Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
Stalna služba u Poreču – Parenzo
Turistička ulica 2
52440 Poreč – Parenzo
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, po sucu tog suda
mr.sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V.
L., iz N., D., S.. B. 124, zastupanog po
punomoćnici J. B., odvjetnici u R., protiv tuženika Z. banke
d.d., Zagreb, T. bana J. J. 10, zastupane po
punomoćnicima iz Odvjetničkog društva B., Š., D. i S. d.o.o.,
odvjetnicima iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon javne glavne
rasprave zaključene dana 28. studenog 2022. godine u prisutnosti tužitelja osobno i
njegove punomoćnice, te punomoćnika tuženika, dana 29. prosinca 2022. godine,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
" 1. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog suda
u Puli-Pola Stalna služba u Poreču-Parenzo posl.br. Ovr- 3562/18 od
10.08.2018. radi naplate novčane tražbine tuženika na nekretnini u vlasništvu
tužitelja koja je upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Puli,
Zemljišnoknjižni odjel Buje k.o. 301949 Novigrad, z.k.ul. 2729, kat. čes. 985,
opisana kao kuća i dvorište površine 348 m2, neodvojivo povezano s
posebnim dijelom nekretnine temeljem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim
pravima sa 3. Suvlasnički dio:31/100 etažno vlasništvo (E-3) 1.B.1.1.
prizemlje (P), C: poseban dio obojen narančastom bojom Stambeni prostor
ukupne etažne površine 3,60 m2 kojeg čini slijedeća prostorija označena
peterokutom: O. ulaz/stepenište 3,60 m2, ukupno: 3,60 m2, B.1.2 prvi kat (P-
1). C poseban dio obojen narančastom bojom, Stambeni prostor ukupne
etažne površine 63,90 m2 kojeg čine slijedeće prostorije označene
peterokutom: 1. stepenište 8.20 m2 2. dnevni boravak, kuhinja 30.20 m2, 3.
soba 12,20 m2, 4. kupaonica 6,30 m2, 5. loggia 7,00 m2, ukupno 63,90 m2.
B.1.3. Potkrovlje (P+1+M), C: posebni dio obojen narančastom bojom,
stambeni prostor ukupne etažne površine 29,70 m2 kojeg čine slijedeće
prostorije označene peterokutom: 6. predsoblje 8,30 m2. 7. soba 13,40 m2,
8. soba 7,00 m2 ukupno: 29,70 m2.
2. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu u Bujama, Općinskog suda u Puli, da
izvrši brisanje zabilježbe ovrhe posl. broj: Ovr-3562/18 na nekretnini upisanoj
- / -
Posl. br. 31 P-2316/2019-24
u z.k.ul. 2729, podul. 3, kat. čestica 985, k.o. 301949 Novigrad, z.k.ul. 2729, podul. 3.
3. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak zajedno sa
pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa
nadalje, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje
koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana,
pod prijetnjom ovrhe."
II Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od
26.875,00 kuna/ 3.566,93 eura1, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 12. kolovoza 2019. godine podnio tužbu protiv tuženika
radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U tužbi navodi da je kao ovršenik,
Zaključkom posl.br. Ovr-881/2019 od 23. srpnja 2019. godine upućen da u roku od
15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga koje je
izjavio u žalbi od 10. listopada 2018. godine. Dalje navodi da je sa tuženikom dana
21. ožujka 2003. godine sklopio Ugovor o namjenskom kreditu u kojem je tuženik
dao na raspolaganje tužitelju iznos od 65.000,00 eura na rok otplate od 30 godina s
mjesečnim obrocima u kunskoj protuvrijednosti od 422,70 eura važećim na dan
plaćanja. Prema stavu Vrhovnog suda RH (odluke broj Rev-539/2005 i Revt-
234/2010) potraživanje prema dužniku za isplaćene rate po Ugovoru o kreditu da
zastarijeva u rokovima predviđenim za povremena potraživanja, u skladu sa
Zakonom o obveznim odnosima. Dalje navodi da prema čl. 20. st. 1. t. E Ugovora o
namjenskom kreditu kreditor ima pravo otkazati kredit ako se korisnik kredita ne
pridržava bilo koje odredbe Ugovora, kreditor i korisnik kredita da su suglasni da
cjelokupna tražbina kreditora po Ugovoru dospije u slučaju otkaza kredita danom
kada javni bilježnik, po nalogu kreditora pošalje otkaz kredita, sukladno zakonskim
odredbama o javnom bilježništvu, na adresu iz zaglavlja Ugovora ili adresu o kojoj
je korisnik kredita uredno obavijestio kreditora. Otkaz korisniku kredita čini dospjelom
cjelokupnu tražbinu kreditora i prema sudužniku, založnom dužniku i jamcima. Dana
16. srpnja 2014. godine kreditor da je otkazao korisniku kredita Ugovor o kreditu,
javni bilježnik da je otpremio tužitelju otkaz Ugovora dana 24. srpnja 2014. godine,
a tužitelj da nije nikada primio otkaz i pismeno upućeno na adresu tužitelja Gradska
vrata 3, Novigrad. Javni bilježnik da je dana 24. srpnja 2014. godine na Ugovor o
kreditu od 21. ožujka 2003. godine, postupajući po zahtjevu kreditora, stavio
kreditoru potvrdu da je javnobilježnički akt izvršan. Kreditor da je dostavio javnom
bilježniku izvod iz poslovnih knjiga na dan 16. srpnja 2014. godine iz kojeg da je
razvidno da je tražbina u iznosu od 56.316,53 eura u cijelosti zastarjela. Dalje
navodi da je tuženik u svojstvu ovrhovoditelja dana 03. srpnja 2018. godine
podnio prijedlog za ovrhu temeljem ovršne isprave – ovršnog ugovora o
namjenskom kreditu broj 38/03, solemniziran pred javnim bilježnikom Đordanom
Pahovićem 21. ožujka 2003. godine pod brojem OU-306/03 radi naplate novčane
tražbine u iznosu od 52.213,28 kn (vjerojatno se radi o omašci pri navođenju valute)
u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, te 843,13 kn na
1 fiksni tečaj konverzije 7,53450
Posl. br. 31 P-2316/2019-24
ime troškova uvećano za daljnje tekuće zatezne kamate koje teku na iznos glavnice
od 49.273,18 eura u kunskoj protuvrijednosti počev od 13. ožujka 2018. godine pa
do namirenja ovrhovoditelja, iznos redovnih kamata od 2.573,94 eur u kunskoj
protuvrijednosti počev od dana podnošenja prijedloga za ovrhu do namirenja
ovrhovoditelja, iznos troška od 843,13 kn od dana podnošenja prijedloga za ovrhu
do namirenja ovrhovoditelja tj. tuženika, te je određena ovrha na nekretnini tužitelja
k.č. 985 k.o. Novigrad opisana kao kuća i dvorište površine 438 m2, neodvojivo
povezano s posebnim dijelom nekretnine temeljem Zakona o vlasništvu i drugim
stvarnim pravima. Rješenjem o ovrsi posl.br. Ovr-3562/2018 od 10. kolovoza 2018.
godine sud da je odredio predloženu ovrhu iako da je tražbina zastarjela i djelomično
naplaćena. Dalje navodi da uz korisnika kredita urednu otplatu kredita su jamčili i
jamci Glavičić Veličo, Glavičić Dorina i Labinjan Lidija, kojima su izvršene uskrate
zastarjelog duga započetog s danom 01. svibnja 2018. godine. Dalje tvrdi da je
ovrha nedopuštena u odnosu na jamce iz istih razloga kao i za korisnika kredita
isticanjem svih prigovora glavnog dužnika sukladno Zakonu o obveznim odnosima o
naplaćenim tražbinama i nenaplaćenim s osnova zastare. Predlaže donošenje
presude u sadržaju kako je to odbijajuće opisano u točki I ove Presude.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.
