1

Poslovni broj: 6 P-72/2022-7

 

 

 

Poslovni broj: 6 P-72/2022-7

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Trgovački sud u Bjelovaru, OIB: 07942269267, po sutkinji toga suda Sanjani Zorinc, a na prijedlog sudske savjetnice Sabine Cuvaj u pravnoj stvari tužitelja O. B. D..T. B. K., iz K., OIB: …, koga zastupa punomoćnica A. J. odvjetnica u OD J. & P. u Z., protiv tuženika G. K., K., OIB: …, koga zastupa punomoćnik Z. K. odvjetnik u ZOU K. K. i Z. K. u Koprivnici, radi isplate iznosa od 374.178,00 kuna / 49.661,96 eura (tristosedamdesetčetiritisućestosedamdesetosamkuna/četrdesetdevettisućašestošezdesetjedaneruoidevedesetšestcenta) nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 22. studenoga 2022. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 28. prosinca 2022. objavio je i

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I Nalaže se tuženiku G. K. sa sjedištem u K., OIB: … u roku 15 dana isplatiti tužitelju O. B. D.. T. B. K. sa sjedištem u K., OIB: … iznos od 374.178,00 kuna / 49.661,96 eura  (tristosedamdesetčetiritisućestosedamdesetosamkuna / četrdeset devettisućašestošezdesetjedaneruoidevedesetšestcenta) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 25. rujna 2018. godine do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena. 

 

II Odbija se zahtjev tužitelja O. B. D.. T. B. K. sa sjedištem u K., OIB: …, za naknadu kamata za vremenski period od 21. svibnja 2016. do 24. rujna 2018.

 

III Nalaže se tuženiku G. K. sa sjedištem u K., OIB: … u roku od 15 dana nadoknaditi trošak predmetnog postupka tužitelju O. B. D.. T. B. K. sa sjedištem u K., OIB: … u iznosu od 50.854,89 kuna / 6.749,60 eura (pedesettisućaosamstopedesetčetrikuneiosamdesetdevetlipa / šesttisućasedamsto četrdesetdeveteuraišezdesetcenta) zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a koja teče od dana presuđenja do isplate.

 

              IV Odbija se zahtjev tužitelja O. B. D.. T. B. K. sa sjedištem u K., OIB: …  za naknadu parničnog troška u iznosu od 6.421,11 kuna / 852,23 eura (šesttisućačetristodvadesetjednakunaijedanajstlipa/osamstopedesetdvaeuraidvadesettricenta) kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj O. B. D.. T. B. K. je uložio tužbu 17. travnja 2019. protiv tuženika G. K. radi isplate iznosa od 374.178,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. svibnja 2016. do isplate. Tužitelj u svojoj tužbi navodi kako mu je tuženikovim rješenjem od 29. siječnja 2014. naloženo da na ime komunalnog doprinosa za dogradnju zgrade O. B. dr. T. B. na kčbr…. k.o. K. za obujam od 6236,30 m3 u iznosu od 60,00 kuna/m3 ukupno uplati iznos od 374.178,00 kuna. Traženi iznos tužitelj je platio 18. travnja 2014., budući da nije pristupio građenju u roku od dvije godine od dana izdavanja potvrde glavnog projekta ista potvrda je prestala važiti te nastala tuženikova obveza na povrat stečeno bez osnove obzirom je time otpala pravna osnova na temelju koje je tužitelj tuženiku platio utuženi iznos na ime komunalnog doprinosa za dogradnju zgrade O. B. dr. T. B. na kčbr…., k.o. K. za obujam od 6236,30 m3. Poziva se na odredbu članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje:ZOO) te stavka 3. istog članka obzirom da smatra kako je razvidno kako je osnova po kojoj je tuženik od tužitelja naplatio utuženi iznos na ime komunalnog doprinosa otpala dana 21. svibnja 2016. Dalje navodi kako je probao predmetno sporno pitanje riješiti izvansudskim putem slijedom čega se obratio tuženiku zahtjevom za povratom uplaćenog komunalnog doprinosa dana 25. rujna 2018. tuženik je odgovorio na zahtjev 31. listopada 2018. te odbio izvršiti povrat. Nadalje tužitelj se obratio tuženiku dodatnim pojašnjenjem dana 13. studenoga 2018. u kojem dodatno pojašnjava svoje navode, upoznaje tuženika s mišljenjem Ministarstva. Tuženik je odgovorio 7. prosinca 2018. kako će se o zahtjevu očitovati nakon konzultiranja s pravnom službom i Ministarstvom. Tužitelj predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev te traži parnični trošak.

