1

 

    Poslovni broj: 6 Us I-965/2022-5

 

 

 

   

 

 

Poslovni broj: 6 Us I-965/2022-5

 

 

U I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja M. P. iz P., OIB: …, kojeg zastupaju opunomoćenici G. J. i S. M., odvjetnici u odvjetničkom društvu M. i J. d.o.o., O., protiv tuženika Upravnog vijeća D. z. P.-s. ž., P., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica L. Š., odvjetnica u odvjetničkom društvu H. i partneri d.o.o., S. B., radi zakupa poslovnog prostora, 29. prosinca 2022.,

 

r i j e š i o j e

 

I.              Tužba se odbacuje kao nedopuštena.

II.              Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

III.              Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 4.687,50 kuna/ 622,14 eur* u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora, a za slučaj da tužitelj u navedenom roku za dobrovoljno ispunjenje ne podmiri troškove tuženiku pripadaju i zatezne kamate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od dana izvršnosti odluke o troškovima (prvi dan poslije isteka roka  za dobrovoljno  ispunjenje) do isplate.

  

 

Obrazloženje

 

1. Upravno vijeće D. z. P.-s. ž. donijelo je odluku Urbroj: 01-22-50-01/05 od 19. srpnja 2022. kojom se odbija zahtjev zdravstvenog radnika M. P., dr. med. dent. zaposlenog kao ugovornog doktora medicine, na neodređeno vrijeme u Službi dentalne medicine D. z. P.-s. ž., za zakup ordinacije dentalne medicine D. z. P.-s. ž. sa sjedištem u P., radi obavljanja privatne prakse.

 

 

 

__________________________

*Fiksni tečaj konverzije je 7,5345

2. Tužitelj u tužbi navodi kako navedene okolnosti iz osporavane odluke tuženika niti jednim propisom nisu utvrđeni kao mogući razlozi za odbijanje zahtjeva za zakup. Poziva se na Odluku Županijske skupštine P.-s. ž. o broju ordinacija koje će djelatnost obavljati u okviru D. z. P.-s. ž. od 26. srpnja 2019. ("Službeni glasnik" P.-s. ž. broj 05/19.) koju je trebalo primijeniti te navodi da su istom propisani uvjeti i kriteriji za davanje u zakup ordinacije: da je zdravstveni radnik najmanje godinu dana zaposlen u toj djelatnosti u D. z. P.-s. ž. kao nositelj tima djelatnosti u ordinaciji za čije obavljanje traži zakup poslovnog prostora, da zdravstveni radnik uredno ispunjavao obveza iz ugovora o radu, da je ispunio obveze iz ugovora o specijalističkom usavršavanju s D. z. ako je ugovorom predviđen rad nakon specijalizacije, te da je zaposlen u punom radnom vremenu u D. z. P.-s. ž. Tužitelj smatra da ispunjava sve uvjete te da davanje suglasnosti nije podložno diskrecijskoj ocjeni tuženika. U trenutku kad je tužitelj podnio zahtjev za obavljanjem privatne prakse u ordinaciji, tuženik je već osigurao da u djelatnosti dentalne medicine ima 25% ordinacija u odnosu na ukupan broj ordinacija predviđenih mrežom javne zdravstvene službe što je propisano kao njegova obveza i preliminarni uvjet kod davanja u zakup ordinacija zdravstvenim radnicima prema članku 3. Odluke Županijske skupštine P.-s. ž. o broju ordinacija koje će djelatnost obavljati u okviru D. z. P.-s. ž. Napominje kako budući protiv navedene odluke nije dopušten pravni lijek, jer se tek na temelju tuženikove odluke (suglasnosti) pokreće upravni postupak, tužitelj na temelju članka 3. stavak 1. točke 2. Zakona o upravnim sporovima podnosi ovu tužbu te predlaže da sud donese presudu kojom poništava odluku Upravnog vijeća tuženika, te da tužitelju prizna pravo na donošenje Odluke o davanju u zakup ordinacije dentalne medicine tuženika sa sjedištem ordinacije u P. Potražuje trošak upravnog spora za sastav tužbe (Tbr 23. t.1.) 250 bodova zajedno s pripadajućim PDV-om u ukupnom iznosu od 3.125,00 kn.

3.              Tužitelj je 26. rujna 2022. putem opunomoćenice dostavio podnesak da je 8. rujna 2022. zaprimio odluku Upravnog vijeća D. z. P.-s. ž. urbroj: 01-22-58-01/05 od 19. srpnja 2022. kojim se odbija prigovor izjavljen protiv odluke urbroj: 01-22-50-01/05 od 19. srpnja 2022. Napominje kako je tuženik u toj odluci samo paušalno naveo da se prigovor ne prihvaća, a datum odluke glasi na isti datum kao i donošenje osporavane odluke.

