Poslovni broj 11 P-167/2021-26

 

 

 

 

 

 

 

 

  Poslovni broj 11 P-167/2021-26

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u pravnoj stvari tužitelja  M. h. E. R. S. – M. p. A.D. T. – z. p. E. a. d. B. L., BIH, B. L., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. Š., odvjetniku u Ž., protiv tuženika Javno preduzeće E. B. i H. d.d. S., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima iz Odvjetničkog društva K. i P. d.o.o. iz Z., nakon glavne i javne održane i zaključene rasprave 13. prosinca 2022. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu odluke 30. prosinca 2022.

 

p r e s u d i o    j e

 

              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I              Utvrđuje se pravno nevaljanim i neistinitim upis prava vlasništva tuženika Javno preduzeće E. B. i H. d.d. OIB: …, BiH, S., na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige za k.o. B. n. M., zk. ul. br. 9462 sa kč. br. 378 u mjestu dvorište i kuća u površini od 954 m2.

II              Tuženik je dužan na temelju ove presude trpjeti da se na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige za k.o. B. n. M., zk. ul. br. 9462 sa kč. br. 378 u mjestu dvorište i kuća u površini od 954 m2 uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje, onakvo kakvo je bilo prije zemljišnoknjižne provedbe upisane u korist tuženika i to upisom društvenog vlasništva sa pravom korištenja nekadašnjih društvenih pravnih osoba – OOUR E. J. za 4/10 dijelova, OOUR E. B. za 4/10 dijelova, OOUR E. K. za 2/10 dijelova, čiji je pravni sljednik tužitelj, uz istovremeno brisanje prava vlasništva tuženika.

III              Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Biograda na Moru Općinskog suda u Zadru da po pravomoćnosti ove presude izvrši uknjižbu kako je to određeno točkom II.

IV              Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u roku od 15 dana.“

 

i

 

r i j e š i o   j e

 

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 21.509,37 kuna/2.854,78 eura[1], sve u roku od 15 dana, dok se zahtjev tuženika za naknadom troška postupka u iznosu od preostalih 242,00 kuna/32,12 eura odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

             

1.               Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 26. svibnja 2021. navodi kako je na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama za k.o. B. n. M., zk. ul. br. 9462 kč. br. 378 kao vlasnik upisan tuženik. Prethodni upis vlasničkih prava na nekretnini tadašnjeg društvenog vlasništva stare oznake kč. br. 1506/2 i 1548/2 upisane u zk. ul. br. 1619 k.o. B. n. M. bio je upis prava korištenja za OOUR E. J. za 4/10 dijela, OOUR E. B. za 4/10 dijela i OOUR E. K. za 2/10 dijelova. Tuženik je svoje vlasništvo upisao na temelju dokumentacije predane u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. B. n. M. u kojem postupku je predao Historijski izvod iz sudskog registra od 1. rujna 2015., rješenje Višeg suda u Sarajevu od 23. rujna 1992. te Uvjerenje od 24. srpnja 2007. iz kojih navodno proizlazi njegovo pravno sljedništvo prijašnjih društvenih pravnih osoba. Tuženik nije pravni slijednik upisanih tadašnjih društvenih pravnih osoba, nego je to RO E. B. L. u čijem sastavu su bili OOUR E. J., i OOUR E. – B., kao i OORU E. K., a što neosporno potvrđuje uvjerenja Istorijskog arhiva S. broj 05-1622-55/07 od 24. srpnja 2007. iz kojega jasno proizlazi da je 1979. osnovan SIZ E. BiH u okviru koje je osnovan OSIZ E. B. L.. RO E. B. L. u takvom organizacijskom obliku posluje se do raspada J. i početka rata u BiH 1992. kada je osnovano Javno preduzeće E. R. S. te 17. kolovoza 1992. kada je odlukom E. R. S. osnovano Z. d. p. E. p.o. B. L., a čiji je pravni slijednik današnji tuženik nastao kasnijim izmjenama zakona. Dakle, upravo je tužitelj pravni slijednik nekadašnjih društvenih pravnih osoba OOUR E. J., OOUR E. B. i OOUR E. K.. Republika Hrvatska na temelju Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na području Republike Hrvatske koja je stupila na snagu 24. srpnja 1991. te Odluke o izuzimanju od zabrane raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske pravnih osoba sa sjedištem u Republici Sloveniji, Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini priznaje vlasništvo na nekretninama pravnih osoba sa sjedištem u Bosni i Hercegovini. Nadalje navodi kako je mjerodavno pravno stanje nekretnine na dan stupanja na snagu Uredbe odnosno 24. srpnja 1991. te da su bilo koji pravni akti druge države, konkretno BiH na temelju kojih je došlo do promjena u odnosu na dan 24. srpnja 1991. ništavi u odnosu na nekretnine koje se nalaze u RH i ne mogu se priznati u RH. Stoga kako je u zemljišnim knjigama brisano društveno vlasništvo i kao vlasnik upisan Javno preduzeće E. B. i H. d.d. dakle, pravna osoba koja nije društvena pravna osoba, nego novo trgovačko društvo nastalo nakon privatizacije, osnovana je tvrdnja tužitelja da je upis ništetan i da je potrebno isti brisati i uspostaviti zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo na dan 24. srpnja 1991.
2.               Tuženik u svom odgovoru na tužbu kojeg je dostavio sudu 13. prosinca 2021. ističe prigovor nedostatka pravnog interesa za traženje deklaratorne pravne zaštite i pomanjkanja procesnopravne legitimacije na strani tužitelja zbog čega predlaže tužbu odbaciti kao nedopuštenu. Tužitelj je kao dokaz uz tužbu priložio Uvjerenje Istorijskog arhiva S. iz kojeg uvjerenja ne proizlazi da je tužitelj bio pravni slijednik ranije upisanih zemljišnoknjižnih vlasnika. Naime, upravo se na to Uvjerenje pozvao tuženik u postupku povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. B. na M.. Očiti dokaz nepostojanja pravnog interesa je činjenica da tužitelj tužbom ne traži da se on upiše vlasnikom predmetne nekretnine već traži uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja u korist pravnih osoba koje više ne postoje. Tuženik je istakao i prigovor neurednosti tužbe jer tužitelj nije naveo temeljem koje pravne osnove traži utvrđenje ništetnosti upisa prava vlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini. Tuženik ističe i prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije na strani tužitelja. Nadalje, točno je da je Republika Hrvatska donijela Uredbu o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju RH međutim ista nije relevantna za odluku suda u ovom sporu. Naime, u konkretnom slučaju nije došlo do raspolaganja nekretninom u korist tuženika niti do opterećenja iste u smislu čl. 1. navedene Uredbe.
3.               Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 19. rujna 2022. na način da umjesto utvrđenja ništetnosti upisa u zemljišnu knjigu traži utvrđenje upisa pravno nevaljanim i neistinitim. Ako bi se tuženik protivio preinaci tužbenog zahtjeva, postavlja alternativni tužbeni zahtjev istog sadržaja. Navodi da je prema čl. 3. Uredbe pravni posao sklopljen ili pravni akt donesen protivno uredbi je ništav. Sudovi i drugi organi neće priznati pravne učinke sklopljenih pravnih poslova odnosno donijetih pravnih akata protivno odredbama ove Uredbe. U odnosu na predmetni slučaj smatra kako treba primijeniti analogiju sa pretvorbom i privatizacijom provedenom u RH gdje je određeno da samo na temelju rješenja o privatizaciji i upisa u sudski registar nije bilo moguće izvršiti promjenu vlasništva na nekretninama u nekadašnjem društvenom vlasništvu, nego je trebalo priložiti dokaz da je upravo ta nekretnina bila predmetom pretvorbe i ušla u temeljni kapital pretvorenog društva. Isto tako, predmetna nekretnina nije bila predmetom privatizacije u BiH pa niti ju je tužitelj a niti tuženik mogao unijeti u svoj temeljni kapital, jer je propisima BiH propisano da nekretnine iz bivšeg društvenog vlasništva koje se nalaze na teritoriju neke od država bivše SFRJ nisu niti mogu biti predmetom pretvorbe nego se prenose u tzv. pasivnu podbilancu Agencije za privatizaciju Federacije Bosne i Hercegovine i ostaju u tom statusu sve do sklapanja bilateralnog sporazuma sa Republikom Hrvatskom.
4.               U nastavku postupka se tuženik najprije usprotivio preinaci učinjenoj od strane tužitelja te je istakao kako su mu istekli rokovi za podnošenje brisovne tužbe, a i isti nema aktivnu legitimaciju, jer prema odredbama Zakona o zemljišnim knjigama aktivnu legitimaciju za podnošenje brisovne tužbe ima samo nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno nevaljanom uknjižbom, odnosno knjižni vlasnik – a što tužitelj nedvojbeno nikada nije bio niti je u tom pravcu dokazao pravni slijed u odnosu na ranije upisane pravne osobe. Prije upisa tuženika na predmetnoj je nekretnini bilo upisano društveno vlasništvo, a pravne osobe za koje tužitelj tvrdi da je njihov pravni slijednik su na nekretnini imale pravo korištenja pa tužitelju ne pripada ovlaštenje na podnošenje brisovne tužbe. Nije jasno tužiteljevo pozivanje na analognu primjenu odredbi o pretvorbi i privatizaciji društvenog vlasništva budući da je čl. 3. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća bilo propisano da se taj zakon primjenjuje na sva poduzeća i pravne osobe iz čl. 1. Zakona sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, osim na poduzeća koja su osnovale pravne osobe sa sjedištem izvan Republike Hrvatske.
5.               Prema odredbi čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; u daljem tekstu: ZPP) preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Sukladno navedenom, promjenu tužbenog zahtjeva iz utvrđenja ništetnosti zemljišnoknjižnog upisa u utvrđenje da je taj upis pravno nevaljan i neistinit sud ne smatra preinakom tužbe pa se tako tom uređenju tuženik ni ne može protiviti.
6.               U dokaznom postupku sud je izvršio uvid te pročitao priloženu dokumentaciju i to: aktivni izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. 9462 k.o. B. n. M.; povijesni zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. 1619 k.o. B. (stara izmjera); zapisnik zemljišnoknjižnog odjela Biograd na Moru posl. br. Z-784/2008/9462 od 12. siječnja 2016.; aktuelni izvod iz sudskog registra od 11. siječnja 2017.; Uvjerenje Istorijskog arhiva S. br. 05-1622-55/07 od 24. srpnja 2007.
7.               Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.
8.               Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a je propisano da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
9.               Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.
10.          Predmet ovoga postupka je utvrđenje nevaljanosti zemljišnoknjižnog upisa na nekretnini upisanoj u zk. ul. 9462 k.o. B. n. M. i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.
11.          Tužitelj u postupku navodi kako je upravo on pravni slijednik društvenih poduzeća koja su ranije bila upisana na predmetnoj nekretnini, u staroj izmjeri, a ne tuženik pa da je tako upis prava vlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini nevaljan
12.          Uvidom u zapisnik zemljišnoknjižnog odjela Biograd na Moru posl. br. Z-784/2008/9462 od 12. siječnja 2016. utvrđeno je kako nekretnina nove izmjere br. 378 odgovara čest. zem. 1506/2 i dijelu čest. zem. 1548/2, obje upisane u zk. ul. 1619 uknjiženog prava korištenja u korist OOUR E. J. za 4/10 dijela i drugih te da je zabilježen prijedlog Javnog preduzeća E. BIH d.d. iz S. radi uknjižbe prava vlasništva i radi zabilježbe spora. Temeljem Uvjerenja Istorijskog arhiva S. od 24. srpnja 2007., Historijskog izvoda iz sudskog registra Općinskog suda u Sarajevu, Rješenja Osnovnog suda udruženog rada u Sarajevu, Rješenja Višeg suda u Sarajevu od 23. rujna 1992. i Rješenja o izmjenama podataka Općinskog suda u Sarajevu od 9. listopada 2015., zemljišnoknjižni sud je donio odluku o uknjižbi prava vlasništva ovdje tužitelja na predmetnoj nekretnini nove izmjere.
