1

Poslovni broj: 11 P-85/2021-36

                     Poslovni broj: 11 P-85/2021-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u pravnoj stvari tužiteljice OPĆINE K., K., OIB: …, zastupane po punomoćnicima – odvjetnicima iz Odvjetničkog društva H. i p. d.o.o. iz S. B., protiv tuženika A. Z. vl. U.-P. O. "K.", M., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva G. N. d.o.o., Z., radi stjecanja bez osnove, nakon glavne i javne održane i zaključene rasprave 20. prosinca 2022. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja S. K., odvjetničke vježbenice u uredu odvjetnika J. B., odvjetnika u Z. i punomoćnika tuženika A. G., na ročištu za objavu odluke 28. prosinca 2022.

p r e s u d i o    j e

Nalaže se tuženiku A. Z. vl. U.-P. O. "K.", M., isplatiti tužiteljici OPĆINI K., K., OIB: … iznos od 35.000,00 kuna/4.645,30 eura[1] sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

-          7.000,00 kuna/929,06 eura od dana 2. veljače 2017.

-          7.000,00 kuna/929,06 eura od dana 2. veljače 2018.

-          7.000,00 kuna/929,06 eura od dana 2. veljače 2019.

-          14.000,00 kuna/1.858,12 eura od dana 2. veljače 2020.

do isplate po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

I              Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu u kojem se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 63.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos.

