REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička 2, Poreč

Posl.br. 31 P-224/2022-

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda
mr. sc. Marčeli Štefanuti, u pravnoj stvari tužitelja Z. P., iz P.,
R. 45, OIB:, zastupanog po punomoćniku D. Č.,
odvjetniku iz P., protiv tuženika Z. T. OIB: zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog
društva P. & P., odvjetnicima iz Z., radi isplate, nakon
zaključene glavne rasprave 28. studenog 2022. godine, u prisutnosti
punomoćnika stranaka, izvan ročišta, dana 29. prosinca 2022. godine

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 101.526,66 kn uvećan
za zakonske zatezne kamate tekuće za razdoblje od 31. studenog 2016.
godine pa do isplate, od pri čemu se zakonske zatezne kamate obračunavaju
po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena (čl. 29. st. 2. ZOO).
II Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak, sve u roku od 15
dana."

II Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od

75.000,00 kn/9.954,21 eur1 uvećano za zateznu kamatu od dana donošenja
Presude 29. prosinca 2022. godine do isplate, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 22. svibnja 2019. godine podnio tužbu protiv tuženika
radi isplate iznosa od 419.499,07 kn. U tužbi navodi da je između tužitelja kao
korisnika kredita, s jedne strane i tuženika kao banke s druge strane dana 16.
srpnja 2007. godine sklopljen Ugovor o namjenskom kreditu broj 3210251023,
solemniziran dana 18. srpnja 2007. godine kod javnog bilježnika u Poreču pod
posl.br. OV-9593/07-1. Predmetnim Ugovorom da je tuženik odobrio i isplatio 31.
srpnja 2007. godine tužitelju namjenski kredit za kupnju kuće u iznosu od

1 fiksni tečaj konverzije 7,53450

- 2 -

Posl.br. 31 P-224/2022-

2.283.361,00 kn (protuvrijednost iznosa od 493.500,00 CHF) uz kamatu od 4,4%
godišnje na rok otplate 228 mjeseci. Dana 02. kolovoza 2010. godine stranke da
su sklopile Dodatak predmetnom Ugovoru broj 3220370551, solemniziran 17.
rujna 2010. godine kod javnog bilježnika u Poreču broj OV-9593/07-2 kojim su
izmijenile valutu kredita, te se je tužitelj obvezao iznos kredita platiti u anuitetima
u kunskoj protuvrijednosti izraženoj u eur i obračunato po srednjem tečaju HNB na
dan plaćanja. Tim Dodatkom Ugovora da nisu sasvim uklonjene posljedice
nepoštenih ugovornih odredbi iz osnovnog Ugovora o namjenskom kreditu. Dalje
tvrdi da je tražbinu prema odredbama Dodatka Ugovoru o kreditu u cijelosti
podmirio 2016. godine. Tužitelj se u ovoj pravnoj stvari poziva, u skladu sa čl.

502.c Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980,
6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990,
35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001,
117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013,
89/2014, 70/2019, dalje: ZPP), na pravna utvrđenja iz pravomoćnih presuda
Visokog trgovačkog suda RH donijetih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i
prava potrošača (posl.br. Pž-7129/13-4 od 04. srpnja 2013. i Pž-6632/17-10 od

14. lipnja 2018.). Tužitelj traži restituciju svih iznosa koje je tuženik od njega
neosnovano stekao prema ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli i promjenjivoj
kamati, te se poziva na Presudu suda EU u primjeni odredbe toč. 6. toč. 1.
Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. godine i dr., kao i odluku
Vrhovnog suda RH broj Rev x-474/10-2 od 21. svibnja 2013. godine. Dalje navodi
da je povodom predmetnog kreditnog odnosa u lipnju 2017. godine podnio
tužbu protiv tuženika u kojoj zahtijeva isplatu iznosa 70.324,17 eura u
protuvrijednosti u kunama, uvećano za zakonske zatezne kamate od dana
konačne otplate kredita 30. studenog 2016. godine do isplate, a koji postupak da
se vodi pod posl.br. P-219/2019.

Dakle, tužitelj tužbom od 22. svibnja 2019. godine potražuje isplatu
iznosa od 419.499,07 kn, a u navodima tužbe u točki II se poziva na utvrđenja iz
pravomoćnih presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Pž-7129/13-4
od 04. srpnja 2013. godine i Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. godine (a koja
utvrđenja se odnose na ništetne ugovorne odredbe kojima je ugovorena redovna
kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s
jednostranom odlukom banke, te kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana
glavnica švicarski franak, a da se prije i u vrijeme zaključenja ugovora o tim
odredbama nije pojedinačno pregovaralo), te se podrazumijeva (a u navodima
tužbe to izričito i iznosi "Tužitelj traži restituciju svih iznosa koja je tuženik od
njega neosnovano stekao prema ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli i
promjenjivoj kamati…") da tužitelj tužbom potražuje isplatu i s osnove ništetnosti
odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i s osnove ništetnosti odredbe o valutnoj
klauzuli.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da osporava tužbu i tužbeni
zahtjev po osnovi i visini, istakao je prigovor zastare. Zatim istakao je i prigovor
dvostruke litispendencije. Dalje navodi da je tužba u cijelosti nerazumljiva i
neodređena, te da nije pogodna za raspravljanje. Nejasno je da li se tužitelj
poziva na isplatu po osnovi ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli ili promjenjivoj