Tuženik ne osporava da je s tužiteljem kao korisnikom kredita i založnim dužnikom,
te sudužnikom i jamcima dana 21. ožujka 2003. godine sklopio Ugovor o
namjenskom kreditu broj 38/03 solemniziran pred javnim bilježnikom Đordanom
Pahovićem istog dana pod brojem OU-306/03, te da je istim Ugovorom tužitelju
stavljen na raspolaganje kredit u iznosu od 65.000,00 eura kojeg je tužitelj bio
dužan vratiti tuženiku uvećan za pripadajuće kamate i troškove u roku od 30 godina
putem mjesečnih anuitetnih uplata. Također ne osporava da je zasnovano založno
pravo kako je to opisano u tužbi. Tuženik tvrdi da tužitelj nije podmirivao predmetnu
tražbinu iz Ugovora o kreditu, te da mu je tuženik u skladu s odredbama Ugovora
otkazao Ugovor o kreditu, te da je javni bilježnik, na zahtjev tuženika, na predmetni
Ugovor iskazao klauzulu ovršnosti sa danom 24. srpnja 2014. godine. Radi naplate
svoje tražbine tuženik da je pokrenuo ovršni postupak pred Općinskim sudom u
Puli, Stalna služba u Poreču pod posl.br. Ovr-881/2019 (ranije oznake Ovr-
3562/2018), a čije proglašenje tužitelj sada traži nedopuštenim. Tuženik smatra
pogrešnim tumačenje tužitelja da bi se u ovom slučaju radilo o povremenoj tražbini.
Smatra da je takva pravna kvalifikacija promašena. Otkazom Ugovora sukladno
odredbama Ugovora da je dospio na naplatu cjelokupan iznos tražbine (glavnica,
kamate i troškovi) te se ovršni postupak čije se proglašenje nedopuštenim vodi radi
naplate ne pojedinih anuiteta kredita, već cjelokupnog iznosa tražbine iz Ugovora i
zato da potraživanje tužitelja nije bilo u zastari u vrijeme pokretanja ovršnog
postupka. U odnosu na visinu potraživanja tuženik se poziva na odredbe čl. 7. st. 5.
Ugovora da je ovršenik (ovdje tužitelj) dao suglasnost da banka može neposredno
na temelju Ugovora zatražiti protiv njega ovrhu na nekretnini koja je predmet ovog
ovršnog postupka. A čl. 15 P) Ugovora tužitelj da je pristao da kao dokaz o visini
tražbine po ugovoru služe poslovne knjige i ostala dokazna sredstva kojima tuženik
raspolaže. Tuženik da je uz prijedlog za ovrhu priložio izvadak iz poslovnih knjiga
sa stanjem na dan 12. ožujka 2018. godine. Eventualne kasnije uplate jamaca i
tužitelja (pogotovo u beznačajnim iznosima u odnosu na visinu kredita) da ne mogu
biti sredstvo za opstruiranje ovršnih postupaka i pokretanja parničnih postupaka radi
proglašenja ovrhe nedopuštenom. Zato predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, u
cijelosti uz naknadu parničnog troška. Tijekom postupka tuženik je istakao prigovor
Posl. br. 31 P-2316/2019-24
promašene pasivne legitimacije jer da on više nije ovrhovoditelj u ovršnom postupku posl.br. Ovr-881/19.
3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: Zaključak (6), Ugovor o
namjenskom kreditu (7-10), nalog za odašiljanje otkaza Ugovora o kreditu (11),
otkaz kredita (12), izvadak iz poslovnih knjiga (13), otpremnu pošiljku (14, 16, 20-
26, 31), otkaz kredita (15), zapisnik o svjedočenju činjenica (17-19), račun (27,
32), dopis (28), povratnicu (29, 34), zahtjev (30, 33), prijedlog za ovrhu sa
javnobilježničkim aktom javnog bilježnika broj OU-306/03-1 sa pečatom izvršnosti
(35-40), a u Rješenje o ovrsi (41), izvješće (42), obavijest o uplaćenim svotama
ustege od mirovine (43 i 44), izvod iz zapisnika (70-71), obavijest o ustupu
tražbine (84), spis Ovr-881/19 (ranije oznake Ovr-3562/18).
