1

Poslovni broj Gž-652/2020-9

Poslovni broj Gž-652/2020-9

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Milene Vukelić-Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. C. C. d.o.o.  Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku J. M., odvjetniku iz Odvjetničkog društva M. & L. iz Z., protiv tuženika Z. D., iz O., OIB: ...., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Povrv-53/2019-12 od 5. lipnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 28. prosinca 2022.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Povrv-53/2019-12 od 5. lipnja 2019. u točki I. i III. izreke.

 

 

    Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. B. iz O. broj Ovrv-18670/2018 od 17. prosinca 2018. i to u dijelu u kojem se nalaže tuženiku da tužitelju, isplati iznos od 67.773,63 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 63.893,07 kn teče od dana dospijeća svakog pojedinog računa pa do 24. srpnja 2018., a na iznos od 3.880,07 kn, te na iznos od 63.893,07 kn od 25. srpnja 2018. do isplate po stopi koja se utvrđuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

 

2. U točki II. platni nalog ukinut je u odluci o trošku.

 

3. U točki III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju, naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.377,17 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 5. lipnja 2019. kao dana presuđenja pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

 

4. U točki IV. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu.

 

5. Protiv te presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. 

 

6. Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje ZPP) nalazi u tome što sud nije upozorio stranku na radnje koje može poduzeti. Navodi kako je u prigovoru na rješenje o ovrsi jasno naznačio kako ne raspolaže podacima o predmetnom dug, i to iz razloga jer je isti nastao uslijed nezakonitog i protupravnog korištenja kreditnom karticom od strane tuženikove bivše supruge, zbog čega je isti prije dvije godine protiv navedene podnio kaznenu prijavu nadležnom državnom odvjetništvu, a punomoćnike tužitelja o tome pravovremeno izvijestio. Međutim, navodi da je svjestan nepovoljnog pravnog položaj, a u konkretnom slučaju i činjenice kako je sam kriv što je svojedobno poklonio vjeru bivšoj supruzi, te pokušao sa tužiteljem postići mirno i sporazumno rješenje spora, i to sklapanjem sudske nagodbe, a sve rai izbjegavanja nepotrebnih sudskih i odvjetničkih troškova. U tu svrhu u nekoliko navrata je pismeno i putem e-maila, pa čak i nakon zakazivanja pripremnog ročišta, punomoćniku tužitelja odaslao prijedloge za sporazumno rješenje spora, međutim, isti je ignorirao prijedlog tuženika. Prema mišljenju tuženika, sud je bio dužan voditi brigu o pravima istoga kao pravno neuke osobe, odgoditi pripremno ročište u cilju sporazumnog rješavanja spora, te naložiti zamjeniku punomoćnika tužitelja da iste izvijesti o prijedlogu tuženika. Imajući u vidu navedeno, tuženik navodi da je sud propustio na jasan način utvrditi sve činjenice i okolnosti konkretnog slučaja, nije dozvolio tuženiku očitovanje o navodima tužitelja, primjenjujući lakši pravni pristup, a sve u cilju bržeg rješenja spora.

 

7. Predlaže u pobijanom dijelu presudu suda prvog stupnja preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, te tužitelja obveže na naknadu parničnog troška, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

8. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

9. Žalba nije osnovana.

 

10. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 11. st. 1. ZPP-a. Naime, prema odredbi čl. 11. st. 1. ZPP-a, stranku koja se iz neznanja ne koristi svojim pravima, što joj pripadaju prema tom zakonu, sud će upozoriti koje parnične radnje može poduzeti, odnosno poučiti je o pravima koje joj po procesnom pravu pripadaju, a ne stranci omogućiti mirno rješenje spora, odnosno sklapanje sudske nagodbe, pa u konkretnom slučaju sud nije bio dužan od tužitelja tražiti izjašnjenje o prijedlogu tuženika za sklapanje nagodbe.

 

11. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nije počinjena ni jedna od tih povreda.

 

12. Naime, prema odredbi čl. 193. st. 3. ZPP-a tužba se uz izričiti pristanak tuženika može povući nakon zaključenja glavne rasprave do pravomoćnosti odluke kojom se postupak pred sudom prvog stupnja dovršava.

 

13. Iz predmetnog spisa proizlazi da je tužitelj podneskom od 11. prosinca 2020., izvijestio sud da povlači tužbu, budući da je tuženik 9. studenog 2020. izvršio uplatu na ime podmirenja tražbine tužitelja u iznosu od 81.801,09 kn, a čime je u cijelosti udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja. Nadalje, proizlazi da je tuženik dopisom – obavijesti od 4. travnja 2022., a koju obavijest je tuženik zaprimio 13. travnja 2022., upoznat s činjenicom da je tužba povučena, međutim, na istu se nije očitovao.

 

14. Obzirom da tuženik nije dao izričiti pristanak na povlačenje tužbe, ovaj sud je meritorno odlučio o žalbi tuženika.    

 

15. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 67.773,63 kn na ime troškova učinjenih kreditnom karticom tužitelja broj ....., koja je izdana na tuženikovo ime.