II              Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnoga postupka u iznosu od 2.712,50 kuna/360,01 eura, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.               Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovom sudu 25. veljače 2021. navodi kako je tuženik temeljem provedenog natječaja s tužiteljem sklopio Ugovor o zakupu poslovnog prostora – "caffe bara" površine 81,50 m2, koji se nalazi u poslovnom centru "M." izgrađenom na čest. zem. 3666/9 k.o. K.. Iz Ugovora o zakupu proizlazi da je tuženik u zakupu isključivo zatvorenog prostora "caffe bara", budući da je čl. 1. st. 1. ugovora predviđeno da će zakupodavac izgraditi poslovni centar "M." u sklopu kojeg će biti sagrađen i poslovni prostor namijenjen obavljanju ugostiteljske djelatnosti. Međutim, tuženik je na terasu ispred predmetnog caffe bara postavio stolove i sjedalice te na tom prostoru za cijelo vrijeme trajanja ugovora o zakupu obavlja ugostiteljsku djelatnost te stječe dobit iako je ta površine ispred "caffe bara" nije predmetom ugovora o zakupu. Dakle, tuženik se koristi javnom površinom bez ikakve pravne osnove odnosno pravnog posla te na osnovu korištenja predmetne površine stječe dobit obavljanjem ugostiteljske djelatnosti. Iz Popisa mikrolokacija za davanje u zakup javnih površina Općine K. temeljem natječaja u 2020. godini od 18. ožujka 2020. je vidljivo da tuženik za zakup ugostiteljske terase na toj istoj katastarskoj čestiti naplaćuje godišnje iznos od 200 kn/m2. Budući da površina terase koju tuženik bespravno koristi iznosi 70 m2, godišnji iznos zakupnine za predmetnu površinu bi iznosio 14.000,00 kuna.
2.               Tuženik u svom odgovoru na tužbu podnesenom ovom sudu 24. ožujka 2021. kao i kasnije tijekom postupka navodi kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanima. Tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare. Dodao je kako je vidljivo da tužitelj od tuženika potražuje isplatu s osnove zakupnine, a sam navodi kako predmetna površina ispred caffe bara nije predmet Ugovora o zakupu.
3.               Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno uredio podneskom od 23. studenoga 2022. kada je isti prilagodio nalazu i mišljenju vještakinje te je usvojio tuženikov prigovor zastare pa sada potražuje od tuženika iznos od ukupno 35.000,00 kuna.
4.               Smanjenje tužbenoga zahtjeva na ovaj način se smatra djelomičnim povlačenjem tužbe iz čl. 193. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 (i 96/08), 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; u daljnjem tekstu: ZPP) slijedom čega je i valjalo odlučiti kao u izreci rješenja pod točkom I. (ovako i u pravnom shvaćanju VSRH od 26. travnja 2021.).
5.               Tuženik je ovakvom uređenju prigovorio navodeći kako se radi o preinaci, jer se tužitelj u podnesku poziva na činjenicu da se radi o potraživanju na ime zakupnine, dok je ranije isticao da se radi o stjecanju bez osnove pa je tako tuženik naveo da se protivi takvoj preinaci, budući da je prethodni postupak u tom trenutku već bio zaključen.
6.               Prigovor tuženika sud nije uvažio niti je odlučivao o dopuštenosti preinake, jer smatra kako se u ovom slučaju ne radi o preinaci. Tužitelj potražuje isplatu iznosa temeljem stečenoga bez osnove, a zakupninu kao pojam spominje isključivo zato što se kod ovakvih slučajeva visina naknade za stečeno bez osnove procjenjuje prema visini zakupnine poslovnih prostora sličnih predmetnom i u tom smjeru je i provedeno financijsko vještačenje u ovoj pravnoj stvari.
7.               U dokaznom postupku sud je izvršio uvid te pročitao priloženu dokumentaciju i to: Ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen 23. siječnja 2013. (l.s. 6-11); Popis mikrolokacija za davanje u zakup javnih površina Općine K. temeljem natječaja u 2020. (l.s. 12-18); spis predmeta Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove Zadarske županije od 2. kolovoza 2021. (l.s. 38-40; 45-113); saslušao je svjedoka I. Z. i zastupnika po zakonu tužiteljice – načelnika Š. G. te je provedeno financijsko vještačenje i izvršen je uvid u nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za financije i računovodstvo M. K..
8.               Prema odredbi čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 -  u nastavku teksta ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.
9.               Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a je propisano da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
10.          Sud nije izvodio dokaz očevidom na licu mjesta uz prisutnost vještaka geodetske struke, a kako je to bila predložila tužiteljica, budući da je taj dokaz predložen na okolnost utvrđenja površine sporne terase – ukoliko bi postojeći podaci bili osporeni. Iz Popisa mikrolokacija za davanje u zakup javnih površina Općine K. temeljem natječaja u 2020. dostavljenog u spis proizlazi kako je površina sporne terase 70 m2. Taj dokument ni taj podatak tuženik nije osporio. Naime, za naglasiti je kako je istina da je tuženik prigovorio i osnovi i visini, međutim, s obzirom na nastavak postupka i utvrđenja u nastavku postupka, sud smatra taj i takav prigovor tuženika paušalnim i on ničim opravdano nije osporio površinu sporne terase niti je predlagao kakav dokaz na tu okolnost, slijedom čega bi bilo suvišno i protivno načelu ekonomičnosti u ovoj pravnoj stvari provoditi dokaz očevidom na licu mjesta na gornje okolnosti.
