1

Poslovni broj: Gž R-162/2022-2

Poslovni broj: Gž R-162/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Vladimiru Ferenčeviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice B. H. iz S. P. u Š., OIB: …, koju zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u P., protiv tuženika H.Z.Z.O., Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Pr-82/2021-24 od 23. studenog 2022., 29. prosinca 2022.,

r i j e š i o  j e

Žalba se djelomično uvažava te se pobijano rješenje Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Pr-82/2021-24 od 23. studenog 2022.:

- potvrđuje u dijelu kojim je prigovor tuženika protiv rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-82/2021-22 od 27. srpnja 2022. odbijen u odnosu na obvezu plaćanja pristojbe na žalbu tuženika protiv presude u iznosu od 400,00 kn / 53,09 eura[1],

- preinačava u dijelu kojim je prigovor tuženika protiv istog rješenja odbijen u odnosu na obvezu plaćanja pristojbe na tužbu, odgovor na tužbu i presudu, tako da se navedeni prigovor uvažava, te se rješenje Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Pr-82/2021-22 od 27. srpnja 2022. ukida u dijelu kojim je tuženiku naloženo plaćanje pristojbe na tužbu od 200,00 kuna / 26,54 eura, pristojbe na odgovor na tužbu od 100,00 kuna / 13,27 eura, te pristojbe na presudu od 200,00 kuna / 26,54 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem je odbijen prigovor tuženika protiv rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-82/2021-22 od 27. srpnja 2022., kojim je tuženiku naloženo da plati sudske pristojbe i to na tužbu u iznosu od 200,00 kuna , odgovor na tužbu u iznosu od 100,00 kuna, prvostupanjsku presudu u iznosu od 200,00 kuna, te žalbu protiv presude u iznosu od 400,00 kuna, odnosno ukupno u iznosu od 900,00 kuna.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi tuženik. Smatra da je temeljem članka 7. stavka 3. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18. - dalje: ZSP) on bio u obvezi platiti smo 50% pristojbe, što da je i učinio uplatom iznosa od 450,00 kuna odmah nakon što je primio nalog za plaćanje pristojbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Članka 7. stavka  ZSP-a glasi:

„(1) Za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom.

(2) Za zemljišnoknjižne upise za koje je podneskom iz stavka 1. ovog članka predložen upis u zemljišnu knjigu pristojba se plaća u trenutku predlaganja upisa u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom.

(3) Na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke.“

5. Prvostupanjski sud pobijano rješenje u bitnome obrazlaže time da je umanjenje sudske pristojbe temeljem citiranih odredbi moguće u odnosu na one podneske koji su podneseni u elektroničkom obliku i na koje je pristojba plaćena već prilikom njihovog podnošenja, te na odluke koje su pristojbenom obvezniku dostavljene u elektroničkom obliku i na koje je on pristojbu platio u roku od tri dana, te objašnjava zbog čega se u odnosu niti na jedan podnesak na koji se odnosi obveza plaćanja pristojbe, kao niti na presudu, nisu ostvarile pretpostavke za obračun pristojbe temeljem navedene odredbe.

6. Osnovano tuženik u žalbi ponavlja da u odnosu na obvezu plaćanja pristojbe na tužbu, odgovor na tužbu i presudu treba primijeniti navedene odredbe već zbog toga što su navedene pristojbene obveze nastale tek po pravomoćnom okončanju postupka, te da je u odnosu na navedene obveze odlučno to da je on 50% pristojbe platio u roku 3 dana od primitka naloga za plaćanje pristojbe.

7. Pri tome se napominje da je identično pravno shvaćanje zauzeto na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. studenog 2022. u odnosu na obvezu tuženika (poslodavca) na plaćanje sudske pristojbe na odgovor na tužbu, a koje pravno shvaćanje glasi: "Tuženik (poslodavac) u sporu u kojem je tužitelj oslobođen plaćanja sudskih pristojbi (radnik)  i u kojem isti uspije u sporu, ima pravo koristiti privilegij iz članka 7. stavak 3. u vezi članka 13. Zakona o sudskim pristojbama, time da rok za plaćanje sudske pristojbe počinje teći od dana kada je isti pozvan na plaćanje pristojbe od strane suda." Navedeno shvaćanje primjenjivo je i na obvezu plaćanja pristojbe na podneske i odluke u odnosu na koje obveza tuženika na plaćanje nastala tek po okončanju postupka. Dakle, na obvezu plaćanja pristojbe na tužbu i presudu, ali ne i na žalbu tuženika protiv presude, budući da je navedena obveza tuženika nastala već pri podnošenju žalbe.

8. Slijedom navedenog je uslijed pogrešne primjene materijalnog prava pobijano prvostupanjsko rješenje preinačeno u odnosu na obvezu plaćanja pristojbe na tužbu, odgovora na tužbu i presudu, te potvrđeno u odnosu na obvezu plaćanja pristojbe na žalbu tuženika na presudu, koja obveza je za sada ispunjena plaćanjem 50% dužnog iznosa. Dakle, nakon što je tuženik na ime sudskih pristojbi platio iznos od 450,00 kn, ostaje mu s navedene obveze isplatiti daljnji iznos od 200,00 kn.

Bjelovar, 29. prosinca 2022.

                                                                                                           Sudac

                                                                                                       Vladimir Ferenčević v. r.