- 3 -

Posl.br. 31 P-224/2022-

kamatnoj stopi, budući da se tužitelj poziva na ništetne odredbe i o valutnoj
klauzuli (CHF) i promjenjivoj kamatnoj stopi ili pak na eur valutu i kamatu iz
Dodatka ugovoru. Između stranaka da je 02. kolovoza 2010. godine sklopljen
Dodatak ugovoru o namjenskom kreditu kojim je sporazumno promijenjena valuta
kredita u kojem je izražen iznos kredita, te da su se tužitelj i tuženik sklapanjem
Dodatka suglasili da će tuženik odobriti tužitelju eur kredit, a tužitelj se obvezao
iznos kredita platiti u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti za valutu eur. Tužitelj
da je otplaćivao kredit u kunskoj protuvrijednosti za valutu eur i zato da je
neosnovano pozivanje tužitelja na sudsku praksu vezanu za navodno ništetne
ugovorne odredbe u vezi s CHF valutnom klauzulom i promjenjivom kamatom.
A to sve jer su stranke sporazumno Dodatkom ugovora o namjenskom kreditu
izmijenile valutu otplate kredita u anuitetima iz CHF u eur, a i kamatna stopa da
je na dan sklapanja Dodatka iznosila 7,05%, a promjenjiva je u skladu sa tržišnim
uvjetima (čl. 5 Dodatka). Između prvotnog Ugovora i Dodatka da nema nikakvog
identiteta između odredaba sadržanih u pogledu ugovorene valute anuitetne
otplate kredita. Dalje ističe da od 01. siječnja 2013. godine kamata se sastoji od
fiksnog dijela i objektivnog parametra, sukladno čl. 5. i 14. Zakona o izmjenama
i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju/2012.Tuženik predlaže odbaciti
tužbu zbog litispendencije (jer da je u tijeku postupak pod posl.br. P-219/2019.

3. Tužitelj je podneskom od 13. studenog 2020. godine preinačio tužbeni
zahtjev na način da je osim isplate i troškova postupka tražio i utvrđenje da je u
cijelosti ništetan Ugovor o namjenskom kreditu broj 312025103, sklopljen
između tužitelja i tuženika 16. srpnja 2007. godine, a solemniziran 18. srpnja

2007. godine kod javnog bilježnika u Poreču posl.br. OV-9593/07-1 u cijelosti.

4. Tuženik se protivio preinaci tužbe i tužbenog zahtjeva, te je ustrajao kod prigovora litispendencije.

5. Tužitelj je podneskom od 15. studenog 2021. godine ponovno preinačio tužbeni zahtjev na način da isti u cijelosti glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 101.526,66 kn uvećan za
zakonske zatezne kamate tekuće za razdoblje od 31. studenog 2016. godine
pa do isplate, od pri čemu se zakonske zatezne kamate obračunavaju po stopi
koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu, za tri postotna poena (čl. 29. st. 2. ZOO).

II Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak, sve u roku od 15 dana."

6. Tuženik se podneskom od 26. studenog 2021. godine očitovao na
podnesak tužitelja od 15. studenog 2021. godine navodeći da je tužitelj povukao
tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu, te da je tužitelj
smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 317.972,41 kn (jer je u tužbi zatražio isplatu
iznosa od 419.499,07 kn) budući da podneskom od 15. studenog 2021. godine
traži isplatu iznosa od 101.526,66 kn. Tuženik je ustrajao na prigovoru dvostruke

- 4 -

Posl.br. 31 P-224/2022-

litispendencije, jer da se između stranaka vode dvije parnice iz iste osnove (P- 70/2021-ranije oznake P-219/2019 i ova parnica).

7. Rješenjem ovog suda posl.br. 31 P-1448/2019-21 od 03. prosinca

2021. godine tužba tužitelja je odbačena, zbog litispendencije, te je riješeno da je
tužitelj dužan naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 34.375,00 kn.

8. Povodom žalbe tužitelja, Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici
prihvaćena je žalba tužitelja, te je ukinuto Rješenje ovog suda posl.br. P-
1448/2019-21 od 03. prosinca 2021. godine i predmet je vraćen na ponovni
postupak. U obrazloženju Rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici posl.br. 6
Gž-61/2022-2 od 04. ožujka 2022. godine ukazano je da je u ponovnom
postupku potrebno raspraviti koji dio tužbenog zahtjeva tužitelja se odnosi na
ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koji na ništetnost odredbe o
valutnoj klauzuli, a potom da će se donijeti odluka o prigovoru litispendencije. U
obrazloženju se dalje navodi da se zahtjevi tužitelja u obje parnice temelje većim
dijelom na istoj činjeničnoj osnovi, da su zahtjevi u obje parnice dijelom identični,
da u ovoj parnici tužitelj zahtjeva isplatu i s osnove nepoštene ugovorne odredbe
o valutnoj klauzuli, a koji zahtjev u predmetu posl.br. P-70/2021 tužitelj nije
postavio. Dakle, da ne postoji u svemu i objektivni identitet spora. Glede isplate s
osnove ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi da već teče parnica u
predmetu posl.br. P-70/2021 te da po toj osnovi ima uvjeta za odbacivanje tužbe.

