1

Poslovni broj: 7 P-92/2022-3

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 7 P-92/2022-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Trgovački sud u Bjelovaru, po sucu Tomislavu Mrazović, u pravnoj stvari tužitelja Z. Š. iz K., OIB: …, zastupan po punomoćnicima K. K. i Z. K. odvjetnici u ZOU K. K. i Z. K. u K., protiv tuženika P. d.d. iz K., OIB: …, zastupana po punomoćniku Z. T. odvjetniku u OD T. & P. d.o.o. u Z., radi ispunjenja ugovora – isplate ugovorene otpremnine, nakon zaključenja glavne i javne rasprave dana 9. prosinca 2022. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 28. prosinca 2022.

 

p r e s u d i o    j e

 

              I Odbija se tužitelj Z. Š. iz K. sa tužbenim zahtjevom protiv tuženika P. d.d.  iz K., koji glasi:

 

"I Nalaže se tuženiku P. d.d. iz K., OIB: … da tužitelju Z. Š. iz K., OIB: …, na ime ugovorene otpremnine isplati iznos od 2.070.272,16 kuna sa zakonskom  zateznom kamatom tekućom od 11. prosinca 2009. do plaćanja po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena kao i da mu naknadi sve troškove ovog parničnog postupka, sve u roku od 8 dana."

 

II Nalaže se tužitelju da naknadi parnične troškove tuženiku u iznosu od 80,462,00 kuna/10.679,14 eura, u roku od 15 dana.

 

              III Odbija se tuženik sa  preostalim dijelom zahtijevanog parničnog troška u iznosu od 14.985,00 kuna/1.988,85 eura.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj Z. Š. iz K. podnio je sudu  tužbu protiv tuženika P. d.d. iz K. radi ispunjenja ugovora – isplate ugovorene otpremnine.

 

