1              Poslovni broj:Gž-1625/2022-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1625/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Dragice Samardžić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i Lucije Lasić članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja: 1. L. L. ud. J. iz H., 2. A. L. pok. J. iz H., 3. J. L. pok. J. iz H., 4. malodobnoga N. L. pok. J. iz H., kojeg zastupa majka i zakonska zastupnica L. L., a sve zastupa punomoćnica J. D., odvjetnica u H., protiv tužene G. G. iz Z., koju zastupaju punomoćnici N. P. i M. P., odvjetnici u Z., radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Starom Gradu (sada Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu) poslovni broj IP-190/14 od 19. veljače 2015., u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2022.,

 

p r e s u d i o j e

 

I. Djelomice se odbija žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Starom Gradu (sada Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu) poslovni broj IP-190/14 od 19. veljače 2015. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izrijeke.

 

II. Djelomice se odbija, a djelomice uvažava žalba tužene te se presuda Općinskog suda u Starom Gradu (sada Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu) poslovni broj IP-190/14 od 19. veljače 2015.u pobijanom dijelu pod točkom III. izrijeke:

 

-potvrđuje u dijelu kojim je obvezana tužena isplatiti tužiteljima na ime troška postupka iznos od 25.234,37 kn,

-preinačava u dijelu kojim je obvezana tužena isplatiti tužiteljima na ime troška postupka daljnji iznos od 15.937,50 kn i u tom dijelu zahtjev tužene odbija kao neosnovan.

 

III. Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana, isplatiti tužiteljima na ime troška revizijskog postupka iznos od 2.078,13 kn (odnosno 275,81 EUR-a).

 

IV. Zahtjev tužene za naknadu troška revizijskog postupka odbija se kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da su tužitelji  i to :

- L. L. ud. J., H., OIB: ..., vlasnica za 5/8 dijela od 1/168 dijela,

- A. L. pok. J., H., OIB: ..., vlasnik za 1/8 dijela od 1/168 dijela,

- J. L. pok. J., H., OIB: ...,  vlasnik za 1/8 dijela od 1/168 dijela,

- N. L. pok. J., H., OIB: ..., vlasnik  za 1/8 dijela od 1/168 dijela,

nekretnine označene kao čest. zem. 1894 u naravi pašnjak,  površine 1340 m2, upisana u z k. ul. 3339 k.o. H.

II. Ovlašteni su tužitelji temeljem ove presude zatražiti i ishoditi u zemljišnim knjigama upis uknjižbe prava vlasništva na nekretnini i u dijelovima kao ad I/ izreke ove presude uz istovremeni izbrisa istog prava (1/168 dijela) s imena tužene.

III Dužna je tužena naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od  41.171,87  kuna sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe."

 

2.Protiv navedene presude žalbu je podnijela tužena pobijajući presudu u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje ZPP), predlažući presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3.Na žalbu nije odgovoreno.

 

4.Žalba je djelomice osnovana.

 

5.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava suvlasništva za ukupno 1/168 dijela nekretnine označene kao čest. zem. 1894, pašnjak, površine 1340 m2, Z.U. 3339, k.o. H. i zahtjev na ovlaštenje na upis prava suvlasništva u zemljišnoj knjizi na ime tužitelja.

 

6.Prije svega valja navesti kako je u ovoj pravnoj stvari o predmetnoj žalbi već odlučivao ovaj drugostupanjski sud pa je presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1267/2015-2 od 14. veljače 2018. preinačena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Starom Gradu (sada Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu) poslovni broj IP-190/14 od 19. veljače 2015. i odbijen tužbeni zahtjev. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev x 717/2018 od 12. srpnja 2022. prihvaćena je tužiteljeva revizija, ukinuta navedena presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1267/2015-2 od 14. veljače 2018. i predmet vraćen ovom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

7.Nadalje treba navesti, a glede prijedloga žaliteljice za odlučivanje po žalbi, kako je u istom postupku, rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžst-261/2012 od 2.travnja 2014., već bila ukinuta prvostupanjska presuda tadašnjeg Općinskog suda u Starom Gradu poslovni broj IP-663/08 od 9. ožujka 2012., kao i ukinuta dopunska presuda istog suda od 22. kolovoza 2012. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Stoga je u ovom žalbenom stadiju postupka, u smislu članka 366. a ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud vezan zabranom ponovnog ukidanja prvostupanjske presude uz vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