9. U nastavku postupka sud je pozvao tužitelja da pisanim podneskom
dostavi prijedlog zadatka za vještaka financijske struke s napomenom da uzme u
obzir navode iznijete u Rješenju Županijskog suda u Velikoj Gorici posl.br. 6 Gž-
61/2022-2 od 04. ožujka 2022. godine iznijete u točkama 9, 10 i 12 Obrazloženja
(dakle da se razgraniči iznos potraživanja tužitelja po osnovi ništetnih odredbi
o promjenjivoj kamatnoj stopi od odredbi o valutnoj klauzuli).

10. Tužitelj je na ročištu 01. lipnja 2022. godine ustrajao kod tužbe i
tužbenog zahtjeva iz podneska od 15. studenog 2021. godine ističući da je
tužbeni zahtjev utemeljen na izračunu preplata koje su po tužitelju izvršene u
razdoblju otplate kredita, a koje su veće od obveza koje bi postojale kod kredita
bez ništetnih odredaba o CHF valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamati, gdje bi svi
anuiteti bili jednaki za razliku od tog jednostavnog izračuna razlučiti koji je dio tih
preplata izvršen s osnova valutne klauzule, a koji s osnove promjenjive kamate, a
koji podatak da se može ustanoviti tek vještačenjem.

I iz navedenog proizlazi da tužitelj tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari temelji i po osnovi ništetne kamatne stope i po osnovi ništetne valutne klauzule.

11. Rješenjem posl.br. 31 P-224/2022-32 od 01. lipnja 2022. godine
utvrđeno je da je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim u cijelosti Ugovora o
namjenskom kreditu broj 312025103 sklopljen između stranaka 16. srpnja

2007. godine i solemniziran 18. srpnja 2007. godine, povučen, kao i da je
povučen tužbeni zahtjev tužitelja iz tužbe od 22. svibnja 2019. godine. A
odluka o trošku postupka povodom zahtjeva tuženika u odnosu na povlačenje

- 5 -

Posl.br. 31 P-224/2022-

tužbenog zahtjeva da će se donijeti u konačnoj odluci. Rješenje je postalo pravomoćno.

12. Nakon donošenja pravomoćnog Rješenja posl.br. 31 P-224/2022-32 od

01. lipnja 2022. godine, predmet raspravljanja odnosno tužbeni zahtjev
tužitelja glasi:

"I Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 101.526,66 kn uvećan
za zakonske zatezne kamate tekuće za razdoblje od 31. studenog 2016.
godine pa do isplate, od pri čemu se zakonske zatezne kamate obračunavaju
po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena (čl. 29. st. 2. ZOO).
II Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak, sve u roku od 15
dana.".

13. Nakon provođenja financijskog vještačenja u ovom postupku tužitelj je
podneskom od 28. listopada 2022. godine, uz obrazloženje "Imajući u vidu da
je u ovosudnoj parnici posl.br. P-70/2021 zatražio tužitelj slijedom preplata iz
istog Ugovora o kreditu s CHF valutnom klauzulom (a pozivom na odredbe ZID
ZPK/15 o konverziji kredita) isplatu u iznosu protuvrijednosti 70.324,17 eur-
iskazno prema službenom tečaju konverzije 7.53450 kn/1 eur, 529.857,46 kn -
sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 1. prosinca 2016. god., te imajući
u vidu uvođenje eura kao službenog sredstva plaćanja u RH 1. siječnja 2023.
god., usklađuje (smanjuje) tužitelj tužbeni zahtjev, uz uvažavanje podatka o saldu
dugovanja tuženika na dan 30. studenog 2016. god.,…", uskladio točku I
tužbenog zahtjeva na način da tim podneskom predlaže donošenje presude u
toč. I. tužbenog zahtjeva kako glasi:

„Nalaže se tuženiku Z. B. d.d., Z., T. bana J.
J. 10, da tužitelju Z. P. iz P.,
R. 45, OIB plati iznos od 464.415,01 kn sa zateznim
kamatama tekućima od 1. prosinca 2016. god. pa do isplate, i to za razdoblje do
od 01. studenog 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi propisanoj
Uredbom o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine
do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se obračunava za svako polugodište,
uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je
prethodilo tekućem polugodištu za 8 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.
godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, sukladno čl. 29. st. 2.
Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.“

14. Tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva tužitelja od 28.
listopada 2022. godine. I nadalje ustraje kod svih navoda danih tijekom postupka
i prigovora. S obzirom na već donijeto pravomoćno Rješenje od 01. lipnja 2022.
godine tuženik ističe da je predmet tužbenog zahtjeva isplata iznosa od

- 6 -

Posl.br. 31 P-224/2022-

101.526,66 kn i parnični trošak. Iz podneska tužitelja od 28. listopada 2022.
godine da je vidljivo da je činjenična osnova u ovom predmetu ista kao i u
predmetu posl.br. P-70/2021. Tužitelj da potražuje razliku između iznosa od