 

U svom odgovoru na tužbu primljenom kod ovog suda 24. srpnja 2019. tuženik ističe prigovor stvarne nadležnosti Trgovačkog suda obzirom da se radi o pravnim osobama koje nisu trgovci (tužitelj je ustanova dok je tuženik jedinica lokalne samouprave). Dalje navodi kako smatra da tužba i postavljeni tužbeni zahtjev nisu zakonski utemeljeni, zbog čega osporava osnov i visinu istog, kao i postojanje pravnog interesa tužitelja za ovaj sudski postupak. Tuženik navodi kako je tužitelju naloženo rješenjem tuženika na ime komunalnog doprinosa platiti utuženi novčani iznos, tužitelj je po tom rješenju postupio, u cijelosti je platio potrebni iznos. Dalje navodi kako je tužitelju na temelju svog rješenja od 21. siječnja 2014. radi izvođenja planiranih građevinskih radova izdao Potvrdu glavnog projekta od 20. svibnja 2014. s rokom važenja od dvije godine. Ista potvrda je prestala važiti obzirom da tužitelj u ostavljenom roku nije započeo planiranu gradnju a nije tražio ni produljenje potvrde te mu je tuženik izdao Potvrdu 14. rujna 2018. o nekorištenju Potvrde glavnog projekta. Smatra netočnim tumačenje tužitelja da bi prestankom važenja Potvrde glavnog projekta otpala pravna osnova temeljem koje je tuženiku platio utuženi novčani iznos s osnove komunalnih doprinosa. Nadalje pravna osnova plaćanja komunalnog doprinosa je upravni akt-rješenje  tuženika od 21. siječnja 2014. u kojem je jasno naznačeno vezano na što se odnosi obveza komunalnog doprinosa te u kojem slučaju se ta ista može vratiti obvezniku. Tuženik navodi kako smatra da bez izmjene postojećeg upravnog akta izostaje pravni interes tužitelja te da nema mjesta primjeni zakonskih odredbi članka 1111. i drugih ZOO-a. Dalje ističe kako Zakon o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03–pročišćeni tekst, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13 i 153/13, dalje:ZKG) temeljem kojeg je donesena Odluka o komunalnom doprinosu Grada K. (Glasnik Grada K broj 3/13, 1/14, 7/14 i 3/16) kao ni rješenje tuženika od 21. siječnja 2014. doneseno na temelju tih propisa ne sadrže odredbe o povratu komunalnog doprinosa u slučaju odustanka od gradnje radi koje investitor platio komunalni doprinos.  Odredba članka 89. ZKG-a propisuje jedino mogućnost da se plaćeni komunalni doprinos uračunava kao plaćeni dio istog za građenje na istom ili drugom zemljištu na području iste jedinice lokalne samouprave, ako to obveznik plaćanja odnosno investitor zatraži. Opreza radi obzirom da se radi o dvije pravne osobe ističe i prigovor zastare tražbine. Ne osporava da mu se tužitelj obratio zahtjevom za povrat komunalnog doprinosa u mirnom postupku no tuženik je iz istih razloga kao u ovom odgovoru zahtjev odbio. Smatra kako tuženik utuženi novčani iznos nije stekao bez osnove kao ni s obzirom na osnovu koja bi kasnije otpala zbog čega se tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu protivi u cijelosti te predlaže odbaciti ili odbiti isti i obvezati tužitelja na naknadu parničnih troškova.

 

U svom podnesku od 8. kolovoza 2019. tužitelj ističe ne osnovanim prigovor tuženika u pogledu stvarne nenadležnosti Trgovačkog suda obzirom su i tužitelj i tuženik pravne osobe i predmet ovog spora je vezan uz djelatnosti i tužitelja i tuženika.  U odnosu na prigovor sudske nenadležnosti tužitelj ističe kako nije išao na poništaj Rješenja i Potvrdu glavnog projekta obzirom da po mišljenju Ministarstva … se navodi kako povrat komunalnog doprinosa nije u smislu Zakona o općem upravnom postupku razlog za poništenje odnosno ukidanje izdane pravomoćne dozvole. I samo Ministarstvo je mišljenja kako bi povrat trebalo izvršiti temeljem Pravila o stjecanju bez osnove te iz toga je također razvidno kako rješavanje predmetnog spora ide u sudsku nadležnost. Tužitelj se dalje poziva na odredbu članka 76. ZKG-a u kojem je propisano da se komunalni doprinos plaća prilikom građenja ili prilikom ozakonjenja građevine. Dakle ukoliko nema građenja ili ozakonjenja nema niti obveze plaćanja komunalnog doprinosa. U rješenju tuženika od 21. siječnja 2014. razvidno je kako je doprinos određen za dogradnju zgrade O. B. dr. T. B. na kčbr…., k.o. K. i to za obujam 6236,30 m3 u iznosu od 60,00 kuna po m3 a što nije nikada izgrađeno niti je gradnja započeta. Plaćanje predmetnog komunalnog doprinosa bio je nužan uvjet za izdavanje Potvrde glavnog projekta od 20. svibnja 2014.. Navodi kako je jedno od temeljnih načela komunalnog gospodarstva (članak 4. stavak 1. točka 2. ZKG) da vlasnici građevinskih zemljišta odnosno investitori su dužni pridonositi građenju i održavanju komunalne infrastrukture plaćanjem javnih davanja sukladno članku 76. ZKG-a a razmjerno koristi koju stječu korištenjem uređenog građevinskog zemljišta odnosno građenjem komunalne infrastrukture. Tužitelj dalje smatra da obzirom da nije pristupio građenju dogradnje zgrade nije se ostvarila nikakva pa ni razmjerna korist u korištenju uređenog građevinskog zemljišta. Dalje navodi da odredba članka 89. ZKG-a je primjenjiva u situaciji kada predmetno uračunavanje zatraži obveznik plaćanja a što predmetno nije slučaj. Iz iste zakonske odredbe proizlazi kako se obveza plaćanja komunalnog doprinosa nužno veže uz činjenicu gradnje, odnosno da u slučaju kada je akt za građenje prestao važiti postoji obveza povrata komunalnog doprinosa s time da je na investitoru odluka hoće li zatražiti povrat ili će sukladno članku 89. ZKG-a tražiti uračunavanje. Tužitelj dalje smatra da je neosnovan i prigovor zastare tuženika jer zastara za stečeno bez osnove iznosi pet godina i prema mišljenju tužitelja bi se imala računati od dana kada je prestala važiti Potvrda glavnog projekta (20. svibnja 2016.) jer od tog dana tužitelj može potraživati stečeno bez pravne osnove odnosno tog dana je pravna osnova otpala.