2. Tužitelj u tužbi i tijekom ovog postupka ističe da je tužitelj bio predsjednik Uprave društva tuženika – P. d.d. temeljem Ugovora sa predsjednikom Uprave sklopljenog sa društvom 1. kolovoza 2008. godine. Prema članku 9. stavku 6. predmetnog Ugovora kojim člankom je regulirano pravo tužitelja na otpremninu, postoji obveza isplate iste od strane društva ako predsjednik Uprave bude razriješen odlukom Nadzornog odbora, te ako odbije novi ugovor o radu iz prethodnog stavka istog članka Ugovora, osim u slučajevima eventualnog zahtjeva društva za naknadom štete po bilo kojem osnovu kada pravo na isplatu otpremnine miruje do okončanja eventualnog postupka po takvom zahtjevu. Tuženik po preuzetoj ugovornog odredbi  nije postupio iako su svi uvjeti za isplatu ugovorene otpremnine bili ispunjeni. Naime, tužitelj je kao predsjednik Uprave tuženika  razriješen Odlukom Nadzornog odbora P. d.d. donesenom na 48. sjednici održanoj 18. studenog 2009. godine, kojom je opozvana Odluka o imenovanju tužitelja kao predsjednika Uprave P. d.d. od 22. srpnja 2008. godine te raskinut njegov Ugovor predsjednika Uprave s P. d.d. od 1. kolovoza 2008. godine u menadžerskom dijelu. Tužitelju je nakon toga od strane tuženika dopisom od 1. prosinca 2009. ponuđen novi prijedlog ugovora o radu koji je pak tužitelj dopisom od 9. prosinca 2009. (po punomoćniku) odbio. Kako u navedeno vrijeme nije postojao bilo kakav zahtjev tuženika za naknadom štete prema tužitelju po bilo kojem osnovu, očito je da su svi ugovorni uvjeti za isplatu otpremnine bili ispunjeni, no to se nije dogodilo. Dapače, na nedavno pisano traženje tužitelja radi isplate otpremnine tuženik se u potpunosti oglušio. Tužitelju nisu poznati razlozi ne postupanja tuženika po ugovornoj obvezi, no odmah napominje da to nikako ne može biti pozivanje na toč. III navedene Odluke Nadzornog odbora o opozivu predsjednika Uprave u kojoj stoji da se odredbe predmetnog Ugovora s  predsjednikom Uprave koje se odnose na otpremninu neće primjenjivati sve do okončanja  istražnog i eventualnog sudskog postupka. Kao što je uočljivo, taj dio Odluke Nadzornog odbora u prvom je redu u izravnoj suprotnosti sa sklopljenim Ugovorom s predsjednikom Uprave, odnosno sa ranije citiranom odredbom iz čl. 9.  st. 6. Ugovora (budući da je ispunjenjem ugovornih uvjeta morala uslijediti jedino isplata ugovorene otpremnine), a isto tako je protivan i odredbama Zakona o trgovačkim društvima koje se odnose na opoziv člana uprave (prema kojima taj dio nije mogao niti smio biti sastavni dio odluke o opozivu i kao takav predstavljati protuzakonito kršenje tužiteljevog ugovorenog prava). Pored toga, budući da se prema postojećoj ugovornoj odredbi otpremnina ima smatrati naknadom plaće zbog ugovorene svrhe, ovdje se na pitanje isplate takve naknade imaju primjenjivati i relevantne odredbe Zakona o radu vezana uz novčana potraživanja zaposlenika, temeljem kojih i Odluka Nadzornog odbora a i dio ugovorene odredbe koja se odnosi na ograničenje prava na isplatu otpremnine u smislu kako je u istoj predviđeno (kao ni bilo kakvo drugo ograničenje) nije i ne može biti pravovaljano, odnosno na zakonu osnovano. Zbog svega navedenog tužitelju je posve neosnovano i protuzakonito uskraćena isplata otpremnine iako su za to bili ispunjeni svi ugovoreni uvjeti. Otpremnina koju je tuženik uz ispunjenje ugovorenih uvjeta dužan isplatiti tužitelju ugovorena je u visini od 24 mjesečne neto plaće iz čl. 2. Ugovora, na što je  društvo u obvezi platiti i sve zakonom propisane obveze (doprinose i poreze) koji takvu isplatu terete. Drugim riječima, tuženik je i u pogledu otpremnine u obvezi tužitelju isplatiti pripadajući bruto iznos, što je u skladu i sa relevantnim odredbama ZPP-a. Člankom 2. Ugovora ugovorne strane su utvrdile plaću tužitelja u mjesečnom neto iznosu od 45.000,00 kuna, što po tužiteljevom obračunu čini bruto primanje u iznosu od 86.261,34 kune mjesečno. Temeljem navedenog, a ispunjenjem ugovornih uvjeta za isplatu otpremnine, tužitelj je ostvario pravo na istu u visini od 2.070.272,16 kuna. Navedeno potraživanje dospjelo je po donošenju Odluke o opozivu člana Uprave P. d.d. od 18. studenog 2019. godine i nakon što je tužitelj odbio tuženikov prijedlog novog ugovora o radu, koji dopis je tuženik zaprimio 10. prosinca 2009. godine. Tužitelj predlaže da sud u svrhu dokaza izvrši  uvid u svu priloženu dokumentaciju, da pribavi podatke od tuženika o mjesečnim bruto plaćama isplaćenim tužitelju za razdoblje zadnjih 6 mjeseci prije opoziva te po potrebi provede dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem radi utvrđenja pripadajućeg bruto iznosa, jer tužitelj i nadalje smatra da tužitelj ima pravo na otpremninu prema odredbi čl. 9. menađerskog ugovora  jer se radi o naknadi plaće zbog ugovorene zabrane utakmice, pa da nakon toga sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja a potražuje i trošak prema troškovniku kojeg je priložio.

 