4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za proglašenje
nedopuštenom ovrhe određene Rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola Stalne
službe u Poreču-Parenzo posl.br. Ovr-3562/18 od 10. kolovoza 2018. godine, radi
naplate novčane tražbine tuženika na nekretnini u vlasništvu tužitelja, te da se
naloži z.k. odjelu u Bujama brisanje zabilježbe ovrhe posl.br. Ovr-3562/18 na
nekretnini k.č. 985 upisane u z.k.ul. 2729 podul. 3 k.o. Novigrad.
6. Tužitelj je tužbu podnio s obrazloženjem da je Zaključkom Općinskog suda
u Puli, Stalna služba u Poreču-Parenzo posl.br. 34 Ovr-881/19 od 23. srpnja 2019.
godine upućen na pokretanje parnice iz razloga iznesenih u žalbi od 10. listopada
2018. godine.
7. Uvidom u spis posl.br. 34 Ovr-881/19, ranije oznake Ovr-3562/2018 i to
posebno u žalbu podnijetu 10. listopada 2018. godine protiv Rješenja o ovrsi
utvrđeno je da se tužitelj, u svojstvu ovršenika, žalio na Rješenje o ovrsi donijeto
10. kolovoza 2018. godine pod posl.br. Ovr-3562/18-2 jer da je sud postupio
protupravno donošenjem navedenog Rješenja o ovrsi jer da na temelju ovršne
isprave, Ugovora o namjenskom kreditu, nije smio odrediti ovrhu na nekretninama
ovršenika, a bez da je prethodno pokušao provesti ovrhu na novčanim sredstvima
ovršenika. Izvadak iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja da je pogrešno sastavljen jer da
nisu uzete u obzir sve uplate koje su po Ugovoru o kreditu vršene od strane
sudužnika i jamaca, a koje uplate da se i dalje uplaćuju ovrhovoditelju.
8. Prema odredbi čl. 55. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine
112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, dalje: OZ) određeno je da
tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen, ovršenik može temeljiti samo na
razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu.
9. Tužitelj je tijekom ovog postupka istakao i prigovor zastare i prigovor
ništetnosti predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu.
10. Međutim, u odnosu na prigovore tužitelja koje je istakao tijekom ovog
parničnog postupka, ispravan je stav tuženika da tužitelj u žalbi protiv Rješenja
posl.br. Ovr-3562/2018-2 od 10. kolovoza 2018. godine nije isticao prigovor
Posl. br. 31 P-2316/2019-24
zastare, niti prigovor ništetnosti Ugovora o kreditu, zato se tužitelj na te razloge ne
može pozivati u ovom postupku tj. niti u tužbi, niti u ovom postupku.
11. Uvidom u spis posl.br. 34 Ovr-881/19, ranije oznake Ovr-3562/2018
utvrđeno je da je navedeni spis spojen sa više ovršnih spisa i to posl.br. Ovr-
565/2013, Ovr-65/2019, Ovr-74/2019, Ovr-114/2019, Ovr-280/2019. Ovom spisu
priložen je preslik spisa Ovr-881/19 (ranije oznake Ovr-3562/2018), kao i preslik
listova 66-73 iz spisa Ovr-65/2019. Uvidom u spis Ovr-881/19 utvrđeno je da je
Zagrebačka banka d.d. u svojstvu ovrhovoditelja dana 07. kolovoza 2018. godine
podnijela protiv ovršenika Vilsona Lumezi prijedlog za ovrhu na temelju ovršne
isprave - Ugovora o namjenskom kreditu broj 38/03, koji je solemnziran pred javnim
bilježnikom Đordanom Pahović dana 21. ožujka 2003. godine pod brojem OU-
306/03, a radi naplate novčane tražbine Zagrebačke banke d.d. prema Vilsonu
Lumezi i to tražbine u iznosu od 52.2013,28 eura u kunskoj protuvrijednosti po
srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, te 843,13 kuna sa zateznim kamatama, te
predlaže da se radi namirenja odredi ovrha na nekretnini u vlasništvu Vilsona
Lumezi, a koja se nalazi na k.č. 985 k.o. Novigrad i to zabilježbom ovrhe,
utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa
postignutog prodajom. Po prijedlogu Zagrebačke banke Rješenjem o ovrsi od 10.
