-1-

Poslovni broj: 4 UsI-72/2022-32

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 4 Us I-72/2022-32

 

 

 

 

 

  U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

  Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja Dječjeg vrtića M. V., OIB:…, kojeg zastupa opunomoćenica N. B., odvjetnica iz V. i tužiteljice I. D. (prije: K.) iz V., OIB:…, koju zastupa opunomoćenik M. M., odvjetnik iz V., protiv tuženika Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, Z., OIB:…, kojeg zastupa opunomoćenik Županijsko državno odvjetništvo u O., uz sudjelovanje zainteresirane osobe M. M. iz V., OIB:…, koju zastupa opunomoćenica B. R. S., odvjetnica iz V., radi zabrane zasnivanja radnog odnosa, 29. prosinca 2022.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

              I.              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja i tužiteljice za poništavanje rješenja Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske KLASA: UP/II-601-02/21-08/00006, URBROJ: 533-09-21-0004 od 5. studenoga 2021. i rješenja Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, Samostalnog sektora prosvjetne inspekcije, Područne službe prosvjetne inspekcije  O. KLASA: UP/I-600-04/21-01/00056, URBROJ: 533-08-21-0002 od 25. svibnja 2021.

 

              II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška upravnog spora.

 

              III.              Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška upravnog spora.

 

              IV.              Nalaže se tužitelju i tužiteljici da solidarno naknade zainteresiranoj osobi trošak upravnog spora u iznosu od 11.250,00 kn (slovima: jedanaest tisuća dvjesto pedeset kuna) /1.493,13 eura (slovima: tisuću četiristo devedeset tri eura i trinaest centi)[1] u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku.

 

 

  Obrazloženje

 

1.               Kod ovoga Suda su zaprimljene dvije tužbe u odnosu na iste osporavane akte tuženika i prvostupanjskog tijela i to tužba tužitelja zaprimljena 13. siječnja 2022. pod poslovnim brojem: 4 Us I-72/2022 i tužba tužiteljice zaprimljena 24. siječnja 2022. pod poslovnim brojem: Us I-110/2022. Budući da se tužbe odnose na isti upravni postupak i osporavanje istih rješenja, u skladu sa odredbom članka 113. stavka 1. Sudskog poslovnika (Narodne novine broj 37/14. do 145/21.) navedeni predmeti su spojeni radi provođenja jedinstvenog postupka i donošenja zajedničke odluke u predmetu pod poslovnim brojem: 4 Us I-72/2022.

2.              Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-601-02/21-08/00006, URBROJ: 533-09-21-0004 od 5. studenoga 2021. odbijene su žalbe izjavljene na rješenje Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, Samostalnog sektora prosvjetne inspekcije, Područne službe prosvjetne inspekcije O. KLASA: UP/I-600-04/21-01/00056, URBROJ: 533-08-21-0002 od 25. svibnja 2021.

3.              Navedenim prvostupanjskim rješenjem se zabranjuje Dječjem vrtiću M. V., da I. K. (sada: D.) obavlja poslove spremačice na osnovi Ugovora o radu sklopljenog 29. ožujka 2021. na neodređeno vrijeme u punom radnom vremenu, jer je zasnovala radni odnos suprotno zakonu. Rok za izvršenje rješenja je petnaest (15) dana od izvršnosti ovog rješenja.

4.              Tužitelj u tužbi navodi kako zainteresirana osoba u prijavi na natječaj za radno mjesto čistačice se pozvala na pravo prednosti pri zapošljavanju, ali nije dostavila dokaz o invalidnosti već rješenje Centra za socijalnu skrb od 12. studenog 2020. o priznanju prava na doplatak za pomoć i njegu. Poziva se na propisano člankom 9. stavcima 2. i 3. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (Narodne novine, broj 157/13., 152/14., 39/18. i 32/20., dalje: Zakon) i što se smatra dokazom o invaliditetu, odnosno javne isprave o invaliditetu na temelju kojih se osoba može upisati u očevidnik zaposlenih osoba s invaliditetom iz članka 13. tog Zakona. Citira i predviđeno člankom 4. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja očevidnika zaposlenih osoba s invaliditetom (Narodne novine, broj 75/18., dalje: Pravilnik), kojim tvrdi da su taksativno propisane isprave na temelju kojih se upisuju osobe s invaliditetom, a koja isprava nije rješenje koje je zainteresirana osoba dostavila uz prijavu. Tvrdi da je zainteresirana osoba u skladu s navedenim morala dostaviti dokaz, jednu od taksativno navedenih isprava, a ne ispravu iz čijeg se obrazloženja to može zaključiti, kako to navodi tuženik.

