Poslovni broj: 16 P-316/2022-9

                   

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

Općinski sud u Slavonskom Brodu                                                                                         

Poslovni broj: 16 P-316/2022-9

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Pavi Garić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B.J., OIB: …, iz O., zastupan po punomoćnici K.P., odvjetnici u S.B., protiv tužene Z.b. d.d., OIB: …, iz Z., zastupana po punomoćnicima, odvjetnicima iz OD P. & P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 15. studenog 2022. provedene u prisutnosti punomoćnice tužitelja K.P., odvjetnice, i punomoćnice tužene F.V., odvjetničke vježbenice, nakon javne objave presude, 29. prosinca 2022.

 

 

p r e s u d i o j e

 

I. Nalaže se tuženiku Z.b. d.d., OIB: …, iz Z., da plati tužitelju B.J., OIB: …, iz O., iznos od ukupno 14.848,19 kn/ 1.970,69 eur[1] (slovima: četrnaesttisuća osamstočetrdesetosamkunaidevetnaestlipa/ jednatisućadevetsto sedamdeseteura ičezdesetdevetcenta) zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, tekućim na:

 

- iznos od 124,98 kn od 11. studeni 2007. do isplate

- iznos od 124,98 kn od 18. prosinca 2007. do isplate

- iznos od 124,60 kn od 15. siječnja 2008. do isplate

- iznos od 124,41 kn od 12. veljače 2008. do isplate

- iznos od 232,61 kn od 20. ožujka 2008. do isplate

- iznos od 232,28 kn od 12. travnja 2008. do isplate

- iznos od 231,90 kn od 31. svibnja 2008. do isplate

- iznos od 78,36 kn od 8. srpnja 2008. do isplate

- iznos od 384,45 kn od 11. srpnja 2008. do isplate

- iznos od 230,86 kn od 11. kolovoza 2008. do isplate

- iznos od 230,48 kn od 11. rujna 2008. do isplate

- iznos od 230,10 kn od 31. listopada 2008. do isplate

- iznos od 86,68 kn od 9. prosinca 2008. do isplate

- iznos od 372,34 kn od 17. prosinca 2008. do isplate

- iznos od 685,63 kn od 7. ožujka 2009. do isplate

- iznos od 227,74 kn od 11. travnja 2009. do isplate

- iznos od 227,31 kn od 11. svibnja 2009. do isplate

- iznos od 226,93 kn od 2. lipnja 2009. do isplate

- iznos od 170,80 kn od 22. kolovoza 2009. do isplate

- iznos od 89,33 kn od 16. rujna 2009. do isplate

- iznos od 576,49 kn od 29. rujna 2009. do isplate

- iznos od 304,30 kn od 13. listopada 2009. do isplate

- iznos od 303,73 kn od 26. studeni 2009. do isplate

- iznos od 303,16 kn od 15. prosinca 2009. do isplate

- iznos od 302,60 kn od 19. siječnja 2010. do isplate

- iznos od 302,03 kn od 10. veljače 2010. do isplate

- iznos od 301,41 kn od 2. travnja 2010. do isplate

- iznos od 300,85 kn od 2. svibnja 2010. do isplate

- iznos od 300,23 kn od 15. svibnja 2010. do isplate

- iznos od 299,62 kn od 5. lipnja 2010. do isplate

- iznos od 299,00 kn od 7. srpnja 2010. do isplate

- iznos od 298,43 kn od 13. kolovoza 2010. do isplate

- iznos od 297,77 kn od 15. rujna 2010. do isplate

- iznos od 297,16 kn od 19. listopada 2010. do isplate

- iznos od 296,54 kn od 20. studeni 2010. do isplate

- iznos od 295,88 kn od 14. prosinac 2010. do isplate

- iznos od 295,22 kn od 18. siječnja 2011. do isplate

- iznos od 294,56 kn od 16. veljače 2011. do isplate

- iznos od 293,89 kn od 15. ožujka 2011. do isplate

- iznos od 293,23 kn od 14. travnja 2011. do isplate

- iznos od 292,52 kn od 11. svibnja 2011. do isplate

- iznos od 291,81 kn od 11. lipnja 2011. do isplate

- iznos od 173,69 kn od 16. srpnja 2011. do isplate

- iznos od 45,54 kn od 11. kolovoza 2011. do isplate

- iznos od 91,17 kn od 26. kolovoza 2011. do isplate

