da istom ne priliježe niti jedan dokaz da je tuženiku bilo omogućeno sudjelovanje u ovom postupku u kojem je stranka. O postupku nije bi obaviješten niti elektroničkom dostavom na adresu elektroničke pošte prokuriste tuženika, gospodina M. V. a koja glasi: … koja je službena adresa tuženika navedena u sudskom registru. U prilog navodima dostavlja snimke zaslona sandučića elektroničke pošte, mapa Primljeno i Izbrisano. Osporava sve navode tužitelja u tužbi i tijekom postupka, a na odgovarajući način će se očitovati dodatno u odgovoru na tužbu kad mu ista bude dostavljena sukladno zakonu. Slijedom navedenoga, predložio je sudu preotvoriti glavnu raspravu i u daljnjem tijeku omogućiti tuženiku sudjelovanje u postupku sukladno zakonu. 
4.               Uvidom u izvadak iz sudskog registra potvrđeni su navodi tuženika o tome da je službena adresa za tuženika navedena …, a ta je adresa evidentirana i u sustavu eSpis kao adresa za elektroničku komunikaciju tuženika sa sudom. Spisu predmeta prileži izlist iz eSpis aplikacije za otpravak tužbu, priloge tužbi i poziv na davanje odgovora na tužbu te je navedeno da je otpravak otpremljen 19. rujna 2022., a uručen 5. listopada 2022. Također je utvrđeno i kako je spisu priložen i izlist iz eSpis aplikacije za otpravak poziv za pripremno ročište te je navedeno da je otpravak otpremljen 25. studenoga 2022., a uručen 11. prosinca 2022.
5.               Iz snimke zaslona sandučića elektroničke pošte tuženika, mapa Primljeno i Izbrisano, dostavljene u spis, proizlazi kako se radi o sandučiću aplikacije eGrađani, a ne sandučiću elektroničke pošte tuženika, koju je isti povezao sa elektroničkom komunikacijom odnosno putem koje se isti prijavio na taj sustav.
6.               Prema odredbi čl. 3. Pravilnika o elektroničkoj komunikaciji (Narodne novine br. 139/21; u daljnjem tekstu: Pravilnik) pravilnik se primjenjuje na podnošenje podnesaka sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava za elektroničku komunikaciju od strane vanjskih korisnika i dostavu pismena vanjskim korisnicima u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava za elektroničku komunikaciju od strane suda (u daljnjem tekstu: elektronička komunikacija). Člankom 6. Pravilnika je određeno da su vanjski korisnici informacijskog sustava za elektroničku komunikaciju tijela državne uprave i druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koje imaju javne ovlasti, državno odvjetništvo, odvjetnici, javni bilježnici, sudski vještaci, sudski procjenitelji, sudski tumači, stečajni upravitelji, povjerenici i pravne osobe (u daljnjem tekstu: obvezni sudionici elektroničke komunikacije). Nadalje, odredbama čl. 13., 14., 15. i 16. Pravilnika reguliran je postupak kreiranja otpravka, otpreme istoga primatelju, vanjskom korisniku, način postupanja vanjskog korisnika po pitanju preuzimanja otpravka, način i mjesto slanja obavijesti o primitku otpravka, kao i postupak za slučaj ne preuzimanja istoga.
7.               Uzimajući u obzir sve navedene odredbe Pravilnika, kao i stanje u eSpis aplikaciji za tuženika kao vanjskog korisnika, ovaj sud zaključuje kako su imenovanome svi otpravci uredno otpremljeni, smatraju se i uredno dostavljenima i sud nije imao razloga preotvarati raspravljanje u ovoj pravnoj stvari, a kako je to zatražio tuženik.
8.               U dokaznom postupku sud je izvršio uvid te pročitao priloženu dokumentaciju i to: Elaborat postojećeg stanja objekta „L.“ od srpnja 2022. (l.s. 8-13), tekst javnog natječaja iz S. D. (l.s. 14), Ugovore o zakupu poslovnog prostora od 23. kolovoza 2011., 24, kolovoza 2016. i 26. svibnja 2021. (l.s. 16-18, 21-24, 29-32), Odluku o odabiru ponude od 17. kolovoza 2011. (l.s. 15), Ponude za sklapanje novog ugovora, prihvaćanja ponude za sklapanje novog ugovora, zahtjev za sklapanje novog ugovora (l.s. 19-20, 25-28).