83.849,52 eura koliko je izvještačeno u predmetu P-70/2021 i iznosa od

70.324,17 eur koliki je tužbeni zahtjev u predmetu P-70/2021. Zato da tužitelj od
tuženika potražuje isplatu te razlike u iznosu od 101.526,66 kn koji iznos prema
tužitelju predstavlja kunsku protuvrijednost iznosa 13.525,35 eura odnosno
tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 101.526,66 kn. A podneskom od 28.
listopada 2022. godine tužitelj da potražuje 464.415,01 kn, a to da je iznos
kojeg je tužitelj od iznosa 572.703,63 kn koji je vještak izračunao u ovom
postupku oduzeo iznos od 529.857,46 kn koliko je tužitelj tužio u postupku posl.br.
P-70/2021 i dobio iznos od 42.846,17 kn, kojem iznosu je pribrojio zakonske
zatezne kamate od 421.568,84 kn, te je na kraju dobio ukupno 464.415,01 kn
koliko tužitelj podneskom od 28. listopada 2022. godine potražuje u ovom
postupku. Tuženik dalje navodi da iznos od 529.857,46 kn koji je tužitelj utužio u
predmetu P-70/2021 predstavlja razliku kada se na izvršenu konverziju glavnice
kredita primjeni obračun obveza korisnika kredita primjenom kamate koju je
tuženik na dan sklapanja Ugovora o namjenskom kreditu od 16. srpnja 2007.
primjenjivao na standardne stambene kredite s valutnom EUR, uvažavajući
smanjenje kamatne stope (ne i povećanje) u razdoblju do potpune otplate kredita.
Iznos od 572.703,63 kn koji je vještak izračunao u ovom postupku predstavlja
razliku pod pretpostavkom da je tijekom utuženog razdoblja otplata kredita bila
primjenjiva kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan
sklapanja ugovora o kreditu te primjenom tečaja CHF jedna tečaju na dan isplate
kredita (dakle jedinstveni efekt promjene anuiteta temeljem oba parametra). Zato
ta dva iznosa se uopće ne mogu prebijati niti oduzimati jer se temelje na drugačijoj
činjeničnoj osnovi i izračuni su rađeni prema drugačijim parametrima. Također
iznos od 572.703,63 kn je izračunat primjenom parametara koji su irelevantni za
odluku u ovoj pravnoj stvari. Naime, osnova tužbe u ovom postupku je navodni
propust tuženika da tužiteljev kredit konvertira u EUR kredit i da tužitelju naplaćuje
EUR kamate (6,30%) od trenutka sklapanja ugovora. Tuženik tvrdi da se ne radi o
(tipičnoj) parnici, gdje tužitelj potražuje razliku između početno ugovorene kamatne
stope i početnog tečaja te stvarno primijenjene kamatne stope i tečaja. Imajući u
vidu da je tužitelj u parnici posl. broj: P-70/2021 zatražio slijedom preplata iz istog
ugovora o kreditu s CHF valutnom klauzulom (a pozivom na odredbe ZID ZPK/15
o konverziji kredita) isplatu u iznosu protuvrijednosti 70.324,17 EUR – iskazano
prema službenom tečaju konverzije 7.53450 kn/1EUR, 529.857,46 kn, stoga
izračun od 572.703,63 kn nema veze s predmetom kako je pravomoćno utvrđen
rješenjem suda od 1. lipnja 2022. godine (tužbenim zahtjevom za isplatu

101.526,66 kn). Također tužitelj je „osamostalio kamate“ kao tužbeni zahtjev što je
nedopušteno. Naime, tužitelj traži od suda da naloži banci platiti iznos zakonskih
zateznih kamata, dospjelih i obračunatih u razdoblju do 2016. godine. Međutim,
tuženik ističe da se kamate mogu osamostaliti i obračunati kao glavna tražbina tek
po prestanku glavne tražbine (VSRH Rev 1032/2003-2;VSRH Gzz 9/2004-2 od 28.
siječnja 2004. godine). Tužba tužitelja da ukazuje (prema mišljenju tužitelja) da
glavna tražbina tužitelja nije prestala. Zato da je tužbeni zahtjev radi isplate
zakonskih zateznih kamata u okolnostima postojanja glavne tražbine, očigledno

- 7 -

Posl.br. 31 P-224/2022-

neosnovan. Međutim, tužitelj u podnesku od 28. listopada 2022. godine potražuje
isplatu iznosa od 464.415,01 čime vrši preinaku tužbe povećanjem zahtjeva i
dodavanjem novog zahtjeva za isplatu zateznih kamata na cjelokupni iznos od

572.703,63 kn. Tuženik je istakao prigovor zastare ukoliko bi sud dopustio
preinaku tužbe iz podneska od 28. listopada 2022. godine.

15. Sud nije dopustio preinaku tužbe kako je to tužitelj preinačio
podneskom od 28. listopada 2022. godine iz razloga jer preinačenim tužbenim
zahtjevom tužitelj nije postavio tužbeni zahtjev iz kojeg bi bilo moguće utvrditi
koji dio tužbenog zahtjeva bi se odnosio na isplatu s osnove ništetnosti odredbe o
promjenjivoj kamatnoj stopi, a koji dio na isplatu s osnove ništetnosti odredbe o
valutnoj klauzuli, na što je ukazao Županijski sud u Velikoj Gorici u točki 12.
obrazloženja Rješenje posl.br. 6 Gž-61/2022-2 od 04. ožujka 2022. godine, ali i
iz razloga jer iz očitovanja tužitelja što je zapravo tužbeni zahtjev iz podneska
od 28. listopada 2022. godine nesporno proizlazi da tužitelj traži isplatu razlike
koju nije tražio u postupku u predmetu posl.br. P-70/2021, a nije razgraničio
što traži po kojoj osnovi. Tužitelj tvrdi da je podneskom od 28. listopada 2022.
godine smanjio tužbeni zahtjev kada potražuje isplatu iznosa od 464.415,01 kn
sa zateznim kamatama tekućim od 01. prosinca 2016. godine pa do isplate, što
je nelogično uzimajući u obzir da prije tog podneska od 28. listopada 2022.
godine tužbeni zahtjev tužitelja glasi za isplatu iznosa od 101.526,66 kn sa
zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. studenog 2016. godine pa do
isplate.