- iznos od 136,33 kn od 11. rujna 2011. do isplate

- iznos od 135,91 kn od 11. listopada 2011. do isplate

- iznos od 135,48 kn od 17. studeni 2011. do isplate

- iznos od 135,10 kn od 21. prosinac 2011. do isplate

- iznos od 134,72 kn od 17. siječnja 2012. do isplate

- iznos od 134,30 kn od 11. veljače 2012. do isplate

- iznos od 133,87 kn od 22. ožujka 2012. do isplate

- iznos od 133,49 kn od 11. travnja 2012. do isplate

- iznos od 133,07 kn od 11. svibanj 2012. do isplate

- iznos od 132,69 kn od 15. lipnja 2012. do isplate

- iznos od 132,26 kn od 11. srpnja 2012. do isplate

- iznos od 263,16 kn od 11. rujna 2012. do isplate

- iznos od 130,94 kn od 25. listopada 2012. do isplate

- iznos od 130,51 kn od 15. studeni 2012. do isplate

- iznos od 130,04 kn od 14. prosinca 2012. do isplate

- iznos od 129,57 kn od 11. siječnja 2013. do isplate

- iznos od 257,81 kn od 15. ožujak 2013. do isplate

- iznos od 128,20 kn od 20. travnja 2013. do isplate

- iznos od 127,77 kn od 30. svibnja 2013. do isplate

- iznos od 254,16 kn od 9. srpnja 2013. do isplate

sve u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 13.357,00 kn/ 1.772,78 eur, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita sa tuženikom kao kreditorom 9. svibnja 2005. zaključio Ugovor o namjenskom kreditu br. …, kreditna partija … koji je potvrđen kod javnog bilježnika D.M. iz O., br. … 12. svibnja 2005. Temeljem navedenog Ugovora odobren je korisniku kredita – tužitelju kredit u iznosu od 46.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Ugovorom je određeno kako je navedeni iznos korisnik kredita dužan vratiti u roku od 20 godina u mjesečnim anuitetima, zajedno sa redovnom kamatnom stopom za koju je utvrđeno da je promjenjiva i određuje se u skladu sa promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika te interkalarnu kamatu po stopi jednaku stopi redovne kamate. Pred Trgovačkim sudom u Zagrebu podnesena je tužba radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod br. P-1401/12 u kojoj se između ostalog tvrdi da su banke povrijedile pojedinačna i kolektiva prava potrošača kao korisnika kredita kada su sklapale ugovore o kreditima koristeći nedopuštene i/ili ugovorne odredbe kojima je banci dopušteno jednostrano mijenjati kamatnu stopu. U tim dijelu usvojen je tužbeni zahtjev te je I-stupanjski sud odnio odluku kojom je utvrđeno da su kolektivni interesi povrijeđeni, a takva odluka potvrđena je i odlukom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. Takvu odluku potvrdio je i Vrhovni sud RH u odluci br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. Tužitelj smatra da su njegova prava povrijeđena odredbom Ugovora o namjenskom kreditu kojom je određeno kako će se kamatna stopa mijenjati u skladu sa promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika, a takva odredba je ništetna. Tužitelj je u kolovozu 2013. u cijelosti otplatio kredit, te je time njegova obveza prestala. Tužitelj je angažirao stalnog sudskog vještaka iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj preplatio kamatu u iznosu od 11.393,66 kn. Kako je tužitelj preplatio kamate prema ugovoru o kreditu, a odredba kojom je određena promjena kamatne stope odlukom banke je ništava, stoga tužitelj ima pravo potraživati preplaćene iznose, stoga predlaže donošenje presude kao u izreci.

 

1.1. Nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj podneskom od 14. listopada 2020. uređuje tužbeni zahtjev tako da potražuje isplatu iznosa od ukupno 14.848,19 kn (list 138 – 139 spisa).