11.          Nadalje, sud nije saslušao tuženika kao stranku. Naime, isti je bio pozivan u dva navrata, preko svog punomoćnika, sukladno odredbi čl. 268. st. 2 . i 3. ZPP-a, ali nije pristupio. Prvi puta je opravdao svoj nedolazak liječničkom dokumentacijom, dok drugi puta nije imao opravdanje za nedolazak, a i njegov punomoćnik je izjavio kako neće inzistirati na saslušanju istoga.
12.          Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.
13.          Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati iznos na ime upotrebe tuđe stvari u svoju korist, odnosno predmetnog terase.
14.          Iako je tužiteljica u svojoj tužbi i kasnije tijekom postupka isticala kako potražuje utuženi iznos temeljem odredbi ZOO-a koje uređuju institut stjecanja bez osnove, ovaj sud je stava kako se ovdje radi o uporabi tuđe stvari u svoju korist, te se na ovu pravnu situaciju imaju primijeniti odredbe čl. 164. i 165. ZV-a.
15.          Neovisno o tome što sukladno odredbi čl. 5. ZPP-a sud ne može svoju odluku utemeljiti na pravnoj osnovi koja je bitno različita od one o kojoj se u postupku raspravljalo i koju savjesna i brižljiva stranka nije mogla razumno predvidjeti, ovdje se ipak radi o osnovi koja nije utoliko drugačija, o kojoj osnovi se i raspravljalo u ovom postupku te je sud tako u mogućnosti utemeljiti svoju odluku na tim odredbama.
16.          Naime, prema odredbi čl. 165. ZV-a nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredbi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Stavkom 6. istoga članka je određeno da se od časa kada je pošteni posjednik postao nepošten, njegova prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.
17.          Budući da iz spisu priležećeg Ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog 23. siječnja 2013. između Općine K. kao zakupodavca i U. – p. o. K., vl. A. Z. proizlazi kako je predmet istoga poslovni prostor namijenjen ugostiteljskoj djelatnosti – caffe bar površine 81,50 m2, a koji će biti sagrađen u sklopu poslovnog centra "M." na katastarskoj čestiti k. č. br. 3666/9 k.o. K., tuženik nikako ne može reći da je u odnosu na predmetnu terasu ispred citiranog poslovnog prostora bio pošteni posjednik.
18.          Tuženik u postupku nije ničim dokazivao da bi imao pravo na posjed predmetne terase, već je isključivo isticao paušalno protivljenje tužbenim navodima i protivljenje terminologiji tužitelja, a što je u ranijim odlomcima obrazloženja objašnjeno.
19.          Iz iskaza svjedoka I. Z., saslušanog na ročištu održanom 20. rujna 2022., proizlazi kako je on komunalni redar u Općini K. i kako mu je poznato da je predmetna terasa tuženika na tom mjestu od kada je izgrađen centar. On je postupao po nalogu načelnika i pročelnice, rješenje kojim se nalaže tuženiku ukloniti terasu je on samo potpisao. Zna da je tu došlo do nesuglasica i da se radi o politici. Prilikom uredovanja svjedok je sastavio zapisnik na licu mjesta. Na mjestu komunalnog redara je od 2018., a ne sjeća se je li ranije bilo više ili manje stolova na terasi.
20.          Sud smatra iskaz saslušanog svjedoka istinitim i vjerodostojnim, prvenstveno zbog neposrednih saznanja o okolnostima na koje je saslušan, a onda i zbog činjenice da su njegovi navodi sukladni ostalim dokazima provedenim u ovom postupku.
21.          Iz iskaza zastupnika po zakonu tužiteljice Š. G., načelnika, saslušanog na ročištu održanom 20. rujna 2022. proizlazi kako je on načelnik tužiteljice od svibnja 2021.  i kod preuzimanja funkcije su postupci oko predmetne terase već bili otvoreni. Zna da postoji ugovor sa tuženikom oko poslovnog prostora i da terasa nije dio tog ugovora, a da ju tuženik koristi. Kratko je bio načelnik i 2016. i tada je također bio upoznat s tom problematikom. Nije upoznat s time da bi eventualno postojala nekakva izjava s kojom bi bila dana suglasnost tuženiku na korištenje terase. Nije upoznat ni s time je li tuženik plaćao nekakvu naknadu za korištenje terase tužitelju. Upoznat je s popisom mikrolokacija za davanje u zakup javnih površina iz 2020. i pretpostavlja da je godišnji iznos zakupnine izračunat na način da je uzeta cijena kvadrata koja je donesena za svaku lokaciju unutar Općine K.. Pretpostavlja da je popis mikrolokacija postojao i za 2014.
22.          Iskaz zastupnika po zakonu tužiteljice je u bitnome sukladan ostalim dokazima provedenim u postupku, a i s obzirom na činjenicu da isti nije cijelo vrijeme bio načelnik tužiteljice, informacije uglavnom nema neposredno, osim onih koji su prema navodima općepoznati – kao što je korištenje terase od strane tuženika.
