Poslovni broj 42 Gž-3538/2022-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 42 Gž-3538/2022-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Josipu Grubišiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice K. B., V. M., OIB: …, protiv tužene Š. K., V. M., OIB: …, koju zastupa punomoćnik I.-F. G., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbama stranaka protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-326/2022-2 od 06. rujna 2022., dana 29. prosinca 2022.,

r i j e š i o   j e

              Uvažavaju se žalbe obiju stranaka, te se ukida rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-326/2022-2 od 06. rujna 2022. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak, a odluka o troškovima postupka povodom žalbe ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom obustavlja se parnični postupak u ovoj pravnoj stvari te se određuje kako će se po pravomoćnosti rješenja o obustavi postupak nastaviti pred istim sudom po pravilima izvanparničnog postupka o razvrgnuću suvlasništva.

2. Protiv navedene odluke žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga predviđenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22-dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana odluka ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Protiv navedene odluke žali se i tuženik iz žalbenih razloga pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predviđenih u čl. 353. st. 1. ZPP, s prijedlogom da se pobijana odluka ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

4. Žalbe su osnovane.

5. Pobijanu odluku sud prvog stupnja utemeljio je na utvrđenju kako tužiteljica tvrdi da je u zemljišnim knjigama upisana kao suvlasnica ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. 1983 na zk. č. br. 404/3,405/1,405/2 i 406, u naravi oranica u mjestu i kuća i dvorište u mjestu, ali da predmetne nekretnine, koje je stekla kupnjom sa sada pokojnim S. P., već više od četrdeset godina u naravi posjeduje kao zakoniti, istiniti i pošteni posjednik u cijelosti poslije smrti P. S. nasljeđivanjem, pa predlaže donijeti presudu kojom se utvrđuje da je suvlasnica predmetnih nekretnina u 2/4 dijela što joj je tužena dužna priznati i izdati valjanu tabularnu ispravu, a koju će u suprotnom zamijeniti sudska presuda. Tužena ne osporava suvlasništvo svakoj stranci u ½ dijela nekretnine koja se nalazi upisana u zk. ul. br. 1983 na zk. č. br. 404/3,405/1,405/2 i 406, u naravi oranica u mjestu i kuća i dvorište u mjestu a tužena da je svoje vlasništvo stekla nasljeđivanjem iza pok. majke A. N., te je u kontinuiranom posjedu od tada do danas, pa su proturječni navodi tužiteljice kojima navodi da je ona stekla vlasništvo cijele nekretnine odnosno svih čestica iz zk. ul. 1983 k.o. V. M. kupovinom od B. S., jer da iz predmetnog kupoprodajnog ugovora, te iz zemljišnih knjiga proizlazi da su tužiteljica i S. P. kupili predmetne nekretnine od B. S. r. N. u ½ dijela i slijedom istog ugovora uknjižili se kao suvlasnici i to svaki u 1/2 dijela kupljenog, odnosno ¼ ukupno, pri čemu da je tužiteljica, temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanja od 31. srpnja 2009. sklopljenim sa S. P., stekla njegovih ¼ dijela nekretnine čime je postala suvlasnica ½ dijela pa su nejasni navodi tužiteljice kojima tvrdi da je vlasnica nekretnine u cijelosti obzirom iz dokaza koje je sama predložila proizlazi upravo ono što i sam tužena tvrdi – da su stranke suvlasnice predmetne nekretnine svaka u ½ suvlasničkog dijela.

6. Sud prvog stupnja pri tome uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu upisanu u zk. ul. 1983 k.o. V. M., a koja se sastoji od kčbr. 404/3 oranica u mjestu 802 m2, kčbr. 405/1 oranica u mjestu 2458 m2, kčbr. 405/2 oranica u mjestu 71 m2, kčbr. 406 kuća i dvorište u mjestu 550 m2 utvrđuje kako je tužiteljica upisana kao suvlasnica 2/4 dijela kao i tužena, da bi na ročištu 26. svibnja 2022. stranke predložile zastati sa postupkom u kojem će vremenu pokušati mirnim načinom riješiti ovaj spor, a obzirom da jedna drugoj ne osporavaju suvlasništvo u ½ dijela predmetne nekretnine i već duži niz godina zapravo nekretninu koriste tako da su je podijelile sukladno upisanim suvlasničkim omjerima i svaka uživa svoj dio nekretnine, međutim isto nisu propisnim postupkom utvrdile, odnosno upisale u zemljišne knjige. Stoga sud primjenjuje odredbu čl. 19. ZPP prema kojoj će sud, do donošenja odluke o glavnoj stvari-rješenjem obustaviti parnični postupak ako utvrdi da bi postupak trebalo provesti po pravilima izvanparničnog postupka pa će se postupak nakon pravomoćnosti rješenja nastaviti po pravilima izvanparničnog postupka pred nadležnim sudom.

7. U takvoj situaciji sud zaključuje kako iz tužbe proizlazi da tužiteljica predlaže da je se utvrdi suvlasnikom na ½ dijela predmetne nekretnine, a ista je već upisana kao suvlasnik ½ dijela, te obzirom stranke svojim navodima na ročištu održanom 26. svibnja 2022. potvrđuju da tužiteljica ne predlaže utvrđenje prava vlasništva u cijelosti na predmetnoj nekretnini, već želi razvrgnuti suvlasničku zajednicu na istoj sa tuženom, te da nema spora o predmetu razvrgnuća, pravu suvlasništva predmeta razvrgnuća i suvlasničkim omjerima.

8. No, pravilno stranke u žalbama navode kako u činjeničnom stanju sud prvog stupnja nema temeljem za ovakav zaključak. Ovo stoga što tužiteljica, unatoč navodima na ročištu o eventualnoj podjeli suvlasničke zajednice, i dalje ustraje pri prvotno istaknutom zahtjevu za utvrđenje vlasništva (pri čemu sud nije točno razlučio niti to je li zahtjev tužiteljice uperen na utvrđenje njena prava na dijelu koji je već upisan na nju, ili na dijelu tužene). točno je da tek o zahtjevu koji bi se ticao podjele suvlasničke zajednice sud može odlučivati u izvanparničnom postupku, no u ovom postupku i dalje kao tužbeni zahtjev egzistira tek zahtjev na utvrđenje prava vlasništva (pri čemu tek uzgred valja napomenuti kako bi tužiteljica imala pravo na izdavanje tabularne isprave tek u slučaju da dokaže kako je osnov njena stjecanja kakav pravni posao temeljem kojega bi postojala dužnost tužene na njeno izdavanje, a ne i temeljem izvornog načina stjecanja vlasništva), a ne i neki drugi zahtjev, makar tužiteljica iznosila tvrdnje o podjeli suvlasništva, pa je sud u takvoj situaciji eventualno mogao odlučiti o zahtjevu tužiteljice ukoliko smatra da je raspravljanje u pogledu toga sazrelo, ali po takvom zahtjevu nipošto ne može se odlučivati u izvanparničnom postupku – jer se o zahtjevu za utvrđenje vlasništva i izdavanje tabularne isprave može odlučivati samo presudom u parnici.

9. Stoga je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP a valjalo ukinuti pobijano rješenje i odrediti vraćanje predmeta na ponovni postupak jer sud prvog stupnja nije dao jasne i razumljive razloge u pravcu odluke koju je donio, čime je počinjena bitna povreda pravila o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja stoga će imati u vidu okolnosti i propise na koje je ukazano ovom odlukom, pa će potom moći provesti postupak i donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

U Zagrebu 29. prosinca 2022.

Sudac:

Josip Grubišić, v.r.