 

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužitelja jer iz utvrđenja iz presuda trgovačkih sudova u kolektivnom sporu proizlazi da sadržaj relevantnih ugovornih odredaba u konkretnom ugovoru nije istovjetan onima o kojima se sudilo u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. tekst ugovorne odredbe u članku 2 stavak 2 Ugovora govore o tome da je "redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu sa tržišnim uvjetima" što se temelji na materijalnom pravu kako je vrijedilo u vrijeme sklapanja ugovora. Tuženik osporava da je među strankama sklopljen predmetni ugovor o namjenskom kreditu od 9. svibnja 2005. kojim se tužitelj zadužio u kunskoj protuvrijednosti od 46.400,00 CHF na razdoblje od 20 godina. Kredit je otplaćen 26. kolovoza 2013. Zastarom su obuhvaćene sve tražbine dospjele u vidu povrata stečenog bez osnove prije 14. prosinca 2010., stoga se ističe prigovor zastare na glavnicu i kamate. Za pravni odnos između tužitelja i tuženika mjerodavni su i opći uvjeti poslovanja Zagrebačke banke. Tuženik je tijekom ugovornog odnosa ugovoru kamatu mijenjao na više i na niže zbog promjena tržišnih uvjeta. Tužitelj ni jednom nije prigovorio povećanju stope redovne kamate i nije zatražio raskid Ugovora o kreditu. Tuženik predlaže da se tužitelj odbije sa tužbenim zahtjevom.

 

3. U provedenom dokaznom postupku izvršen je uvid u Ugovor o namjenskom kreditu od 9. svibnja 2005., presudu Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., presudu i rješenje VSRH br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015., otplatni plan (list 33 spisa), promet po kreditu (list 39 – 42 spisa), u promjene kamatne stope (list 43 spisa), opće uvjete poslovanja, opće uvjete promjene kamatnih stopa, izvod iz obrtnog registra. Provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku M.R.-F.-, te je saslušan tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja.

 

4. Ovaj sud donio je Presudu, broj: P-286/2016-27 od 13. studenog 2020. kojom je utvrđena ništetna odredbe o namjenskom kreditu broj … od 12. svibnja 2005. te je utvrdio ništetne odredbe u članku 2. odjeljak 1., u članku 2. odjeljak 3. i u članku 7. odjeljak 2. Ugovora. Također, istom Presudom je naloženo tuženiku da tužitelju plati iznos od 14.848,19 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

 

5. Tijekom žalbenog postupka Županijski sud u Šibeniku je svojom Presudom i rješenjem Gž-1167/2020-2 od 3. svibnja 2022. odbio je djelomično žalbu tuženika kao neosnovanu i u točki I. izreke potvrdio presudu ovog suda, broj: P-286/2016 od 13. studenog 2020. Također, isti sud je uvažio djelomično žalbu tuženika te u točki II. izreke i u odluci o troškovima, točka III., ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

6. Glede novog postupka iz obrazloženja županijske odluke proizlazi da je potrebno omogućiti tuženiku da se očituje o preinačenom dijelu tužbenog zahtjeva i raspraviti prigovor zastare potraživanja glede preinačenog dijela tužbenog zahtjeva.

 

              7. Dakle, tužitelj je podneskom od 14. listopada 2020. uredio tužbeni zahtjev, kako je to pobliže opisano u izreci. Preinačenom dijelu tužbenog zahtjeva tuženik se protivio te je stavio i prigovor zastare preinačenog dijela tužbenog zahtjeva.

 

7.1. Sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 14. listopada 2020. radi cjelovitog rješenja spora među strankama, te uobzirujući činjenicu da je preinaka učinjena nakon obavljenog financijskog vještačenja, a glede ovog prigovora odlučeno je po članku 190. stavak 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 -  dalje: ZPP).

