REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Amruševa 2/II

73. P-1588/2020

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu Ivi Karin Šipek u pravnoj stvari tužitelja
B. S. iz Č., OIB:
..., kojeg zastupa punomoćnica V. V., odvjetnica iz
Z. odvjetničkog ureda S. P., G. G., V. V., M.
K. i T. P. iz R., protiv tuženika M. d.o.o.
Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. D.,
odvjetniku iz Z., radi zaštite autorskih prava, nakon održane javne
glavne rasprave zaključene 17. studenoga 2022. u prisutnosti zamjenice punomoćnika
tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 29. prosinca 2022.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

''I. Utvrđuje se da je tuženik M d.o.o., Z., OIB: ...
povrijedio imovinska i moralna autorska prava tužitelja B. S.,
Č., OIB: ..., na način da je pet
fotografija oznaka: SBX_5537, SBX_5455, SBX_5471, SBX_5605 i SBX_5693 čiji je
autor tužitelj objavio časopisu P., izdanje siječanj 2020, broj 268, na str. 80-85,
a fotografiju SBX_5537 i na svojim web stranicama na linku
http://... , sve bez ovlaštenja tužitelja
kao autora, bez plaćanja naknade, uz povredu prava prve objave i uz mijenjanje
fotografije te mu se zabranjuje u buduće objava istih fotografija tužitelja bez ovlaštenja
tužitelja.

II. Nalaže se tuženiku fotografiju oznake: SBX_5537, čiji je autor tužitelj B.
S., Č., , OIB: ...ukloniti sa svojih web stranica s linka http://... kao i s bilo koje druge lokacije na svojim web stranicama te povući i uništiti sve
primjerke tiskanog izdanja časopisa P., izdanje siječanj 2020, broj 268, na str.
80-85, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 34.000,00 kn sa
zateznom kamatom od dana 29. siječnja 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje
za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2

73. P-1588/2020
IV. Nalaže se tuženiku na ime neimovinske štete zbog povrede moralnih autorskih
prava u roku od 8 dana isplatiti tužitelju iznos od 20.000,00 kn sa zakonskom zateznom
kamatom od dana 29. siječnja 2020. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za
svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
V. Izreka ova presude će se po njenoj pravomoćnosti objaviti na trošak tuženika
u „V. listu“ u roku od 8 dana.''

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tuženiku troškove
ovog parničnog postupka u iznosu od 14.531,25 kuna/ 1.928,63 eura1.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom troškova ovog postupka za iznos od 7.968,75 kuna.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome tvrdi da je autor pet fotografija oznaka: SBX_5537,
SBX_5455, SBX_5471, SBX_5605 i SBX_5693 koje je tuženik neovlašteno objavio i
neovlašteno koristio u časopisu P., izdanje siječanj 2020, broj 268, s time da se
fotografija SBX_5537 nalazi preko cijele str. 80 i 81 do ruba, fotografija SBX_5455 u
donjem lijevom kutu na str. 82., fotografija SBX_5471 preko cijele str. 83., fotografija
SBX_5605 u donjem lijevom kutu na str. 84. te fotografija SBX_5693 nalazi se na
gornjoj polovici str. 85 i 1/3 str 84. Također, tvrdi da je tuženik fotografiju SBX_5537
na jednak način koristio na svojim web stranicama na linku
http://... kao najavu za članak u
tiskanom izdanju. Ističe da je predmetne fotografije snimio fotoaparatom marke Canon
EOS 1D X, serijskog broja 163018000430, a da ga je tuženik sam prilikom objave
fotografija označio kao autora. Tvrdi da je tuženik predmetne fotografije objavio bez
ikakvog odobrenja tužitelja kao autora, bez njegova znanja i bez plaćanja tužitelju bilo
kakve naknade za takvo korištenje te da ih je protivno odredbi čl. 21. Zakona o
autorskom pravu i srodnim pravima neovlašteno javno prikazivao bez da je za
korištenje predmetnih fotografija na način kako ju je koristio ishodio nikakvo ovlaštenje
od strane autora, čime je ujedno povrijedio i moralno pravo autora prve objave iz članka

14. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima jer je riječ o fotografijama koje ranije
nisu nigdje objavljene. Tužitelj također ističe da je tuženik protivno odredbi čl. 16.
Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima rezao predmetne fotografije. Tako
potražuje od tuženika plaćanje penala sukladno odredbi čl.183. st.1. Zakona o
autorskom pravu i srodnim pravima, u dvostrukom iznosu od uobičajene naknade
budući je pravo autora povrijeđeno u najmanju ruku iz krajnje nepažnje tuženika, sve
sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja zahtjeva (Poziv za
prestanak vršenja povrede autorskog prava i zahtjev za naknadu) odnosno od dana

29. siječnja 2020. godine pa do isplate. Potražuje i naknade zbog povrede imovinskih
autorskih prava, i to po fotografiji SBX_5537 potražuje dvostruku uobičajenu naknadu
u iznosu od 10.000,00 kn, po fotografiji SBX_5455 dvostruku uobičajenu naknadu u
iznosu od 6.000,00 kn, po fotografiji SBX_5471 dvostruku uobičajenu naknadu u
iznosu od 6.000,00 kn, po fotografiji SBX_5605 dvostruku uobičajenu naknadu u
iznosu od 6.000,00 kn te po fotografiji SBX_5693 dvostruku uobičajenu naknadu u

1 Fiksni tečaj konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK

3

73. P-1588/2020
iznosu od 6.000,00 kn, odnosno ukupno potražuje naknadu u iznosu od 34.000,00 kn.
Ističe kako potražuje penale odnosno dvostruku uobičajenu naknadu sukladno odredbi čl.

183. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima iz razloga što je povreda počinjena u
najmanju ruku iz krajnje nepažnje jer je tuženik društvo registrirano za izdavačku djelatnost
i posluje još od 1992. godine t eje nakladnik, odnosno izdavač časopisa P., vlasnik
web stranice, J. set magazina, i nakladnik i drugih tiskanih i on line izdanja, pa tvrdi da
je neoprostivo s njegovo strane ovakvo kršenje autorskih prava kada je isti, prije svih
ostalih, trebao zaštiti i poštivanju istih posvetiti povećanu pažnju. Nadalje, tužitelj
također na ime naknade zbog povrede moralnih autorskih prava potražuje iznos od

4.000,00 kn (povreda prava prve objave čl.14. Zakona o autorskom pravu i srodnim
pravima te povreda prava iz čl. 16. istog zakona) po fotografiji, odnosno ukupno

20.000,00 kn.

2. Tuženik odgovorom na tužbu osporava i osnovu i visinu postavljenog tužbenog
zahtjeva te ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije. Ističe da je fotografije koje
su predmet ovog spora ovlašteno koristio temeljem dopuštenja g. M. R. koji
je bio klijent tužitelja te ih je i platio za određeni projekt i dao suglasnost za korištenje,
kao vlasnik istih. Prilikom intervjua M. R., uglednog sportaša, koji je dao
novinaru tuženika V. Z., isti je rekao da ima prijeporne fotografije i da
će ih dostaviti grafičkom uredniku tuženika I. V.. U cijelom predmetnom
projektu- intervjuu sudjelovala je i P. A. P. S. iz Z.
putem svog djelatnika J. G.. Gospodin R. je posebno napomenuo da se
uz fotografije objavi ime autora, ovdje tužitelja, a po čemu je tuženik i postupio. Tako
tvrdi da je imao dopuštenje vlasnika fotografija, a on sam se i nalazi na istima, za
objavu istih.

3. Tužitelj tijekom postupka ističe da M. R. nije vlasnik predmetnih
fotografija te spori da bi on bio ikada klijent tužitelja i tvrdi da mu on nije nikada platio
bilo kakvu naknadu za fotografije koje su predmet spora.

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u sadržaj isprava koje prileže spisu i to u
preslike stranica časopisa i web stranice P. s spornim objava (list 7-14 spisa),
fotografije (list 15-18 spisa), račun za kameru (list 19 i 20 spisa), Poziv za prestanak
radnje povrede autorskog prava i zahtjev za naknadu (list 23-25 spisa), dopis od 20.
veljače 2020. (list 26 spisa), CD (list 45 spisa), pisana izjava tužitelja (list 42-43 spisa),
pisana izjava odgovorne osobe tuženika (list 54-55 spisa), pisana izjava svjedoka
Igora Vranješa (list 58 spisa), pisana izjava svjedoka V. Z. (list 60-61
spisa), pisana izjava svjedoka J. G. (list 64-65 spisa), pisana izjava svjedoka
M. R. (list 68 spisa), a čije saslušanje pred sudom se svodi na postavljanje
pitanja radi provjere, dopune ili razjašnjenja navoda iz pisanih iskaza.

5. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve
dokaze zajedno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku
(''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka
Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka
Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud došao je do
uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja kao nespornog autora fotografija, i to fotografija SBX_5537, SBX_5455, SBX_5471, SBX_5605 i SBX_5693, radi

4

73. P-1588/2020
utvrđenja povrede njegovih autorskih prava i uklanjanja predmetnih fotografija sa web
stranica tuženika i povlačenja i uništenja svih tiskanih primjerka časopisa P.
(izdanje siječanj 2020., broj 268) te isplata naknade zbog povrede njegovih imovinskih
i moralnih autorskih prava uz zahtjev da se presuda javno objavi.

7. Između stranaka nije sporno da je tužitelj autor predmetnih fotografija, nije
sporno da je tuženik objavio fotografije koje su predmet spora niti je sporno da tužitelj
nije dao suglasnost tuženiku da se iste koriste.

8. Između stranaka su sporne osnova i visina tužbenog zahtjeva te pasivna
legitimacija tuženika, odnosno sporno je da li je došlo do povrede tužiteljevih autorskih
prava te je sporna visina zatražene naknade imovinske štete te zatražene neimovinske
štete s osnove povrede moralnih prava tužitelja kao autora.

9. Predmetni intervju je prema navodima tuženika uklonjen s web stranice, a sama stranica je ugašena 1. veljače 2020.

10. Tuženik tvrdi da je ovlašteno koristio predmetne fotografije temeljem dopuštenja
M. R. koji je bio klijet tužitelja koji ih je platio za određeni projekt te je kao
vlasnik istih dao tuženiku suglasnost za njihovo korištenje. Tako je u bitnome sporno
na koji je način tužitelj raspolagao autorskim pravom, odnosno na koji je način osnovao
pravo iskorištavanja u smislu odredbe čl. 44. Zakona o autorskom pravu i srodnim
pravima ("Narodne novine" broj 167/03, 79/07, 125/11, 80/11, 141/13, 127/14, 62/17 i
96/18, dalje u tekstu ZAPSP)

11. Naime, navedenom odredbom je propisano da autor može za drugoga osnovati
pravo iskorištavanja autorskog djela ili mu prepustiti ostvarivanje autorskog prava
ugovorom, davanjem odobrenja (dozvole) za korištenje ili drugim pravnim poslom
(st.1.). Autor može za drugoga osnovati pravo na temelju kojega će drugi moći
autorsko djelo koristiti na svaki ili na određen način (pravo iskorištavanja autorskog
djela). Pravo iskorištavanja može biti osnovano kao isključivo ili neisključivo pravo,
ograničeno sadržajno, vremenski ili prostorno (st.2.). Nositelj isključivog prava
iskorištavanja može autorsko djelo koristiti na način koji je u skladu sa sadržajem
njegovog prava te svakoga drugog, uključujući autora, isključiti od takvog korištenja,
ako navedenim Zakonom nije drukčije određeno. Pri osnivanju isključivog prava
iskorištavanja može se odrediti da autor pridržava za sebe pravo korištenja autorskog
djela (st.3.). Neisključivo pravo iskorištavanja ovlašćuje svojeg nositelja da autorsko
djelo koristi na način koji je u skladu sa sadržajem njegovog prava, ali ga ne ovlašćuje
da druge spriječi u bilo kojem korištenju tog djela (st.4.). Ako pri osnivanju prava
iskorištavanja autorskog djela nije izričito naveden način korištenja autorskog djela,
smatra se da je stjecatelj stekao pravo koristiti autorsko djelo samo na način potreban
za ispunjenje svrhe pravnog posla na temelju kojeg se stječe pravo. Ako se iz svrhe
pravnog posla ne može utvrditi je li pravo osnovano kao isključivo ili neisključivo,
odnosno prostorno ograničeno, smatra se da je osnovano kao neisključivo pravo za
područje Republike Hrvatske. U slučaju sumnje, u drugim slučajevima pravni posao
kojim se raspolaže autorskim pravom treba tumačiti u korist autora (st.5.). Autor je
dužan suzdržavati se postupaka koji bi ometali nositelja prava iskorištavanja u
izvršavanju njegovog prava (st.6.).