 

Na ročištu održanom 11. rujna 2019. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva svih navoda i dokaznih prijedloga, a tuženik je ostao kod odgovora na tužbu i svih navoda i dokaznih prijedloga.

 

U svom podnesku od 31. listopada 2019. tuženik ostaje kod prigovora izostanka pravnog interesa tužitelja prigovora sudske nenadležnosti i podredno neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Smatra da bi netko imao pravo na povrat nečega što je drugi stekao bez osnove potrebno da je to doista i stečeno bez osnove ili s obzirom na osnovu koja je kasnije eventualno otpala. Ponavlja kako je pravna osnova plaćanja komunalnog doprinosa upravni akt–rješenje tuženika od 21. siječnja 2014. po kojem je tužitelj postupio. Smatra da dok se eventualno ne izmjeni, odnosno ne otpadne navedena pravna osnova po kojoj je izvršeno plaćanje (Odluka nadležnog tijela-Upravni akt), tužitelj u ovom postupku izostaje pravni interes za traženje povrata plaćenog iznosa zbog čega se prigovori tuženika o sudskoj nenadležnosti ukazuju osnovanim. Ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu prema kojem niti jedan relevantan propis ne sadrži odredbe o povratu komunalnih doprinosa u slučaju odustanka od gradnje radi kojega je investitor platio što potvrđuje dostavljeno mišljenje nadležnog Ministarstva. Predlaže sudu tužbeni zahtjev odbaciti ili odbiti kao neosnovan te traži parnični trošak.

 

U svom podnesku od 4. studenoga 2019. tužitelj navodi kako ostaje kod stava kako rješavanje ovog postupka spada u sudsku nadležnost. Ponavlja kako je podnio zahtjev za povrat uplaćenog komunalnog doprinosa tuženiku ali tuženik o istome nije donio rješenje. Vezano za prigovor neosnovanosti zahtjeva poziva se na članak 76. ZKG-a iz kojeg smatra da proizlazi ukoliko nema građenja ili ozakonjenja građevine nema niti obveze plaćanja komunalnog doprinosa te ako do građenja ne dođe isti se ima vratiti uplatitelju.   

 

Na ročištu održanom 4. studenoga 2019. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva svih navoda i dokaznih prijedloga, a tuženik je ostao kod odgovora na tužbu i svih navoda i dokaznih prijedloga. Tuženik ističe kako rješenje o plaćanju komunalnog doprinosa od 21. siječnja 2014. je upravni akt-rješenje dok odgovori tuženika na dopise tužitelja kojim traži povrat plaćenog komunalnog doprinosa nedvojbeno nisu takva rješenja to jest upravni akt. Tužitelj ističe kako je prije pokretanje ovog postupka podnio zahtjev za povrat komunalnog doprinosa ali u njemu nije proveden upravni postupak. Također u odnosu na istaknuti prigovor neosnovanosti predmetnog zahtjeva upire na sve do sada iznesene navode iz kojih proizlazi kako je predmetni zahtjev osnovan a naročito na mišljenje Ministarstva koje je dostavio uz tužbu.