4.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je tužba neuredna jer se njome traži samo poništenje odluke kojom je odbijen zahtjev tužitelja za obavljanje privatne prakse uzimanjem u zakup ordinacije dentalne medicine ali se ne traži poništenje odluke kojom je odbijen prigovor tužitelja, te predlaže prvenstveno istu odbaciti. Podredno predlaže tužbeni zahtjev odbiti te potražuje troškove spora s pripadajućim kamatama. Navodi kako tužitelj tužbeni zahtjev temelji na pogrešnom tumačenju relevantnih odredbi članka 106. stavka 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti te članka 4. Odluke Ž. s. P.-s. Pojašnjava kako iz tih odredbi proizlazi da Upravno vijeće može ali i ne mora dati u zakup poslovni prostor fizičkoj osobi – zaposleniku tuženika koji iskazuje svoj interes za obavljanjem privatne prakse u ordinaciji te da se ne radi o kogentnim pravnim normama nego je tuženik odluku donio po slobodnoj ocjeni. Stoga je neosnovano na temelju članka 58. Zakona o upravnim sporovima tužbenim zahtjevom tražiti da sud odluči o pravu tužitelja. Poziva se na članak 84. stavak 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti na temelju koje upravno vijeće zdravstvene ustanove odgovara za financijsku održivost ustanove te je s obzirom na znatan financijski teret rada ordinacije dentalne medicine u P. Upravno vijeće odbilo zahtjev tužitelja. Navodi kako tužitelj ne ispunjava uvjete za obavljanje privatne prakse određene člankom 47. stavkom 1. točkom 7. Zakona o zdravstvenoj zaštiti jer je tužitelj osnivač i privremeni ravnatelj Ustanove za zdravstvenu skrb D. P. registrirano za obavljanje zdravstvene djelatnosti iz područja opće dentalne medicine. Pojašnjava kako je odlukom ravnatelja tuženika od 3. ožujka 2022. tužitelju odobren dopunski rad izvan radnog vremena te je tužitelj, prema članku 61. stavku 3. Zakona o radu, u radnom odnosu i u Ustanovi za zdravstvenu skrb D. P., te posljedično ne ispunjava niti uvjete za obavljanje privatne prakse. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev te potražuje trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 3.750,00 kn uz PDV od 937,50kn, odnosno ukupno 4.687,50 kuna/ 622,14 eur.

Tužba nije dopuštena.

Odredbom članka 2. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09 i 110/21 – dalje: ZUP) propisano je da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje. U st. 2. istog članka propisano je da se upravnom stvari smatra i svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar.

Odredbom članka 3. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21; u daljnjem tekstu: ZUS) propisano je da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek (t. 1.), ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojega nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek (t. 2.), ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu (t. 3.), te ocjena zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovora (t. 4.).

Osporena odluka Upravnog vijeća D. z. P.-s. ž. Urbroj: 01-22-50-01/05 od 19. srpnja 2022. donesena je na temelju članka 106. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine br. 100/2018, 125/2019, 133/2020, 147/2020, 136/2021), koja odredba propisuje da D. z. na temelju odluke upravnog vijeća može dati poslovni prostor u zakup pravnim i fizičkim osobama za obavljanje zdravstvene djelatnosti u mreži javne zdravstvene službe, a na temelju odluke upravnog vijeća, uz suglasnost osnivača, može poslovni prostor dati u zakup pravnim i fizičkim osobama za obavljanje zdravstvene djelatnosti izvan mreže javne zdravstvene službe (stavak 1.); D. z. na temelju odluke upravnog vijeća, uz prethodnu suglasnost osnivača i ministra, može poslovni prostor dati u zakup pravnim i fizičkim osobama za obavljanje nezdravstvene djelatnosti (stavak 2.); Ugovorom o zakupu poslovnog prostora iz stavaka 1. i 2. ovoga članka iznos zakupnine određuje se sukladno odluci predstavničkog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Z. o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor (stavak 3.).

U navedenoj odluci tuženik se pozvao na odredbu članka 84. stavak 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti u smislu odgovornosti za financijsku održivost ustanove, te se tuženik u odgovoru na tužbu poziva na citiranu odredbu članka 4. Odluke Ž. s. P.-s. ž. o broju ordinacija koje će djelatnost obavljati u okviru D. z. P.-s. ž. (P.-s. službeni glasnik br. 05/2019) koja propisuje kumulativne uvjete koji moraju biti ispunjeni na strani zdravstvenog radnika, a kojom je propisano da Upravno vijeće D. z. P.-s. ž. može odlučivati o zahtjevu zdravstvenog radnika zaposlenika D. z. koji iskazuje interes za obavljanje privatne prakse u ordinaciji, dakle nije propisana obveza davanja u zakup ordinacije.