23.          Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za ekonomiju, financije  i računovodstvo M. K. proizlazi kako bi na osnovu Odluke o zakupu javnih površina na području Općine K. donesene na sjednici Općinskog vijeća Općine K. održanoj 30. listopada 2014. te Natječaja za zakup istih, u skladu sa mikrolokacijama navedenim na Natječajima, visina zakupnine javne površine, terase, na k. č. 3669/9 u površini od 70 m2 iznosila po godinama na godišnjoj razini za 2015. godinu – 7.000,00 kuna, za 2016. godinu – 7.000,00 kuna, za 2017. godinu – 7.000,00 kuna, za 2018. godinu  - 7.000,00 kuna, za 2019. godinu – 7.000,00 kuna te za 2020. godinu – 14.000,00 kuna, što ukupno čini iznos od 49.000,00 kuna. Za godinu 2014. nije bio raspisan natječaj te nije bila utvrđena cijena zakupnine, stoga vještakinja nije mogla proizvoljno istu utvrditi.
24.          Nalazu i mišljenju vještakinje u roku ostavljenom od strane suda stranke nisu prigovorili iz kojeg razloga ista nije bila pozvana usmeno dopuniti svoj nalaz i mišljenje na ročište. Na tom ročištu je tuženik istaknuo kako se protivi nalazu i mišljenju vještakinje u dijelu koji se odnosi na 2020. godinu, jer je opće poznata činjenica da je odlukama Stožera civilne zaštite RH bio onemogućen rad uslužnim djelatnostima, a radi zaštite od pandemije. Predao je u spis odluke Stožera civilne zaštite RH od 19. ožujka 2020., 24. travnja 2020. i 3. svibnja 2020.
25.          Sud nije odgađao naprijed navedeno ročište ni pozivao stalnu sudsku vještakinju na dopunu nalaza i mišljenja ili očitovanje na navode tuženika iz razloga što je notorno kako je tijekom 2020. godine u određenim periodima bio onemogućen rad određenim djelatnostima. Navedene odluke su se periodično mijenjale, a i jedinice lokalne samouprave odnosno lokalni stožeri civilne zaštite su donosili svoje odluke sukladno preporukama Stožera civilne zaštite RH. Tuženik nije ničim dokazao točno kada nije koristio predmetnu terasu niti je na te okolnosti, do zaključenja prethodnoga postupka, predlagao neke dokaze pa tako sud gornje prigovore nalazu i mišljenju vještakinje odnosno izračunu dugovanog iznosa za 2020. nije uvažio. Naime, tuženik je za gornju okolnost (proglašenje pandemije 2020. godine) znao i do zaključenja prethodnoga postupka pa je tako mogao predložiti dokaze kojima bi se utvrdio eventualno sigurni period nekorištenja predmetne terase odnosno dokaze kojima bi se utvrdilo nekakvo eventualno oslobođenje od plaćanja davanja djelatnostima koje su pogođene direktno ili indirektno zabranama Stožera civilne zaštite RH.
26.          Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka utvrđeno je kako je tužbeni zahtjev osnovan slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci presude.
27.          Naime, tužiteljica je dokazala, a tuženik to nije valjano ni osporio, da je s tuženikom imala sklopljen Ugovor o zakupu poslovnog prostora, da je tuženik koristio i terasu koja je ispred toga poslovnog prostora, a koja nije dio sklopljenog Ugovora o zakupu. Nadalje, sukladno naprijed iznesenom i sukladno odredbama zakona i sudskoj praksi – za uporabu tuđe stvari u svoju korist naplaćuje se naknada u visini zakupnine koja bi se plaćala za tu stvar da je sklopljen ugovor o zakupu. Slijedom navedenoga, zatraženo je od stalne sudske vještakinje izračunati visinu potraživanja tužitelja te je, zaključno, valjalo usvojiti uređeni tužbeni zahtjev tužiteljice.
28.          Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. i 164. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; u daljnjem tekstu: Tarifa) pa je tako tuženiku priznat trošak odgovora na tužbu, podneska od 4. listopada 2022. i 8. prosinca 2022. od po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), trošak zastupanja na ročištima održanim 18. siječnja 2022., 20. rujna 2022. i 20. prosinca 2022. od po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1.) i trošak zastupanja na ročištima odgođenim prije početka raspravljanja 29. srpnja 2021., 16. rujna 2021. i 1. rujna 2021. od po 25 bodova (Tbr. 9. toč. 5.) što uz važeću vrijednost boda od 10,00 odnosno 15,00 kuna, uz pripadajući PDV od 25 % ukupno iznosi 9.687,50 kuna.
29.          Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, budući da je tužiteljica uspjela u postupku u 36 %, a tuženik, prema tome, u 64 %, valjalo je oduzeti manji od većeg postotka te tuženiku dosuditi 28 % priznatih troškova odnosno 28 % od 9.687,50 kuna što iznosi 2.712,50 kuna.
30.          Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja po točkom II.

U Zadru 15. veljače 2022.

                                                                                                                                   Sutkinja

Katarina Zdunić, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, pismeno, u 3 istovjetna  primjerka.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

DNA:

- Tužiteljici po pun. uz poziv na plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 700,00 kuna/92,91 euro

- Tuženiku po pun.