1

Poslovni broj: 8 Gž Ob-16/2022-2

 

 

                                                                                                  Poslovni broj: 8 Gž Ob-16/2022-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Dikanović-Terzić, kao predsjednice vijeća, mr.sc. Zlatka Pirca, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Dubravke Šimić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. B., OIB: …iz O.,  zastupane po punomoćniku S. M., odvjetniku u V., protiv tuženika G. B., OIB: … iz B. B., zastupanog po punomoćniku K. M., odvjetniku u O., radi utvrđenja prava suvlasništva – bračne stečevine, rješavajući žalbe tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj P Ob-273/2021-11 od 9. lipnja 2022. i žalbu tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku broj P Ob-273/2021-13 od 14. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 22.  rujna 2022.,

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o  j e

 

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku broj P Ob-273/2021-11 od 9. lipnja 2022.

 

II. Odbija se žalba tužiteljice za naknadu troškova podnesene žalbe na presudu.

 

r i j e š i o  j e

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku broj P Ob-273/2021-13 od 14. lipnja 2022.

 

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

I. Tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je tužiteljica K. B., OIB: … O., suvlasnica u ½ dijela nekretnine upisane u z. k. ul. br. … k. o. B. B. (320510), k. č. br…., opisano kao „oranica Dobro polje", površine 906 m2, (u naravi se radi o obiteljskoj kući sagrađenoj na tom zemljištu), a što je tuženik G. B., OIB: …, B. B., . dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva kako je to gore navedeno u zemljišnim knjigama koje se za navedenu nekretninu vode kod Zemljišnoknjižnog odjela Osijek za katastarsku općinu B. B., te se nalaže navedenom zemljišnoknjižnom odjelu da izvrši uknjižbu prava vlasništva nad navedenom nekretninom u korist K. B., OIB: … O., . u ½ dijela.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do konačne isplate"

odbija se kao neosnovan.

 

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku plati prouzročeni parnični trošak od 3.750,00 kuna u roku od 15 dana.

 

1.1. Rješenjem od 14. lipnja 2022. naloženo je tužiteljici da tuženiku plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 625,00 kuna, sve u roku od 15 dana.

 

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužiteljica zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku (NN broj  53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP). Smatra da je prvostupanjski sud povrijedio pravila koja se odnose na ocjenu izvedenih dokaza te pravila o teretu dokazivanja uslijed čega je pogrešno utvrđeno činjenično stanje te nastavno i pogrešno primijenio materijalno pravo.

Pogrešnom smatra i odluku o troškovima te predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Traži troškove podnesene žalbe.

 

2.1. Tužiteljica podnosi žalbu i protiv rješenja o naknadi troška za pristup ročištu za objavu presude smatrajući da taj trošak nije bio neophodan za uspješno vođenje postupka, stoga što je punomoćnik tuženika mogao zaprimiti presudu putem e-komunikacije, kao i da je protiv presude uložen pravni lijek pa još nije pravomoćno odlučeno koja stranka ima pravo na namirenje troškova postupka. Predlaže da se rješenje o trošku preinači i odbije zahtjev tuženika za naknadu spornog troška postupka.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženik smatra da su navodi tužiteljice iz žalbe u cijelosti paušalni te predstavljaju neodrživu pravnu konstrukciju, a da je u konkretnom slučaju situacija jasna i predmetna presuda u skladu sa zakonom i sudskom praksom. Kako tužiteljica nije dokazala osnovanost tužbenog zahtjeva, to predlaže da se žalba odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

4. Žalbe nisu osnovane.

 

 

O žalbi na presudu

 

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP koju u žalbi ističe tužiteljica, ovaj sud je stajališta da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu.

 

5.1. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži valjane razloge kao i razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u suprotnosti s provedenim dokazima, utvrđenim činjeničnim stanjem te obrazloženju pobijane presude.