Sud nije prihvatio preinaku tužbenog zahtjeva od 28. listopada 2022.
godine, jer se ne radi o takvoj preinaci i postojanju takvih okolnosti da tužitelj
bez vlastite krivnje nije bio u mogućnosti preinačiti tužbu do zaključenja
prethodnog postupka.

16. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: Ugovor o namjenskom kreditu
(6-9), Dodatak ugovoru o namjenskom kreditu (10-12), promet po
kreditu/specifikacija uplate (24-29), obavijest o novostima u utvrđivanju visine
kamatne stope (30), zapisnik (75-76), Presudu (90-93), provedeno je financijsko
vještačenje, te je pročitan nalaz i mišljenje vještaka (118-174), te je izvršen uvid u
preslik spisa P-70/2021.

17. Uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu (6-9) utvrđeno je da je
između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita (te G. N.-
P. kao sudužnika i tužitelja i G. N.-P. i L. A.-L.
kao založnih dužnika dana 16. srpnja 2007. godine sklopljen Ugovor o
namjenskom kreditu kojim je tužitelju odobren i stavljen na raspolaganje
iznos kunske protuvrijednosti 493.500,00 CHF obračunato prema srednjem
tečaju HNB na dan isplate kredita. Tužitelj se obvezao iznos kredita vratiti uz
valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen
Ugovorom, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (promjenjiva
kamatna stopa), a redovna kamatna stopa na dan sklapanja Ugovora iznosila je
4,44% godišnje na rok otplate 19 godina, u svrhu kupnje kuće. Ugovorom je

- 8 -

Posl.br. 31 P-224/2022-

ugovoren način otplate kredita, instrumenti osiguranja povrata kredita i ostale odredbe. Ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika 18. srpnja 2007. godine.

18. Uvidom u Dodatak ugovoru o namjenskom kreditu (10-12) utvrđeno je
da je između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita te (G.
N.-P. kao sudužnika i tužitelja i G. N.-P. kao založnih
dužnika) dana 02. kolovoza 2010. godine sklopljen Dodatak ugovoru o
namjenskom kreditu kojim su ugovorne strane potvrdile da su dana 16. srpnja

2007. godine sklopile Ugovor o namjenskom kreditu broj 3210251023, te da
mijenjaju i dopunjavaju pojedine njegove odredbe. Čl. 2. ugovorne strane
sporazumno mijenjaju valutu u kojoj je izražen iznos kredita tako da se korisnik
kredita obvezuje iznos kredita platiti u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti
izraženoj u eur obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Tako su čl.

3. ugovorne strane izmijenile odredbu čl. 2. osnovnog ugovora tako da prema
Dodatku ugovora je korisnik kredita (tužitelj) dužan kreditoru (tuženiku) platiti u
anuitetima iznos kredita od 316.500,00 eur i redovnu kamatu koja je tijekom
postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih
uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, koja na dan sklapanja
Ugovora iznosi 7,05% godišnje, sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po
srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Rok otplate kredita je izmijenjen čl. 4. i to
na 180 mjeseci.

19. Iz specifikacije uplata (prometa po kreditu broj 7104885792) utvrđeno je da je tužitelj otplaćivao kredit u kunskoj protuvrijednosti za valutu eur.

20. Prema čl. 6. Dodatka ugovoru o namjenskom kreditu proizlazi da je
sklapanjem Dodatka između stranaka postignut sporazum o kreditnim uvjetima.

21. Prema obavijesti o novostima u utvrđivanju visine kamatne stope (30)
utvrđeno je da je od 01. siječnja 2013. godine redovna kamatna stopa, pa tako i
u ugovornom odnosu između stranaka, definirana uz primjenu objektivnih
parametara sukladno čl. 5. i 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o
potrošačkom kreditiranju/2012, odnosno kamatna stopa je vezana uz definirani
fiksni i varijabilni element 6M NRS1 ZA EUR i fiksnog dijela u konkretnom
ugovornom odnosu 3,78%.

22. Uvidom u ovosudni spis P-70/2021 (ranije oznake P-219/19 i P-
1015/17) utvrđeno je da je tužitelj dana 26. srpnja 2017. godine podnio tužbu
protiv tuženika radi isplate iznosa od protuvrijednosti 70.324,17 eura prema
srednjem tečaju HNB na dan isplate uvećan za zakonske zatezne kamate (čl. 29.
st. 2. ZOO) tekuće od 31. studenog 2016. godine pa do isplate. U tužbi se poziva
na Ugovor o namjenskom kreditu broj 3210251023 solemniziran 18. srpnja

2007. godine kod javnog bilježnika u Poreču pod brojem ovjere OV-9593/07-1. U
tužbi nadalje navodi da je tuženik predmetnim Ugovorom odobrio i isplatio
tužitelju namjenski kredit za kupnju kuće u iznosu protuvrijednosti 493.500,00
CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita. Dana 02.
kolovoza 2010. godine stranke da su sklopile Dodatak predmetnom Ugovoru broj

