Poslovni broj 42 Gž Ovr-1602/2022-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 42 Gž Ovr-1602/2022-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Josipu Grubišiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Ž. M., Z., OIB: …, zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkg društva M. & partneri d.o.o. u Z., protiv ovršenika I. p. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici V. J., odvjetnici u Z., radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2213/2022-5 od 10. kolovoza 2022., dana 29. prosinca 2022.,

r i j e š i o   j e

              Ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2213/2022-5 od 10. kolovoza 2022 i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak, a odluka o troškovima postupka povodom žalbe ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1162/2018 od dana 20. prosinca 2019. te se ovrhovoditelju nalaže ovršeniku naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 625,00 kn.

2. Protiv navedene odluke žali se ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga predviđenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22-dalje: ZPP), u vezi sa čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje OZ) s prijedlogom da se pobijana odluka ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Žalba je osnovana.

4. Pobijanu odluku sud prvog stupnja utemeljio je na utvrđenju kako isprava temeljem koje je podnesen predmetni zahtjev za izravnu naplatu Fini nije stekla svojstvo ovršnosti, jer da je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1162/2018 od dana 20. prosinca 2019. djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-637/2020 od dana 23. lipnja 2021., a koja da nikada nije dostavljena ovršeniku pa prema tome presuda podnesena na izravnu naplatu nije niti mogla steći svojstvo ovršnosti, iako je iskazana potvrda ovršnosti iste s danom 16. studenog 2021. Pri tome, ovrhovoditelj je podnio Financijskoj agenciji predmetni zahtjev za izravnu naplatu dana 17. lipnja 2022., dok je ovršenik podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim dana 22. srpnja 2022. te sud primjenjuje odredbu čl. 210. OZ-a prema kojoj-nakon što sazna da je protiv njega zatražena izravna naplata, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim na što se na odgovarajući način primjenjuju odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi iz čl. 50. i 53. OZ-a.

5. Pravilno u takvoj situaciji sud prvog stupnja utvrđuje kako je predmetnom ovršnom ispravom (presudom Pn-1162/18 od 20. prosinca 2019.) pod točkom I. izreke naloženo ovdje ovršeniku isplatiti ovrhovoditelju iznos od 40.000,00 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana 20. travnja 2018. pa do isplate a pod toč. II i troškove parničnog postupka u iznosu od 11.500,00 kn zajedno sa zateznim kamatama dok je drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž-637/2020 od 23. lipnja 2021. prvostupanjska presuda potvrđena za iznos glavnice od 20.000,00 kn sa zateznim kamatama od 20. travnja 2018. do isplate te za iznos parničnog troška od 5.750,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana 20. prosinca 2019. do isplate, dok je ista ovršna isprava preinačena pod točkom I. izreke za iznos glavnice od 20.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana 20. travnja 2018. do isplate te za iznos troška od 5.750,00 kn sa zateznim kamatama od 20. prosinca 2019. do isplate te je u navedenome dijelu tužbeni zahtjev odbijen.

6. Sud prvog stupnja nadalje utvrđuje kako u predmetu Pn-1162/2018 presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-637/2020 od dana 23. lipnja 2021. nije nikada dostavljena ovršeniku, već je dva puta dostavljena ovrhovoditelju, no unatoč tome je sud prvog stupnja dana 09. svibnja 2022. izdao potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti presude od 20. prosinca 2019., prema kojoj potvrdi je ista postala pravomoćna 23. lipnja 2021., a ovršna 16. studenog 2021. pa pravilno sud prvog stupnja primjenjuje odredbu čl. 25. st. 1. OZ-a prema kojoj je sudska odluka kojom je naloženo ispunjene tražbine na neko davanje ili činjenje ovršna ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje, tako da tek od dana dostave drugostupanjske presude ovršeniku počinje teći rok za dobrovoljno ispunjenje novčane obveze (paricijski rok). No, unatoč tome što drugostupanjska presuda nije dostavljena ovršeniku točno je da prvostupanjska presuda nije stekla svojstvo ovršnosti, ali sud prvog stupnja ne utvrđuje kao odlučnu okolnost da li je za istu već izdana potvrda o ovršnosti, budući da sud u ovršnom postupku pored izdane potvrde o ovršnosti ne bi imao osnova sam utvrđivati nastup ovršnosti, jer upravo ovršenik u takvom slučaju ima mogućnost tražiti ukidanje iste potvrde u smislu odredbe čl. 36. OZ.

7. Upravo navedena zakonska odredba propisuje postupak u vezi sa potvrđivanjem svojstva ovršnosti koje je ovdje sporno, pa tako određuje da potvrdu o ovršnosti daje sud, odnosno tijelo koje je odlučivalo o tražbini u prvom stupnju, a izričito – da će potvrdu o ovršnosti za izdavanje koje nisu bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti ukinuti rješenjem isti sud, odnosno tijelo, na prijedlog ili po službenoj dužnosti. Iz navedenoga jasno proizlazi kako sud u ovršnom postupku postupa temeljem već izdane potvrde o ovršnosti, ne ispitujući sam – u slučaju da je ista izdana, kao ovdje – postoji li ovršnost neke isprave ili ne, već je to ovlašten utvrđivati samo sud koji je ispravu izdao, u okviru navedenom, u čl. 36. OZ propisanog postupka – i na zahtjev stranke u tom postupku.

8. Stoga je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP a valjalo ukinuti pobijano rješenje i odrediti vraćanje predmeta na ponovni postupak jer sud prvog stupnja nije dao jasne i razumljive razloge u pravcu odluke koju je donio, jer nije ispitao značaj činjenice je li za predmetnu odluku već izdana potvrda o ovršnosti, pa je zbog pogrešnog pravnog stava iznesenog u navedenoj odluci u okviru kojeg je sud sam ispitivao svojstvo ovršnosti neke odluke počinjena bitna povreda pravila o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te se ista ne može ispitati. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja stoga će imati u vidu okolnosti i propise na koje je ukazano ovom odlukom, pa će potom moći provesti postupak i donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

U Zagrebu 29. prosinca 2022.

Sudac:

Josip Grubišić, v.r.