4.1.              U vezi nemogućnosti zainteresirane osobe da faktično obavlja poslove za koje je raspisan natječaj i za što tuženik navodi da nije od utjecaja, navodi kako iz rješenja Centra za socijalnu skrb V. proizlazi kako kod zainteresirane osobe postoji “intelektualno i mentalno oštećenje, teži invaliditet III. stupnja, kao i privremena potreba pomoći i njege u punom opsegu”, pa da ista nije u mogućnosti niti skrbiti se o sebi, pa time niti izvršavati radne zadatke predmetnog radnog mjesta. Poziva se i na predviđenu “razumnu prilagodbu” radnog mjesta ukoliko je ista moguća jer Zakon ne propisuje apsolutnu obvezu zapošljavanja osobe s invaliditetom. Pri tome ističe da “razumna prilagodba” je definirana na način da ne predstavlja nesrazmjeno i nepirmjereno opterećenje za poslodavca, a koja bi omogućila invalidu obavljanje poslova tog radnog mjesta. Budući da se u konkretnom slučaju radi o dječjem vrtiću i djeci kao osobama pod posebnom zaštitom sustava kojima je nužno osigurati higijenske uvjete, predlaže Sudu provesti vještačenje po vještaku medicine rada. Predlaže Sudu poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

5.              Tužiteljica u tužbi u bitnome navodi kako kao stranka ugovora o radu  sklopljenog s Dječjim vrtićem M. nije zasnovala radni odnos suprotno zakonu jer je dostavila sve dokaze i ispunila sve potrebne uvjete. Navodi da je postupano u skladu s Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Dječjeg vrtića M. V. te potrebama vrtića, odnosno stvarnim potrebama i kvalifikacijama za to radno mjesto. Poziva se na članak 38. u vezi s člankom 31. navedenog Pravilnika koji predviđa “zdravstvenu sposobnost potrebnu za obavljanje poslova”, a da te uvjete zainteresirana osoba ne ispunjava. Navodi kako rješenje Centra za socijalnu skrb V. ne predstavlja dokaz o statusu osobe s invaliditetom i da iz istoga proizlazi kako ona ne ispunjava uvjete za radno mjesto spremačice. Ističe kako za ostvarivanje prava prednosti pri zapošljavanju je potrebno priložiti dokaze o ispunjavanju traženih uvjeta, a da je to u konkretnom slučaju javna isprava na temelju koje se osoba može upisati u očevidnik zaposlenih osoba s invaliditetom kojeg vodi Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, a da takav dokaz zainteresirana osoba nije dostavila. Poziva se i na članak 23. stavak 1. Zakona o radu i posebne uvjete za zasnivanje radnog odnosa, a da o tome prvostupanjsko tijelo nije vodilo računa te se postavlja i pitanje razumne prilagodbe uvjeta radnog mjesta i invaliditeta radnika, a da to nije moguće s obzirom na sadržaj rješenja Centra za socijalnu skrb V. Predlaže Sudu poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