 

5.2. Ne nalazi se ni da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP od onih na koje se u skladu s odredbom članka 365. stavka 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

 

5.3. Nastavno, prvostupanjski sud je odlučivao u granicama postavljenog zahtjeva te je suprotno navodima žalbe presudu donio analizom i ocjenom svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno, ali i analizom rezultata cjelokupnog postupka.

 

6. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također poziva tužiteljica. Osnovanost osnove tužbe odnosno osnovanost tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je pravilno ocijenio na temelju dokaza koji su provedeni, a tužiteljica u žalbi ne ističe određene činjenice i dokaze koji bi doveli do drugačijeg činjeničnog stanja od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijanu presudu.

 

7. Tužiteljica tužbenim zahtjevom traži njezino utvrđenja prava suvlasništva od ½ dijela nekretnine, obiteljske kuće za koju tvrdi da predstavlja bračnu stečevinu stranaka.

 

8. Prvostupanjski sud je utvrđenja:

- da je tuženik upisan kao vlasnik nekretnine označene kao kč.br. … oranica Dobro polje površine 906 m2 te je na istoj sukladno prijedlogu RH na temelju članka 7. stavak 5. Zakona o područjima posebne državne skrbi i Ugovora o darovanju osnovnog građevinskog materijala od 11. 03. 2008. zabilježena zabrana otuđenja nekretnina na rok od 10 godina počev od 11. 03. 2008. g. do 11. 03. 2018 g. bez suglasnosti Republike Hrvatske,

- da je brak parničnih stranaka sklopljen 9. listopada 1999. razveden 18. svibnja 2021.,

- da je D. B. kao darovatelj nekretninu upisanu u zk.ul. …., kč.br. . k.o. B. B., oranica Dobro polje površine 906 m2 darovao G. B., ovdje tuženiku,

- da je izjavom od 16. ožujka 2006. ovjerenom kod javnog bilježnika (str. 43. spisa) D. B. naveo kako će pri izgradnji obiteljske kuće svog sina G. B. financijski pomoći,

- da je R. H., ministarstvo darovala osnovni građevinski materijal za izgradnju obiteljske kuće na građevinskom zemljištu u vlasništvu daroprimatelja D. B., kč.br. … upisanu u zk.ul. …k.o. B. B., da se daroprimatelj obvezao kuću koristiti isključivo za stanovanje sa članovima zajedničkog domaćinstva K., S. i M. B., da je za nabavu građevinskog materijala darovatelj obvezao daroprimatelju isplatiti novčanu potporu u iznosu od 15.000,00 kuna,

- da je D. B. podigao kod S. banke d.d. stambeni kredit za adaptaciju u iznosu od 5.000,00 EUR-a na rok vraćanja od pet godina, s dospijećem prve rate 1. kolovoza 2008.,

- da su otac tuženika D. B. dana 18. kolovoza 2003. isključivo tuženiku darovao zemljište u zk. ul. br. 1926 k. o. B. B. na kojem je kasnije izgrađena kuća u kojoj su stranke živjele sa svojom djecom, a što decidirano iskazuju otac i majka tuženika, te tuženik, a da su, osim toga, njihovi su navodi potkrijepljeni i materijalnom dokumentacijom – ugovorom o darovanju u kojem se kao daroprimatelj navodi isključivo tuženik,

- da su stranke na zemljištu u B. B. koje je zasebna imovina tuženika, izgradile dvoetažnu kuću površine 220 m2,

- da za izgradnju kuće nije bilo dovoljno 5.000,00 eura koje je tuženikov otac darovao kao niti građevinski materijal dobiven od strane države pa su strankama dodatno pomagali i financijski i fizičkim radovima roditelji obje stranke kao i baka tužiteljice,

- da su stranke puno toga napravile same, pogotovo tužitelj koji je puno toga znao napraviti, da su u periodu izgradnje ove kuće oboje radili na crno te su i zaposleni unazad četiri do pet godina, ulagali su i sredstva ostvarena radom.