 

8. U ovom postupku sporna je visina tužbenog zahtjeva.

 

9. Budući su dijelovi odredbi Ugovora o kreditu koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu ništetni, tužitelj ima pravo potraživati sve što je tuženik neosnovano stekao po predmetnom Ugovoru o kreditu sukladno članku 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11,78/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje ZOO). Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio provedenim financijskom vještačenjem po vještaku M.R.F.

 

10. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka (list 99 – 113 spisa) proizlazi da je tužitelj po Ugovoru o namjenskom kreditu od 9. svibnja 2005. za razdoblje od 9. svibnja 2005. do kolovoza 2013. platio redovnu kamatu u većem iznosu za 14.848,19 kn, kao posljedica razlike između početne kamatne stope koja je ugovorena i kamatne stope koja je naplaćena. Razlika između početne kamatne stope koja je ugovorena i kamatne stope koja je naplaćena izračunat je tako da se iznos plaćenih kamata u CHF po tečaju da na dan uplate oduzeo od iznosa kamata u CHF po početnom razdoblju, te se dobiveni iznos kamata pomnožio s tečajem na dan isplate kredita (27. svibanj 2005.). Na taj načni je u izračun uključen utjecaj samo promjene kamatne stope, bez utjecaja promjene tečaja. Razlika između početne kamatne stope koja je ugovorena po Ugovoru o namjenskom kreditu od 9. svibnja 2005. i kamatne stope koja je naplaćena za razdoblje od 9. svibnja 2005. do 26. kolovoza 2013. ukupno iznosi 14.848,19 kn.

 

10.1. U pogledu provedenog financijskog vještačenja, tuženik je podneskom stavio prigovor na provedeno financijsko vještačenje (list 118 spisa), jer je vještak svoje izračun temeljio na visini anuiteta od 291,30 CHF izračunatom po kamatnoj stopi 4,50%. Kredit je ugovoren uz kamatnu stopu 4,90%, no prije dospijeća prvog anuiteta Odlukom banke kamatna stopa snižena je na 4,50%. zadatak vještačenja bio je izračunati razliku između početne kamatne stopa koja je ugovorena po Ugovoru o namjenskom kreditu od 9. svibnja 2005. i kamatne stope koja je naplaćena za razdoblje od 9. svibnja 2005. do kolovoza 2013.

 

10.2. Povodom prigovora tuženika financijski vještak sačinio je dopunu nalaza (list 119 – 134 spisa) u kojem navodi da je Ugovorom o namjenskom kreditu od 9. svibnja 2005. ugovorena kamatna stopa od 4,9%, a banka je sačinila otplatni plan po kamatnoj stopi od 4,5% i početnim anuitetom u iznosu od 291,30 CHF prilikom vještačenja od 12. lipnja 2020. napravljen je izračun razlike u odnosu na taj početni iznos anuiteta. Dopunom vještačenja napravljen je novi izračun koristeći početno ugovorenu kamatnu stopu od 4,9%. Tuženik je priložio otplatni plan sa kamatnom stopom od 4,5%, a ne ugovorenom kamatnom stopom od 4,9%. Stoga je vještačenjem izračuna otplatni plan po kamatnoj stopi od 4,9% i po njemu početi anuitet iznosi 300,95 CHF. Dopunom vještačenja i primjenom kamatne stope od 4,9% proizlazi da je tužitelj platio redovne kamate u većem iznosu za 8.512,11 kn u promatranom razdoblju od 9. svibnja 2005. do kolovoza 2013.

 