 

Trgovački sud u Bjelovaru je 13. siječnja 2021. donio Rješenje P-61/2019-11 u kojem se oglasio apsolutno nenadležnim te ukinuo sve provedene radnje u postupku i odbacio tužbu, te naložio tužitelju naknaditi trošak u iznosu od 6.250,00 kuna. Sud je zauzeo stav kako je povrat komunalnih doprinosa reguliran člankom 32. stavka 3. točka 5. ZKG-a koji članak sadrži obvezu jedinice lokalne samouprave o razmjernom povratu sredstava u odnosu na izgrađenost objekta i uređaja komunalne infrastrukture iz članka 4. ovog stavka i ostvareni priliv sredstava. Slijedom navedenog obveza za povrat sredstava komunalnog doprinosa je predmet upravnog postupka i nije u nadležnosti redovnog suda.

 

Na gore citirano rješenje žalbu je uložio tužitelj po kojoj je žalbi Visoki trgovački sud  RH dana 4. srpnja 2022. donio rješenje poslovni broj 28 Pž-851/2021-2 kojim je ukinuo Rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru P-61/2019-11 i predmet vratio na ponovni postupak. U svom Rješenju Visoki trgovački sud RH je naveo kako je prvostupanjski sud pogrešno smatrao da nije nadležan. Visoki trgovački sud smatra kako se u ovom predmetu radi o povratu uplaćenih novčanih sredstava na ime komunalnog doprinosa i to prema institutu stjecanja bez osnove zbog čega se radi o imovinsko pravnom zahtjevu za isplatu pa takav spor spada u sudsku nadležnost. Dalje navodi kako je Vrhovni sud RH u svojim odlukama Revt-159/2017 od 19. svibnja 2021. i Revt-566/2017 od 25. svibnja 2021. odstupio od pravnog shvaćanja da se za postupanje u sporu radi povrata komunalnog doprinosa odlučuje u upravnom postupku već je zauzeo stav da odlučivanje u sporu radi povrata komunalnog doprinosa spada u sudsku nadležnost. Iz istog razloga je ukinuo rješenje i predmet vratio na ponovni postupak navodeći kako prvostupanjski sud (više) neće ispitivati je li apsolutno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari već će provesti postupak.

 

Na ročištu održanom 22. studenoga 2022. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva svih navoda te odustao od dokaznog prijedloga da se saslušaju zakonski zastupnici stranaka obzirom da smatra kako se činjenično stanje može utvrditi iz isprava u spisu. Tuženik je ostao kod odgovora na tužbu i svih navoda i dokaznih prijedloga a osobito kod navoda za pravnu osnovanost tužbenog zahtjeva a koji osporava u cijelosti. Ističe da navodi o stjecanju bez osnove nisu relevantni obzirom da pravna osnova-rješenje o plaćanju doprinose tuženika nije promijenjeno, ukinuto ili stavljeno izvan snage. Pored toga smatra da je ovdje relevantan Zakon o komunalnom gospodarstvu čije odredbe ne predviđaju povrat komunalnih doprinosa za konkretnu situaciju. Punomoćnik tužitelja istaknuo je kako odredba članka 89. ZKG-a predviđa mogućnost uračunavanja komunalnog doprinosa isključivo kao mogućnost ukoliko to zatraži investitor dok s druge strane prema pravilima obveznog prava isti ima pravo na povrat navedenog iznosa obzirom da je pravna osnova po kojoj je iznos plaćen, otpala. Punomoćnik tužitelja je predložio usvojiti tužbeni zahtjev i traži trošak, a tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev i potražuje trošak. 

 

2. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je pročitao sadržaj spisa i to: Rješenje Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, prostorno uređenje i zaštitu okoliša G. K. od 21. siječnja 2014. (list spisa 4), Izvadak o promjenama i stanju na transakcijskom računu (list spisa 4), Potvrda glavnog projekta od 20. svibnja 2014. (list spisa 5-6), Potvrda G. K. od 14. rujna 2018. (list spisa 7), Zahtjev za povrat uplaćenog komunalnog doprinosa od 25. rujna 2018. (list spisa 8), Odgovor na zahtjev za povrat uplaćenog komunalnog doprinosa od 31. listopada 2018. (list spisa 9), Dopis O. B. dr. T. B. od 13. studenoga 2018. (list spisa 10), Odgovor G. K. od 7. prosinca 2018. (list spisa 11), Požurnica O. B. dr. T. B. (list spisa 12), Statut O. B. dr. T. B. (list spisa 28-40), Mišljenje Ministarstva … od 12. prosinca 2018. (list spisa 42), Odgovor Ministarstva … od 12. ožujka 2019. (list spisa 44), Odgovor G. K. od 24. travnja 2019. (list spisa 46), te Mišljenje Ministarstva ….

Na raspravi održanoj 22. studenoga 2022. punomoćnik tužitelja odustao je od saslušanja zakonskih zastupnika stranaka te stranke nisu saslušane.

              3. Predmet ovog spora je isplata iznosa od 374.178,00 kuna temeljem stjecanja bez osnove. Nesporno je kako je tužitelj uplatio iznos od 374.178,00 kuna tuženiku. Sporno je da li je osnova po kojoj je izvršena uplata otpala.

Za razrješenje ovog spora bilo je potrebno utvrditi da li je osnova otpala te kada je otpala.

Sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj  53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

 

4. Tijekom postupka tuženik je istaknuo prigovor stvarne nadležnosti Trgovačkog suda u Bjelovaru. Sukladno članku 34. b ZPP-a, ovaj sud je stava kako je riječ o trgovačkom sporu koji stav je zauzeo Visoki trgovački sud RH u svom Rješenju Pž-851/2021-2 te taj prigovor ovaj sud smatra neosnovanim. Nadalje tuženik je istaknuo i prigovor zastare tražbine. Sukladno članku 214. stavku 2. ZOO-a zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, a sukladno članku 215. stavku 1. počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjene obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. U konkretnom slučaju tužitelj je mogao zahtijevati povrat istekom važenja potvrde odnosno 21. svibnja 2016. te taj dan označava dan kada je zastara počela teći. Obzirom da ZOO decidirano ne navodi poseban zastarni rok za stjecanje bez osnove, primjenjuje se opći zastarni rok koji sukladno članku 225. ZOO-a iznosi pet godina. Obzirom da je tužitelj zatražio povrat od tuženika 25. rujna 2018., a uložio ovu tužbu 17. travnja 2019. po mišljenju ovog suda nije nastupila zastara.

 

5. Uvidom u Rješenje Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, prostorno uređenje i zaštitu okoliša G. K. od 21. siječnja 2014. Klasa: …, Urbroj: … proizlazi da je tuženik obvezao tužitelja u točki 1. rješenja na plaćanje iznosa od 374.178,00 kuna za dogradnju zgrade O. B. dr. T. B. na kčbr.1250/1, k.o. K. za obujam 6236,30 m3 u iznosu od 60,00 kuna m3. Sukladno točki 2. rješenja isti iznos  je dužan platiti prije izdavanja akta na temelju kojeg se može graditi. Sukladno točki 3. rješenja obveza komunalnog doprinosa odnosi se na izgradnju objekata i uređaja komunalne infrastrukture koji se G. K. obvezuje izgraditi prema Programu gradnja objekata i uređaja komunalne infrastrukture za 2013. godinu. Sukladno točki 5. rješenja ako G. K. ne izgradi objekte i uređaje komunalne infrastrukture naznačene u točki 2. u odnosu na izgrađenost objekata i uređaja komunalne infrastrukture i ostvareni priliv sredstava, vratit će obvezniku plaćen komunalni doprinos uz pripadajuću zakonsku kamatu od dana uplate. 

 

Uvidom u Izvadak o promjenama i stanju na transakcijskom računu od dana 18. travnja 2014. proizlazi da je tužitelj uplatio tuženiku iznos od 374.178,00 kuna.

 

Uvidom u Potvrdu glavnog projekta od 20. svibnja 2014. Klasa: …, Urbroj: … proizlazi kako će ova potvrda prestati važiti ako investitor ne pristupi građenju u roku od dvije godine od dana njezinog izdavanja te kako je dostavio potvrdu G. K., Upravni odjel za komunalno gospodarstvo, prostorno uređenje i zaštitu okoliša od 8. svibnja 2014. kao dokaz o uplati utvrđenog komunalnog doprinosa u iznosu od 374.178,00 kuna.

 

Uvidom u Potvrdu G. K. od 14. rujna 2018. Klasa: …, Urbroj: … proizlazi kako je tuženik utvrdio da od dana kada je izdana Potvrda glavnog projekta do dana 14. rujna 2018. nije zaprimio prijavu početka građenja, niti zahtjev za produljenje važenja navedene potvrde glavnog projekta stoga sukladno navedenom može zaključiti da navedena potvrda glavnog projekta nije korištena, odnosno da izgradnja po njoj nije započela, a isto tako da je ista prestala važiti.

 

Uvidom u Zahtjev za povrat uplaćenog komunalnog doprinosa od 25. rujna 2018. proizlazi kako je tužitelj zatražio povrat uplaćenog komunalnog doprinosa od tuženika budući da Potvrda glavnog projekta nije korištena, odnosno gradnja po njoj nije započela niti je gradilište ikada prijavljeno.

 

Uvidom u odgovor na zahtjev za povrat uplaćenog komunalnog doprinosa od 31. listopada 2018.  proizlazi kako se tuženik poziva na članak 32. stavak 3. točka 5. ZKG-a gdje stoji da je ako je jedinica lokalne samouprave nije izvršila svoju obvezu, odnosno nije izgradila komunalne objekte kako se obvezala rješenjem je propisana obveza povrata sredstava komunalnog doprinosa te smatra da ne postoji zakonska osnova a ni obveza za povrat uplaćenih sredstava komunalnih doprinosa te odbija zahtjev tužitelja.