6.              Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja. U vezi tužbenih navoda ističe kako nije točna tvrdnja tužitelja da rješenje Centra za socijalnu skrb V. nije dokaz o invaliditetu jer je iz istog razvidno da je zainteresirana osoba osoba s invaliditetom i to težim, III. stupnja, a da propisima nije taksativno naveden popis javnih isprava koje predstavljaju dokaz na temelju kojeg se ostvaruje pravo prednosti pri zapošljavanju na temelju članka 9. Zakona. Navodi i da članak 4. Pravilnika propisuje okolnosti, odnosno statuse na temelju kojih se osoba upisuje u očevidnik zaposlenih osoba s invaliditetom, a ne javne isprave koje se smatraju dokazom o invaliditetu, pa da s obzirom na navedeno, rješenje Centra za socijalnu skrb V. predstavlja dokaz o istome. Poziva se i na elektroničku poštu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo od 24. svibnja 2021., iz koje je razvidno da je M. M. osoba koja se nalazi u Registru osoba s invaliditetom, zadovoljava kriterije iz Pravilnika, a koji su navedeni u rješenju Centra za socijalnu skrb V. te da ima pravo pozvati se na pravo prednosti pri zapošljavanju u skladu sa Zakonom. U vezi radne sposobnosti M. M., navodi da nije ovlast Upravnog vijeća, odnosno dječjeg vrtića ocjena te sposobnosti, već se moralo poštivati pravo prednosti ustanovljeno Zakonom, a može li ona obavljati poslove radnog mjesta spremačice u dječjem vrtiću je u nadležnosti drugog tijela. Citira odredbe Zakona koje se odnose na posebne uvjete pod kojima se mogu zaposliti osobe s invaliditetom i obvezu razumne prilagodbe od strane poslodavca te zaključuje kako u konkretnom slučaju u tekstu natječaja nije od kandidata tražena dostava dokumentacije o zdravstvenoj sposobnosti za obavljanje poslova predmetnog radnog mjesta niti je razvidno je li ista kod zainteresirane osobe utvrđivana. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

7.              U očitovanju od 18. ožujka 2022. na odgovor na tužbu, tužiteljica u bitnome navodi kako je člankom 38. u vezi s člankom 31. Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Dječjeg vrtića M. V. određeno da poslove spremača/spremačice može obavljati osoba koja ima ”zdravstvenu sposobnost potrebnu za obavljanje poslova”, a da kandidatkinja M. M. ne ispunjava te uvjete. Ponavlja navode tužbe u vezi ne dostavljanja dokaza o invaliditetu i da je taj dokaz trebala ona pribaviti od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koji vodi očevidnik jer dokumentaciju prilaže sam kandidat, te da nije dječji vrtić trebao pribavljati istu kako to tvrdi tuženik. Navodi da se u slučaju zainteresirane osobe ne može primijeniti razumna prilagodba uvjeta radnog mjesta.

8.               Tužitelj se podneskom od 21. ožujka 2022. očitovao na odgovor na tužbu ponavljajući navode tužbe. Ističe kako je rješenjem Centra za socijalnu skrb V. M. M. priznato pravo na doplatak za pomoć i njegu i da to nije rješenje kojom joj je priznat status i na temelju njega se ne može upisati u očevidnik i nije dokaz o invaliditetu, pa time ista ne ostvaruje pravo prednosti pri zapošljavanju.

9.              Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu navodi kako tužitelji neosnovano tvrde kako nije priložila dokaz o invaliditetu u natječajnoj dokumentaciji budući da se o toj činjenici očitovao Hrvatski zavod za javno zdravstvo, registar osoba s invaliditetom na izričit upit prosvjetne inspektorice je li rješenje Centra za socijalnu skrb V. od 12. studenog 2020. kojim se M. M. priznaje pravo na doplatak za pomoć i njegu odgovarajuće da bi ostvarila pravo prednosti pri zapošljavanju. Navodi kako je na taj upit odgovoreno da se “osoba iz priloga nalazi u registru i zadovoljava kriterij Pravilnika te su svi kriteriji navedeni na ovom rješenju, tako da se može pozvati na pravo prednosti sukladno Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN br. 157/13., 152/14., 39/18. i 32/20.)”. Navodi da je u skladu s tim priložila valjanu ispravu na temelju koje ostvaruje pravo prednosti pri zapošljavanju. U vezi tvrdnji tužitelja i tužiteljice kako nije u mogućnosti izvršavati poslove radnog mjesta spremačice, navodi kako je isto neutemeljeno budući da je završila osnovno i srednjoškolsko obrazovanje te bila u radnom odnosu na određeno vrijeme, radila u sklopu programa “Zaželi” te se i dodatno educirala i osposobila za poslove “računalne operaterke” u Pučkom učilištu A. Predlaže izvođenje dokaza pribavljanjem dokumentacije te saslušanje zainteresirane osobe i njene majke, a ne protivi se predloženom medicinskom vještačenju. Predlaže Sudu odbiti tužbene zahtjeve.