3. U svom odgovoru na tužbu i tijekom ovog postupka tuženik ističe da nije sporno da je tužitelj bio predsjednik Uprave P. d.d. te da su stranke u tom smislu imale sklopljen Ugovor od 1. kolovoza 2008. godine, kojim je u čl. 9. st. 6. regulirano i pitanje isplate otpremnine u slučaju ako predsjednik Uprave bude razriješen odlukom Nadzornog odbora. No pretpostavka za isplatu otpremnine je da P. d.d. nema u odnosu na prijašnjeg predsjednika Uprave eventualni zahtjev za naknadu štete po bilo kojem pravnom osnovu. U slučaju kad P. d.d. ima čak i samo eventualni zahtjev za naknadu štete pravo na isplatu otpremnine miruje do okončanja eventualnog postupka po takvom zahtjevu. Suprotno tužiteljevoj tvrdnji, nisu bili ispunjeni uvjeti za isplatu otpremnine kad je tužitelj odlukom Nadzornog odbora P. d.d. donesenom na 48. sjednici održanoj 18. studenog 2009. godine opozvan s dužnosti predsjednika Uprave. Tom odlukom raskinut je u  menadžerskom dijelu Ugovor tužitelja kao predsjednika Uprave sklopljen s P. d.d. dana 1. kolovoza 2008. godine, a točkom III te odluke određeno je da se odredbe Ugovora od 1. kolovoza  2008. godine, a koje se odnose na otpremninu, neće primjenjivati sve do okončanja istražnog ili eventualnog sudskog postupka. Naime, u vrijeme donošenja te odluke Nadzornog odbora tužitelj se nalazio u pritvoru koji je trajao od 21. listopada 2009. godine, a zbog kaznenog dijela na štetu P. d.d. U tom smislu protiv ovdje tužitelja donesen je od strane Državnog odvjetništva RH, Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta nalog o provođenju istrage od 22. listopada 2009. godine, a  zatim je podignuta optužnica i protiv njega se sada vodi kazneni postupak pred Županijskim sudom u Zagrebu u predmetu posl. br. 4 K-US-5/11.  U takvoj situaciji očito je da je već postojao zahtjev P. d.d. za naknadu štete prema tužitelju, pa nije bilo pretpostavki za isplatu otpremnine, jer bi time P. d.d. postupala suprotno čl. 9.  st. 6. Ugovora između stranaka od 1. kolovoza 2008. tj. nadležna tijela P. d.d. bi  prihvaćanjem zahtjeva za otpremninu počinila daljnju štetu P. d.d. U tom smislu toč. III odluke Nadzornog odbora P. d.d. od 18. studenoga 2009. ima uporište u čl. 9. st. 6.  Ugovora stranaka od 1. kolovoza 2008. godine i štiti P. d.d. u nastanku daljnje štete. Naime, prema izričitoj odredbi čl. 9. st. 6. Ugovora od 1. kolovoza 2008. godine predsjednik Uprave nema pravo na otpremninu, ne samo u slučaju da je šteta utvrđena, već kako Ugovor kaže čak i u slučaju eventualnog zahtjeva P. d.d. za naknadu štete. Riječ je o ugovorenom odgodom uvjetu koji odgađa ispunjenje obveze isplate otpremnine do razrješenja zahtjeva za naknadu štete koji ima P. d.d.. Dakle, tužitelj nema pravo na naknadu otpremnine u slučaju eventualnog zahtjeva društva po bilo kojem osnovu za naknadu štete od sada tužitelja kao bivšeg predsjednika Uprave tuženika a što je u konkretnom slučaju razvidno iz priložene pravomoćne Presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: 4 K-Us-5/11.  kojom je sada tužitelj Z. Š. osuđen da je kriv za kazneno djelo na štetu tuženika i kojom presudom mu je naloženo da tuženiku naknadi štetu u iznosu 10.756.720,89 kuna, a na ime imovinskopravnog zahtjeva P. d.d. Slijedom navedenog tuženik predlaže da sud izvrši uvid u sada priloženu pravomoćnu Presudu br. 4 K-Us-5/11. kao i u svu priloženu dokumentaciju u ovom spisu, te da tužitelja odbije sa tužbenim zahtjevom kao neosnovanim i potražuje trošak prema troškovniku kojeg je priložio. 

             

4. U tijeku dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u Ugovor od 1. kolovoza 2008. (list 5-8 spisa), u Odluku o opozivu predsjednika Uprave P. d.d. od 18. studenog 2009. (list 9 spisa), u dopis upućen od strane tuženika tužitelju od 1. prosinca 2009. (list 10 spisa), u Ugovor o radu od 1. prosinca 2009. (list 11 spisa), u dopis upućen od strane punomoćnika tužitelja tuženiku od 9. prosinca 2009.  s potvrdama o primitku pošiljke (list 12-14 spisa), u Zahtjev za isplatom otpremnine upućen od strane punomoćnika tužitelja tuženiku od 29. listopada 2012. (list 15-16 spisa), u dopis Hrvatske udruge poslodavaca od 2. listopada 2012. (list 18 spisa),   u dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu tuženika – Imovinskopravni zahtjev P. d.d., Odluku o imovinsko pravnom zahtjevu od 1. srpnja 2011.  (list 22-25 spisa), te u dokumentaciju priloženu uz podnesak tuženika od 25. svibnja 2022. – Presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: 4 K-Us-5/11 od 13. srpnja 2016. godine (list 51-731 spisa), dok druge dokaze sud nije izvodio jer je smatrao činjenično stanje dovoljno utvrđenim pa je sve tako provedene dokaze ocijenio u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 ,70/19 i 80/22,  - u daljnjem tekstu: ZPP), te utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan zbog čega je isti odbio i presudio kao u izreci.