 

8.1. Prvostupanjski sud je stajališta da iako je tuženik sklopio s RH ugovor o darovanju građevnog materijala, kako materijal za izgradnju kuće nije darovan isključivo tuženiku, budući među strankama nije sporno da je dobivena veća količinu građevinskog materijala upravo zbog članova domaćinstva, a isto slijedi i iz samog ugovora te je građevni materijal morao biti i bio iskorišten upravo za izgradnju obiteljske kuće u B. B., da je takav ugovor sklopljen budući da je tuženik uknjižen kao vlasnik zemljišta.

Također da kako je tuženiku njegov otac darovao zemljište, u tom se dijelu radi o njegovoj vlastitoj imovini što je od utjecaja na suvlasničke omjere na nekretnini, a koje je sud mogao utvrditi jedino građevinskim vještačenjem, te da nakon što je tuženik dokazao da je zemljište njegova vlastita imovina, na tužiteljici je sukladno čl. 219. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) bio teret dokaza da se utvrde suvlasnički omjeri, međutim tužiteljica u ovom pravcu tijekom postupka nije predložila nikakve dokaze.

 

8.2. To stoga što se pravni režim imovine bračnih drugova sudi prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja imovine pa je tako odredbom čl. 248. Obiteljskog zakona (NN broj: 116/03, 136/04, 107/07, 57/11 i 61/11 – dalje: ObZ/03) propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok njihovu posebnu imovinu, sukladno odredbi čl. 253.ObZ/03 predstavlja imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od one iz čl. 248. ObZ/03 (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.)

 

 

8.3. Prvostupanjski sud navodi da kada je imovina bračnih drugova stečena zajedničkim sredstvima stečenim radom i nesporno predstavlja bračnu stečevinu, tada se glede veličine suvlasničkih omjera ima primijeniti odredba čl. 249.st.1. ObZ, odnosno smatra se da su suvlasnički dijelovi na toj imovini jednaki, ako bračni drugovi drugačije nisu ugovorili. Međutim, kada je zemljište na kojem je izgrađena kuća vlastita imovina jednog bračnog druga (u konkretnoj situaciji tuženika) na kojem su oba bračna druga za vrijeme trajanja bračne zajednice sredstvima koja predstavljaju bračnu stečevinu, ali i sredstvima koja predstavljaju njihovu vlastitu imovinu, sagradile kuću uz suglasnu volju za stjecanje njihovog suvlasništva nad predmetnom nekretninom sukladno načelu pravnog jedinstva nekretnine temeljem odredbe čl. 2. st. 3. i čl. 9. st. 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09, 143/12, 152/14; u daljnjem tekstu: ZV), onda tužiteljici temeljem odredbe čl. 153. ZV pripada pravo na stvarnopravni zahtjev, međutim ne kako to tužiteljica tijekom postupka tvrdi, odnosno tužiteljica nije suvlasnica s tuženikom na nekretnini iz izreke u ½ dijela.

 

8.4. Prvostupanjski sud smatra da je radi utvrđenja suvlasničkih udjela u tako stečenoj imovini trebalo utvrditi vrijednost zemljišta koje je darovano isključivo tuženiku, kao njegova posebna imovina te eventualno vrijednost ostale vlastite imovine stranaka u postupku u odnosu na vrijednost nekretnine u cjelini, da bi se potom ovisno o tom odnosu moglo utvrditi omjere u tako stečenoj bračnoj stečevini.

U tom pravcu prvostupanjski sud upućuje na pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2042/2012 i Županijskog suda u Puli Gž-647/2012) ističući, nadalje, da se zakonska presumpcija prema kojoj su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini (ako nisu drugačije ugovorili) - odnosi samo na udjel u stjecanju bračne stečevine, no, da predstavlja li neka nekretnina bračnu stečevinu treba dokazati onaj koji to tvrdi.