10.               Predmet ovog upravnog spora je zakonitost utvrđene povrede prava prednosti pri zapošljavanju, a ne zdravstvena sposobnost zainteresirane osobe za obavljanje poslova radnog mjesta spremačice u dječjem vrtiću. Ali, s obzirom na propisano člankom 9. stavcima 15. i 16. Zakona i suglasnost svih stranaka za provođenje dokaza medicinskim vještačenjem, Sud je prihvatio provesti dokaz utvrđivanja zdravstvene sposobnosti M. M. te proveo dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku, specijalisti medicine rada, na okolnosti radne sposobnosti zainteresirane osobe M. M. za obavljanje poslova spremačice u dječjem vrtiću, pobliže navedene u podnesku tužitelja od 20. travnja 2022. i rješenju Suda od 12. srpnja 2022. (list spisa 110).

10.1.              Člankom 9. stavkom 15. Zakona je propisano da ako nadležna inspekcija utvrdi da je sklapanjem ugovora o radu povrijeđeno pravo prednosti pri zapošljavanju osobe s invaliditetom, rješenjem će utvrditi povredu prava prednosti pri zapošljavanju. Pravomoćno rješenje kojim je utvrđena povreda prava prednosti pri zapošljavanju predstavlja osnovu za otkaz ugovora o radu čijim je sklapanjem to pravo povrijeđeno.

10.2.              Prema članku 9. stavku 16. Zakona, u slučaju iz stavka 15. ovoga članka, pravna osoba iz stavka 1. ovoga članka obvezna je s osobom kojoj je rješenjem iz stavka 15. ovoga članka utvrđena povreda prava prednosti pri zapošljavanju sklopiti ugovor o radu u roku od osam dana od otkaza ugovora čijim je sklapanjem povrijeđeno pravo prednosti pri zapošljavanju.

10.3.               Nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, specijaliste medicine rada od 7. listopada 2022. (list spisa 114) zaključeno je kako zainteresirana osoba M. M. boluje od LRK – lagane mentalne retardacije. Ista je utvrđena 30. svibnja 2018. psihologijskom obradom, a potom je psihijatar utvrdio da je ona napeta, eutermna, emocionalno topla, adekvatna u komunikaciji, jednostavnije strukturirana, bez psihičke produkcije, očuvanih voljno-nagonskih dinamizama. Nakon osnovnoškolske naobrazbe 2008. je stekla zvanje tekstil-krojač, a u ožujku 2021. je osposobljena za rad kao "računalna operaterka". Pored toga je od 1. rujna 2020. do 30. kolovoza 2021. obavljala poslove radnice za pomoć u kući gdje je prema gore opisanim zadacima, morala ne samo čistiti, spremati i dostavljati namirnice krajnjim korisnicima, već im pružati i psihosocijalnu pomoć. Na temelju navedenog i uvida u zahtjeve radnog mjesta čistačice u dječjem vrtiću sudski vještak smatra da je M. M. radno sposobna za navedeno radno mjesto, te da može samostalno obavljati poslove čistačice u dječjem vrtiću uz zadovoljavanje svojih potrebnih higijenskih uvjeta propisanih posebnim propisom, Pravilnikom.

11.               U očitovanju na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, tužiteljica je u podnesku od 24. listopada 2022. stavila primjedbu da zainteresirana osoba i na ročište i pregled kod sudskog vještaka dolazi u pratnji majke te da nije samostalna u obavljanju radnji, da je ista djelomično lišena poslovne sposobnosti te je predložila nadopunu nalaza na okolnost koje poslove i radnje M. M. nije sposobna obavljati.

12.               Tužitelj i zainteresirana osoba se na nalaz i mišljenje nisu očitovali, a tuženik se podneskom od 2. studenog 2022. s istim u cijelosti suglasio.