- 9 -

Posl.br. 31 P-224/2022-

3220370551, solemniziran 17. rujna 2010. godine kod javnog bilježnika u Poreču
broj OV-9593/07-2 kojim su izmijenile valutu kredita, te se tužitelj obvezao iznos
kredita platiti u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti izraženoj u eur i obračunato
po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Prilikom konverzije kredita (iz 2007.
godine) u eur izvršene Dodatkom Ugovoru od 02. listopada 2010. godine tuženik
da je obračunao, nakon plaćenih 46 anuiteta u protuvrijednosti od po 3.174,99
CHF, da tužiteljev preostali dug je iznos protuvrijednosti 316.500,00 eur. Tužitelj
da je kredit otplaćivao kako je to zahtijevao tuženik, a sa studenim 2016. godine
da je u cijelosti prijevremeno otplatio kredit tako što je tuženiku uplatio traženi
iznos. U toj tužbi dalje tvrdi da je tuženik, nakon stupanja na snagu Zakona o
izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015)
propustio postupiti sukladno čl. 19.e u svezi čl. 19a do 19.d ZIDZPK, makar
obveza iz kredita u času stupanja na snagu ZID ZPK od 30. rujna 2015. godine
još uvijek nije bila podmirena. Tako da je u roku od 9 godina (od 16. srpnja

2007. do 01. studenog 2016.) slijedom kredita, kojega je isplatio u iznosu od

297.725,00 eura, tuženik od tužitelja da je naplatio ukupno protuvrijednost

510.094,99 eura.

U tom predmetu je dana 08. studenog 2019. godine bila donijeta
Presuda pod posl.br. 29 P-219/2019-36 kojom je naloženo tuženiku da tužitelju
isplati iznos od protuvrijednosti 70.324,17 eura prema srednjem tečaju HNB na
dan isplate uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće za razdoblje od 01.
prosinca 2016. pa do isplate (čl. 29. st. 2. ZOO), te da tužitelju naknadi parnični
trošak u iznosu od 47.112,50 kn. Povodom žalbe tuženika Rješenjem
Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl.br. 6 Gž-990/2019-4 od 21. siječnja

2021. godine ukinuta je Presuda posl.br. 29 P-219/2019-36 od 08. studenog

2019. godine, u cijelosti, te je predmet vraćen na ponovno suđenje. Predmetni spis
dobio je novu oznaku posl.br. 29 P-70/2021. U postupku je dana 21. siječnja

2022. godine pod posl.br. 29 P-70/2021-56 odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u
cijelosti (kojim je tražio isplatu iznosa od protuvrijednosti 70.324,17 eura prema
srednjem tečaju HNB na dan isplate uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće
za razdoblje od 01. prosinca 2016. pa do isplate – po čl. 29. st. 2. ZOO-a).
Tužitelj je podnio žalbu protiv te Presude, te se spis nalazi na odlučivanju kod
nadležnog županijskog suda.

23. Dakle, uvidom u spis P-70/2021 (ranije oznake P-219/2019) utvrđeno je
kako je osnova tužbe u tom predmetu, kako tvrdi tužitelj, navodni propust tuženika
da tužiteljev kredit konvertira u eur kredit i da tužitelju naplaćuje eur kamate
6,30% od trenutka sklapanja Ugovora. U tom predmetu tužitelj je predložio
financijsko vještačenje radi izračuna konverzije predmetnog kredita uz primjenu
Zakona o potrošačkom kreditiranju. Vještaku je dan zadatak da izvrši konverziju
kredita sklopljenog između parničnih stranaka 17. srpnja 2007. godine sukladno
ZID ZPK (102/2015), te usporediti tu konverziju s iznosom koji je tužitelj na ime
predmetnog kredita platio tuženiku. Rješenjem Županijskog suda u Slavonskom
Brodu posl.br. Gž-990/2019 kojim je dana uputa prvostupanjskom sudu, da prije
svega razjasni sadržaj tužbenog zahtjeva, zatim da treba imati u vidu da tužitelj
kod istog suda pod posl.br. P-1448/2019 potražuje restituciju svih iznosa koje je
tuženik stekao temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati

- 10 -

Posl.br. 31 P-224/2022-

u razdoblju od podizanja kredita (od studenog 2007. do svibnja 2015.) da nije
jasno kakav zahtjev, vezano uz kamate, potražuje tužitelj. Konačno, tužitelj je u
podnesku od 05. veljače 2021. godine naveo: "Tužitelj je kod naslovnog suda
izjavio 22. svibnja 2019. godine tužbu u kojoj slijedom istog Ugovora i istih
uplata zahtijeva dodatni iznos, pozivom na prava koja za njega proizlaze slijedom
pravomoćnih presuda Visokog trgovačkog suda posl. broj: Pž-7129/13-4 od 04.
srpnja 2013. god., te iz presude Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. god., koja je
donijeta nakon što je tužitelj u naslovnoj parnici bio 2017. godine podnio tužbu.".

24. U ovoj pravnoj stvari posl.br. P-224/2022 (ranije oznake P-1448/2019),
povodom tužbe tužitelja od 22. svibnja 2019. godine, te konačno tužbenog
zahtjeva od 15. studenog 2021. godine tužitelj traži isplatu iznosa od

101.526,66 kn, ali nije precizirano koji iznos bi se odnosio na isplatu po osnovi
promjenjive kamatne stope, a koji po osnovi valutne klauzule (tj. kako bi se moglo
utvrditi u kojem dijelu se radi o litispendenciji).