 

5. Između stranaka je nesporno da je sada tužena P. d.d. koju zastupa Nadzorni odbor društva sa sada tužiteljem Z. Š. kao predsjednikom Uprave zaključila Ugovor dana 1. kolovoza 2008. godine, zatim da je Nadzorni odbor sada tužene na svojoj 48. sjednici održanoj dana 18. studenog 2009. godine donio Odluku o opozivu predsjednika uprave P. d.d. a koja se odnosi na imenovanje predsjednika uprave P. d.d. sada tužitelja Z. Š., zbog nesposobnosti za uredno obavljanje poslova predsjednika uprave P. d.d.  te da je tom Odlukom raskinut Ugovor s predsjednikom uprave sklopljen s P. d.d. dana 1. kolovoza 2008. u Menađerskom dijelu, zatim da je tužitelju Z. Š. ponuđen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme a koji Ugovor je Z. Š. odbio zaključiti sa sada tuženom P. d.d. i da je presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. 4 K-Us-5/11. od 13. srpnja 2016. godine koja je postala pravomoćna 13. rujna 2021. godine sada tužitelj Z. Š. kao četvrtooptuženi proglašen krivim jer je u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koji se temelje na odnosu povjerenja i na taj način pribavio drugoj osobi protupravnu imovinsku korist te time onome o čijem se imovinskom interesu bio dužan brinuti prouzročio štetu tako da je tim dijelom pribavljena znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta, pa mu je naloženo da sa optuženim J. P. i S. M. solidarno oštećenoj P. d.d. iz K. na ime imovinskopravnog zahtjeva isplati iznos od 10.756.720,89 kuna u roku od 15 dana, a što sve proizlazi i iz uvida u svu priloženu dokumentaciju u ovom spisu u koju je sud u svrhu dokaza izvršio uvid.

 

6. Sporno je pravno pitanje da li tužitelj kod ovakvog nespornog činjeničnog stanja kao predsjednik Uprave koji je razriješen Odlukom Nadzornog odbora i koji je odbio novi Ugovor o radu ima pravo na otpremninu u visini od 24 mjesečno neto plaće.

 

7. Kako iz uvida u  dostavljenu pravomoćnu Presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni br. 4 K-Us-5/11 proizlazi da je sada tužitelj Z. Š. kao četvrtooptuženi proglašen krivim jer je u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koji se temelje na odnosu povjerenja i na taj način pribavio drugoj osobi protupravnu imovinsku korist te time onome o čijem se imovinskom interesu bio dužan brinuti prouzročio štetu tako da je tim dijelom pribavljena znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta, pa mu je naloženo da sa optuženim J. P. i S. M. solidarno oštećenoj P. d.d. iz K. na ime imovinskopravnog zahtjeva isplati iznos od 10.756.720,89 kuna u roku od 15 dana, to ovaj sud smatra da tužitelj nema pravo na isplatu otpremnine s osnove članka 9. Menađerskog ugovora odnosno Ugovora zaključenog s njim kao s predsjednikom Uprave sada tužene 1. kolovoza 2008. godine jer bi to bilo suprotno načelu savjesnosti i poštenja odnosno čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br.  53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, - dalje: ZOO). Naime, ovdje se radi o takozvanom Menađerskom ugovoru zaključenom između tužitelja kao fizičke osobe i tuženog kao pravne osobe 1. kolovoza 2008. godine (Ugovor s predsjednikom uprave), a prema načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su se dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja, a prema načelu zabrane prouzročenja štete iz čl. 8. ZOO svatko je dužan uzdržati se od postupaka kojim se može drugom prouzročiti šteta. Dakle, očigledno je da se tužitelj kao predsjednik Uprave sada tužene nije pridržavao niti načela savjesnosti niti poštenja a niti načela zabrane prouzročenja štete. Stoga je tužbeni zahtjev suprotan navedenim načelima a time neosnovan i nemoralan obzirom da tužitelj  zahtjeva ovom tužbom od tuženika isplatu otpremnine s osnove Menađerskog ugovora kojeg je zaključio sa tuženim u svojstvu predsjednika Uprave tuženog, a tužitelj je upravo kao predsjednik Uprave tuženog postupio protivno svojim dužnostima da štiti interese trgovačkog društva sada tuženog i da ne poduzima radnje kojima može nanijeti štetu tuženom, te čak što više kao predsjednik Uprave tuženog pričinio znatnu štetu tuženom, te je čak proglašen krivim da je u gospodarskom  poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koji se temelje na odnosu povjerenja, a kako to proizlazi iz navedene pravomoćne kaznene presude, zbog čega je presuđeno kao u izreci. 

 

8. Odluka o dosuđenom trošku tuženiku u iznosu određenom kao u izreci ove presude  temelji se na odredbi čl. 154. st. 1.  i 155. ZPP-a. Visina parničnih troškova tuženika odmjerena je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, Zakona o sudskim pristojbama i  vrijednosti predmeta spora i troškovniku tuženika. Parnični trošak tuženika sastoji se od troškova za sastav obrazloženog pisanog podneska od 24. svibnja 2022. u iznosu od 31.065,00 kuna (Tbr. 8. toč. 1. Ot), od troškova zastupanja na ročištu održanom dana 9. prosinca 2022. u iznosu od 31.065,00 kuna (Tbr. 9. toč. 1. Ot), od troška PDV-a od 25% u iznosu od 15.542,00 kuna (Tbr. 42. Ot), od troškova sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 2.500,00 kuna i od troškova za stvarne izdatke u iznosu od 40,00 kuna (Tbr. 44. Ot), što sve ukupno daje trošak u iznosu od 80.212,00 kuna a koji trošak je bio neophodan za tuženika tijekom ovog postupka.

 

9. Tuženik je odbijen sa dijelom zahtijevanog troška parničnog postupka u iznosu od  14.985,00 kuna  a koji troškovi se odnose na zahtijevani trošak za sastav podneska od 28. lipnja 2017. u iznosu od 7.770,00 kuna jer je tim podneskom tuženik dostavio punomoć, što nije u skladu s Odvjetničkom tarifom,koji se odnose na zahtijevani trošak zastupanja na ročištu za objavu presude, u iznosu od 750,00 kuna   jer punomoćnik tuženika nije pristupio na to ročište pa nema pravo na taj trošak te na zahtijevani pripadajući  trošak PDV-a koji nije obračunat u skladu s Odvjetničkom tarifom u ukupnom iznosu od 2.130,00 kuna, zahtijevani trošak prijevoza na relaciji Z.- B.-Z. i trošak cestarine u sveukupnom iznosu od 710,00 kuna (Tbr. 46. Ot), te zahtijevani trošak za izbivanje iz pisarnice za 3 sata u iznosu od ukupno 1.125,00 kuna (Tbr. 35 Ot) jer trošak cestarine nije ni nastao za tuženika a punomoćnik tuženika na trošak prijevoza Z.-B.-Z. i na trošak za izbivanje iz pisarnice nema pravo jer je ovaj parnični predmet ustupljen Trgovačkom sudu u Bjelovaru kao stvarno nadležnom sudu na daljnje postupanje, pa se ne radi o delegaciji nadležnosti od strane Vrhovnog suda u ovom predmetu te je odbijen za dijelom zahtijevanog troška iznos od 2.500,00 kuna koji se odnosi  pogrešno zatraženi trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu obzirom da tuženik po tom osnovu potražuje iznos od 5.000,00 kuna a na koji nema pravo, jer mu pripada samo pravo na 50% od zatraženog iznosa prema Zakonu o sudskim pristojbama jer se na odgovor na tužbu plaća samo 50% sudske pristojbe (Tbr. 1. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama).

 

U Bjelovaru 28. prosinca 2022.

 

Sudac

  Tomislav Mrazović

 

 

 

 

 

 

Pouka o pravnom lijeku: protiv ove presude pristoji pravo žalbe u roku 15 dana računajući od dana dostave na Visoki trgovački sud u Zagreb, a putem ovog suda. Žalba se podnosi u tri primjerka.

Fiksni tečaj konverzije 7,53450