13.              Dana  21. prosinca 2022. pred ovim Sudom je rasprava nastavljena, a na koju su pristupili opunomoćenici svih stranaka i sudski vještak. Na raspravi je izveden dokaz saslušanjem sudskog vještaka kojom prilikom je izjavio da ostaje kod nalaza i mišljenja od 4. listopada 2022. Na upite opunomoćenika stranaka je u bitnome pojasnio nalaz i mišljenje navodeći da je svoje mišljenje bazirao na medicinskoj dokumentaciji M. M. te potvrdama o školovanju i osposobljavanju za rad, da ona sa blagom mentalnom retardacijom može obavljati poslove čistačice u dječjem vrtiću te da formalna naobrazba znači da je ista i faktično sposobna obavljati te poslove jer potvrđuje njezine kognitivne sposobnosti stjecanja novih znanja. K tome, izjavio je i da je M. M. eutermična, emocionalno topla, adekvatna u komunikaciji bez psihotične produkcije te da činjenica kako je ista na pregled došla s majkom iz V. u Z. je logično i normalno te da isto ne umanjuje njenu sposobnost za rad na predmetnom radnom mjestu, kao i da kada se upozna sa tim radnim mjestom i sredstvima rada, da taj posao može uredno obavljati. U vezi djelomično oduzete poslovne sposobnosti je izjavio da o tome nema podataka u spisu, ali u vezi pogoršanja zdravstvenog stanja da utvrđena lagana mentalna retardacija s vremenom ne napreduje i ne postoji specifična terapija vezano uz liječenje navedene bolesti.

13.1.              Opunomoćenici tužitelja i tužiteljice su ostali pri svim dotadašnjim navodima iznesenim tijekom spora, kao i kod tužbenog zahtjeva, te su zatražili naknadu troška upravnog spora prema troškovnicima dostavljenim u spis (list 135 i 136 spisa). Opunomoćenica zainteresirane osobe je također ostala pri svemu do tada iznesenom, odustala od dokaznih prijedloga iz odgovora na tužbu te je predložila Sudu odbiti tužbene zahtjeve uz naknadu troška spora prema troškovniku predanom u spis (list 137 spisa). Opunomoćenica tuženika je ostala pri navodima odgovora na tužbu i kod obrazloženja osporavanog rješenja tuženika,  te je predložila je Sudu odbiti tužbeni zahtjev. Predloženo novo vještačenje od strane opunomoćenika tužiteljice, a kojem su se protivili opunomoćenice zainteresirane osobe i tuženika, Sud je odbio kao nepotrebno budući da predmet ovog spora nije ocjena zdravstvene sposobnosti M. M. za rad na predmetnom radnom mjestu već je to samo posredno od utjecaja radi propisanog člankom 9. stavkom 16. Zakona, a i provedeno vještačenje, odnosno nalaz i mišljenje sudskog vještaka je Sud ocijenio valjanim, dovoljnim i jasnim.

              14.              Na temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u skladu s odredbom članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjevi nisu osnovani.

15.              Iz podataka spisa proizlazi da je po inicijativi zainteresirane osobe, M. M., proveden 21. svibnja 2021. inspekcijski nadzor kod tužitelja,  Dječjeg vrtića M. V. o čemu je sastavljen zapisnik KLASA: UP/I-600-04/21-01/00056, URBROJ: 533-08-21-0001.

15.1.               Iz istoga, kao i prvostupanjskog rješenja proizlazi u bitnome da je M. M. uz prijavu na natječaj za radno mjesto spremačice kod tužitelja uz drugu dokumentaciju priložila rješenje Centra za socijalnu skrb V. KLASA: UP/I-551-07/20-01/639, URBROJ: 2196-128-03-30-20-2 od 12. studenoga 2020. i na isto se rješenje pozvala kao dokaz za ostvarivanje zakonske prednosti pri zapošljavanju na temelju Zakona. Iz tog rješenja proizlazi da kod nje postoji intelektualno i mentalno oštećenje, teži invaliditet III. stupnja, kao i privremena potreba tuđe njege u punom opsegu, sve u skladu s Uredbom o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj 67/17. i 56/18.), uz postojanje potrebe vještačenja u rujnu 2022.

