1           Poslovni broj: 62 P-845/2021-24

 

 

 

              

 

         Republika Hrvatska

     Općinski sud u Osijeku

31000 Osijek, Europska avenija 7

      Stalna služba u Valpovu

31550 Valpovo, K.P.Krešimira IV br.3                                         

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sutkinji tog suda Tatjani Varžić, u pravnoj stvari tužitelja Đ.D. iz I., Š. 10, OIB: …,  zastupanog po pun. M.M., odvjetnici iz D.M., protiv  tuženika D.P. iz Z., P. IV. 5a, OIB: …, radi brisanja založnog prava,  nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 13. prosinca 2022., u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnici osobno, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika,  na ročištu za donošenje i objavu presude 29. prosinca 2022.

 

p r e s u d i o    j e

 

 

              Utvrđuje se da je tužitelj Đ.D. iz I., Š. 10, OIB: …, ispunio obvezu iz Ugovora o zajmu broj … od 9. lipnja 2011. godine solemniziranog po javnom bilježniku Mandici Popović iz Osijeka, pod brojem OV-2945/11 dana 09. lipnja 2011. godine, sklopljen sa tuženikom D.P. iz B., K.c. 57 F, OIB:…, koja je bila osigurana založnim pravom, te se nalaže brisanje založnog prava upisanog u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Osijeku, Zemljišnoknjižnog odjela Donji Miholjac, pod brojem Z-849/11, na nekretninama upisanim u zk. ul. br. .,.. k.o. D.M., k.č.br. 3792 kuća, dvor, oranica, voćnjak I., od 7276 m2.

 

 

Obrazloženje

 

 

              1.Tužitelj je podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika radi brisanja založnog prava.

              1.1.U činjeničnim navodima tužbe tužitelj navodi da je suvlasnik na nekretninama upisanim u zk. ul. br. …, k.o. D.M., koje se sastoje od k. č. br. … kuća, dvor, oranica, voćnjak I., od 7276 m2, u 1/2 dijela. Na označenim nekretninama temeljem Ugovora o zajmu broj … od 09. lipnja 2011., solemniziranog po javnom bilježniku Mandici Popović iz Osijeka, br. OV-2945/11 dana 09. lipnja 2011. godine, u zemljišnim knjigama uknjiženo je pod brojem Z-849/11 pravo zaloga radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 7.426,10 EUR s godišnjim kamatama od 5,19% plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, rokom otplate 09.02.2014. godine te s eventualnim ovršnim troškovima za korist tuženika.

              1.2. Tužitelj je tuženiku u cijelosti podmirio dugovanje, stoga ne postoji više nikakav dug niti razlog da bi označeno založno pravo i nadalje bilo uknjiženo u zemljišnim knjigama. Stoga je tužitelj po punomoćnici poslao tuženiku dopis kojim ga moli da izda brisovno očitovanje, a kako bi tužitelj bio u mogućnosti podnijeti nadležnom zemljišnoknjižnom odjelu prijedlog za brisanje založnog prava, međutim, dopis je punomoćnici vraćen s napomenom da je tuženik odselio s navedene adrese.

Tužitelj nema nikakvih podataka o adresi tuženika niti njegov telefonski broj zbog čega nije u mogućnosti kontaktirati tuženika te pribaviti brisovno očitovanje. Stoga predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu o brisanju založnog prava, kako je pobliže naznačeno, kao u izreci.

 

              2. Sud je tuženiku u više navrata pokušao dostaviti tužbu s prilozima, uz poziv za davanje pisanog odgovora na tužbu, ali su se pismena vraćala sudu neuručena. Provjerom u JRO MUP RH sud je utvrdio da tuženik ima prijavljeno prebivalište (aktivno) u Z., P.Iv. 5A. Stoga su mu daljnje  dostave vršene putem e-Oglasne ploče suda te se isti smatra uredno obaviještenim o tužbi i ročištima u ovom predmetu.