 

Uvidom u dopis O. B. dr. T. B. od 13. studenoga 2018. proizlazi kako tužitelj smatra da je gradnja nužni uvjet da bi vlasnik čestice na kojoj se gradi bio obveznik plaćanja komunalnog doprinosa. Smatra da obveza tuženika na vraćanje komunalnog doprinosa je nastala temeljem članka 1111. stavka 3. ZOO-a.

 

Uvidom u odgovor G. K. od 7. prosinca 2018.  proizlazi kako je tuženik naveo da će dostaviti konačni odgovor kad primi mišljenje Ministarstva …

 

Uvidom u požurnicu O. B. dr. T. B. proizlazi kako je tužitelj skrenuo pozornost tuženiku da postoji pravni temelj za traženje povrata uplaćenog iznosa komunalnih doprinosa temeljem ZOO-a koji propisuje stjecanje bez osnove. Navodi kako je isto stajalište da slučaju gradnja nije prijavljena niti započeta zauzelo i Ministarstvo … te požuruje postupanje po ranijem zahtjevu.

 

Uvidom u Statut O. B. dr. T. B. od činjenica bitnih za ovaj postupak proizlazi kako je bolnica javna ustanova upisana u sudski registar.

 

Uvidom u zahtjev za davanje mišljenja Ministarstva … od 12. prosinca 2018. proizlazi kako je G. K. zatražio mišljenje od Ministarstva treba li ili ne vratiti komunalni doprinos investitoru.

 

Uvidom u odgovor Ministarstva …. od 12. ožujka 2019. proizlazi da se Ministarstvo pozvalo na odredbu članka 89. ZKG-a te smatra da investitor nema pravo na povrat uplaćenih sredstava za komunalni doprinos već je moguće da se isti uračuna kao plaćeni dio komunalnih doprinosa kako je to propisano Zakonom.

 

Uvidom u odgovor G. K. od 24. travnja 2019. u kojem obavještava tužitelja kako je zaprimio odgovor Ministarstva u kojem se navodi da je moguće da se isti iznos uračunava kao plaćeni dio komunalnog doprinosa kako je propisano Zakonom, ali da nema osnova za povrat uplaćenog komunalnog doprinosa za gradnju koju nije započeo.

 

Uvidom u Mišljenje Ministarstva … proizlazi da u slučaju u kojem je građevinska dozvola protekom roka važenja prestala važiti te u slučaju u kojem je građevinska dozvola po zahtjevu stranke poništena sukladno članku 89. ZKG nema mogućnosti povrata uplaćenog komunalnog doprinosa. 

 

Iz gore izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj uplatio tuženiku iznos od 374.178,00 kuna na ime komunalnog doprinosa u svrhu građenja-dogradnje zgrade O. B. dr. T. B. Po uplati iznosa za komunalni doprinos, tuženik je izdao potvrdu glavnog projekta u kojoj je određeno trajanje iste potvrde dvije godine. Po proteku dvije godine tužitelj nije pristupio gradnji o kojoj činjenici je tuženik izdao potvrdu. Tužitelj je podnio zahtjev tuženiku za povrat uplaćenih sredstava 25.rujna 2018. obzirom da nije pristupio gradnji, a tuženik je zahtjev za povrat uplaćenog iznosa odbio smatrajući da nema pravo na povrat.

 

6. Sporni obveznopravni odnos je izvanugovorni odnos-stjecanje bez osnove.

 

Za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva relevantni su Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) i Zakon o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03–pročišćeni tekst, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13 i 153/13, dalje:ZKG) i Zakon o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 68/18). 

 

Članak 1111. stavak 1. ZOO-a navodi da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

 

Članak 1111. stavak 3. ZOO-a navodi da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

 

Članak 1115. stavak 1. ZOO-a navodi kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

 

Članak 29. stavak 1. ZOO-a navodi da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

 

Članak 29. stavak 2. ZOO-a navodi da stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

 

Članak 31. stavak 1. ZKG-a komunalni je doprinos prihod proračuna jedinice lokalne samouprave. Sredstva komunalnog doprinosa namijenjena su financiranju gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona.

 

Članak 31. stavak 2. ZKG-a komunalni doprinos plaća vlasnik građevne čestice na kojoj se gradi građevina, odnosno investitor.

 

Članak 89. stavak 1. Zakon o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 68/18) iznos komunalnog doprinosa plaćen za građenje građevine na temelju građevinske dozvole odnosno drugog akta za građenje koji je prestao važiti jer građenje nije započeto ili građevinske dozvole odnosno drugog akta za građenje koji je poništen na zahtjev ili uz suglasnost investitora uračunava se kao plaćeni dio komunalnog doprinosa koji se plaća za građenje na istom ili drugom zemljištu na području iste jedinice lokalne samouprave, ako to zatraži obveznik komunalnog doprinosa odnosno investitor.                           

              7. Za utvrđivanje postojanja stjecanja bez osnove potrebno je utvrditi da li je imovina neke osobe prešla u imovinu druge osobe, osnovu prijelaza, visinu vrijednosti te imovine i opseg vraćanja.

