Poslovni broj 77 Gž-2551/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž-2551/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Lidije Jelavić kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Diane Preglej i Nike Grospić Ivasović, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. Đ. iz M., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u S., protiv tuženika A. b. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik iz Odvjetničkog društva K. i Partneri j.t.d. Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-2920/19-27 od 6. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 27. prosinca 2022.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I               Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-2920/19-27 od 6. lipnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

 

II               Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbacuje se žalba tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-2920/19-27 od 6. lipnja 2022. u dijelu pod točkom II. izreke, kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke odlučeno da se djelomično prihvaća preinačeni tužbeni zahtjev tužitelja koji u prihvaćenom dijelu glasi:

"1. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl.2.Ugovora o kreditu broj … od 21.04.2005.godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je u čl.2.ugovoreno kako banka odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 104.000,00 CHF prema srednjem tečaju za devize H. A.-A.-B. d.d. važećem na dan korištenja kredita, čl.3. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kamata zaračunava na kredit u kunskoj protuvrijednosti 104.000,00 CHF, kako je protuvrijednost mjesečnog anuiteta 548,38 CHF, a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju za CHF H. A.-A.-B. d.d. za devize na dospijeća, odnosno na dan plaćanja kako je to određeno važećom odlukom o kamatnim stopama banke, u dijelu u kojem se kamata obračunava u CHF,a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za devize H. A.-A.-B. d.d. na dan plaćanja, u dijelu u kojem se kamate plaćaju u skladu sa stavkom II. Ugovora o kreditu.

2. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, čl.6.Ugovora o kreditu broj … od 21.04.2005.godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva na način da je banka ovlaštena promijeniti kamatnu stopu sukladno odluci o kamatnim stopama H. A.-A.-B. d.d. ovisno o skupini klijenata kojoj pripada korisnik kredita i da korisnik kredita izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.

3. Nalaže tuženiku isplatiti tužitelju, u roku od 15 dana, iznos od 166.771,95 kn, sve sa pripadajućom zateznom kamatom obračunatom po stopi od 15% do 31.12.2007., a od 01.01.2008.do 31.07.2015 po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta,a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku na iznos 46.914,54 kn od dospijeća svake pojedinačno navedene uplate pa do isplate te na iznos od 119.857,40 kn od dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa pa do isplate.

4. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 30.100,00 kn sa zateznom kamatom od 06. lipnja 2022. kao dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

Pod točkom II. izreke je odlučeno da u preostalom dijelu, za iznos od 4.709,36 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28.10.2011. pa do isplate, tužbeni zahtjev tužitelja se odbija kao neosnovan.

 

2. Protiv navedene presude u cijelosti žali se tuženik zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) te predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška i troška sastava žalbe ili presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba tuženika je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

 

5. Kako je pod točkom II. izreke prvostupanjske presude djelomično odbijen tužbeni zahtjev, u tom dijelu je tuženik uspio u sporu pa sukladno odredbi čl. 358. st. 3. ZPP-a nema pravni interes podnositi žalbu protiv točke II. izreke, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 367. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 358.st. 3. ZPP-a valjalo riješiti kao u izreci rješenja.

 

6. U konkretnom slučaju nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

7. Tuženik u žalbi pobija primjenjivost članaka 502.c ZPP-a i direktni učinak presuda iz kolektivnog spora, tvrdeći da se odredba članka 502.c ZPP-a prema zakonskom tekstu odnosi na parnice radi naknade štete, a ne na parnice radi stjecanja bez osnove kao što je u konkretnom slučaju, pa na žalbene navode valja odgovoriti kako slijedi.