Zainteresirana osoba se pozvala na zakonsku prednost pri zapošljavanju, ali je Upravno vijeće Vrtića konstatiralo da ona kao kandidatkinja nije priložila dokaze da bi ostvarila tu prednost.

15.2.              Prema članku 9. stavku 1. Zakona, tijela državne uprave, tijela sudbene vlasti, tijela državne vlasti i druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te javne službe, javne ustanove, izvanproračunski i proračunski fondovi, pravne osobe u vlasništvu ili u pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske, pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te prave osobe s javnim ovlastima dužni prilikom zapošljavanja osobi s invaliditetom dati prednost pod jednakim uvjetima.

15.3.              Stavkom 2. članka 9. Zakona, predviđeno je da bi navedenu prednost pri zapošljavanju ostvarila osoba s invaliditetom dužna je uz prijavu odnosno ponudu na javni natječaj ili oglas pozvati se na to pravo te priložiti dokaze o ispunjavanju traženih uvjeta, kao i dokaz o invaliditetu. Dokazima o invaliditetu, u smislu Zakona smatraju se javne isprave na temelju kojih se osoba može upisati u očevidnik zaposlenih osoba s invaliditetom u skladu s člankom 13.

15.4.              U skladu sa člankom 13. Zakona, o zaposlenim osobama s invaliditetom vodi se očevidnik koji vodi Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, a koji podatke iz očevidnika dostavlja u Hrvatski registar osoba s invaliditetom.

15.5.              Članak 4. stavak 1. Pravilnika propisuje da se u očevidnik upisuju osobe s invaliditetom koje su prijavljene na mirovinsko osiguranje na temelju radnog odnosa, odnosno samostalnog obavljanja djelatnosti, a kojima je, među ostalim, priznat status osobe ometene u psihofizičkom razvoju prema propisima u socijalnoj skrbi.

16.              Iz rješenja Centra za socijalnu skrb V., koje je M. M. priložila prijavi na natječaj, prvostupanjsko tijelo i tuženik zaključuju da je vidljivo da se radi o osobi s invaliditetom i to težim invaliditetom III. stupnja. U vezi tvrdnji tužitelja i tužiteljice da M. M. nije priložila dokaz o ostvarivanju prednosti pri zapošljavanju, odnosno nije priložila neku od taksativno navedenih isprava u članku 4. Pravilnika, navode da iste nisu osnovane jer propisima nije taksativno naveden popis javnih isprava koje predstavljaju dokaz na temelju kojeg se ostvaruje pravo prednosti pri zapošljavanju na temelju članka 9. Zakona. K tome se pozivaju na članak 4. Pravilnika kojim se navode okolnosti, odnosno statusi na temelju kojih se osoba upisuje u očevidnik zaposlenih osoba s invaliditetom. S obzirom da propisi taksativno ne navode javne isprave koje se smatraju dokazima o invaliditetu, smatraju nejasnim je na temelju čega je Upravno vijeće Vrtića zaključilo da priložena javna isprava, rješenje Centra za socijalnu skrb u kojem se potvrđuje postojanje težeg invaliditeta III. stupnja nije odgovarajuća, odnosno nije dokaz o invaliditetu i da potpuno pogrešno navode da nije riječ o javnoj ispravi iz članka 4. Pravilnika, jer navedeni članak Pravilnika poimenično i ne navodi nijednu javnu ispravu.

16.1.              Nadalje, tuženik smatra da nije M. M. kao kandidat na natječaju trebala zatražiti od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje potvrdu o ispunjavanju uvjeta za ostvarivanje prednosti pri zapošljavanju, jer je ona javnu ispravu kojom se potvrđuje postojanje invaliditeta priložila, već je dječji vrtić, ukoliko su o tome postojale dvojbe, trebao kod nadležnog tijela provjeriti radi li se o invaliditetu na temelju kojeg je osoba upisana ili se može upisati u očevidnik zaposlenih osoba s invaliditetom. Pri tome se tuženik poziva i na očitovanje, elektroničku poštu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo da je M. M. osoba koja se nalazi u Registru osoba s invaliditetom, da zadovoljava kriterije iz Pravilnika i da su ti kriteriji navedeni u priloženom rješenju Centra za socijalnu skrb V. te se može pozvati na pravo prednosti pri zapošljavanju u skladu sa Zakonom.