5

73. P-1588/2020

12.1. Iz pisanog iskaza tužitelja proizlazi da nikada nije dao M. R. bilo
kakva prava nad predmetnim fotografijama, kao niti tuženiku, a da sa navedenima nije
sklopio niti bilo kakav pisani ugovor kojim bi bilo koga ovlastio da na ovaj način koristi
iste fotografije za koje korištenje mu nikada nitko nije platio naknadu.

12.2. Iz tužiteljevog iskaza danog pred ovim sudom (list 78-79 spisa) proizlazi da su
predmetne fotografije snimljene krajem svibnja 2019. te da je snimanje dogovorila
agencija P. W. d.o.o. koja je surađivala sa M. R. i
predstavnicima O. naočala u Hrvatskoj. Iskazuje da su fotografije prvotno bile
namijenjene kampanji Optičari u V., od koje kampanje je klijent odustao, ali da
je odlučeno da se koriste za plakate na O. štandu koji je trebao biti postavljen na
P. C. 2019., gdje također nisu korištene iz tužitelju nepoznatog razloga.
T. iskazuje da je račun za fotografije ispostavljen krajem svibnja 2019. te da je
u istom jasno naznačeno da se fotografije ustupaju na razdoblje od godinu dana za
potrebe plakata, a da je dao M. R. dopuštenje da se iste koriste i na
njegovim društvenim mrežama. N., iskazuje da je snimanje naplatio 2.000,00
kuna, ali da nije posebno naplatio ustupanje fotografija jer se radilo o velikom klijentu i
velikoj kampanji koja se trebala ostvariti. Tužitelj nema saznanja da bi društvu O.
bila ustupljena prava na korištenje za potrebe predmetne objave.

13. Iz pisane izjave i iskaza zastupnika po zakonu tuženika proizlazi da je tuženiku
predmetne fotografije ustupio M. R. te ih je tuženiku dostavilo društvo
P. d.o.o. na besplatno korištenje.

14. Iz pisane izjave svjedoka Igora Vranješa, art direktora časopisa P.,
proizlazi da su sporne fotografije dobili direktno od Marina Ranteša i njegovog PR
menađera.

15. Iz pisane izjave svjedoka J. G., savjetnika za odnose s javnošću
društva P. d.o.o., proizlazi da je priču dogovorio sa novinarom V.
Z. te da je za potrebe opreme teksta klijent proslijedio fotografije za koje je
rečeno da su otkupljene od fotografa te su proslijeđene V. Z. radi
opremanja teksta fotografijama. Iz njegovog iskaza danog pred ovim sudom proizlazi
da je M. R. bio njegov klijent te su radili na njegovoj medijskoj promociji.
Svjedok je bio posrednik u svezi konkretnog intervjua u časopisu P. te iz iskaza
nadalje proizlazi kako su sve fotografije dostavljene od M. R. koji ih je
obavijestio da ima pravo raspolaganja korištenja istih.

16. Iz pisane izjave svjedoka V. Z. proizlazi da je stupio u kontakt sa
M. R. posredno preko P. agencije P. d.o.o. čiji je klijent, da su
fotografije dobili mailom uz napomenu da su slobodne za korištenje. I. njegovog iskaza
danog pred ovim sudom proizlazi da je fotografije dobio od P. agencije P.
d.o.o., odnosno od J. G. koji mu je iste proslijedio te mu napisao da su
slobodne za korištenje i da im ih je ustupio M. R..

17. I. iskaza svjedoka M. R. proizlazi da je u kontakt oko intervjua za
P. stupio preko P. agencije P. d.o.o. te da im je poslao fotografije koje
je odradio sa tužiteljem za promociju branda O., a koje mu je O. ustupio bez
napomene da ih dalje ne smije distribuirati. Iz njegovog iskaza danog pred ovim sudom
proizlazi da je O. organizirao foto session te je angažirao tužitelja kao fotografa,
da fotografiranje nije bilo u nikakvu konkretnu svrhu već iz razloga da raspolažu

6

73. P-1588/2020
fotografijama te da mu je O. te fotografije proslijedio na korištenje uz navod da ih
može koristiti na svojim društvenim mrežama i u bilo koju drugu svrhu neograničeno.
Svjedok je pretpostavljao da su oni korištenje riješili s tužiteljem jer mu u suprotnom te
fotografije ne bi dostavljali. Nadalje, iskazuje kako surađuje s društvom P.
d.o.o. te su od njega tražili da napiše tekst u svrhu intervjua u časopisu P. te im
je proslijedio fotografije s kojima je raspolagao i koje su mu dane na korištenje. Svjedok
prema iskazu nikada nije potpisao ugovor s tužiteljem.

