1

Poslovni broj Gž-1706/2021-

Poslovni broj Gž-1706/2021-

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u pravnoj stvari tužiteljica 1. A. Š. iz H., OIB: …, 2. T. Š. iz H., OIB: …i 3. A. P. OIB: …, kao nasljednica pokojnog tužitelja D. Š. iz H., OIB: …, zastupanih po punomoćnicima M. F. i B. P. V., odvjetnicima iz V., protiv tuženika R. A. d. d. iz Z., OIB: …, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. i G. d. o. o. iz Z., radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj 7: P-280/2019-10 od 28. listopada 2019. godine, dana 28. prosinca 2022. godine,

 

r i j e š i o  j e

 

I              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj 7: P-280/2019-10 od 28. listopada 2019. godine.

 

II              Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti tog suda

 

2.              Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnosi tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, u nastavku teksta: ZPP).

 

3.              U žalbi u glavnome navodi da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, pa da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

 

4.              Nadalje ističe da je sud prvog stupnja prilikom donošenja pobijanog rješenja pogrešno utvrdio kako postoji znatna neravnoteža na štetu sada pokojnog tužitelja D. Š. kao potrošača, koja bi proizlazila iz udaljenosti i cijene putovanja iz njegovog mjesta stanovanja do Z. i natrag, jer da je on u ovom postupku bio zastupan po odvjetniku, pa da slijedom toga ne bi bila potrebna njegova osobna prisutnost na ročištima, pri čemu okolnost da bi punomoćnik tužitelja eventualno morao putovati u Z. nije od utjecaja na ocjenu postojanja (ne)ravnoteže, jer da tužitelja ništa nije priječilo da angažira odvjetnika u Z..

 

5.              Tuženik navodi kako predmetna prorogacijska klauzula ne isključuje, ograničava ili otežava pravo tužitelja da svoja prava ostvaruje pred sudom, te da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe članka 50. točka 19. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 41/14, 110/15 i 14/19, u nastavku teksta: kasniji ZZP), a da se utvrđenje suda da bi navedena klauzula bila nepoštena ne može ispitati, jer da takav zaključak ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

 

6.              Nastavno ističe da bi za suđenje u ovoj parnici bio općemjesno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu čak i da je sporna prorogacijska klauzula nepoštena, sve u skladu s odredbom članka 46. stavak 1. ZPP-a, a da odredba članka 59. ZPP-a na kojoj je utemeljena pobijana odluka nije primjenjiva u ovom slučaju, jer da tužitelj osporava promjene kamatne stope i tečaja švicarskog franka, a da to ne ulazi u djelatnost poslovne jedinice.

 

7.              Isto tako, navodi da se u ovom slučaju ne primjenjuje niti odredba članka 19.l Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16–Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske), jer da je ona stupila na snagu dana 30. rujna 2015. godine, a da je predmetni ugovor o kreditu zaključen prije toga, tj. 26. rujna 2006. godine.

 

8.              Stoga predlaže da se pobijano rješenje preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati istom sudu na ponovan postupak, pri čemu uz žalbu prilaže sudske odluke na koje se poziva u tom pravnom lijeku, te potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

 

9.              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

10.              Žalba nije osnovana.

 

11.              Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije u bitnome utvrđuje da je sada pokojni tužitelj D. Š. podnio predmetnu tužbu radi isplate i utvrđenja ništetnosti odredbe ugovora o kreditu zaključenog dana 26. rujna 2006. godine između tog tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora (u nastavku teksta: Ugovor), a da je tuženik u odgovoru na tužbu, prije upuštanja u raspravljanje, istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti tog suda pozivom na odredbu članka 70. ZPP-a.

 

12.              U vezi toga utvrđuje da su tužitelj i tuženik u predmetnom Ugovoru, kojeg je u ime tuženika zaključila njegova poslovna jedinica u Č., te je isti i zaključen u tom gradu, ugovorili da je mjesno nadležan sud u sjedištu banke (tuženika), što bi bio sud u Z..

 

13.              Međutim, sud prvog stupnja utvrđuje da je potonja Ugovorna odredba nepoštena, a samim time i ništetna, jer da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, a da je njome ugovorena nadležnost suda u mjestu u kojem se ne nalazi prebivalište sada pokojnog tužitelja kao potrošača, pa da bi istome bilo otežano pravo na ostvarivanje njegovih prava iz Ugovora pred sudom, jer bi trebao putovati na sud u Z. iz Č. gdje ima prebivalište, uslijed čega bi bio izvrgnut dodatnim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena, što se ne odnosi i na tuženika, budući se sjedište njegove poslovnice nalazi u Č. na gore naznačenoj adresi.