25. Tužitelj je isticao da u predmetu P-70/2021 nakon zaključenog
prethodnog postupka ne može preinačiti tužbu odnosno tužbeni zahtjev jer da to
zabranjuju odredbe ZPP-a i zato da je nužno podnijeti novu tužbu ukoliko se
vještačenjem utvrdi obveza tuženika u iznosu višem od utuženoga, kako je bio
slučaj i u ovosudnoj parnici P-219/2019 i zato da smatra ekonomičnim spojiti ove
dvije parnice, ali je tijekom ovog postupka (P-224/2022) odustao od prijedloga za
spajanje oba postupka.

26. Sud je utvrdio (a i tužitelj u svojim podnescima navodi kako je u
parnici posl. br. P-70/2021 zatražio isplatu u iznosu protuvrijednosti 70.324,17
eura, da nakon provedenog financijskog vještačenja potražuje razliku do iznosa
kako je vještak iznio u pisanom nalazu i mišljenju) da tužitelj i nadalje miješa
tužbene zahtjeve iz predmeta P-70/2021 i P-224/2022. Naime, vještak je u nalazu
i mišljenju izričito naveo da pod pretpostavkom da je tijekom utuženog razdoblja
otplate kredita bila primijenjena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila
poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu (4,40 %), te primijenjen tečaj CHF
jednak tečaju na dan isplate kredita (dakle jedinstveni efekt promjene anuiteta
temeljem oba parametra), da je tužitelj više platio iznos od 572.703,63 HRK
(76.010,83 €). Dakle, vještak je navedeni iznos naznačio govoreći o kamatnoj
stopi (što je tužitelj trebao uzeti u obzir kod usklađenja tužbenog zahtjeva
nakon provođenja vještačenja, a vodeći računa da je vezano za isplatu po osnovi
kamatne stope predmet tužbenog zahtjeva u predmetu P-70/2021.

27. U ovom postupku provedeno je financijsko vještačenje po stalnom
sudskom vještaku za računovodstvo i financije. Vještak je uzeo u obzir svu
dokumentaciju u spisu, kao i u spisu P-70/2019 u kojem je također provedeno
vještačenje, te je iznio da je dana 03.06.2008. izvršena prijevremena djelomična
otplata kredita uplatom iznosa od 70.587,97 HRK, od čega je na dio glavnice za
umanjenje nedospjele obveze 70.565,66 HRK, a što je tuženik knjižio kao

15.749,01 CHF (po tečaju 4,480641 HRK za 1 CHF), te 22,31 HRK na ime kamate
( 4,98 CHF po tečaju 4,480641 HRK za 1 CHF). Dana 28.07.2009, izvršena je

- 11 -

Posl.br. 31 P-224/2022-

prijevremena djelomična otplata kredita uplatom iznosa od 71.369,94 HRK, od
čega je na dio glavnice za umanjenje nedospjele obveze 71.034,35 HRK, a što je
tuženik knjižio kao 14.801,98 CHF (po tečaju 4,798976 HRK za 1 CHF), te 335,59
HRK na ime kamate ( 69,93 CHF po tečaju 4,798976 HRK za 1 CHF). Dana

20.09.2010, izvršena je prijevremena konačna otplata kredita refinanciranjem,
odnosno promjenom valutne klauzule u valutnu klauzulu EUR Dodatkom ugovoru
o namjenskom kreditu br. 3220370551, partija 7104885792 od 02.08.2010, na
iznos od 316.000,00 EUR, na takav način uplativši iznos od 2.253.862,67 HRK, od
čega je na dio glavnice za umanjenje nedospjele obveze 2.246.393,41 HRK, a što
je tuženik knjižio kao 411.458,11 CHF (po tečaju 5,459592 HRK za 1 CHF), te

7.469,27 HRK na ime kamate ( 1.368,10 CHF po tečaju 5,459592 HRK za 1 CHF).
Tuženik je u periodu otplate CHF kredita tri puta mijenjao kamatnu stopu:

31.07.2007 do 01.10.2007 4,40% 01.09.2007 3.174,99 CHF 01.10.2007 do 01.02.2008 5,05% 01.11.2007 3.369,20 CHF 01.02.2008 do 01.07.2009 5,70% 01.03.2008 3.543,32 CHF 01.07.2009 do 20.09.2010 6,30% 01.08.2009 3.688,53 CHF

Prilikom prve promjene kamatne stope, tuženik je promijenio i metodu obračuna iz
komforne u proporcionalnu. Temeljem prethodno navedene dokumentacije vještak
je izvršio izračun visine potraživanja nastale na ime više uplaćenoga s osnova
kamata i tečajnih razlika, sve navedeno po mjesecima u utuženom razdoblju.
Vještak je rekonstruirao početni otplatni plan u CHF prema svim ugovornim
odredbama za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 01.09.2007. do

1.09.2010. godine uz prikazanu interkalarnu kamatu (01.08.2007.). Zatim je,
sukladno uvećanim uplatama, odnosno prijevremenim djelomičnim otplatama
kredita koje je tužitelj činio, na odgovarajuće datume svake pojedine uvećane
uplate simulirao prijevremene djelomične otplate kredita sukladno umanjenju
nedospjele obveze koju je tuženik knjižio na te datume u otplati. Nakon umanjenja
za svaki među period te period do datuma refinanciranja, odnosno konverzije
kredita (20.09.2010) simulirao je daljnje otplate uz primjenu ugovorne kamatne
stope na, u tom trenutku, preostalu glavnicu. Vještak je dao zaključno mišljenje
da:

1. Pod pretpostavkom da je tijekom utuženog razdoblja otplate kredita bila
primijenjena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan
sklapanja ugovora o kreditu (4,40 %) , te primijenjen tečaj CHF jednak tečaju na
dan isplate kredita (dakle jedinstveni efekt promjene anuiteta temeljem oba
parametra), tužitelj je više platio iznos od 572.703,63 HRK (76.010,83 €).