 

              U konkretnom slučaju između stranaka nije sporno kako je iznos od 374.178,00 kuna (imovina tužitelja)  prešla u imovnu tuženika te tu činjenicu sud nije utvrđivao. Nadalje između stranaka nije sporno kako je visina imovine 374.178,00 kuna te ni visinu ovaj sud nije utvrđivao.

 

              Tužitelj je zatražio povrat iznosa od 374.178,00 kuna temeljem osnove koja je kasnije otpala, dok tuženik osporava da je osnova otpala.

 

              Po mišljenju ovog suda, u vrijeme odlučivanja jedinice lokalne samouprave (G. K.) o iznosu komunalnog doprinosa na snazi je bio ZKG. ZKG navodi da komunalni doprinos plaća vlasnik građevinske čestice na kojoj se gradi. U svojoj odredbi u članku 31., ZKG označava ratio plaćanja komunalnog doprinosa (financiranje gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture). Objekti i uređaji komunalne infrastrukture služe građevini te omogućavaju korištenje komunalnim, javnim uslugama. Obzirom da odustankom od gradnje posljedično u predvidivoj budućnosti neće biti građevine kojoj bi bio potreban priključak na objekte i uređaje komunalne infrastrukture, a koje objekte se jedinica lokalne samouprave obvezna graditi, to je odustankom od gradnje nestao ratio plaćanja komunalnog doprinosa. Odustankom od gradnje konkretne građevine, nestao je ratio plaćanja konkretnog komunalnog doprinosa te je otpala osnova po kojoj je tuženik primio utuženi iznos.

 

Tuženik je tijekom postupka naveo kako smatra da je osnova uplate komunalnog doprinosa upravni akt- rješenje za koje bi trebalo ishoditi ukidanje ili poništaj sukladno specijalnim propisima upravnog prava kako bi se moglo smatrati da je osnova otpala. Ovaj sud smatra kako isti stav nije primjenjiv, naime povrat uplaćenog komunalnog doprinosa nije osnova za ukidanje ili poništaj upravnog akta.

 

U trenutku podnošenja zahtjeva tužitelja za povrat uplaćenog komunalnog doprinosa tuženiku, 25. rujna 2018. na snazi je bio Zakon o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 68/18) koji u članku 89. stavku 1. uređuje mogućnost da se uplaćeni komunalni doprinos za građenje građevine na temelju građevinske dozvole ili drugog akta za građenje koji je prestao važiti jer građenje nije započeto uračuna kao plaćeni dio komunalnog doprinosa koji se plaća za građenje na istom ili drugom zemljištu ako to zatraži obveznik komunalnog doprinosa. Tuženik smatra kako je uplaćeni komunalni doprinos moguće jedino uračunati, ali ovaj sud ne smatra ispravnim takav stav, naime, po mišljenju ovog suda, uračunavanje je moguće ako to obveznik/investitor zatraži, ali ta mogućnost ne može isključivati pravo na povrat prema institutima građanskog prava, točnije, instituta izvanugovorni odnos, stjecanje bez osnove. Gradnja je, po mišljenju ovog suda, jedan od načina konzumiranja prava vlasništva na određenoj građevinskoj čestici. Pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima (članak 30. stavak 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17). Dakle, vlasništvo je apsolutno stvarno pravo koje daje ovlast nositelju sa svojom stvari raditi od svoje stvari što želi te ovlast isključiti svakog drugog. Tumačenje tuženika da bi investitor bio obvezan ili graditi građevinu na svojoj nekretnini iako to više ne želi ili se odreći već uplaćenog komunalnog doprinosa bi po stavu ovog suda imalo značaj ograničenja prava vlasništva i to ograničenje prava vlasništva na nekretnini gradnjom ili ograničenje prava vlasništva na novcu odricanjem od uplaćenog komunalnog doprinosa. Nadalje, pravo vlasništva je Ustavom RH i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zaštićena kategorija. Sukladno članku 5. Zakona o sudovima, sudovi sude na temelju Ustava, pravne stečevine Europske unije, međunarodnih ugovora, zakona i drugih važećih izvora prava te bi gore izneseno tuženikovo tumačenje bilo protivno Ustavu i Konvenciji te ga ovaj sud ne može prihvatiti.

 

O opsegu vraćanja stečenog bez osnove, odnosno stečenog temeljem osnove koja je otpala, sukladno članku 1115. stavku 1. ZOO-a stjecatelj mora vratiti plodove i platiti zatezne kamate. Tužitelj je zatražio zatezne kamate od datuma prestanka važenja Potvrde glavnog projekta, odnosno, od 21. svibnja 2016. Tužitelj ima pravo na zatezne kamate sukladno članku 1115. stavku 1. ZOO-a, ali ne od zatraženog datuma, već od 25. rujna 2018. Tijekom postupka tužitelj nije predložio dokaze, niti je po mišljenju ovog suda, dokazao da je tuženik (stjecatelj) bio nepošten. Naime, poštenje se presumira, dok je nepoštenje potrebno dokazati. Obzirom da tužitelj nije dokazao nepoštenje tuženika, sukladno članku 1115. stavku 1. ZOO-a, pripadaju mu zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva tuženiku za povrat uplaćenog iznosa za komunalni doprinos, odnosno, pripadaju mu kamate od 25. rujna 2018. po stopi utvrđenoj u članku 29.ZOO-a.

