REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 28 Pž-4234/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u
pravnoj stvari tužitelja DARKO NEKRETNINE d.o.o., Biograd Na Moru, Dr. Franje
Tuđmana 82, OIB 15857692909, protiv tuženika MENTOR d.o.o., Benkovac, Žrtava
Domovinskog rata 2C, OIB 84772406525, radi isplate iznosa od 4.833,27 kn / 641,48
EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru
poslovni broj Povrv-323/2020-22 od 2. kolovoza 2022., 29. prosinca 2022.

p r e s u d i o j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-323/2020-22 od 2. kolovoza 2022. u točki I. izreke.

r i j e š i o j e

Odbacuje se tuženikova žalba podnesena protiv točke II. izreke presude
Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-323/2020-22 od 2. kolovoza 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom označenom u izreci ove presude i rješenja
prvostupanjski je sud djelomično održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi
vršitelja dužnosti javnog bilježnika Zorane Brčić iz Biograda Na Moru poslovni broj
Ovrv-19/2020 od 4. studenoga 2020. i to u dijelu u kojem je naloženo tuženiku
isplatiti tužitelju iznos od 4.833,27 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku
od 28. veljače 2020. do isplate po stopi tih kamata koja je propisana člankom 12.a
Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi kao i da mu plati trošak
ovršnog postupka u iznosu od 237,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje
teku od 2. kolovoza 2020. do isplate prema stopi koja se za svako polugodište
određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (točka
I. izreke presude). Istom presudom prvostupanjski je sud ukinuo navedeni platni
nalog u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da isplati tužitelju zatezne kamate na
trošak ovršnog postupka prema kamatnoj stopi većoj od dosuđene u točki I. izreke ______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 28 Pž-4234/2022-2 2

presude kao i za predvidive troškove ovršnog postupka s pripadajućom zateznom
kamatom te je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan (točka II.
izreke presude). Tako je prvostupanjski sud presudio primjenom odredbe članka 89.
stavka 2. i članka 90. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
(„Narodne novine” broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06,
146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) jer je nakon provedenog postupka ocijenio
da je tuženik kao suvlasnik nekretnine „Bure Centra” kojom upravlja tužitelj u obvezi
plaćati zajedničku pričuvu na koju ga je (prema njezinom pisanom iskazu u smislu
članka 492.c Zakona o parničnom postupku na kojeg obje stranke nisu imale
primjedbi) svjedokinja Marija Buča više puta upozoravala, na što se tuženik oglušio.
U odnosu na zatezne kamate, sud je iste dosudio tužitelju sukladno postavljenom
tužbenom zahtjevu tekuće od 28. veljače 2020. kao danu pokretanja spora sukladno
članku 183. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05, 41/08,
125/11, 78/15, 29/18 i 126/21), no u odnosu na zatezne kamate na ovršni trošak sud
prvog stupnja smatra da tužitelj ima pravo na te kamate prema stopi propisanoj za
potraživanja iz ostalih odnosa, dok je tužiteljev zahtjev za naknadom predvidivih
troškova ovršnog postupka sud odbio jer ti troškovi tužitelju nisu ni nastali.

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik pobijajući je u cijelosti. Žalitelj u
žalbi u bitnom navodi kako je mišljenja da donesena presuda nije osnovana odnosno
da nije zakonita. Prema mišljenju tuženika presuda ima niz nejasnoća te da tuženik
nije dužan platiti tužitelju navedeni iznos s osnove pričuve jer tužitelj ne ispunjava
svoje obveze (na primjer, grijanje gasi već oko 10 sati kao i hlađenje i drugo). Žalitelj
predlaže usvojiti njegovu žalbu.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Tuženikova žalba djelomično nije osnovana, a djelomično je nedopuštena.

Ispitavši pobijanu točku I. izreke presude temeljem odredbe članka 365.
stavka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 53/91, 91/92,
112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 i
80/22) u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na
bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8.,

9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava,
osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj
sud nalazi da je sud prvog stupnja donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

4. Iz spisa proizlazi da tužitelj kao upravitelj nekretnine zvane „Bura Centar” u
ime (preostalih) suvlasnika te nekretnine potražuje od tuženika (koji je također
suvlasnik te nekretnine) neplaćena sredstva zajedničke pričuve. Nadalje, između
stranaka nije sporna aktivna i pasivna građanskopravna legitimacija obje stranke, već
je između stranaka (s obzirom na tuženikove navode iz prigovora-odgovora na tužbu)
samo sporno je li tužitelj račune kojim je pozivao tuženika na plaćanje sredstava
zajedničke pričuve dostavljao tuženiku. Tijekom spora tužitelj je dostavio račune
kojima je tuženika pozivao na plaćanje sredstava zajedničke pričuve (str. 16.-28.
spisa), kao i izjavu svjedoka Marije Buča od 17. ožujka 2022. koju je navedeni
svjedok dao sukladno članku 492.c Zakona o parničnom postupku (str. 52. spisa), a

Poslovni broj: 28 Pž-4234/2022-2 3

iz koje proizlazi da se taj svjedok kao voditelj poslovnog i stambenog dijela „Bure
Centra” kojom upravlja tužitelj u više navrata kako pismeno tako i usmeno obraćao
tuženiku radi plaćanja pričuve no tuženik se na to oglušivao. S obzirom na to su
tuženiku dostavljeni predmetni računi i izjava svjedoka Marije Buča, ali tuženik te
isprave nije osporio, to je prvostupanjski sud na temelju tako provedenog postupka
donio pobijanu presudu.