10.3. Na ročištu od 21. listopada 2020. (list 140 spisa) vještak se očitovao u pogledu temeljnog nalaza i mišljenja i dopune nalaza, te navodi da je kamatna stopa od 4,90% bila ugovorena po Ugovoru od 9. svibnja 2005. između stranaka. Međutim, tuženik je tužitelju uručio otplatni plan sa početnom kamatnom stopom od 4,5%, koja je prema dopisu tuženika dokument Promjene kamatne stope vidljivo da je na dan 9. svibnja 2005. važeća kamatna stopa iznosila 4,5%. Dakle, istog dana kada je sklopljen Ugovor od 9. svibnja 2005. važila je kamatna stopa od 4,5%, a ne 4,9%. Tužitelju je uručen otplatni plan s početnom kamatnom stopom od 4,5%, pa je na temelju tog izračuna napravljen temeljni nalaz i mišljenje. Vještak nadalje navodi da je nakon prigovora tuženika napravljen novi izračun s tim što je prethodno zatražen otplatni plan po navedenom kreditu od tuženika po početnoj kamatnoj stopi od 4,9%. Međutim tuženik je izjavio da ne posjeduje takav otplatni plan stoga je za potrebe vještačenja izrađen otplatni plan s kamatnom stopom od 4,9%. Vještak pojašnjava da je tužitelj imao saznanja da je prema otplatnom planu visina mjesečnog anuiteta 291,30 CHF, što je u skladu sa kamatnom stopom od 4,5% iz otplatnog plana. Tužitelj nije imao saznanja da bi njegov anuitet po predmetnom kreditu iznosio 300,95 CHF, koliko bi iznosio da je kamatna stopa 4,9%. Tuženik u svojoj evidenciji ne posjeduje otplatni plan po kamatnoj stopi od 4,9% i mjesečnom anuitetu od 300,95 CHF. Isplata kredita bila je 27. svibnja 2005., dakle, u vrijeme kada je kamatna stopa iznosila 4,5%.

 

10.4. Sud smatra da prigovor tuženika kako vještak svoje izračun temeljio na kamatnoj stopi od 4,50%, a ne po kamatnoj stopi od 4,90%, kako je to navedeno u predmetnom Ugovoru o kreditu nije osnovan. Naime, nije sporno da je prema Ugovoru o kreditu od 9. svibnja 2005. u članku 2 ugovorena kamatna stopa od 4,90% (list 8 spis). Međutim, iz otplatnog plana tuženika od 22. srpnja 2015. (list 33 – 38 spisa) proizlazi da je nominalna kamatna stopa 4,50%. Iz obavijesti tuženika od 22. srpnja 2015. (list 43 spisa) proizlazi da je od 9. svibnja 2005. kamatna stopa iznosila 4,50% s anuitetom od 291,30 CHF.

 

10.5. Vještak u svom očitovanju navodi da je za potrebe dopunskog nalaza od tuženika zatražila otplatni plan o početnoj kamatnoj stopi od 4,90%, ali je tuženik izvijestio da ne posjeduje takav otplatni plan. Imajući u vidu naprijed navedeno sud nije prihvatio dopunu nalaza sačinjenu s otplatnim planom po kamatnoj stopi od 4,90%, jer je nedvojbeno utvrđeno da tuženik nije predao tužitelju otplatni plan s kamatnom stopom od 4,90% iako je takva kamatna stopa ugovorena u predmetnom ugovoru između stranaka, niti je tuženik vraćao anuitete kredita po kamatnoj stopi od 4,90%. Predmetni Ugovor o kreditu sklopljen je dana 9. svibnja 2005. s kamatnom stopom od 4,90%, a istoga dana 9. svibnja 2005. kamatna stopa kod tuženika iznosila je 4,50% (list 43 spisa). Dakle, sam tuženik je bez izmjene Ugovora o kreditu s kamatnom stopom od 4,90% omogućio tužitelju plaćanje mjesečnih anuiteta kredita po kamatnoj stopi od 4,50%.

 

10.6. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka od 12. lipnja 2020. (list 99 – 113 spisa) jer je vještak utvrdio razliku po osnovu preplaćenih kamata, a s obzirom na izmjenu kamatnih stopa za utuženo vremensko razdoblje, s tim što je tužitelj stvarno postupao i plaćao mjesečne anuitete po kamatnoj stopi od 4,50% bez obzira što je u Ugovoru o kreditu navedena kamatna stopa od 4,90%. Na osnovu provedenog vještačenja utvrđeno je da je tuženik nezakonitom promjenom kamatne stope naplatio od tužitelja iznos od 14.848,19 kn više.

