Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9

Poslovni broj:13 Gž-1055/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanja Dujmović,
predsjednice vijeća, Katije Hrabrov, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Željka
Đerđa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. M., OIB …, iz D., zastupane po punomoćnici N. S., odvjetnici u D., protiv tuženika E. o. d.d., OIB …, Z., zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnici M. V., odvjetnici u O. D. G. & P., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-1549/2015 od 10. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 27. prosinca 2022.,

p r e s u d i o j e

I Odbija se žalba tužiteljice A. M. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-1549/2015 od 10. lipnja 2022.

II Odbija se zahtjev tuženika E. O. d.d. za naknadom troška na ime sastava odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

»I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 70.000,00 kn na ime
naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje sa
zakonskom kamatom tekućom od 20.10.2014. do isplate po stopi koja se
obračunava u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta
koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena.

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 2.949,00 kn na ime
troškova liječenja u zdravstvenim ustanovama sa zakonskom kamatom tekućom od

20.10.2014. do isplate po stopi koja se obračunava u visini eskontne stope HNB
koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu
uvećanu za 5 postotnih poena.

3. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 350,00 kn na ime troškova
prijevoza radi potreba liječenja sa zakonskom kamatom tekućom od 20.10.2014. do

2  

Poslovni broj:13 Gž - 1055/2022-2

isplate po stopi koja se obračunava u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila
zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5
postotnih poena.

4. Dužan je tuženik platiti tužiteljici troškove parničnog postupka, sa
zakonskom kamatom od dana presuđenja do isplate po stopi koja se obračunava u
visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je
prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove ovog postupka u iznosu od

6.562,50 kn u roku 15 dana."«

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tužiteljica pobijajući je zbog bitne povrede
odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i
pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana
presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno da
se ista presuda preinači na način da se udovolji postavljenom tužbenom zahtjevu te
tuženiku naloži plaćanje parničnog troška, zajedno s troškom sastava žalbe koje
popisuje. U žalbi ističe kako su pred sudom prvog stupnja počinjene bitne povrede
odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8., čl. 219. st. 2., čl. 223. st.

2. te čl. 288. – 293., kao i one iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. Zakona o parničnom
postupku. Ukazuje kako su u postupku povrijeđena načela postupka kojima se
omogućuje svakom sudioniku ravnopravno, učinkovito i zakonito sudjelovanje u
postupku te pristup sudu. Posebno ukazuje kako sud prvog stupnja nije proveo
predložene dokaze, a tiču se pribavljanja spisa od PU vezano za štetni događaj u
kojem je tužiteljica pretrpjela tjelesno oštećenje i duševnu bol, te posebno
medicinsko vještačenje na okolnost oštećenja njenog zdravlja nastalo štetnim
događajem. Sud prvog stupnja čini nespornim da je tužiteljica uslijed radnji
osiguranika tuženika pretrpjela kako fizičko oštećenje, tako i duševnu bol, ali ne daje
niti jedan valjani razlog zbog kojeg sud nije prihvatio izvođenje dokaza medicinskim
vještačenjem, čime je onemogućio tužiteljici pristup sudu i ostvarenje sudske
zaštite, što je suprotno pravu na pravično suđenje. Nadalje, ističe kako su sudionici
štetnog događaja u svojim iskazima potvrdili kako je tužiteljica zbog sudara vozila
osiguranika tuženika doživjela prometnu nezgodu te da ista ničim nije doprinijela
nastanku štetnog događaj. Također, u prekršajnom postupku je nesporno utvrđena
krivnja osiguranika tuženika. Predmetni postupak nije valjano proveden, bitne
činjenice nisu na zakonit način utvrđene te je nepravilno primijenjeno materijalno
pravo, što pobijanu presudu čini neodrživom i nezakonitom.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio žalbene navode tužiteljice ističući da u
situaciji kada je tuženik osporio svoju odgovornost za prometnu nezgodu tužiteljica
je u smislu odredbi čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima bila dužna dokazati da je
uzrok prometne nezgode upravo protupravna radnja osiguranika tuženika i to
predlaganjem prometno-tehničkog vještačenja na okolnost dinamike nastanka
prometne nezgode, što ista nije učinila. Sud nema stručnog znanja kojim bi mogao
utvrditi dinamiku štetnog događaja te činjenicu jesu li iskazi svjedoka o dinamici
štetnog događaja tehnički održivi. Prvostupanjski sud nije vezan rješenjem suda za
prekršaje koji se odnosi na nastali štetni događaj i na odgovornost za počinjeno
djelo koje predstavlja prekršaj. Stoga je pravilna i odluka suda prvog stupnja da ne
provodi i medicinsko vještačenje, jer je isto bespredmetno u situaciji u kojoj nije
utvrđena odgovornost u odnosu na dokazni prijedlog za saslušanje tužiteljice ističe

3

Poslovni broj:13 Gž - 1055/2022-2

kako je isti predložen nakon zaključenja prethodnog postupka te se nije ni trebao
provesti. Predlaže da se žalba tužiteljice odbije kao neosnovana i potvrditi presuda
suda prvog stupnja, te tuženiku naknadi trošak sastava žalbe.