8.U prvostupanjskom postupku koji je prethodio odlučivanju, prema stanju u spisu, u bitnom je utvrđeno:

-kako iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu proizlazi da je u zemljišnoj knjizi za k.o. H. pravo vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. 1894 upisano kao suvlasništvo više osoba, a na ime prednika tužene, sada pokojnoga N. G., upisano suvlasništvo za 1/168 dijela,

-kako je rješenjem o nasljeđivanju iza smrti pok. N. G. poslovni broj O-1678/08, UPP-OS-44/08, javne bilježnice u Zagrebu Ž. M., utvrđeno da tuženoj, kao nasljednici, pripada predmetna nekretnina,

-kako je rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-142/09, UPP/OS-120/09 javne bilježnice u Starom Gradu, J. P., u postupku iza smrti pokojnoga J. L. utvrđeno da su tužitelji njegovi nasljednici,

-kako su tužiteljica L. L. i njezin suprug J. L., kao kupci, sklopili s N. K., kao prodavateljem, kupoprodajni ugovor dana 30. ožujka 2005., a kojim ugovorom su kupili, pored ostalih i predmetnu nekretninu označenu kao čest. zem. 1894 k.o. H. te da je u tom ugovoru navedeno kako je N. K. upisan kao vlasnik predmetne nekretnine površine 1340 m2,

-kako je prema podatcima Područnog ureda za katastar S., predmetna nekretnina, katastarska čestica 1894 k.o. H., upisana kao pašnjak u posjedu N. K. pok. N. od revizije katastra 1952. godine,

-kako je pregledom zemljišne knjige za Z.U. 836 k.o. H. utvrđeno da prvi upis prava vlasništva na čest. zem.1894 k.o. H., pašnjak površine 1340 m2, z.k. tijelo 8., od osnutka knjige 1916. godine glasi na A. B. pok J. iz H., da je pravo vlasništva potom upisano na K. M. rođ. B. i to za 6/48 dijela, koju potom nasljeđuje u jednom dijelu R. M. G. ž. L., a koju potom među ostalima nasljeđuje L. G. za 7/672 dijela, a dotičnoga poslije smrti nasljeđuje J. G. pok. L. za 4/672 dijela, kojega nasljeđuje N. G. N. pok. J. za 1/168, a ovoga nasljeđuje G. G. pok. N.,

-kako je pravo vlasništva nekretnine čest. zem. 1894 k.o. H. upisano i kao suvlasništvo Općenarodne imovine, Narodni odbor Općine H. za 1/8 i za 1/16 dijela, da su upisi na Općenarodnu imovinu izvršeni temeljem Ugovora o miru s Italijom,a temeljem izjašnjenja pojedinih suvlasnika o optiranju i prelasku u talijansko državljanstvo,

-kako iz iskaza svjedokinje V. K., sestre N. K., proizlazi da je predmetna nekretnina u posjedu obitelji K. još od II. Svjetskog rata, na nekretnini su sadili lavandu, ružmarin i razne povrtne kulture te da im posjed nitko nikada nije osporavao i da je njezin brat nekretninu prodao J. L.,

-kako iz iskaza svjedoka J. N. proizlazi da je predmetna nekretnina u dugogodišnjem posjedu N. K. koji je nekretninu obrađivao te je tu bila posađena lavanda koju je on žnjeo, da je 2005. godine nekretninu prodao sada pokojnom suprugu tužiteljice, koji je s obitelji tu posadio stabla maslina koje danas redovito održavaju i obrađuju tužiteljica s djecom te da svjedok V. B. potvrđuje kako je nekretnina obrađivana i da je na njoj sađena lavanda,

-kako je tužena u iskazu navela da ona osobno nikada nije bila na predmetnoj nekretnini, ali je njezin otac svake godine do smrti dolazio u obiteljsku kuću u H. i odlazio pregledati nekretninu, navodeći da bi je želio prodati ako bi se prenamijenila u građevinsko zemljište,