2. Zakonska zatezna kamata za svaki previše naplaćeni iznos mjesečne rate
kredita iz točke 1 do dana 30.11.2016 iznosi 421.568,84 HRK (55.951,80 €).

3. Razlika realizirane uplate, te potrebnih uplata prema simuliranom EUR kreditu
koji predstavlja preplatu prema članku 19.c Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15). na dan 26.11.2016. iznosi

72.922,67 EUR (549.435,86 HRK primjenom tečaja konverzije sukladno Zakonu o
uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine":
57/22, 88/22)).

28. Tužitelj se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka navodeći da je vještak nalaz i mišljenje sačinio pregledno i točno, da dug tuženika s osnova preplata

- 12 -

Posl.br. 31 P-224/2022-

koje je tuženik dužan vratiti iznosi 572.703,63 kn, te uvećan za zakonske
zatezne kamate od dana stjecanja tih iznosa obračunate do mjeseca otplate
cjelokupnog duga 30. studenog 2016. godine (421.568,84 HRK) iznosio ukupnih

994.272,47 kn. A s obzirom da je tužitelj u predmetu P-70/21 tražio isplatu
iznosa protuvrijednosti 70.324,17 eur (529.857,46 kn) tužitelj da sada potražuje
razliku tj. 464.415,01 kn.

29. Tuženik se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka navodeći da smatra
da je provedeno vještačenje u potpunosti promašeno jer je izrađeno na okolnost i
prema zadatku koji nisu predmet spora. Prigovara nalazu i mišljenju vještaka, jer
da nije na ispravan način obračunao uvećane uplate na inicijalni otplatni plan.
Vještak je simulirao uvećanu uplatu na inicijalni plan na način da je zadržao
jednaku glavnicu kao i na stvarnom prometu, umjesto da je zadržao jednak iznos
uvećane uplate te ovisno o inicijalno ugovorenoj kamatnoj stopi i metodi obračuna
kamate simulirao glavnicu i kamatu.

30. Sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka, a u odnosu na predmet
ovog spora tj. na tužbeni zahtjev tužitelja, nema mogućnosti, niti može utvrditi
koji bi iznos tužbenog zahtjeva tužitelja bio osnovan, a sve to iz razloga jer tužitelj
ni do dana zaključenja glavne rasprave nije se izjasnio, a niti je sud na temelju
svih provedenih dokaza mogao utvrditi koji dio tužbenog zahtjeva se odnosi na
isplatu u odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koji dio
na isplatu u odnosu na ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli, a na tužitelju je
bio teret dokaza, pa zbog toga nije moguće niti utvrditi osnovanost tužbenog
zahtjeva u ovom postupku, a također ni o kojem dijelu tužbenog zahtjeva bi bio
osnovan prigovor litispendencije. Ističe se da tužitelj tijekom čitavog postupka
ističe i o tužbenom zahtjevu u predmetu P-70/2021 i kroz podneske i usmena
očitovanja na zapisnik isprepleće sve pravne osnove iz oba predmeta, međutim
ne precizira za koji predmet bi bio pravni osnov, a opetovano se naglašava da na
temelju nalaza i mišljenja vještaka, a vezano za tužbeni zahtjev tužitelja koji je
predmet ove pravne stvari sud na temelju ukupnog raspravljanja nije utvrdio
osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja.

31. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.
Tužitelj je izgubio u ovoj parnici, te je dužan naknaditi tuženiku parnični trošak.
Tuženiku je priznat parnični trošak za sastav odgovora na tužbu, za sastav
podnesaka od 02. studenog 2020., 15. prosinca 2020., 26. studenog 2021.,

20. svibnja 2022., za sastav odgovora na žalbu od 05.siječnja 2022., za
zastupanje na ročištima 16. studenog 2020., 02. prosinca 2021. i 01. lipnja

2022., za svaku radnju po 5.000,00 kn, te za sastav podneska od 21.
studenog 2022. i za zastupanje na ročištu 28. studenog 2022. godine za svaku
radnju po 7.500,00 kn, a što ukupno iznosi 60.000,00 kn, to sve plus PDV koji
iznosi 15.000,00 kn tj. sveukupno 75.000,00 kn. Visina priznatog i obračunatog
troška temelji se na Tarifnom broju 8., 9. i 42. Tarife o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014,
118/2014,107/2015, 37/2022 i 126/2022).

- 13 -

Posl.br. 31 P-224/2022-

32. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Poreču - Parenzo, dana 29. prosinca 2022. godine

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u
Velikoj Gorici. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15
dana i počinje teći danom objave Presude.

Dna:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. tuženika.