 

8. Točno je da je u odredbi čl. 502.c ZPP-a napisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravna utvrđenja iz kolektivnog spora, ali navedenu odredbu je potrebno tumačiti teleološki, a ne strogo gramatički. Naime, uzimajući u obzir svrhu unošenja u ZPP čitave glave 32. (Tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) te vodeći računa o tome da su "stjecanje bez osnove" i "naknada štete" kategorije materijalnog prava (obje predstavljaju izvanugovorne obveze i pravne osnove za isplatu), kao i činjenicu da je u glavi 32., zakonskom izmjenom na koju ukazuje žalitelj, izmijenjena samo odredba čl. 502.c ZPP-a dodavanjem iza riječi "naknada štete" riječi "ili isplata", ovaj drugostupanjski sud smatra da bi strogo formalističko tumačenje navedene odredbe bilo neprihvatljivo, slijedom čega ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 502.c ZZP-a (ni u odlukama Vrhovnog suda RH Rev-3142/18, a ni odluci Ustavnog suda RH br. U-III-2233/19, koje se također tiču primjene ove zakonske odredbe, nisu zauzeti stavovi koji bi dovodili u pitanje ovakav stav). Drugim riječima, termin "naknada štete" iz odredbe čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti u dugu i cilju te odredbe – olakšanju i ubrzanju
parničnih postupaka obeštećenja potrošača.

 

9. Zbog navedenoga, na odgovornost tuženika nije od utjecaja činjenica radi li se o naknadi štete ili stjecanju bez osnove jer je tuženik stekao nepripadnu korist na temelju ništetnih odredbi, koju je dužan vratiti tužitelju.

 

10. Stoga prvostupanjski sud nije počinio relativno bitnu povredu parničnog postupka iz čl.354. st. 1. u vezi čl. 502.c ZPP-a, na koju sadržajno ukazuje žalitelj, kada se pozvao na pravna utvrđenja iz odluka donesenih u predmetu vođenom po kolektivnoj tužbi.

 

11. Nadalje, tuženik ističe da pobijana presuda nema razloga o tome zašto su sporne odredbe utvrđene ništetnima, a s obzirom na to da prvostupanjski sud nije proveo test tzv. transparentnosti i poštenosti u skladu s odredbama Zakona o zaštiti potrošača iz 2003.

 

12. Prvostupanjski sud je o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučio pozivajući se na odredbu čl. 502.c ZPP-a.

 

13. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

 

14. Odredba čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) je također propisivala da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

 

15. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na sadržaj točke 5. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12, koji se odnosi na tuženika, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.).

 

16. Na žalbene navode tuženika da iz iskaza svjedokinje S. T. R. (list 465-466 spisa), koja je bila prisutna prilikom sklapanja Ugovora o kreditu i koja se sjeća tužiteljice, proizlazi da tužiteljicu nije nagovarala na sklapanje ugovora o kreditu u CHF u odnosu na kunu te da je tužiteljica mogla sklopiti ugovor o kreditu u valutnoj klauzuli EUR, valja odgovoriti kako postojanje mogućnosti da tužiteljica sklopi ugovor o kreditu s drugom valutnom klauzulom nije od utjecanja na ništetnost odredbi konkretnog Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora tuženik kao trgovac nije u cijelosti informirao tužiteljicu kao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti o ugovaranju valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a što je utvrđeno u kolektivnom sporu.

 

17. Tuženik također ističe da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer prvostupanjski sud nije proveo dokazni prijedlog saslušanja javnog bilježnika na "okolnosti navedene u točki 44. odgovora na tužbu".

 

18. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik pod točkom 44. odgovora na tužbu naveo kako je Ugovor o kreditu sastavljen u obliku solemnizirane privatne isprave, što znači da je tužitelj od strane samog javnog bilježnika bio upoznat sa svim detaljima ovog pravnog posla i pravnim posljedicama koje iz istog proizlaze pa je na tu okolnost predložio saslušati javnog bilježnika A. B. iz M.

 

19. Međutim, solemnizacija ugovora ne predstavlja dokaz da je javni bilježnik rastumačio način promjene kamatne stope. Naime, u situaciji u kojoj parametri promjene kamatne stope nisu utvrđeni ugovorom, nedvojbeno je da ni javni bilježnik korisniku kredita nije mogao rastumačiti parametre promjene kamatne stope koji nisu bili utvrđeni ugovorom kojeg je solemnizirao (tako i Ustavni sud RH u odluci broj U-III-4223/2021 od 1. prosinca 2021.).

 

20. Jednako tako, solemnizacija nije dokaz da je javni bilježnik protumačio korisniku kredita učinke i pravne posljedice ugovaranja valutne klauzule u CHF. To iz razloga što u ugovorima koji sadrže odredbu kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF nisu navedeni ni obrazloženi kriteriji na temelju kojih bi prosječni potrošač mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz te zaštitne klauzule (str. 53. presude Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 15. lipnja 2018.) pa javni bilježnik nije mogao objasniti tužiteljici kao korisniku kredita značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u CHF jer isti nisu bili sadržani u ugovoru kojeg je solemnizirao.

 

21. Osnovano tuženik ističe da je sud prvog stupnja naložio tuženiku plaćanje zatezne kamate od dana stjecanja, ali nije obrazložio zbog čega smatra tuženika nepoštenim stjecateljem, slijedom čega je u tom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer su izostali razlozi o odlučnoj činjenici. No, koristeći ovlaštenje iz odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je navedenu povredu odlučio otkloniti i donijeti presudu kao u izreci.

 

22. Odredbom čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) je propisano kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

 

23. U ovom slučaju je utvrđeno da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF nepoštene, što podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije pa zatezna kamata teče od dana stjecanja od strane tuženika, a kako je to pravilno odlučio prvostupanjski sud.

 

24. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tuženikov prigovor zastare. To iz razloga što je sud prvog stupnja pravilno ocijenio da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu dana 4. travnja 2012. prekinut tijek zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a, koji je ponovno počeo donošenjem presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. Ovdje valja dodati da je zastara ponovo počela teći 13. lipnja 2014. u odnosu na tražbinu na ime promjenjive kamatne stope, dok je u odnosu na tražbinu po osnovi ništetnosti valutne klauzule u CHF ponovo počela teći donošenjem presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji se odnosi na ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak. Kako je tužba u ovom postupku podnesena 5. lipnja 2019., to je pravilan zaključak suda prvog stupnja da je podnesena unutar petogodišnjeg roka zastare iz čl. 225 ZOO-a, slijedom čega je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

 

25. Na kraju, tuženik ističe da je obvezan naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u stopostotnom iznosu, iako tužitelj nije u cijelosti uspio u sporu (odbijen je s dijelom zahtjeva od 4.709,36 kn).

 

26. Prvostupanjski sud je odluku o troškovima postupka donio pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a te je naložio tuženiku isplatiti tužitelju ukupan iznos od 166.771,95 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa pa do isplate, dok je odbijen dio zahtjeva za isplatu iznosa od 4.709,36 kn, što znači da je tužitelj u sporu uspio u omjeru od 97,25%.

 

27. U skladu s odredbom čl. 154. st. 5. ZPP-a sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove protivnoj stranci ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

 

28. Iako je sud prvog stupnja u konkretnom slučaju pogrešno primijenio odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a, i pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 5. ZPP-a je trebalo jednako odlučiti o parničnom trošku. Naime, neuspjeh tužiteljice od 2,75% predstavlja razmjerno neznatni dio zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a trebalo priznati tužiteljici naknadu troška u ukupnom iznosu od 30.100,00 kn.

 

29. Slijedom svega navedenoga i na temelju odredbe čl. 373.a. st. 1. i 3. ZPP-a u odnosu na odluku o glavnoj stvari, a na osnovi odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a u pogledu troškova postupka, odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.

 

30. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, to je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu (točka II izreke).

 

U Zagrebu 27. prosinca 2022.

 

Predsjednik vijeća:

  Lidija Jelavić, v.r.