4. Žalba nije osnovana.

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na
temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i
na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o
parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14
- dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o
izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje ZID ZPP).

5.1. Međutim, iako izvedene dokaze sud prosuđuje po slobodnom uvjerenju, dužan
je stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo
provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu, a što je u konkretnom
slučaju prvostupanjski sud i učinio. Stoga nije utemeljen prigovor tužiteljice da bi
prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354.
st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

6. Tužiteljica u žalbi ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog
postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 219. st. 2. ZPP koja, po ocjeni ovog
drugostupanjskog suda, nije počinjena pred sudom prvog stupnja, budući da je u
smislu st. 1. istoga članka dužnost stranke iznijeti činjenice na kojima temelji svoj
zahtjev i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je sud ovlašten, ali ne
i dužan, upozoriti ih na njihovu dužnost samo kada ocijeni kada je to svrsishodno za
pravilno rješenje spora.

7. Pred sudom prvog stupnja nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog
postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 223. st. 2. ZPP, budući da se navedena odredba
primjenjuje prilikom dosuđenja visine naknade štete i to kada sud utvrdi da stranci to
pravo pripada, a što u konkretnome nije slučaj.

8. Sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz
čl. 354. st. 1. u vezi čl. 288. do čl. 293. ZPP, na koju također u žalbi ukazuje
tužiteljica, budući da je sud prvog stupnja u pripremanju kod prethodnog ispitivanja
tužbe pravilno primijenio navedene zakonske odredbe.

9. Tužiteljica ukazuje i na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz
čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP koju sud čini ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a
osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom, što
ovdje nije slučaj.

9.1. Naime, da bi se moglo govoriti o apsolutno bitnoj povredi navedene zakonske
odredbe potrebno je da nezakonito postupanje suda rezultira nemogućnošću
stranke da raspravlja pred sudom. Tužiteljica je pribavu prekršajnog spisa te pregled
fotodokumentacije predložila nakon zaključenja prethodnog postupka, a radi se o
dokazu koji je mogla predložiti i prije zaključenja istoga, slijedom čega je sud prvog
stupnja pravilno, pozivom na odredbu čl. 299. st. 3. ZPP navedeni dokazni prijedlog
odbio.

4

Poslovni broj:13 Gž - 1055/2022-2

10. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu
povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi
također ukazuje tužiteljica, budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim
činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne
postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju
isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika,
slijedom čega se ista može ispitati.

11. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog
postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj
drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga
Zakona.

12. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik na ime naknade štete, koja se
dogodila 2. ožujka 2014. u blizini mjesta S. kada je krivnjom osiguranika tuženika, koji je izgubio nadzor nad upravljačem vozila i nekontroliranim kretanjem
suprotnom kolničkom trakom udario u lijevi bočni dio osobnog vozila tužiteljice,
isplati i to na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od

70.000,00 kn, na ime troškova liječenja u zdravstvenim ustanovama u iznosu od

2.948,00 kn te na ime troškova prijevoza radi potreba liječenja iznos od 350,00 kn.

13. Sud prvog stupnja je, na temelju iskaza saslušanih svjedoka te sadržaja
zapisnika Postaje prometne policije D. broj 511-03-14- PU-3/48 utvrdio kako se osiguranik tuženika kretao kolnikom Državne cesta D-8 u blizini mjesta S. iz smjera istoka u smjeru zapada i dolaskom do u njemu desni nepregledni zavoj
izgubio nadzor nad upravljačem vozila, skrenuo u lijevo na suprotnu kolničku traku
gdje je sa prednjim lijevim dijelom vozila udario u zadnji lijevi bočni dio osobnog
vozila, kojim je iz suprotnog smjera upravljao svjedok saslušan u ovom postupku
M. Đ., nakon čega se nastavio nekontrolirano kretati suprotnom kolničkom trakom udarivši potom sa istim dijelom vozila u lijevi bočni dio osobnog vozila kojim je upravljala tužiteljica, čije se vozilo odbilo udesno te zaustavilo na travnato- zemljanoj površini sa južne strane kolnika prednjim dijelom okrenutim u smjeru
Istoka.