 

              3. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja te svjedoke A.S., S.B., i D.B., te pročitao materijalnu dokumentaciju koja je priložena spisu, i to: izvršen je uvid u izvadak iz Zemljišne knjige na listu 4 spisa, pročitan je  Ugovor o zajmu sklopljen između tužitelja i tuženika od 9.lipnja 2011. na listu 5-9 spisa te potvrda (solemnizacija tog ugovora na listu  10), izvršen je  uvid u izvadak iz zemljišne knjige na listu 11, dopis od 16. travnja 2021. upućen tuženiku na listu 12 spisa te uvid u presliku vraćene pošiljke na listu 14, pročitan je  podnesak od 14.listopada 2022. na listu 25, podnesak tužitelja od 4.studenog 2022. na listu 29, te je izvršen uvid u dokaze o uplatama na listu 30-41 spisa,

              Na izvedene dokaze nije bilo  primjedbi niti ima prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

 

              4. Iz iskaza tužitelja Đ.D. proizlazi da mu je trebao zajam u novcu pa je otišao u štedno-kreditnu zadrugu, čijeg se imena više ne sjeća, a koja je bila na trgu u Osijeku, čiji je vlasnik bio upravo tuženik. Sklopio je Ugovor o zajmu, ali u ugovoru nije navedena ta štedno-kreditna zadruga, nego tuženik koji je bio vlasnik iste. Ugovor su ovjerili kod javnog bilježnika u Osijeku te je po ugovoru bilo dogovoreno da će vraćati svaki mjesec rate zajma, a bila je ugovorena i godišnja kamata. Međutim, kada je tužitelj plaćao, odnosno vraćao prve rate kredita u toj štedno-kreditnoj zadruzi, na blagajni je samo  u početku  dobivao potvrde o uplatama, no kad je ta štedno-kreditna zadruga preselila u D.G. blizu trgovine D., tamo mu nisu davali nikakve potvrde o uplati, iako je on to tražio, kako bi imao dokaz da je platio. Bilo mu je rečeno samo da su njegove uplate evidentirane i da su vidljive u kompjutoru te da neće izdavati potvrde o uplati. Tužitelj je nakon toga pitao da  li može plaćati poštanskim uputnicama, a budući da su rekli da može, nastavio je plaćati rate tog zajma poštanskim uputnicama. Tako je plaćao sve dok mu se uplata nije vratila pa je mislio da je  otplatio dug u cijelosti. Otišao je vidjeti zašto mu se to vratilo, odnosno da li je dugovanje podmireno, no nitko mu nije otvarao kada je pozvonio na adresu te štedno-kreditne zadruge koja je sada bila u blizini D. Susjed u toj zgradi mu je rekao da je policija sve njih pokupila i odvela pa je onda otišao kod javnog bilježnika kod kojeg je ovjerio ugovor, no njega nije bilo u uredu, već mu je djelatnica rekla da je javni bilježnik u policiji. Pokušao je  nazvati tuženika, ali mu se on nikada nije javio. Budući da je saznao da je policija odvela zaposlene iz štedno-kreditne zadruge, otišao je u policiju prijaviti što mu se dogodilo, odnosno da je pozajmio novac i kao osiguranje dao nekretninu, a sada više ne može plaćati, jer nema kome te je smatrao da je dug otplaćen. Nikada ga  kasnije nitko iz štedno- kreditne zadruge, a niti tuženik, nisu zvali , niti je dobivao bilo kakve opomene da treba još što platiti pa zato smatra da je zajam vratio u cijelosti. Na upit tužitelj je izjavio da je sve uplate vršio kako su mu rekli, odnosno, iz te štedno-kreditne zadruge u kojoj je prvo uplaćivao su mu rekli da idu na godišnji odmor te da nastavi uplaćivati drugoj pravnoj osobi, što je on i činio te je po pozivu ponovno uplaćivao štedno-kreditnoj zadruzi kojoj je i počeo. Misli da se radi o firmama E. d.o.o., a zatim P.O. d.o.o. R.. Iznose je uplaćivao u onolikom iznosu kako su mu rekli da treba plaćati. Ovu je tužbu podnio zbog toga što mu nema tko dati brisovno očitovanje kako bi se brisalo pravo zaloga radi osiguranja novčane tražbine koje je bilo upisano u zemljišnoj knjizi.