kolovoza 2018. godine pod posl.br. Ovr-3562/2018 određena je predložena ovrha.
Vilson Lumezi je podnio žalbu protiv navedenog Rješenja o ovrsi u kojoj navodi da je
sud donošenjem Rješenja o ovrsi postupio protupravno jer da nije smio odrediti
ovrhu na nekretninama ovršenika bez da je prethodno pokušao provesti ovrhu na
novčanim sredstvima ovršenika. Također da je izvadak iz poslovnih knjiga
Zagrebačke banke pogrešno sastavljen jer da nisu uzete u obzir sve uplate koje su
po Ugovoru o kreditu vršene od strane sudužnika i jamaca, a koje uplate da se i
dalje uplaćuju Zagrebačkoj banci.
12. Rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl.br. 29 Gž Ovr-118/2019-2 od
26. ožujka 2019. godine žalba ovršenika V. L. je odbijena kao
neosnovana, te je potvrđeno Rješenje o ovrsi posl.br. Ovr-3562/2018 od 10.
kolovoza 2018. godine, osim u odnosu na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. t. 9.
Ovršnog zakona.
13. Nadalje, je utvrđeno da je Z. banka d.d. temeljem Ugovora o
ustupu i prijenosu prava i tražbina solemniziran dana 27. rujna 2019. godine od
strane javnog bilježnika I. L. iz Z. pod brojem OV-8039/2019
ustupila tražbinu iz predmetnog Ugovora cesionaru D. I. I. A., 6340 B.,
S. 4, Š., Nadalje, dana 28.
listopada 2019. godine sklopljen je Ugovor o ustupu i prijenosu prava i tražbina
između D. I. I. A., 6340 B., S. 4, Š.,
i E. M. d.o.o. Z., H. 82, kao
cesionaru, solemniziran istog dana od strane javnog bilježnika J. R. iz Z.
pod brojem OV-8766/2019, te su na E. M. d.o.o. prenesena sva prava,
potraživanja i koristi prema V. L.. Predmetni postupak je još u tijeku.
14. Odredba čl. 32. st. 3. Ovršnog zakona propisuje: "Ako tijekom ovršnog
postupka dođe do promjene vjerovnika, novi vjerovnik nastavlja ovršni postupak
kao ovrhovoditelj umjesto prvobitnog ovrhovoditelja, ako javnom ili ovjerovljenom
privatnom ispravom dokaže da je nakon pokretanja ovršnog postupka tražbina na
Posl. br. 31 P-2316/2019-24
njega prenesena ili da je na njega na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može
dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom
donesenom u parničnom postupku. Novi ovrhovoditelj mora primiti ovršni postupak u
onom stanju u kojem se on nalazi u trenutku kad u njega stupa. Za promjenu
ovrhovoditelja nije potreban pristanak ovršenika.".
15. Rješenjem posl.br. Ovr-881/2019-27 od 19. studenog 2019. godine
utvrđeno je da E. M. d.o.o. Z. stupa na mjesto ovrhovoditelja u tom
ovršnom predmetu.
Ovršenik V. L. je podnio žalbu protiv navedenog Rješenja, te je
njegova žalba odbijena kao neosnovana i potvrđeno je Rješenje posl.br. Ovr-
881/2019-27 od 19. studenog 2019. godine.
16. Tuženik je istakao prigovor pasivne legitimacije tuženika pozivajući se
na Ugovor o ustupu i prijenosa prava i tražbina sklopljen 27. rujna 2019. godine
između njega i D. I. I. A., kao i Ugovora o ustupu i prijenosu prava i
tražbina sklopljen 28. listopada 2019. godine između D. I. I. A. i E.