-kako je pregledom spisa prvostupanjskog suda poslovni broj IIP-41/08 utvrđeno da su tužitelji pokrenuli postupak protiv Republike Hrvatske radi utvrđenja prava vlasništva na ovoj nekretnini i to za suvlasničke dijelove koji su upisani na ime Općenarodne imovine MNO H., da je u postupku obavljen očevid i vještačenje kojim je izvršena identifikacija nekretnine, utvrđen položaj, oblik i površina, kao i to da je u cijelosti ograđena i zasađena kulturama.

 

9.Temeljem tako utvrđenoga činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio kako je N. K. bio dugogodišnji mirni posjednik nekretnine koja je predmet spora, da su tužitelji i preko prednika u posjedu te nekretnine preko 70 godina, kako ta nekretnina nikada nije bila nacionalizirana te da su tužitelji stekli pravo suvlasništva u predmetnom dijelu navedenim pravnim poslom i dosjelošću te je tužbeni zahtjev prihvaćen.

 

10.Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje kako presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11 ZPP-a na koju ukazuje žaliteljica, kao niti kojom drugom bitnom povredom postupka na koju drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti pa se zakonitost i pravilnost odluke može ispitati.

 

11.Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je prvostupanjski sud pravilno cijenio u skladu s člankom 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži razloge koje u bitnom prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

12.Sukladno članku 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 dalje: ZVDSP) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu navedenog zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

 

13.Na temelju pravnog pravila paragrafa 1460 bivšega OGZ-a, koja pravila su se ranije primjenjivala temeljem Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list SFRJ" broj 86/1946), odnosno koja pravila se danas primjenjuju temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine", broj 73/91), za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile su potrebne slijedeće pretpostavke: Sposobnost stjecatelja, sposobnost stvari da bude u vlasništvu, posjed određene kvalitete i vrijeme dosjelosti određeno zakonom (30 godina ili 40 godina). Osim toga, i prema odredbi članka 23. stavak 4. ranije važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92, dalje: ZOVO, koji Zakon je stupio na snagu 1. rujna 1980.) savjesni posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva te stvari protekom 20 godina.

 

14.Prije svega valja jasno navesti kako je u spomenutom rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revx 717/2018 od 12. srpnja 2022., kojim je prihvaćena revizija i ukinuta navedena presuda ovog suda poslovni broj Gž-1267/2015-2 od 14. veljače 2018., izričito navedeno da je ovaj sud pogrješno otvorio pitanje društvenog vlasništva na predmetnoj nekretnini jer je na predmetnom dijelu (1/168) upisana tužena, kao i da je pogrješno ocijenio kako tužitelji nisu dokazali da bi njihov prednik N. K., koji im je prodao nekretninu, bio njezin isključivi posjednik, iako te činjenice nisu sporne. Osim toga, u spomenutoj odluci je navedeno i kako je u pogledu identifikacije predmeta spora ovaj drugostupanjski sud zauzeo pogrješan stav, a za što je prvostupanjski sud naveo kako među strankama nije niti sporno.

 

15.U takvom stanju stvari, a uvažavajući navedene zaključke Vrhovnog suda Republike Hrvatske te cijeneći kao prihvatljive sve navedene rezultate dokaznog postupka, prema shvaćanju ovog suda, proizlazi nedvojbeno utvrđenje kako su pravni prednici tužitelja bili posjednici predmetne nekretnine još od vremena Drugoga svjetskog rata i da posjednike nije nitko nikada smetao u posjedovanju i u korištenju te nekretnine, koja je očito predstavljala jednu gospodarsku cjelinu. Stoga je pravilan i zaključak prvostupanjskog suda kako je tužiteljima, odnosno njihovim pravnim prednicima, rok dosjelosti od 40 godina protekao i prije 1991. godine (a predmetna tužba podnesena je 2008. godine) pa je i pravilan zaključak kako su ostvarene sve zakonske pretpostavke iz citiranih odredaba za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti.