13.1. Sud prvog stupnja smatra kako se iz navedenog ne može utvrditi cjelokupna
dinamika nastanka prometne nezgode, kao i krivnja osiguranika tuženika koju
tuženik osporava, a za utvrđenje koje sud nema stručnih znanja, pa kako tužiteljica
nije dokazala uzročnu vezu između štetne radnje koju bi učinio osiguranik tuženika i
štete, a što bi u konkretnom slučaju bila vožnja neprilagođena uvjetima na cesti što
bi prouzročilo gubljenje nadzora nad upravljačem vozila i u konačnici prouzročilo
štetu tužiteljici, to je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. st. 1. ZPP u
cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

14. Prema odredbi čl. 8. ZPP koje će činjenice uzeti kao dokazane sud odlučuje
prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno
i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, te je time
utvrđeno načelo slobodne ocjene dokaza i to u ocjeni njihove snage i važnosti za
konkretan slučaj, bez posebnih zakonom propisanih formalnosti.

15. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti
činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i

5

Poslovni broj:13 Gž - 1055/2022-2

dokaze protivnika, dok je odredbom čl. 221.a istoga Zakona određeno da ako sud
na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o
postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o tereta dokazivanja.

16. Sporna je među strankama odgovornost tuženika za nastanak prometne
nezgode, odnosno postoji li protupravna radnja osiguranika tuženika koja je
prouzročila prometnu nezgodu u kojoj je ozlijeđena tužiteljica, budući da tuženik tu
odgovornost otklanja.

17. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja pravilno ocjenjuje da
tužiteljica nije dokazala činjenice koje su stvarna osnova tužbe, odnosno uzročno-
posljedičnu vezu između štetne radnje i štete, odnosno štetnu radnju osiguranika
tuženika koja bi se eventualno ogledala u vožnji neprilagođenoj uvjetima na cesti,
koja bi kao takva prouzročila štetu tužiteljici.

17.1. Naime, sama činjenica da je osiguranik tuženika dijelom svojeg vozila udario u
vozilo kojim je iz suprotnog smjera upravljala tužiteljica, zbog čega je protiv njega
vođen prekršajni postupak (što između stranaka nije sporno), ne ukazuje sama po
sebi na odgovornost, odnosno suodgovornost osiguranika tuženika za nastanak
predmetne prometne nezgode, jer u postupcima naknade štete onaj tko tvrdi da mu
je šteta pričinjena mora dokazati osnovu, odnosno u konkretnom slučaju dinamiku
nastanka prometne nezgode te krivnju osiguranika tuženika za nastanak prometne
nezgode koja se ne može utvrditi bez provođenja odgovarajućeg prometnog
vještačenja, bez kojeg se ne može ni utvrditi je li tuženik odgovoran i u kom obimu.

18. U konkretnom slučaju teret dokaza na okolnost dinamike nastanka prometne
nezgode te odgovornost tuženika bio je na tužiteljici, koja je trebala u predmetnom
postupku predložiti izvođenje dokaza prometnim vještačenjem kojim bi se utvrdio
mehanizam nastanka prometne nezgode, krivnja za nastanak prometne nezgode, a
time i uzročna veza između štetne radnje i štete, a moralo bi se raditi o radnji koju je
učinio osiguranik tuženika.

19. Budući da tužiteljica to nije učinila sud prvog stupnja je s pravom ocijenio da ista
nije dokazala odgovornost tuženika za nastanak štete tužiteljici iz predmetne
prometne nezgode, odnosno nije dokazala osnov svog zahtjeva, zbog čega je sud
prvog stupnja pravilno odbio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem, jer u
situaciji u kojoj nije utvrđena odgovornost tuženika, bespredmetno je utvrđivati štetu
i njezinu visinu.

20. Stoga je pravilno sud prvog stupnja pozivom na pravila o teretu dokazivanja iz
čl. 221.a ZPP odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, te pravilno primijenio
materijalno pravo i to odredbu čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. Zakona o parničnom
postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19),
koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. ZID ZPP, prilikom
donošenja odluke o troškovima postupka.

21. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

6

Poslovni broj:13 Gž - 1055/2022-2

22. Zahtjev tuženika za naknadom troška na ime sastava odgovora na žalbu valjalo
je odbiti kao neosnovan, budući da takva radnja nije bila nužna za vođenje
postupka.

Zadar, 27. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća

Sanja Dujmović