5. Prvostupanjski je sud, održavši na snazi platni nalog sadržan u rješenju o
ovrsi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 4.833,27 kn s
pripadajućim zateznim kamatama pravilno obvezao tuženika na plaćanje zajedničke
pričuve. Naime, odredbom članka 85. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim
stvarnim pravima je propisano da su suvlasnici dužni sudjelovati u upravljanju
nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkoga upravitelja i
osnovati zajedničku pričuvu. Nadalje, člankom 89. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i
drugim stvarnim pravima je propisano da troškove za održavanje i za poboljšavanje
nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima,
ako nije drukčije određeno te (stavak 2. istoga članka Zakona o vlasništvu i drugim
stvarnim pravima) doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i
poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi
suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno.
Prema članku 90. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
zajednička pričuva je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici
nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te
za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, dok prema stavku 2. istog članka
Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima zajedničku pričuvu tvore novčani
doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih
dijelova (...).

Dakle, iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da su svi suvlasnici
nekretnine obveznici plaćanja zajedničke pričuve, pa je stoga i tuženik koji je
nesporno vlasnik dijela nekretnine zvane „Bura Centar” obveznik plaćanja zajedničke
pričuve.

6. U odnosu na pozivanje tuženika (tijekom prvostupanjskog postupka) na to
da nije zaprimio predmetne račune kojima ga je tužitelj pozivao na podmirenje
novčane obveze plaćanja zajedničke pričuve, ovaj sud napominje da to u ovom
sporu nije odlučno za obvezu tuženika na plaćanje zajedničke pričuve, ali ni za
dospijeće te obveze. Naime, upravo zbog toga što je tuženik obveznik plaćanja te
pričuve jer je on suvlasnik zgrade, on je i bez posebnog pozivanja od strane tužitelja
na plaćanje sredstava zajedničke pričuve, morao znati za svoju zakonsku obvezu da
plaća zajedničku pričuvu za svoj suvlasnički dio nekretnine. Osim toga, tuženika
(njegova zastupnika po zakonu Antu Mitrovića) je osobno svjedok Marija Buča
pismeno i usmeno pozivala na plaćanje zajedničke pričuve, pa je zato tuženik i prije
pokretanja ovog spora znao koliko iznosi njegova obveza plaćanja zajedničke
pričuve. Nadalje, s obzirom na to da tužitelj u ovom postupku potražuje zateznu
kamatu koja na iznos glavnog duga teče od 28. veljače 2020. kao dana pokretanja
spora te da je tuženik sukladno odredbi članka 183. stavka 2. Zakona o obveznim
odnosima najkasnije tada dospio u zakašnjenje s ispunjenjem svoje novčane obveze,

Poslovni broj: 28 Pž-4234/2022-2 4

to je sud prvog stupnja pravilno obvezao tuženika da isplati tužitelju zatezne kamate koje teku od 28. veljače 2020. pa do isplate.

Slijedom navedenog, s obzirom na to da tuženik kao suvlasnik nekretnine
zvane „Bura Centar” u obvezi plaćati sredstva zajedničke pričuve koja nije uplaćivao
na zajednički račun suvlasnika, to je prvostupanjski sud pravilno obvezao tuženika na
plaćanje zajedničke pričuve. Zato je tuženikovu žalbu kojom pobija točku I. izreke
prvostupanjske presude valjalo odbiti kao neosnovanu i u tom dijelu potvrditi pobijanu
presudu, a na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.

7. Međutim, u dijelu u kojem tuženik žalbom pobija točku II. izreke
prvostupanjske presude kojom je djelomično ukinut platni nalog iz rješenja o ovrsi te
u tom dijelu odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za naknadom dijela
zateznih kamata na trošak ovršnog postupka i za predvidive troškove ovršnog
postupka s pripadajućim kamatama, ovaj sud nalazi da je u tom dijelu njegova žalba
nedopuštena u smislu odredbe članka 358. stavka 3. Zakona o parničnom postupku.
Ovo stoga što tuženik usvajanjem njegove žalbe protiv tog dijela prvostupanjske
odluke ne bi postigao povoljniju pravnu zaštitu od one koju mu je pružio
prvostupanjski sud pa stoga tuženik nema pravni interes žalbom pobijati taj dio
prvostupanjske presude. Slijedom navedenog, u tom je dijelu tuženikovu žalbu
valjalo odbaciti kao nedopuštenu primjenom odredbe članka 367. stavka 1. Zakona o
parničnom postupku.

Zagreb, 29. prosinca 2022.

Sudac

doc. dr. sc. Jelena Čuveljak