 

14.              Stoga pozivom na odredbu članka 81. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03, u nastavku teksta: raniji ZZP), te odredbe članaka 49. stavak 1., 50. točka 19., 51. stavak 1., 55. stavak 1. i 96. kasnijeg ZZP-a, kao i na odredbu članka 59. ZPP-a, odlučuje kao u izreci pobijane odluke (rješenja).

 

15.              Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da prilikom donošenja pobijanog rješenja nije počinjena neka od tih povreda, pa tako niti ona propisana odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer navedena odluka nema postupovnih nedostataka na koje ukazuje tuženik, te se u svemu može ispitati.

 

16.              Pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odlučio na gore opisani način, a to iz slijedećih razloga.

 

17.              Naime, iz sadržaja predmetnog Ugovora (list 6-8 spisa) proizlazi da je isti zaključen u Č. između sada pokojnog tužitelja D. Š. kao korisnika kredita i tuženikove poslovnice u Č. kao kreditora, pa su neosnovane tvrdnje tuženika kojima osporava da bi predmetni spor nastao u povodu djelatnosti te poslovnice. Pri tome je taj pravni posao sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu od strane tuženika, pa navedeni tužitelj nije imao utjecaj na sadržaj prorogacijske klauzule sadržane u istom Ugovoru (članak 12.), prema kojoj je u slučaju spora nadležan sud u mjestu sjedišta kreditora, zbog čega se na temelju zakonske presumpcije u smislu odredbe članka 81. stavak 2. ranijeg ZZP-a, koji propis je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, smatra da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik kao trgovac u smislu odredbe članka 81. stavak 4. ZZP-a dokazao protivno.

 

18.              Imajući u vidu da se prebivalište sada pokojnog tužitelja D. Š. nalazilo u mjestu H., dakle na području nadležnosti Općinskog suda u Čakovcu, kao i udaljenost tog mjesta prebivališta od suda čija je nadležnost ugovorena (Z.), ovaj sud prihvaća razloge prvostupanjskog suda o utvrđenoj neravnoteži u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača. Naime, uz ono što je u tom pogledu pravilno utvrdio sud prvog stupnja valja samo dodati da je očigledni razlog uključivanja spomenute prorogacijske klauzule u Ugovor koji je zaključen s tužiteljem kao potrošačem namjera tuženika da se nadležnost za sve sporove iz Ugovora povjeri sudu njegovog sjedišta, te time za njega ostvare pogodnosti i bitno manji troškovi, što sagledavajući pritom sve okolnosti sklapanja predmetnog Ugovora (članak 83. ZZP-a) predstavlja postupanje protivno načelu savjesnosti i poštenja i dovodi do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, pri čemu u kontekstu navedenog nije odlučno to što je navedeni tužitelj zastupanje u ovom predmetu mogao povjeriti odvjetniku sa sjedištem ureda u Z., jer je isti kao stranka u ovoj parnici imao pravo da neovisno o angažiranju punomoćnika i osobno odlazi na ročišta na sudu, te na taj način sudjeluje u postupku.  

 

19.              Stoga je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da navedena odredba članka 12. Ugovora predstavlja nepoštenu Ugovornu odredbu, i to u smislu odredbe članka 81. stavak 1. ZZP-a, a slijedom toga i ništetnu odredbu u smislu odredbe članka 87. stavak 1. ZZP-a, pa posljedično tome nisu u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe članka 70. ZPP-a, već treba primijeniti odredbe tog Zakona o mjesnoj nadležnosti sudova.

 

20.              Budući je predmetni Ugovor zaključen u Č., i to od strane tuženikove poslovnice u tom mjestu, to se mjesna nadležnost prvostupanjskog suda za postupanje u ovom predmetu temelji na odredbi članka 59. ZPP-a, jer je protivno suprotnim tvrdnjama tuženika ovaj spor nastao u povodu djelatnosti njegove poslovnice u Č., pa je tužitelj podnošenjem tužbe sudu prvog stupnja iskoristio svoje pravo izbora koje je propisano tom odredbom.

 

21.              Stoga je pravilno u skladu s potonjom odredbom ZPP-a odlučeno kao u izreci pobijanog rješenja.

 

22.              Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku, u skladu s odredbom članka 380. točka 2. ZPP-a.

 

23.              Pozivom na odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka po žalbi, jer isti nije uspio s tim pravnim lijekom.

 

U Rijeci, 28. prosinca 2022. godine.

 

                                                                                                                                               Sudac

                                                                                                                                                   Alen Perhat