Iz osporavane odluke i mjerodavnih propisa proizlazi ovlast donošenja diskrecijske odluke tuženika o raspolaganju poslovnim prostorom D. z. P.- s. ž., kako to pravilno tumači i tuženik.

Nadalje tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je zahtjev odbijen iz razloga financijske neisplativosti odnosno jer je 18. svibnja 2019. godine Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje raspisao natječaj za sklapanje ugovora o provođenju primarne zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja za područje dentalne medicine za potrebe popune Mreže javne zdravstvene službe, te je D. z. P.-s. ž. uložio u opremu ordinacije dentalne medicine u P. oko 400.000,00 kn; također 18. srpnja 2019. temeljem rezultata provedenog natječaja sklopljen je ugovor s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje za ordinaciju dentalne medicine u P., kojim ugovorom se Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje obvezao plaćati glavarinu po broju pacijenata tužitelja; Uvjet za puno financiranje ordinacije na teret Zavoda je da ordinacija ima upisanih 1425 pacijenata; tužitelj u mjesecu svibnju 2019. godine ima 516 pacijenata, pa pored naplaćene glavarine za navedeni broj pacijenata sve troškove rada ordinacije tužitelja podmiruje D. z. Ordinacija tužitelja ispunila je uvjet za puno financiranje na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje 1. listopada 2021. Slijedom navedenog, s obzirom na znatan financijski teret rada ordinacije dentalne medicine u P., koji od 2019. godine podmiruje D. z., Upravno vijeće koje je odgovorno za financijsku održivost D. z., odbilo je zahtjev tužitelja za obavljanje privatne prakse u ordinaciji.

Dakle, tužitelj je podnošenjem predmetnog zahtjeva za zakup poslovnog prostora iskazao namjeru obavljanja djelatnosti u privatnoj praksi, ali njegov zahtjev odnosi se na osiguranje poslovnog prostora, kao preduvjeta odobrenja zahtjeva za obavljanjem privatne prakse.

Odredbom članka 47. stavak 1. točka 8. Zakona o zdravstvenoj zaštiti propisano je da privatnu praksu u ordinaciji može obavljati zdravstveni radnik sa završenim sveučilišnim preddiplomskim i diplomskim studijem ili sveučilišnim integriranim preddiplomskim i diplomskim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem ako raspolaže odgovarajućim prostorom sukladno normativima i standardima za obavljanje privatne prakse u pogledu prostora

Nadalje, odredbom članka 268. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, između ostaloga, propisano je da: Zdravstveni radnici koji su u radnom odnosu u domu zdravlja najmanje posljednju godinu dana i koji ispunjavaju uvjete za obavljanje privatne prakse iz članka 47. stavka 1. točaka 1. - 8. ovoga Zakona mogu podnijeti zahtjev Ministarstvu za izdavanje rješenja o obavljanju privatne prakse u ordinaciji sukladno članku 50. stavku 1. ovoga Zakona (stavak 1.); Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka zdravstveni radnici obvezni su priložiti ugovor o radu ili izjavu o radu u timu člana/članova tima ovjerenu kod javnog bilježnika i dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 47. stavka 1. točaka 1. - 8. ovoga Zakona (stavak 2.); Zdravstveni radnici iz stavka 1. ovoga članka djelatnost u privatnoj praksi u ordinaciji obavljaju u poslovnom prostoru koji im je dan u zakup na temelju odluke Upravnog vijeća d. z. o zakupu tog poslovnog prostora, a u kojem su do tada obavljali zdravstvenu djelatnost u radnom odnosu (stavak 4.);  Ugovorom o zakupu poslovnog prostora sklopljenim na temelju odluke Upravnog vijeća doma zdravlja iz stavka 4. ovoga članka iznos zakupnine određuje se sukladno odluci predstavničkog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Z. o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor (stavak 5.);  Upravno vijeće d. z. obvezno je donijeti odluku iz stavka 4. ovoga članka u roku od 60 dana od dana podnošenja zahtjeva zdravstvenog radnika (stavak 6.); Na odluku Upravnog vijeća iz stavka 4. ovoga članka suglasnost daje predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Z. (stavak 7.). 

Slijedom navedenoga proizlazi da zahtjevu za obavljanje privatne prakse prethodi, između ostalih, ispunjenje uvjeta iz članka 47. stavak 1. točka 8. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, odnosno sklapanje ugovora o zakupu poslovnog prostora davanja prostora u zakup).

Člankom 268. stavkom 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti određeno je da zdravstveni radnici iz stavka 1. ovoga članka djelatnost u privatnoj praksi u ordinaciji obavljaju u poslovnom prostoru koji im je dan u zakup na temelju odluke Upravnog vijeća d. z. o zakupu tog poslovnog prostora, a u kojem su do tada obavljali zdravstvenu djelatnost u radnom odnosu. Prema stavku 6. Upravno vijeće d. z. obvezno je donijeti odluku iz stavka 4. ovoga članka u roku od 60 dana od dana podnošenja zahtjeva zdravstvenog radnika.