 

              5.Iskaz tužitelja sud u cijelosti prihvaća kao istinit, jer je iskazivao uvjerljivo i razložno, a njegov je iskaz sukladan materijalnoj dokumentaciji priloženoj spisu.

 

              6. Iz iskaza svjedokinje A.S, kćerke tužitelja, proizlazi da je bila solidarni jamac ocu po Ugovoru o zajmu, kada je otac pozajmio novac od tuženika. Sjeća se da su bili u Osijeku i da je  na toj zgradi bila  tabla Kreditni ured, a jedna ženska osoba je pripremila tekst ugovora o zajmu, koji su oni nosili na ovjeru kod javnog bilježnika. Sjeća se da je otac redovno plaćao rate po tom Ugovoru o zajmu, i to tako da je prvo išao plaćati u O. u kreditni ured, a zatim je plaćao preko poštanskih uputnica. Otac je plaćao sve dok mu se uplate nisu počele vraćati. Ne sjeća se naziva kreditnog ureda niti da li je otac ranije podizao zajam kod drugih osoba. Na upit pun.tužitelja, svjedokinja je  izjavila  da nikada nije dobila nikakav poziv da bi nešto trebala uplatiti po tom Ugovoru o zajmu. Ne sjeća zbog proteka vremena zašto je u Ugovoru o zajmu kao zajmodavac naveden upravo tuženik, a ne kreditni ured. Otac je počeo plaćati poštanskim uputnicama zbog toga što kad su išli plaćati u O., u taj kreditni ured, nisu dobivali nikakav dokaz da je uplaćena rata na ime povrata zajma.

             

              7. Prema iskazu svjedokinje D.B. kćerke tužitelja, utvrđeno je da ista ima saznanja samo iz očevog pričanja da je sklopio Ugovor o zajmu s tuženikom te se sjeća da je išao uplaćivati rate za povrat zajma u O., ali kako tamo nije dobivao dokaze o uplatama, kasnije je nastavio plaćati preko pošte. Jednom prilikom je otac rekao da mu se uplate vraćaju te da je valjda onda otplatio zajam. Otac je pokušao stupiti u kontakt s tuženikom telefonskim putem, ali ga nikad nije mogao dobiti.

 

              8. Iz iskaza svjedoka S.B. proizlazi da je radio za tužitelja pa se sjeća da je isti pričao da je 2011. sklopio Ugovor o zajmu te je svjedok  par puta bio s njim u autu kad je tužitelj išao plaćati rate tog zajma u O. Jednom prilikom mu je tužitelj rekao da su mu vratili novce i da je valjda taj zajam otplaćen. Drugo mu ništa nije poznato.

 

              9. Iskaze saslušanih svjedoka sud prihvaća kao istinite, jer su iskazivali suglasno te sukladno iskazu tužitelja, a njihovi su iskazi u bitnom sukladni i dokumentaciji koja je priložena spisu.              

             

              10.Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige na listu 4 spisa, utvrđeno je da na temelju Ugovora o zajmu br. … od 9.06.2011., solemniziranog po javnom bilježniku Mandici Popović iz Osijeka, pod br. Ov-2945/11 dana 9.06.2011. uknjiženo pravo zaloga radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 7.426,10 eura s godišnjim kamatama od 5,19 % plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, rokom otplate 9.02.2014. te s eventualnim ovršnim troškovima za korist tuženika na nekretnini upisanoj u zk.ul. br….,k.o. D.M. i to kčbr. 3792, kuća, dvor, oranica, voćnjak I. površine 7276 m2, na kojoj su tužitelj i D.M. upisani kao suvlasnici svatko u ½ dijela, a koja je zabilježba provedena pod Z- 849/11.

 

              11. Iz Ugovora o zajmu od 09. lipnja 2011. na listu 5-10 spisa utvrđeno je da je tuženik kao zajmodavac pozajmio tužitelju kao zajmoprimcu (i založnom dužniku) iznos od 7.426,101 eura te je tužitelj kao korisnik zajma svojim potpisom potvrdio u točci 2. istog primitak ugovorenog iznosa, a koji u kunskoj protuvrijednosti iznosi 55.300,00 kn. Ugovorni odnos je sklopljen na vrijeme od 32 mjeseca, odnosno od 9.06.2011. do 9.02.2014. Glavno osiguranje vraćanja zajma je nekretnina u suvlasništvu Đ.D. i M.D., pobliže naznačena u točci 10.obrazloženja te u izreci ove presude.

 

              12. Rok vraćanja zajma prema Ugovoru o zajmu je ugovoren u 32 jednake mjesečne rate od 249 eura, s tim da prva rata dospijeva na naplatu 10.07.2011., a ostale rate svakog 9.-tog u mjesecu, dok zadnja rata dospijeva na naplatu 09.02.2014. te je ugovorena godišnja kamatna stopa od 5,19%. Ugovor je solemniziran po javnom bilježniku Mandici Popović u Osijeku 9. lipnja 2011. pod br. Ov-2945/11.

 

              13. Uvidom u podnesak od 16. travnja 2021. na listu 12 koji je upućen tuženiku vezano za brisanje uknjiženog prava zaloga na predmetnim nekretninama, kao i preslici koverte na listu 14, utvrđeno je da tuženik nije primio taj podnesak, a ni tijekom postupka se tuženiku nisu mogla uručiti sudska pismena, jer su se vraćala sudu neotvorena, uz napomenu dostavljača da je primatelj obaviješten, nije podigao pošiljku, iako mu je prijavljena adresa prebivališta u JRO MUP RH u Z., P. Iv. 5 A.

 

              14. Prema dokazima o uplatama tužitelja koje je isti priložio (list 30-41 spisa) utvrđeno je da je  isti vršio uplate, kako to proizlazi iz njegovog iskaza firmama P.O.i E., K.B. i E. d.o.o., odnosno kako mu je rečeno da plaća, što proizlazi iz njegovog iskaza.

 

              15. Odredbom čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/18) propisano je da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja, dok je čl. 5. istog Zakona propisano da su sudionici obveznih odnosa dužni surađivati radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u tim odnosima. Člankom 9. istog Zakona propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje.

 

              16. U konkretnom slučaju stranke su sklopile Ugovor o zajmu, sukladno čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Izvedenim dokazima je nesporno utvrđeno da je tužitelj primio zajam od tuženika te da je isti vraćao taj zajam u mjesečnim ratama, prema dogovoru s tuženikom,  a kao osiguranje da će zajam biti vraćen je založio nekretninu koja je predmet postupka.

 

              17. Također je tijekom postupka utvrđeno da tužitelj s  tuženikom doista nije mogao stupiti u kontakt, jer isti nije primao ni sudska pismena, a adresu prebivališta nije odjavio. Stoga tužitelj nije mogao od tuženika dobiti brisovno očitovanje, već je bio primoran podnijeti tužbu sudu radi brisanja prava zaloga na predmetnim nekretninama.

 

              18. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je obvezu iz Ugovora o zajmu prema tuženiku ispunio, a u spis je priložio dio izvršenih uplata, dok za dio izvršenih uplata tužitelj nema dokumentaciju, jer nije dobio nikakve potvrde o uplatama, iako je više od godinu dana plaćao na ime povrata zajmu tuženiku (bez potvrda o uplatama). Prema evidenciji tužitelja proizlazi da je dug po Ugovoru o zajmu u cijelosti otplaćen.

 

              19. Kako je prema Ugovoru o zajmu u čl. 4. navedeno da zadnja rata dospijeva na naplatu 9. veljače 2014., kao i imajući u vidu da su se tužitelju počele vraćati uplate, nameće se zaključak da je tužitelj ispunio svoju obvezu povrata zajma prema tuženiku, jer bi isti u protivnom zasigurno zahtijevao da isti ispuni svoju obvezu te u protivnom se namiriti iz založene nekretnine.

 

              20. Slijedom iznijetoga, sud je odlučio kao u izreci ove presude. Kako tužitelj nije zahtijevao trošak postupka, sud o istom nije niti odlučivao ovom presudom.

 

                            U Valpovu 29. prosinca 2022.             

 

 

                                                                                            Sudac

                                                                                                       Tatjana Varžić                                                                                   

 

 

 

 

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o njoj odlučuje nadležan županijski sud.

 

Dostaviti:

1.Tužitelju putem punomoćnice,       

2.Tuženiku