16.2.              U vezi zdravstvenog stanja zainteresirane osobe, odnosno njene radne sposobnosti, tuženik smatra da procjena iste nije ovlast tužitelja, već se pravo prednosti ustanovljeno Zakonom moralo poštovati, a može li ona s obzirom na svoje zdravstveno stanje obavljati poslove na radnom mjestu spremačice u dječjem vrtiću je u nadležnosti drugog tijela. Pri tome se poziva na članak 7. stavak 1. i 2. Zakona, prema kojem osobe s invaliditetom mogu se zaposliti na otvorenom tržištu rada ili pod posebnim uvjetima, uz obavezu osiguranja razumne prilagodbe od strane poslodavca prilikom provedbe testiranja i/ili intervjua u okviru natječajnog postupka te obvezu osiguranja razumne prilagodbe radnog mjesta, uvjeta i organizacije rada. Razumna prilagodba iz stavka 1. ovog članka znači potrebnu i odgovarajuću prilagodbu i podešavanja, koja ne predstavljaju nerazumno ili neprimjereno opterećenje, da bi se u pojedinačnom slučaju, tamo gdje je to potrebno osobama s invaliditetom osiguralo zapošljavanje i rad na ravnopravnoj osnovi s drugima. Smatra neosnovanima tvrdnje tužitelja da je obveza zapošljavanja osobe s invaliditetom u konkretnom slučaju postojala samo u slučaju mogućnosti razumne prilagodbe uvjeta radnog mjesta invaliditetu radnika, već da je potrebno razlikovati zapošljavanje na otvorenom tržištu rada ili pod posebnim uvjetima iz članka 7. Zakona, kojim nije ustanovljena zakonska prednost pri zapošljavanju osoba s invaliditetom, od zapošljavanja kod poslodavaca iz članka 9. stavka 1. Zakona, koji imaju obvezu postupanja sukladno zakonski ustanovljenoj obvezi osiguranja prednosti pri zapošljavanju osoba s invaliditetom sukladno uvjetima iz članka 9. Zakona. Tuženik je obrazložio i da osim uvjeta koji se odnose na ispunjenje uvjeta radnog mjesta navedenih u natječaju, poslodavci iz članka 9. stavka 1. Zakona ne mogu određivati daljnje uvjete da bi osoba s invaliditetom sukladno uvjetima iz Zakona ostvarila prednost pri zapošljavanju.

16.3.              U vezi pozivanja na Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Dječjeg vrtića M. V., a koji kao uvjet za obavljanje poslova spremača/spremačice predviđa, među ostalim, zdravstvenu sposobnost potrebnu za obavljanje poslova, tuženik je naveo da nije razvidno je li utvrđena i na koji je način utvrđena zdravstvena sposobnost ili nesposobnost M. M. za obavljanje poslova natječajem traženog radnog mjesta, kao i da prema tekstu natječaja od kandidata nije tražena dostava određene dokumentacije o zdravstvenoj sposobnosti za obavljanje poslova radnog mjesta.

17.              Prema članku 9. stavku 1. točki 16. tada važećeg Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine, broj 157/13. do 130/17.), osoba s invaliditetom je osoba koja ima dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja, koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprječavati njezino puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s osobama bez invaliditeta.

Jedno od prava u sustavu socijalne skrbi je doplatak za pomoć i njegu, a koji se priznaje osobi s težim invaliditetom, osobi s težim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju ili slijepoj, gluhoj i gluhoslijepoj osobi koja nije osposobljena za samostalan život i rad (članak 60. tog Zakona).