Sukladno članku 106. Zakona o zdravstvenoj zaštiti D. z. na temelju odluke upravnog vijeća može dati poslovni prostor u zakup pravnim i fizičkim osobama za obavljanje zdravstvene djelatnosti u mreži javne zdravstvene službe, a na temelju odluke upravnog vijeća, uz suglasnost osnivača, može poslovni prostor dati u zakup pravnim i fizičkim osobama za obavljanje zdravstvene djelatnosti izvan mreže javne zdravstvene službe.

Iz odredbi Zakona o zdravstvenoj zaštiti ne proizlazi da bi postojala nadležnost upravnog suda za odlučivanje o pitanju ocjene zakonitosti odluke u povodu zahtjeva za sklapanje ugovora o zakupu poslovnog prostora. Kako nije riječ niti o području upravnog prava, upravni sud nije nadležan niti za odlučivanje o zakonitosti rješenja tuženika donesenog u povodu prigovora izjavljenog protiv osporavane odluke, odnosno o odluci Upravnog vijeća D. z. P.-s. ž., Urbroj: 01-22-50-01/05 od 29. kolovoza 2022., kojom je odbijen prigovor tužitelja podnesen protiv Odluke Upravnog vijeća D. z. P.-s. ž. od 19. srpnja 2022.

Osporavana odluka stoga predstavlja imovinsku tj. poslovnu odluku kojom Upravno vijeće D. z. P.-s. ž. odlučuje o davanju u zakup, odnosno odbijanju zahtjeva za davanjem u zakup poslovnog prostora D. z. P.-s. ž. zdravstvenom radniku radi nastavka obavljanja zdravstvene djelatnosti u privatnoj praksi u ordinaciji dentalne medicine D. z. P.-s. ž., te ne predstavlja upravnu stvar u smislu članka 2. ZUP-a, niti je riječ o području upravnog prava. Riječ o je i imovinskoj (o poslovnoj) odluci jedinice lokalne samouprave kojom se (u slučaju usvajanja) zasniva ugovoreni zakupni odnos, a koja odluka se donosi u okviru ovlasti jedinica lokalne samouprave da raspolažu imovinom u svojem vlasništvu (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Usž-2943/20-2 od 15. srpnja 2020.).

Tužitelju je na raspolaganju iskoristiti pravni lijek u smislu odredbi Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora (Narodne novine br. 125/11., 64/15., 112/18.) i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst), odnosno primjenom odredbe članka 34. stavak 1. točka 7. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.) odnosno podnijeti tužbu nadležnom općinskom sudu.

Tako i odredba članka 35. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisuje da stvarima u vlasništvu Republike Hrvatske raspolaže, upravlja i koristi se Vlada Republike Hrvatske ili od nje ovlašteno tijelo ako posebnim zakonom nije drukčije određeno; Ovlasti za raspolaganje, upravljanje i korištenje stvarima u vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave određena propisom o ustrojstvu lokalne i područne (regionalne) samouprave, osim ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

Stoga je sud, u odnosu na zahtjev tužitelja za ocjenu zakonitosti osporavane odluke javnopravnog tijela, budući da se u konkretnom slučaju predmetnom tužbom osporava odluka tuženog tijela koja nema prirodu upravnog akta niti je riječ o upravnoj stvari, na temelju članka 30. stavka 1. točke 7. ZUS-a tužbu odbacio kao nedopuštenu i riješio kao u točki I. izreke rješenja.  Također, sud ocjenjuje da niti u odnosu na odluku Upravnog vijeća D. z. P.-s. ž., Urbroj: 01-22-50-01/05 od 29. kolovoza 2022., kojom je odbijen prigovor tužitelja podnesen protiv Odluke Upravnog vijeća D. z. P.-s. ž. od 19. srpnja 2022., nije ispunjen uvjet da bi se radilo o upravnoj stvari, odnosno postupanju u smislu odredbi ZUP-a, kao i članka 3. stavak 1. točka 2. ZUS-a.

Sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

Obzirom da tužitelj nije uspio u upravnom sporu sud je odlučio kao u toč. II. izreke ovoga rješenja.

Sud ocjenjuje opravdanim trošak tuženika nastao iniciranjem spora od strane tužitelja, u formi dostavljenog odgovora na tužbu, u visini od 4.687,50 kuna/ 622,14 eur sukladno Tbr. 23 i Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22)., te je odlučeno kao u toč. III. ovoga rješenja.

 

U Osijeku 29. prosinca 2022.

 

Sutkinja

Blanka Sajter v. r.

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku: protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude sukladno članku 66. stavku 5. ZUS-a.