M. d.o.o..
17. Prigovor tuženika je osnovan. Naime, Vrhovni sud RH na trećoj sjednici
Građanskog odjela Vrhovnog suda RH (3/20) održane 14. rujna 2020. godine
zauzeo je pravno shvaćanje koje glasi: "Otuđenjem predmeta spora drugoj osobi
tijekom parnice, s obzirom da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u
vrijeme zaključenja glavne rasprave, tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalno
pravnu legitimaciju jer se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih
stranaka iz č l. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku ne odnosi na stvarno
pravne učinke pravnog posla na temelju kojega je došlo do otuđenja (prijenosa prava
vlasništva ili prava), osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne
proizlazi što drugo.".
Analognom primjenom tog pravnog shvaćanja, na slučaj u ovoj pravnoj
stvari, tuženik tj. Z. banka d.d. je ustupom tražbine društvu D. I.
I. A. (a koje je zatim tu tražbinu ustupilo društvu E. M. d.o.o.) izgubio je
dotadašnju pasivnu legitimaciju tj. pasivnu materijalno pravnu legitimaciju, pa zato
više nije pasivno legitimiran u ovom postupku tj. ne može imati status tuženika.
Nadalje, prema odredbi čl. 82. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine
35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje: ZOO) za ustup tražbine nije
potreban pristanak dužnika.
18. Odredbom čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a propisano je da protiv Rješenja o
ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na
temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv
ovršenika.
19. A uvidom u ovršni spis posl.br. Ovr-881/2019 i čitanjem Ugovora o
namjenskom kreditu (čl. 11) utvrđeno je da je propisano da radi osiguranja
cjelokupne tražbine kreditora prema korisniku kredita temeljem tog Ugovora, založni
dužnici N. d.o.o. N. i V. L. zalažu cijeli suvlasnički dio
nekretnine (kako je i opisano u prijedlogu za ovrhu na temelju ovršne isprave), te je
odredbom čl. 14. Ugovora o kreditu neopozivo i bezuvjetno dopušten upis hipoteke u
Posl. br. 31 P-2316/2019-24
korist kreditora na predmetnim nekretninama radi osiguranja cjelokupne tražbine,
dok je čl. 15.; 16.; 17. i 20. Ugovora između stranaka dogovoren i način provedbe.
20. U smislu odredbe čl. 23. t. 5. OZ-a, ovršna isprava, između ostalog, je i ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava.
21. Člankom 29. st. 1. OZ-a propisano je da je ovršna isprava podobna za
ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme
ispunjenja obveze.
22. Prema čl. 54. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu (NN 78/1993, 29/1994,
162/1998, 16/2007, 75/2009, 120/2016, dalje: ZJB) javnobilježnički akt je ovršna
isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke
mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obveznika da se na temelju tog akta može radi
ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilna
ovrha. Prema st. 6. istog članka isti učinak ima i privatna isprava koju je javni
bilježnik potvrdio (solemnizirao).
23. Tužitelj je prigovarao visini potraživanja u predmetnom ovršnom
postupku. Međutim, uvidom u dopise Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje
(42-44) utvrđeno je da je G. V. (jamcu) na mirovini ustegnuto, kroz
vremensko razdoblje od 01. ožujka 2010. pa nadalje s time da mu je u razdoblju
od 01. travnja 2018. do 30. rujna 2018. godine ustegnuto 5.924,25 kn, te se
naglašava da je Rješenje o ovrsi donijeto 10. kolovoza 2018. godine. Zatim,
Glavičić Dorini (jamcu), u razdoblju od 01. svibnja 2018. do 31. svibnja 2019.
godine ustegnuto i uplaćeno na ime dospjelog duga je ukupno 3.792,75 kn. A
Labinjan Liviji je ukupno ustegnuto i uplaćeno na ime dospjelog duga 5.053,77 kn u
razdoblju od 01. svibnja 2018. do 31. svibnja 2019. godine. Naglašava se da je
Rješenje o ovrsi donijeto 10. kolovoza 2018. godine.
Prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu tuženik se pozvao, te je priložio
izvadak iz poslovnih knjiga sastavljen na dan 12. ožujka 2018. godine. Zato kasnije
uplate jamaca i tužitelja (koji iznosi su mali u odnosu na visinu duga) i te kasnije
uplate ne mogu, niti smiju biti sredstvo odnosno opravdanje za opstruiranje ovršnog
postupka i pokretanje parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
Naime, u ovršnom postupku će se prilikom provedbe istog uzeti u obzir sva
plaćanja koja su tužitelj i jamci platili.
24. Slijedom svega naprijed navedenog, neosnovan je prigovor tužitelja na
visinu potraživanja. Neosnovan je i prigovor zastare budući da je tuženik Z.
banka d.d. u svojstvu ovrhovoditelja prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave
podnijela 07. kolovoza 2018. godine, a kako tužitelj kao korisnik kredita nije
uredno podmirivao tražbinu ovrhovoditelja, te je javni bilježnik na zahtjev
ovrhovoditelja na predmetni Ugovor iskazao klauzulu ovršnosti s danom 24. srpnja
2014. godine, slijedom čega proizlazi da nije istekao zastarni rok od 5 godina
budući da se u konkretnoj pravnoj stvari ne radi o tražbini radi naplate pojedinih
anuiteta kredita, već se radi o cjelokupnom iznosu tražbine iz Ugovora. Dakle, kako
je došlo do raskida Ugovora o kreditu i dospijeća cjelokupne tražbine po osnovi
Ugovora o kreditu, time su tražbine izgubile karakter povremenih tražbina i zastara
cjelokupne tražbine koja je dospjela na naplatu raskidom Ugovora o kreditu se ne
Posl. br. 31 P-2316/2019-24
računa prema odredbi čl. 372. st. 1. i 2. ZOO-a, već se računa po odredbi čl. 371.
ZOO-a kojom je propisan opći rok zastare od 5 godina.
25. S druge strane, osnovan je prigovor tuženika u odnosu na pasivnu
legitimaciju tuženika, iz razloga kako je naprijed opisano.
26. Slijedom svega naprijed navedenog utvrđeno je da je u vrijeme
podnošenja prijedloga za ovrhu i donošenje Rješenja o ovrsi tuženik kao
ovrhovoditelj bio ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika na temelju ovršne
isprave tj. Ugovora o namjenskom kreditu od 21. ožujka 2003. godine, te je odbijen
tužbeni zahtjev tužitelja za proglašenje ovrhe nedopuštenom, kao neosnovan.
27. Iz razloga osnovanosti prigovora tuženika glede pasivne legitimacije, ali
i neosnovanosti prigovora tužitelja, sud nije smatrao potrebnim provoditi druge
dokazne prijedloge, posebno ne saslušanje predloženih svjedoka, jer se
personalnim dokazima ne mogu utvrditi činjenice odlučne za meritorno rješenje ovog
spora.
28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.
Tužitelj je izgubio ovu parnicu, te je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak.
Tuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu 5.000,00 kn, za zastupanje
na ročištu 29. rujna 2022. godine 5.000,00 kn, za sastav podneska od 27.
listopada 2022. godine 5.000,00 kn i za zastupanje na ročištu 28. studenog 2022.
godine 6.500,00 kn plus PDV 5.375,00 kn, a što ukupno iznosi 26.875,00 kn. Visina
priznatog i obračunatog troška temelji se na tbr. 8., 9. i 42. Tarife o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014,
118/2014,107/2015, 37/22 i 126/22).
29. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.
U Poreču - Parenzo, dana 29. prosinca 2022. godine.
S u d a c:
mr.sc. Marčela Štefanuti, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a
podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave ove
Presude.
Dna:
1. Pun. tužitelja,
2. Pun. tuženika
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.