 

16. U provedenom postupku je utvrđeno:

 

-da je tuženik potpisom pristupnice za D. C. S. karticu 19. svibnja 1994. stavio zahtjev kojim je zatražio izdavanje kartice tužitelja, a koji zahtjev je prihvaćen,

 

-da je tuženik svojim potpisom i korištenjem postao korisnik kartice tužitelja broj  ....,

 

-da je tuženik 19. svibnja 1994. zatražio izdavanje dodatne obiteljske kartice za dodatnog korisnika D. D., a dana 12. siječnja 2006. zatražio je i omogućavanje revolving otplate po odobrenoj kartici,

 

-da je potpisom pristupnice tuženik potvrdio kako prihvaća Opća pravila i uvjete za članstvo za Diners Clubu, da sukladno sklopljenom ugovoru osnovni korisnik odgovara za troškove učinjene osnovnom i dodatnom karticom do dana njihovih povratka,

 

-da je prema čl. 12. Općih uvjeta tužitelj jedanput mjesečno ispostavio račun u kojima su sadržani svi troškovi u odnosu na revolving plaćanja, osim troškova koji ne  ulaze u revolving kredit i to isplata gotovine, obročne otplate, D. C. P. kartice i troškove D. C. članarine, koji se fakturiraju u punom iznosu bez obzira na iskorištenost revolving kredita, da se svi ostali troškovi unutar odobrenog revolving kredita mogu podmirivati sukladno očitovanju osnovnog korisnika ili u postupku potrošnje revolving kredita ili minimalno 200,00 kn mjesečno,

 

-da na neotplaćeni iznos iskorištenog revolving kredita obračunavaju se troškovi revolving plaćanja od dana dospijeća mjesečnog DC računa za nove revolving troškove, da svi troškovi sadržani u računu koji dospijevaju preko iznosa odobrenog revolving kredita fakturiraju se prema punom iznosu,

 

-da se primljenim uplatama prvenstveno podmiruju troškovi koji ne ulaze u revolving limit ili su iznad odobrenog limita, da na račune koji nisu plaćeni po dospijeću obračunavaju se troškovi opomena, kao i kamata po stopi koja je u računima naznačena, a ukoliko korisnik ima bilo kakvu reklamaciju vezano za primljeni račun, dužan je istu uputiti izdavaču kartice pisanim putem, a ako korisnik kartice ne prigovori pojedinom računu u navedenom roku, smatra se da je suglasan sa svim troškovima te izdani račun prihvaća u cijelosti,

 

-da je tuženik karticu koristio za kupovinu robe i usluga na prodajnim mjestima, za kupovinu na rate, a koje transakcije su po tuženiku autorizirane i pobrojane u samim računima,

 

-da tuženik nikada nije reklamirao i nije prigovorio pojedinim troškovima u računima, pa se smatra kako je sve troškove u punim iznosima, kao i same račune kao nesporne u njihovu osnovnu visinu prihvatio u cijelosti kao točne i potpune,

 

-da je tuženik na ročištu održanom 30. travnja 2019. naveo da ne osporava niti osnovanost niti visinu tužbenog zahtjeva.

 

17. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, a imajući u vidu da je tužitelj svoje potraživanje dokazao materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu, da tuženik nije osporavao osnov ni visinu zahtjeva, donosi pobijanu presudu kojom je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kako je to navedeno u točki I izreke.

 

18. Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je udovoljio tužbenom zahtjevu.

 

19. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tuženik u obvezi podmiriti utuženo potraživanje, a što proizlazi iz činjenica utvrđenih u postupku te citiranih odredbi Općih uvjeta. Naime, korisnik kartice odgovora za obveze koje terete karticu, odnosno za troškove učinjene osnovnom i dodatnom karticom do dana njihova povratka, a u konkretnom slučaju, tuženik je kako to proizlazi iz zahtjeva za izdavanje kartice, naznačen kao korisnik kartice koju je zatražio i izdavanje dodatne obiteljske kartice za dodatnog korisnika D. D..

 

              20. Također, prvostupanjski sud je odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva utemeljio, između ostalog na zaključku da je tužitelj radi dokazivanja vlastitih tvrdnji dostavio svu dokumentaciju kojom raspolaže, na temelju koje je utvrđeno tužiteljevo potraživanje. S druge strane, tuženik u prilog dokazivanja vlastitih tvrdnji nije dostavio dokaze, niti je dokazao da takvi troškovi nisu učinjeni. Naprotiv tuženik je naveo kako ne osporava ni osnovu ni visinu tražbine tužitelja.

              21. Prema tome, ovaj sud ocjenjuje kako je sud prvog stupnja pravilno primijenio pravilo o teretu dokazivanja. Naime, odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je kako je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. U konkretnom slučaju to znači da je tuženik bio dužan dostaviti ili predložiti dokaze iz kojih bi proizlazilo da nije učinio troškove za koje ga tereti tužitelj. Tuženik, naime u ovoj parnici nije ni tvrdio da ne bi koristio karticu odnosno da ne bi bila korištena dodatna obiteljska kartica u spornom razdoblju, niti je prigovarao visini duga po pojedinim računima. Pravilna primjena pravila o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme kao dokazanu onu činjenicu za koju je suprotna strana pružila manje dokaza ili za koju uopće nije pružila dokaz. U konkretnom slučaju, ovaj sud ocjenjuje kako je sud prvog stupnja obvezivanjem tuženika na plaćanje troškova učinjenih njegovom osnovnom karticom kao i dodatnom obiteljskom karticom pravilno primijenio materijalno pravo jer, tuženik tijekom parnice nije tvrdio niti bilo čime dokazao da u spornom razdoblju nije koristio kreditne kartice kojih je bio korisnik.

              22. U odgovoru na žalbene navode tuženika, treba reći da je sklapanje nagodbe, odnosno prihvaćanje ponude tuženika za sklapanje nagodbe stvar dispozicije tužitelja bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

 

              23. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja u točki I i III izreke potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a.

              24. Presuda suda prvog stupnja u točki II i IV izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

 

U Rijeci 28. prosinca 2022.

 

 

                      Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan