- 1 -              Revd 3468/2022-2

Broj: Revd 3468/2022-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. K., P., OIB ... , kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB ... , koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-551/2021-2 od 16. ožujka 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-309/2017-30 od 4. prosinca 2020., u sjednici održanoj 28. prosinca 2022.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-551/2021-2 od 16. ožujka 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-309/2017-30 od 4. prosinca 2020. radi pravnih pitanja navedenih u prijedlogu.

2. Tuženica nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten.

4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio sljedeća pravna pitanja:

„1. Smatra li se da je tuženik vodio evidenciju o radnom vremenu tužitelja na pravno relevantan način sukladno čl. 4.st.1. i st.2. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) odnosno čl. 5.st.1. ZR/14 i čl. 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima (NN 37/11) ukoliko je propustio za sve dane terena (TR) u utuženom razdoblju od 07. kolovoza 2011. godine do 01. lipnja 2014. godine upisati radno vrijeme i iskazati satnicu te je li slijedom takvih evidencija radnog vremena, koje ne vode radno vrijeme, pravilno shvaćanje suda da službena evidencija poslodavca, bez obzira što ne udovoljava definiciji javne isprave, ima snažniju dokaznu snagu i uvjerljivost od manje uvjerljivih iskaza tužitelja i svjedoka koji su dani općenito, neprecizno i nakon dugog proteka vremena od događaja koje upisuju?

2. Može li se smatrati dostatnom za ocjenu urednog vođenja evidencije radnog vremena za djelatne vojne osobe u smislu čl. 4.st.1. i st.2. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) odnosno čl. 5.st.1. ZR/14 i čl. 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima (NN 37/11) okolnost da su u evidenciji radnog vremena predviđene rubrike (ime i prezime djelatnika, ustrojstvena cjelina, dani u mjesecu u kojima je djelatnik radio, uključujući sate redovnog rada, sate prekovremenog rada, sate rada noću, nedjeljom, blagdanom i neradnim danima, sate korištenja slobodnih dana, godišnjeg odmora, plaćenog dopusta, mjesto i datum upoznavanja djelatnika s evidencijom, ime, prezime i potpis službene osobe koja je sastavila evidenciju i pojmovnik) koje poslodavac nije ispunio nikakvim podacima o radnom vremenu i ostvarenoj satnici za službu terena (TR), a radnik je evidencije radnog vremena odbio potpisati?“

6. Postavljajući gore navedena pitanja tužitelj problematizira način vođenja i sadržaj evidencija tuženika o radnom vremenu tužitelja, kao i dokaznu snagu predmetnih evidencija o radnom vremenu tužitelja u odnosu na iskaze tužitelja i svjedoka koji su dani tokom trajanja prvostupanjskog postupka. Međutim, takva pitanja su činjenične naravi i potpuno su vezana za utvrđene okolnosti ovog pojedinačnog slučaja te se njima ne može uspostaviti opći standard primjenjiv na sve buduće slučajeve. Slijedom navedenog, takva pitanja nisu pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, već pitanja koja se odnose na činjenične okolnosti konkretnog predmeta, pa samim time nisu važna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. U odnosu na sadržajno slična pitanja ovaj sud je na isti način kao u ovom rješenju već odlučio u predmetu poslovni broj Revd 283/2021-2 od 27. travnja 2021.

7. S obzirom na gore navedeno, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP i čl. 392. st. 1. ZPP riješio kao u izreci ovog rješenja.             

Zagreb, 28. prosinca 2022.

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                                              Renata Šantek, v.r.