 

Slijedom navedenog, ovaj sud je stava kako je osnova uplate komunalnog doprinosa (gradnja) otpala te je tuženik dužan vratiti iznos od 374.178,00 kuna (dio imovine tužitelja koji je prešao u imovinu tuženika) i platiti zatezne kamate koje teku od dana podnošenja zahtjeva (25. rujna 2018.) obzirom je tuženik pošten stjecatelj. Sukladno navedenome, a temeljem članaka 1111. i 1115. ZOO-a, ovaj sud je obvezao tuženika na povrat iznosa stečenog temeljem osnove koja je otpala te na naknadu zateznih kamata. Slijedom toga, tužbeni zahtjev je osnovan te je odlučeno kao u točkama I i II izreke.

 

              8. Temeljem odredbe čl. 154. stavku 1. i čl. 155. ZPP-a tuženik je dužan tužitelju, kao troškove potrebne za vođenje postupka naknaditi trošak parničnog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, dalje: OT) i Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine" broj 118/18, dalje: ZSP) u ukupnom iznosu od 50.854,89 kuna.

 

Tužitelj je prije zaključenja glavne rasprave dostavio troškovnik kojim potražuje parnični trošak i to za: sastavljanje tužbe u iznosu od 5.000,00 kuna (Tbr.7 toč.1.OT.) sastavljanje podneska od 6. kolovoza 2019. u iznosu od 5.000,00 kuna, sastavljanje podneska od 1. studenoga 2019. u iznosu od 5.000,00 kuna (sve Tbr.8. toč.1.OT), zastupanje na ročištu od 11. rujna 2019. u iznosu od 5.000,00 kuna, zastupanje na ročištu od 4. studenoga 2019. u iznosu od 5.000,00 kuna, zastupanje na ročištu od 22. studenoga 2022. u iznosu od 5.000,00 kuna (sve Tbr.9. toč.1.OT), sastavljanje žalbe od 27. siječnja 2021. u iznosu od 6.000,00 kuna (Tbr.10. toč.5.OT) trošak PDV-a od 25% u iznosu od 9.000,00 kuna (Tbr.42.OT), trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 4.092,00 kuna, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 4.092,00 kuna, trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 4.092,00 kuna, tako da ukupno potražuje parnični trošak u iznosu od 57.276,00 kuna.

 

Punomoćniku tužitelja nije priznat zatraženi trošak za sastav žalbe od 27. siječnja 2021. za iznos od 3.500,00 kuna obzirom da je sukladno Tbr.10. toč.5.OT određeno da za sastavljanje žalbe protiv rješenja odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr.7. toč.1., 3. i 6.OT. Obzirom da je ovdje tužitelj svojom žalbom pobijao rješenje ovog suda P-61/2019-11 to mu pripada iznos od 2.500,00 kuna, a ne zatraženih 6.000,00 kuna. Tužitelj je zatražio trošak PDV-a po stopi od 25% u ukupnom iznosu od 9.000,00 kuna ali obzirom da je PDV obračunat i na stavku sastava žalbe po osnovici od 6.000,00 kuna, dok pravilno obračunata osnovica iznosi 2.500,00 kuna, to se odbija tužiteljev zahtjev za naknadu troška PDV-a u iznosu od 875,00 kuna.  Tužitelj je zatražio i trošak sudske pristojbe na žalbu od 27. siječnja 2021. u iznosu od 4.092,00 kuna, ali obzirom da je za žalbu uplatio sudsku pristojbu u iznosu od 2.045,89 kuna, to se odbija tužiteljev zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 2.046,11 kuna.

 

Zaključno, tužitelju nije priznat ukupni trošak od 6.421,11 kuna, dok mu je priznat kao trošak potreban za vođenje parnice iznos od 50.854,89 kuna te je odlučeno kao u točkama III i IV ove presude.

             

              Iz svih navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.

 

Bjelovar, 28. prosinca 2022.

                                                                                                    Sutkinja

                                                                                           Sanjana Zorinc

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka presude, na Visoki trgovački sud RH u Zagrebu, a putem ovog suda. Za stranku koja je bila obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, a na to ročište nije došla, presuda se objavljuje na e-oglasnoj ploči Trgovačkog suda u Bjelovaru. Smatra se da je ta stranka danom objave primila presudu i od toga dana joj se računa rok za žalbu. Žalba se podnosi u tri primjerka.

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica Sabina Cuvaj.

Fiksni tečaj konverzije 7,53450