9.               Prema odredbi čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 -  u nastavku teksta ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.
10.          Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a je propisano da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
11.          Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.
12.          Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti ugovora o zakupu, za predajom u posjed poslovnog prostora u kojem se nalazi tuženik kao i isplata naknade za korištenje 25 m2 poslovnog prostora za koje korištenje tuženik nema pravnu osnovu.
13.          Uvidom u javni natječaj objavljen u S. D. utvrđeno je kako je isti objavljen 3. kolovoza 2011. i istim se daje u zakup poslovni prostor u Z. (L.) površine 67 m2. Djelatnost koja se može obavljati u poslovnom prostoru pod točkom 1. je ugostiteljsko i kulturno zabavna djelatnost. Poslovni prostor daje se u zakup u viđenom stanju, a preuređenje prostora u cilju poboljšanja funkcionalnosti prostora padaju na teret zakupnika, bez prava na povrat uloženih sredstava. Poslovni prostor daje se u zakup na pet godina i ne može se dati u podzakup bez izričite suglasnosti zakupodavca.
14.          Uvidom u Ugovor o zakupu sklopljen 23. kolovoza 2011. utvrđeno je kako je isti sklopljen između društva N. d.o.o. kao zakupodavca i društva R. L. d.o.o. kao zakupoprimca poslovnog prostora površine 67 m2 na adresi …, tzv. L.. Stranke ugovor zaključuju na određeno vrijeme od pet godina, a počinje teći danom zaključenja ovog ugovora. Zakupnik se obvezuje plaćati zakupninu na ime zakupa poslovnog prostora i opreme u mjesečnom iznosu od 5 eura po m2.
15.          Iz dopisa tužitelja od 30. svibnja 2016. i tuženika od 2. lipnja 2016. proizlazi kako je tužitelj dao ponudu za sklapanje novog ugovora o zakupu za poslovni prostor citiran pod točkom 14. obrazloženja, budući da tuženik kao sadašnji zakupnik u potpunosti ispunjava obveze iz ugovora o zakupu, sve sukladno odredbi čl. 6. st. 3. ZZP2. Također proizlazi kako tuženik prihvaća navedenu ponudu tužitelja za nastavkom zakupa poslovnog prostora.
16.          Uvidom u Ugovor o zakupu sklopljen 24. kolovoza 2016. utvrđeno je kako je isti sklopljen između društva N. d.o.o. kao zakupodavca i društva R. L. d.o.o. kao zakupoprimca poslovnog prostora površine 67 m2 na adresi …, tzv. L.. Stranke ugovor zaključuju na određeno vrijeme od pet godina, a počinje teći danom zaključenja ovog ugovora. Zakupnik se obvezuje plaćati zakupninu na ime zakupa poslovnog prostora i opreme u mjesečnom iznosu od 5 eura po m2.
17.          Iz dopisa tužitelja od 18. veljače 2021. i tuženika od 23. veljače 2021. proizlazi kako je tužitelj dao ponudu za sklapanje novog ugovora o zakupu za poslovni prostor citiran pod točkom 14. obrazloženja, budući da tuženik kao sadašnji zakupnik u potpunosti ispunjava obveze iz ugovora o zakupu, sve sukladno odredbi čl. 6. st. 3. ZZP2. Također proizlazi kako tuženik prihvaća navedenu ponudu tužitelja za nastavkom zakupa poslovnog prostora.
18.          Uvidom u Ugovor o zakupu sklopljen 26. svibnja 2021. utvrđeno je kako je isti sklopljen između društva N. d.o.o. kao zakupodavca i društva R. L. d.o.o. kao zakupoprimca poslovnog prostora površine 67 m2 na adresi …, tzv. L.. Stranke ugovor zaključuju na određeno vrijeme od pet godina, a počinje teći danom zaključenja ovog ugovora. Zakupnik se obvezuje plaćati zakupninu na ime zakupa poslovnog prostora i opreme u mjesečnom iznosu od 5 eura po m2.