 

16.Poštenje posjednika se pretpostavlja, a u ranijem razdoblju sukladno odredbama bivšeg OGZ-a također se pretpostavljalo poštenje odnosno savjesnost posjednika i tko tvrdi drukčije dužan je u postupku to i dokazati. Tužena nije dokazala kako pravni prednici tužitelja ne bi bili pošteni, odnosno da ne bi bili savjesni posjednici ove nekretnine.

 

17.Glede žalbenih navoda valja istaći kako tužena u žalbi u bitnom osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i polemizira s pojedinim pravnim stavovima i zaključcima tog suda, ali prvostupanjski sud je odluku donio pravilnom ocjenom svih dokaza u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a. Pritom valja navesti i kako prvostupanjski sud ocjenjuje vjerodostojnost svih izvedenih dokaza neposrednom ocjenom dokaza pa na taj način ocjenjuje i vjerodostojnost iskaza svjedoka, a sud je dao razloge zbog kojih je ocijenio kao vjerodostojne iskaze svjedoka koji imaju saznanja o odlučnim činjenicama. Naposljetku treba dodati, a polazeći od svih citiranih utvrđenja i od zaključaka iz navedenoga rješenja Vrhovnog suda, i kako tužena u postupku nije imala daljnjih prijedloga za izvođenje dokaza, a iz rezultata provedenoga dokaznog postupka sud nije mogao izvesti drukčije zaključke od onih kako su prednici tužitelja posjedovali nekretninu u navedenom razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata te da su ostvareni zakonski razlozi za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

 

18.Dakle, iz navedenog proizlazi kako je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo u smislu citiranih zakonskih odredaba kada je tužbeni zahtjev prihvatio. Zbog navedenog trebalo je, primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, djelomice odbiti tuženičinu žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izrijeke.

 

19.Međutim, djelomice utemeljeno tužena pobija prvostupanjsku odluku o troškovima postupka jer je ta odluka donijeta uz pogrješnu primjenu odredaba materijalnog prava, a odluku o troškovima postupka valjalo je donijeti pravilnom primjenom članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP-a te primjenom odredaba odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 144/14, 107/15, 37/22).

 

20.Prvostupanjski sud je pogrješno obvezao tuženu naknaditi tužiteljima trošak postupka i za pojedine radnje koje nisu bile nužne za vođenje parnice, a što djelomice utemeljeno ističe tužena u žalbi. Pravilnom primjenom materijalnog prava tužiteljima je priznato za sastav tužbe 75 bodova temeljem Tbr. 7 točka 1. OT, za sastav jednog podneska 18,75 bodova temeljem Tbr. 8. Točka 3. OT, za pristupe na sedam ročišta po 250 bodova i za pristupe na dva ročišta po 125 bodova temeljem Tbr. 9. OT, ukupno 2018,75 bodova, što uz iznos PDV-a predstavlja iznos od 25.234,37 kn, dok u preostalom dijelu, u iznosu od 15.937,50 kn tužiteljima ne pripada pravo na zatraženi trošak. Zbog navedenog je, postupajući temeljem članka 380. točka 2. i 3. ZPP-a, djelomice prihvaćena žalba i djelomice potvrđena, a djelom preinačena prvostupanjska presuda u odluci o trošku postupka.

 

21.Tužiteljima je, temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a, a sukladno Tbr. 10 točka 5. OT-a, priznat zatraženi iznos od 2.078,13 kn na ime troška revizijskog postupka (odnosno 275,81 EUR-a, prema Odluci Vijeća Europske unije o prihvaćanju eura u Hrvatskoj od 1. siječnja 2023., dopuni uredbe prema kojoj Hrvatska postaje dvadeseta članica europodručja te uredbi kojom se utvrđuje fiksni tečaj konverzije kune u euro: 1 euro = 7,53450 kuna).

 

22.Tuženičin zahtjev za naknadu troška revizijskog postupka je odbijen kao neutemeljen temeljem članka 166. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 155. ZPP-a jer taj trošak revizijskog postupka nije bio nužan za vođenje postupka.

 

23.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude.

 

U Splitu 19. prosinca 2022.