17.1.              Slijedom iznesenoga, Sud je utvrdio da tužitelj i tužiteljica neosnovano tvrde da M. M. nije uz prijavu na natječaj priložila dokaz o ostvarivanju prednosti pri zapošljavanju jer iz rješenja Centra za socijalnu skrb V. od 12. studenog 2020. kako to pravilno navodi tuženik, proizlazi da je zainteresirana osoba osoba s invaliditetom i to težim, III. stupnja. Pri tome članak 4. Pravilnika na koji se poziva tužitelj ne navodi taksativno javne isprave već predviđa okolnosti, odnosno statuse na temelju kojih se osoba upisuje u očevidnik zaposlenih osoba s invaliditetom, kao što je to npr. priznat status osobe ometene u psihofizičkom razvoju prema propisima o socijalnoj skrbi, priznat status invalida rada prema propisima o mirovinskom osiguranju  i drugo.

17.2.              Dakle, u slučaju M. M., a kako to proizlazi iz dostavljenog rješenja, radi se o priznatom pravu osobi s invaliditetom jer joj je utvrđeno ““intelektualno i mentalno oštećenje, teži invaliditet III. stupnja”, te navedeno predstavlja dokaz o invaliditetu i time dokaz o ostvarivanju prednosti pri zapošljavanju prema članku 9. Zakona te je stoga u provedenom postupku pravilno utvrđeno da je zainteresiranoj osobi povrijeđeno to pravo.

17.3.              Navedeno je potvrdio i na konkretni upit prosvjetne inspektorice, Hrvatski zavoda za javno zdravstvo elektroničkom poštom od 24. svibnja 2021., iz koje je razvidno da je M. M. osoba koja se nalazi u Registru osoba s invaliditetom, zadovoljava kriterije iz Pravilnika, a koji su navedeni u rješenju Centra za socijalnu skrb V. te da ima pravo pozvati se na pravo prednosti pri zapošljavanju u skladu sa Zakonom.

18.               U vezi problematiziranja zdravstvene sposobnosti zainteresirane osobe i njene radne sposobnosti, u predmetnom natječaju nije tražena dostava dokumentacije o istoj, a podredno je ovom sporu ista utvrđena te je sudski vještak dao mišljenje da je M. M. radno sposobna za navedeno radno mjesto, te da može samostalno obavljati poslove čistačice (spremačice) u dječjem vrtiću uz zadovoljavanje svojih potrebnih higijenskih uvjeta propisanih posebnim propisom, Pravilnikom.

19.               Slijedom iznesenoga, prigovori tužitelja i tužiteljice nisu osnovani te je Sud osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela ocijenio zakonitima i odlučio je kao pod točkom I. izreke presude na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a.

              20.              U odnosu na zatraženi trošak upravnog spora, prema odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

21.              Budući da su tužitelj i tužiteljica odbijeni s tužbenim zahtjevom, sami snose sve troškove upravnog spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. ZUS-a te je stoga njihov zahtjev za naknadu troška upravnog spora odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II i III.

              22.              U vezi zahtjeva zainteresirane osobe za naknadom troška ovog spora, a koja je uz tuženika u cijelosti u istome uspjela, Sud je odlučujući o tom zahtjevu odluku utemeljio na citiranoj odredbi ZUS-a, a sama visina troškova određena je u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. - dalje: Tarifa).

              23.              Tako zainteresiranoj osobi, u skladu sa zahtjevom za naknadu troška zatraženog na raspravi 7. prosinca 2022., pripada zatraženi trošak za sastav tužbe u iznosu od 3.750,00 kn (Tbr. 23/1. Tarife) i trošak zastupanja na raspravama održanim 1. lipnja 2022. i 21. prosinca 2022. u iznosu od po 3.750,00 kn (Tbr. 23/2. Tarife), a što ukupno iznosi 11.250,00 kn /1.493,13 eura.

              24.              Budući da je zainteresirana osoba uz tuženika u cijelosti uspjela u sporu, pripada joj pravo na naknadu navedenog troška upravnog spora u ukupnom iznosu od 11.250,00 kn /1.493,13 eura te je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude u skladu s člankom 79. stavkom 4. ZUS-a.

U Osijeku 29. prosinca 2022.

 

                                                                                                                               Sutkinja

   Valentina Grgić Smoljo,v.r.

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).