18. Iz svih tako provedenih dokaza proizlazi da je tuženiku predmetne fotografije
dostavilo društvo P. d.o.o. koje ih je pribavilo od M. R.. Stoga je
odlučna činjenica je li M. R., kako to tuženik tvrdi tijekom postupka, imao
ovlaštenje ustupiti za potrebe korištenja u sklopu intervjua u časopisu P.
predmetne fotografije, odnosno na koji je način tužitelj kao nesporni autor predmetnih
fotografija osnovao pravo iskorištavanja u korist naručitelja (F.
P. d.o.o. za klijenta O.) koji je iste fotografije prepustio M.
Rantešu.

19.1. Naime, iz iskaza tužitelja, kao i svjedoka M. R., proizlazi da su
predmetne fotografije snimljene po narudžbi agencije P. W. d.o.o.
za brand O.. Međutim, oprečni su iskazi u pogledu sadržajna prava iskorištavanja
koje je bilo osnovano nad predmetnim fotografijama. Tužitelj u usmenom iskazu,
suprotno navodima iz njegove pisane izjave, iskazuje da je fotografije ustupio
naručitelju snimanja na razdoblje od godine dana za potrebe plakata, kao i da ih je
ustupio M. R. radi korištenja na njegovim društvenim mrežama. Navedeno
je u suprotnosti s iskazom svjedoka M. R. koji iskazuje da su mu predmetne
fotografije ustupljene od strane O. uz navod da ih može koristiti na svojim
društvenim mrežama i u bilo koju drugu svrhu neograničeno.

19.2. Tužitelj se u iskazu poziva na račun koji je ispostavio agenciji koja je naručila
snimanje predmetnih fotografija te iskazuje kako je u istom točno naznačeno razdoblje
na koje je ustupio predmetne fotografije i svrha ustupanja istih (za korištenje na
plakatima), ali tužitelj nije u konkretni spis predmeta dostavio navedeni račun iz kojeg
bi ovaj sud sa sigurnošću mogao utvrditi je li bilo osnovano isključivo ili neisključivo
pravo iskorištavanja, odnosno je li sadržajno to pravo bilo ograničeno, pri čemu valja
istaknuti kako su predmetne fotografije objavljene u vremenskom razdoblju u kojem je
sam tužitelj iskazivao da je ustupio iste naručitelju (u razdoblju od godine dana).
Tužitelj u iskazu tvrdi da je prilikom osnivanja prava iskorištavanja autorskih djela koja
su predmet postupka izričito naveo način i svrhu korištenja (za potrebe plakata),
međutim, navedeno ne proizlazi iz materijalnih dokaza koji prileže spisu niti iz ostalih
provedenih dokaza, dapače iz iskaza M. R. proizlazi da snimanje nije bilo
organizirano u nikakvu konkretnu svrhu već iz razloga da raspolažu njegovim
fotografijama.

19.3. Stoga se prema ocjeni ovog suda, a to u skladu s odredbom čl. 44. st. 5. ZAPSP-
a ima smatrati da je osnovano neisključivo pravo za područje Republike Hrvatske te
da je naručitelj fotografija stekao pravo iskorištavanja koje je bilo osnovano nad
predmetnim fotografijama te ih u skladu s tim pravom ustupio M. R., a da se
tužitelj kao autor u svakom slučaju (bilo ugovoreno isključivo ili neisključivo pravo
iskorištavanja) dužan suzdržavati od postupaka koji bi ometali nositelja prava
iskorištavanja u izvršavanju njegovog prava (čl. 44. st. 6. ZAPSP-a). Osim toga, iz
iskaza samog tužitelja proizlazi da je takvo pravo osnovao i u korist samog M.
R., ali i u tom dijelu nije dokazao da bi to pravo također ograničio samo za

7

73. P-1588/2020
potrebe njegovih društvenih mreža jer upravo suprotno proizlazi iz iskaza M.
R., a tužitelj nije predložio provođenje drugih adekvatnih dokaza na tu okolnost.