19.          Iz odredbe čl. 6. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora (Narodne novine br. 125/2011, 64/2015, 112/2018) proizlazi način na koji je uređeno sklapanje ugovora o zakupu poslovnoga prostora u vlasništvu Republike Hrvatske, jedinice lokalne i područne samouprave odnosno pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske ili jedinice lokalne i područne samouprave. Citiranim člankom zakona određeno je kako se takvi poslovni prostori daju u zakup javnim natječajem, ali je predviđen i postupak kojim se odstupa od obveze sklapanja ugovora o zakupu javnim natječajem, odnosno, ukratko, situacija u kojoj se ugovor  o zakupu već sklopljen javnim natječajem može sklopiti i po isteku razdoblja na koje je sklopljen putem pisane ponude, pod određenim uvjetima, na rok od daljnjih pet godina. U citiranom članku, kao i u preostalom tekstu zakona, nije predviđen krajnji rok na koji se mogu sklopiti ugovori u zakupu poslovnih prostora u vlasništvu jedinica lokalne i područne samouprave javnim natječajem. Stavkom 12. istoga članka je predviđeno da je ugovor o zakupu poslovnog prostora protivno odredbama toga članka ništetan.
20.          Tužitelj zahtijeva od tuženika u ovom postupku, među ostalim, naknadu za korištenje 25 m2 za koliko prostor kojeg tuženik koristi prelazi površinu na koju je tuženik stekao pravo sklapanjem ugovora o zakupu. To bi predstavljalo traženje po osnovi uporabe tuđe stvari za svoju korist, na koju se primjenjuju odredbe čl. 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17 - službeni pročišćeni tekst, 152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: ZV).
21.          Prema odredbi čl. 164. ZV-a pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.
22.          Nadalje, prema odredbi čl. 165. ZV-a nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.
23.          Konačno, odredbom čl. 18. ZV-a definiran je pojam poštenog posjeda pa tako je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Sukladno odredbi čl. 18. st. 5. ZV-a posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.
24.          Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka utvrđeno je kako je tužbeni zahtjev neosnovan slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci presude.
25.          Naime, nesporno je u ovom postupku kako je tužitelj, kao osoba u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, oglasila javnim natječajem poslovni prostor, detaljno opisan već ranije u ovom postupku i to u površini od 67 m2. Nesporno je također kako je najpovoljnija ponuda koja je pristigla u odnosu na taj natječaj bila upravo ponuda tuženika, te je sklopljen Ugovor o zakupu 2011. i to na pet godina. Nadalje, nesporno je kako je po isteku razdoblja na koje je Ugovor o zakupu bio sklopljen, sukladno odredbi čl. 6. ZZP2 tužitelj poslao tuženiku, kao zakupniku koji se u ugovorenom razdoblju pridržavao obveza iz ugovora, ponudu za sklapanje ugovora na daljnjih pet godina i tako u dva navrata.
26.          Tužitelj je u ovom postupku inzistirao na utvrđenju ništetnosti citirana tri ugovora o zakupu, budući da je tek u srpnju 2022. uz pomoć vještaka mjernika utvrdio kako poslovni prostor kojeg koristi tuženik zapravo ima 92 m2 pa tako površina iz objavljenog javnog natječaja ne odgovara stvarnom stanju, javni natječaj nije valjan pa tako onda posljedično, ni predmetni ugovori o zakupu nisu sklopljeni sukladno odredbama čl. 6. ZZP2 i ex lege su ništetni.