13.          Uvidom u Uvjerenje Istorijskog arhiva S. br. 05-1622-55/07 od 24. srpnja 2007. je, među ostalim, utvrđeno kako na osnovu rješenja Osnovnog suda udruženog rada Sarajevo upisana je u sudski registar zabilježba u ulošku broj 1-2758 Javno preduzeće E. BiH S. sa sjedištem u S., je pravni slijednik ranije S. o. u. r. z. p., p. i d. e. e. E. BiH S., R. o. udruženih u ovu S. o. i R. z. S. o. koji prestaju sa radom danom  početka rada Javnog preduzeća E. BiH.
14.          Po svom sadržaju predmetna tužba predstavlja brisovnu tužbu iz čl. 150. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 63/19, 128/22; u daljnjem tekstu: ZZK) prema kojem članku nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite tog svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (u daljnjem tekstu: brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno. Sukladno odredbi čl. 150. st. 2. ZZK, kao i čl. 123. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17 - službeni pročišćeni tekst, 152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: ZV) brisanje upisa (nevaljanog zemljišnoknjižnog) ovoga članka može se zahtijevati zbog neistinitosti (nevaljanosti) prednikova upisa tužbom za brisanje dok ne proteknu tri godine od kad je bio zatražen prednikov upis.
15.          Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, naročito primjenom naprijed citirane odredbe o teretu dokazivanja, sud zaključuje kako je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, slijedom čega je trebalo odlučiti kao u izreci presude i odbiti tužitelja.
16.          Naime, primjenom naprijed citiranih odredbi ZV-a i ZZK-a i potom uvidom u spisu priležeću dokumentaciju ovaj sud zaključuje prvenstveno kako tužitelj nije aktivno legitimiran za podnošenje brisovne tužbe jer se radi o pravnoj osobi koja nije dokazala pravno sljedništvo u odnosu na ranije upisane zemljišnoknjižne ovlaštenike, pa da bi se tako moglo smatrati da je njemu kao nositelju knjižnog prava njegovo pravo povrijeđeno i sada isti podnosi brisovnu tužbu. Isto tako, ovaj sud zaključuje i kako je tužitelju protekao rok za podnošenje predmetne tužbe, budući da je sporni upis izvršen rješenjem zemljišnoknjižnog suda od 12. siječnja 2016., a predmetna tužba je podnesena 26. svibnja 2021. i to kraj činjenice da je rok za podnošenje brisovne tužbe tri godine. Sud nije prihvatio navode tužitelja da za njega nije protekao rok za podnošenje brisovne tužbe jer je sukladno odredbi čl. 150. st. 1. ZZK-a nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnoga stanja sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno, jer je već ranije zaključeno kako tužitelj nije dokazao da je prije spornog upisa upravo on bio nositelj knjižnoga prava na predmetnoj nekretnini.
17.          Slijedom svega navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.
18.          Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; u daljnjem tekstu: Tarifa) pa je tako tuženiku priznat trošak zastupanja na ročištima održanim 22. rujna 2022. i 13. prosinca 2022. od po 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), trošak sastava odgovora na tužbu i obrazloženog podneska od 10. listopada 2022. od po 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), trošak sastava podneska od 27. svibnja 2022. od 50 bodova (Tbr. 8. toč. 3.) prema vrijednosti predmeta spora, što uz pripadajući PDV od 25%, prema važećoj vrijednosti boda od 15,00 kn, te uz trošak naknade za upotrebu vlastitog automobila 22. rujna 2022. u iznosu od 1.821,87 kuna (Tbr. 46.; 30% cijene benzina pomnoženo sa prijeđenim kilometrima kojih od Zagreba do Zadra i natrag ima 574) ukupno iznosi 21.509,37 kuna. Sud nije priznao tuženiku trošak cestarine u iznosu od 242,00 kune budući da spisu predmeta ne prileži dokaz da je ta cestarina i plaćena, pa po stavu ovoga suda, primjenom odredbe čl. 151. ZPP-a, taj trošak za tužitelja nije ni nastao.
19.          Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja.

 

U Zadru 30. prosinca 2022.

 

                                                                                                          Sutkinja

                                                                                             Katarina Zdunić, v.r.

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, pismeno, u 3 istovjetna  primjerka.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

 

 

 

DNA:

- Tužitelju po pun. uz poziv za plaćanje sudske pristojbe za presudu u iznosu 400,00 kuna/53,09 eura

- Tuženiku po pun.