20.1. Tako je prema ocjeni ovog suda tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj kao
autor osnovao pravo iskorištavanja predmetnih fotografija u korist naručitelja istih, kao
i u korist M. R. neposredno, međutim, nije sa sigurnošću dokazao je to pravo
sadržajno ograničio (vremenski je), pa stoga nije dokazao spornu osnovu svog
tužbenog zahtjeva slijedom čega je isti valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u
točki I. izreke ove presude.

20.2. Valja istaknuti da bi u svakom slučaju, čak i da je utvrđena povreda autorskih
prava tužitelja, valjalo odbiti točku II. tužbenog zahtjeva u dijelu kojim se zahtijeva
uklanjanje fotografije SBX_5537 sa web stranica tuženika jer se predmetna web
stranica ugasila te članak više nije dostupan na internetu.

21.1. Odluka o tuženikovom zahtjevu za naknadom troškova temelji na odredbama
čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a, Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne
novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 118/18, dalje u
tekstu: ZSP) te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne
novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14,107/15 i 126/22, dalje u tekstu: Tarifa) prema
zahtjevu za naknadom troškova (list 110 i 114 spisa) uzimajući u obzir vrijednost
predmeta spora i vrijednost boda od 15,00 kuna.

21.2. Valja istaknuti kako prema Tbr. 8.1. Tarife tuženik ima pravo na četiri
obrazložena podneska (uključujući i odgovor na tužbu).

22.1. Tuženiku je tako kao potreban priznat slijedeći trošak:

- trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 7.1. Tarife) u iznosu od 1.500,00 kuna
uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 375,00 kuna,
- trošak sastava podneska od 30. studenoga 2020. (Tbr. 8.3. Tarife) u iznosu od
375,00 kuna uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu
od 93,75 kuna,

- trošak zastupanja na ročištu održanom 14. siječnja 2021. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu
od 1.500,00 kuna uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u
iznosu od 375,00 kuna,

- trošak sastava podneska od 12. veljače 2021. (Tbr. 8.3. Tarife) u iznosu od 375,00
kuna uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 93,75
kuna,

- trošak zastupanja na ročištu održanom 24. veljače 2021. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu
od 1.500,00 kuna uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u
iznosu od 375,00 kuna,

- trošak zastupanja na ročištu održanom 26. svibnja 2021. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu
od 1.500,00 kuna uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u
iznosu od 375,00 kuna,

- trošak zastupanja na ročištu održanom 22. prosinca 2021. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu
od 1.500,00 kuna uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u
iznosu od 375,00 kuna,

- trošak zastupanja na ročištu održanom 28. veljače 2022. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu
od 1.500,00 kuna uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u
iznosu od 375,00 kuna,

8

73. P-1588/2020
- trošak sastava podneska od 8. ožujka 2022. (Tbr. 8.3. Tarife) u iznosu od 375,00
kuna uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 93,75
kuna,

- trošak zastupanja na ročištu održanom 18. svibnja 2022. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu
od 1.500,00 kuna uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u
iznosu od 375,00 kuna, odnosno ukupno mu je priznat trošak u iznosu od 14.531,25
kuna pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

23. Tuženikov zahtjev odbijen je u odnosu na prekomjerno neosnovano zatraženi
trošak sastava podneska od 30. studenoga 2020. jer se tim podneskom tuženik očituje
na dostavljenu pisanu izjavu tužitelja (i ponavlja već u odgovoru na tužbu iznesene
navode), trošak sastava podneska od 12. veljače 2021. iz razloga što se istim
dostavljaju pisane izjave te trošak sastava podnesak od 8. ožujka 2022. jer istim
dostavlja podatke o nakladi i broju posjeta web stranici, pa se radi o podnescima za
koje je nagrada propisana Tbr. 8.3. Tarife, a ne Tbr. 8.1. Tarife kako to u zahtjevu za
trošak zahtijeva tuženik. Sud je nepotrebnim ocijenio zatraženi trošak sastava
podnesaka od 24. lipnja 2021. i 9. kolovoza 2021. jer se istima tuženik nepotrebno
očituje na provedene dokaze i/ili iznosi već ranije tijekom postupka iznesene tvrdnje
pa je zahtjev i u tom dijelu odbije kao neosnovan. Stoga je odlučeno je kao u točki III.
izreke ove presude te je tuženikov zahtjev za naknadom troškova odbijen za iznos od

7.968,75 kuna.

U Zagrebu 29. prosinca 2022.

SUDAC Iva Karin Šipek, v.r.

POUKA O REDOVITOM PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana
primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno
pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom
sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.