 

8.5. Zaključno prvostupanjski sud navodi da je tuženik je dokazao kako je zemljište upisano u zk.ul. … k.o. B. B., na kojem su stranke kasnije izgradile kuću, stekao darovanjem i da je to njegova vlastita imovina, te da s obzirom na ovo utvrđenje, suvlasnički udjeli parničnih stranaka na nekretnini iz izreke nedvojbeno nisu jednaki, a kako tužiteljica nije predložila građevinsko vještačenje kojim bi se ti suvlasnički omjeri mogli utvrditi, sud je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

 

9. Ovakav materijalnopravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. Naime, i ovaj sud je stajališta da kada je zemljište na kojem je izgrađena zgrada vlastita imovina jednog bračnog druga, na kojem su oba bračna druga za trajanja bračne zajednice sredstvima koja predstavljaju bračnu stečevinu, ali i sredstvima koja predstavljaju njihovu vlastitu imovinu, sagradile zgradu da bi se utvrdili suvlasnički omjeri na tako stečenoj imovini treba utvrditi kolika je vrijednost zemljišta i koliko vrijednost njihove ostale vlastite imovine sudjeluje u vrijednosti nekretnine u cjelini, a potom i ovisno o odnosu tih vrijednosti prema vrijednosti koja predstavlja bračnu stečevinu utvrditi suvlasničke omjere na tako stečenoj imovini.

 

9.1. Također, neosnovano u žalbi tužiteljica ističe da je tuženik trebao dokazati vrijednost svoje posebne imovine i pravilan je stav prvostupanjskog suda da kada je tužiteljica tužbenim zahtjevom tražila utvrđenje prava suvlasništva na tužiteljici je bio teret dokaza da se utvrdi vrijednost imovine kojom je doprinijela za izgradnju obiteljske kuće, a tvrdnje iznesene u žalbi da bi se ta valjanost mogla utvrditi te odrediti suvlasnički dio na način kako je u žalbi izneseno predstavlja, po ocjeni ovoga suda, neobjektivan i neutemeljen pristup.

 

10. Prvostupanjski sud je za svoju odluku, po ocjeni ovog suda, dao valjane razloge uslijed čega se žalba tužiteljice ukazuje neosnovanom, tako da ju je valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu te na temelju članka 368. ZPP presuditi kao u izreci.

 

 

O žalbi na rješenje

 

11. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti ovaj sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP od onih na koje se u skladu s odredbom članka 365. stavka 2 ZPP po službenoj dužnosti i pazi.

 

12. Neosnovano tužiteljica u žalbi ističe da tuženikov pristup na ročište za objavu predstavlja nepotreban trošak tj. da u smislu odredbe članka 155. ZPP nije neophodan za uspješno vođenje postupka.

 

13. Iz predmetnog spisa je razvidno da je na ročištu za objavu presude od 9. srpnja 2022. strankama uručen pisani otpravak presude te je ukazano da rok za žalbu teče od dana uručenja presude, pa je opravdano za zaključiti da se radi o radnji koja je bila potrebna za vođenje parnice, te posljedično tome da su troškovi koji su u vezi s tim nastali bili potrebni za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP.

 

13.1. Također neosnovano u žalbi protiv rješenja tužiteljica navodi da je protiv presude uložen pravni lijek pa da nije pravomoćno odlučeno koja stranka ima pravo na namirenje troškova postupka, budući odluka o troškovima ima temelj u odredbi članka 154. ZPP.

 

14. Zbog iznesenog je valjalo odbiti žalbu tužiteljice i protiv rješenja te potvrditi pobijano rješenje temeljem članka 380. točka 2. ZPP i riješiti kao u izreci.

 

15. Odluka o zatraženim troškovima žalbe na presudu temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP.

 

 

U Slavonskom Brodu, 22. rujna 2022.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                              Irena Dikanović-Terzić