27.          Međutim, sud smatra kako su navodi tužitelja neosnovani, prvo iz razloga što javni natječaj nevaljanim proglašava upravo pravna osoba koja je taj natječaj sačinila i objavila. Nadalje, neosnovani su i navodi tužitelja u kojima tvrdi da bi ovakva situacija predstavljala postupanje protivno odredbi čl. 6. ZZP-a zato što je tim člankom propisana obveza sklapanja ugovora o zakupu temeljem javnog natječaja, ako bi poslovni prostor koji se daje u zakup bio u vlasništvu, među ostalim, jedinice lokalne samouprave kao nastavak zakupnog odnosa temeljem ponude zakupodavca za daljnje razdoblje ako je zakupnik udovoljavao obvezama iz ugovora. U tom članku nigdje nije navedeno što bi predstavljalo eventualnu nevaljanost javnog natječaja i ovaj sud smatra kako je procedura iz čl. 6. ZZP-a u potpunosti ispoštovana u ovoj pravnoj situaciji.
28.          Nadalje, nije jasno zašto tužitelj tek sada, 11 godina nakon objave javnog natječaja odnosno nakon sklapanja prvog ugovora o zakupu sa tuženikom izlazi na teren i utvrđuje površinu poslovnog prostora, a ne ranije i nije jasno zašto bi tuženik odgovarao za situaciju u kojoj vlasnik prostora nema saznanja o površini poslovnog prostora u njegovom vlasništvu.
29.          Zaključno, nisu osnovani navodi tužitelja da stanje iz javnog natječaja ne odgovara stvarnom stanju, jer je nesporno tuženik u zakupu, među ostalim, upravo tih 67 m2 koji su predmet ugovora o zakupu.
30.          Budući da sud ne smatra da je tužitelj dokazao ništetnost ugovora o zakupu, nije ni provodio dokaz očevidom na licu mjesta uz vještaka mjernika kako bi se točno identificirao predmetni poslovni prostor i predao tužitelju. Naime, za osnovanost zahtjeva za predaju u posjed potrebno je dokazati vlasništvo tužitelja (koje ovdje nije upitno) kao i posjed tuženika (također nije upitno), ali vlasnik stvari ne može tražiti predaju stvari u posjed ako imatelj stvari, odnosno tuženik, ima pravo na taj posjed. Budući da je sud odbio utvrditi ništetnost ugovora o zakupu, isti ugovor i dalje vrijedi pa tako tuženik i dalje, po stavu ovoga suda ima pravo na posjed predmetnog poslovnog prostora.
31.          U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatom naknade za uporabu tuđe stvari u svoju korist, ovaj sud je zaključio kako je i taj zahtjev neosnovan budući da bi za obvezu isplate te naknade, sukladno naprijed citiranim odredbama ZV-a posjednik stvari, u ovom slučaju 25 m2 poslovnog prostora, morao biti nepošten. Međutim, budući da se prema odredbi čl. 18. st. 5. poštenje posjednika predmnijeva, a tužitelj ničim nije dokazao da je tuženik zaista nepošten posjednik, niti je predlagao dokaze za potvrdu činjenice nepoštenja tuženika, valjalo je i taj dio tužbenog zahtjeva odbiti. Naime, upravo da smatramo nespornom činjenicu da tuženik koristi i tih dodatnih 25 m2, ne možemo smatrati utvrđenom činjenicu da je tuženik nepošteni posjednik istih.
32.          Slijedom svega naprijed iznesenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci presude i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

 

U Zadru 30. prosinca 2022.

                                                                                                                                   Sutkinja

Katarina Zdunić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, pismeno, u 3 istovjetna  primjerka.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

 

DNA:

- Tužitelju po pun. uz poziv na plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 1.850,00 kuna/245.54 eura

- Tuženiku po pun.