 

11. Prema članku 1115 ZOO kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. S obzirom na naprijed navedeno, a budući je tuženik po ocjeni suda pogrešno izmijenio kamatnu stopu i time tužitelju obračunao viši anuitet od onoga koji je tužitelj trebao platiti, pri čemu je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka od 12. lipnja 2020. koji je izvršio obračun u razdoblju od 9. svibnja 2005. do kolovoza 2013. kada je kredit otplaćen, tuženik je uplatom anuiteta po predmetnom ugovoru stekao bez valjane pravne osnove utuženi iznos od 14.848,19 kn.

 

12. Na dosuđeni iznos tužitelju je dosuđena i zakonska zatezna kamata shodno članku 1115 ZOO, a koja teče na svaki pojedini mjesečni iznos anuiteta pa do isplate. Odluka o kamati temelji se na odredbi članka 29 stavak 2 ZOO.

 

13. Prigovor zastare preinačenog dijela tužbenog zahtjeva u iznosu od 3.090,53 kn. iz podneska od 14. listopada 2020., nije osnovan.

 

13.1. Naime, tužitelj je tužbeni zahtjev podnesen 14. prosinca 2015. samo povisio, a ne preinačio, stoga prigovor zastare preinačenog dijela nije osnovan jer niti prigovor zastare utuženog potraživanja od 14. prosinca 2015. nije osnovan, a što je potvrđeno i Presudom Županijskog suda u Šibeniku, broj: Gž-1167/2020, a sve po članku 225. ZOO-a.

 

14. Temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a tuženik je dužan tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 13.357,00 kn. Troškovi tužitelja sastoje se od troška sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn Tbr. 7 točka 1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje u tekstu: Tarifa, zastupanja tužitelja po punomoćniku na pet ročišta u iznosu od 3.250,00 kn (ročište od 15. veljače 2019. u iznosu od 250,00 kn obračunato je po Tbr. 9 točka 5 Tarife, ročište od 14. studeni 2019. obračunato je po Tbr. 9 točka 2 Tarife, ročišta od 5. ožujka 2020. i 21. listopada 2020. u iznosu od 1.000,00 kn za svako obračunata su po Tbr. 9 točka 1 Tarife, te ročište za objavu presude u iznosu od 500,00 kn obračunata su po Tbr. 9 točka 3 Tarife). Tužitelju je priznat i trošak sastava podneska od 14. veljače 2019. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8 točka 1 Tarife), trošak sastava podneska od 12. studeni 2019. u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 8 točka 3 Tarife), te troškovi sastava podnesaka od 21. srpnja 2020. i 14. listopada 2020. u iznosu od 1.000,00 kn za svaki (Tbr. 8 točka 1 Tarife). Ukupni trošak tužitelja na ime troška sastava podnesaka iznosi 3.250,00 kn. Osim toga tužitelju je priznat i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 3.300,00 kn, pristojbe na tužbu u iznosu od 400,00 kn, te pristojbe na presudu u iznosu od 500,00 kn.

 

14.1. Također, tužitelju je priznat i trošak podneska od 7. lipnja 2022.Tbr. 8 točka 1 Tarife u iznosu 1.000,00 kn, zatim zastupanje na ročištu 21. rujna 2022. Tbr. 9 točka 1 Tarife u iznosu 1.000,00 kn, zastupanje na ročištu 15. studenog 2022. Tbr. 9 točka 1 Tarife u iznosu 1.500,00 kn, te ročište za objavu presude 500,00 kn.

 

14.2. Ukupni parnični trošak koji je tuženik dužan platiti tužitelju iznosi 15.700,00 kn.

 

14.3. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak sastava žalbe od 26. studenog 2020. u iznosu 1.875,00 + PDV, što ukupno iznosi 2.343,00 kn, a  po članku 156. stavak 1. ZPP-a.

 

14.4. Nakon prijeboja dosuđenih parničnih troškova tužitelju u iznosu 15.700,00 kn i dosuđenih parničnih troškova tuženiku u iznosu 2.343,00 kn, tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu 13.357,00 kn.

 

15. Stoga je riješeno kao u izreci.

 

 

Slavonski Brod, 29. prosinca 2022.

 

                               Sudac

                                                                                                 Pavo Garić

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda na Županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.