1

Poslovni broj: 2 Us I-634/2022-9

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 2 Us I-634/2022-9

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje Adela Franc, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja K. T. iz S. B., OIB: …, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa i uprave, Z., radi brisanja sa liste stečajnih upravitelja, 27. prosinca 2022.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I  Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja tuženika Klasa: UP/I-133-04/15-01/79, Urbroj: 514-03-02-02-02/01-22-39 od 30. ožujka 2022.

II  Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 1.879,00 kn/249,39 EUR[1] i to sve u roku od 30 dana, računajući od dostave pravomoćne odluke o troškovima spora.

III  Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška upravnog spora iznad iznosa određenog u točki II izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je rješenjem Klasa: UP/I-133-04/15-01/79, Urbroj: 514-03-02-02-02/01-22-39 od 30. ožujka 2022. proveo brisanje tužitelja sa liste A stečajnih upravitelja za područje nadležnosti Trgovačkog suda u Osijeku.
2. Tužitelj u tužbi navodi da je pobijana odluka nezakonita, budući je donijeta uz povredu odredbi upravnog postupka te na temelju pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a što je za posljedicu imalo netočnu primjenu materijalnog prava. Ističe kako je razlog donošenja pobijanog rješenja činjenica da tužitelj nije u razdoblju od dvije godine nazočio na tri radionice za izobrazbom stečajnih upravitelja. Ukazuje kako su u to vrijeme na snazi bile epidemiološke mjere, uslijed epidemije SARS COV-2, zbog čega nije mogao sudjelovati na izobrazbama, kao i da se u dva navrata nalazio u izolaciji zbog oboljenja ili sumnje na oboljenje virusom. Stoga smatra da iz objektivnih razloga nije bio u mogućnosti nazočiti radionicama, odnosno to mu je bilo iznimno otežano, a što tuženik nije uzeo u obzir prilikom donošenja odluke. Napominje kako je u postupku prijave na sljedeće radionice radi izobrazbe stečajnih upravitelja te da će nazočiti zaostalim radionicama najkasnije do 1. listopada 2022. te smatra da bi tuženik trebao uzeti u obzir iznimne okolnosti te omogućiti potrebitu izobrazbu sada, nakon završetka pandemije. Predlaže da se tijekom upravnog spora izvede dokaz njegovim saslušanjem. Posebno naglašava kako mu tijekom provedenog postupka nije bilo omogućeno prethodno očitovanje u ovoj upravnoj stvari zbog čega su povrijeđena načela zakonitosti, razmjernosti i utvrđivanja materijalne istine. Zatim navodi kako mu je onemogućena pravna zaštita jer mu je rješenje dostavljeno elektroničkim putem, iako je tužitelj korisnik sustava dostave pismena putem e oglasne pa smatra da navodna dostava dokumenata nije izvršena zakonito. Ponavlja kako mu nije omogućeno očitovanje tijekom upravnog postupka te da se radi o apsolutnoj bitnoj povredi upravnog postupka. Stoga predlaže poništavanje osporavane odluke tuženika.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu nabraja zakonske propise koji su primijenjeni u konkretnom slučaju te ističe kako nije sporno da se Republika Hrvatske u protekle dvije godine suočavala s epidemijom SARS COV-2. Međutim, ističe kako je tijekom trajanja epidemije Pravosudna akademija organizirala više radionica stručnog usavršavanja stečajnih upravitelja koje su se održavale putem mrežnih seminara pa su prema tome stečajni upravitelji, a tako i tužitelj, mogli na takav način izvršiti svoju zakonsku obvezu.  Ukazuje kako je dužnost tužitelja kao stečajnog upravitelja da svake dvije godine od dana upisa dostavi dokaz o provedenom stručnom usavršavanju, a što isti nije učinio. U pogledu navoda tužbe kako tužitelju nije omogućeno očitovanje u upravnoj stvari, odnosno kako mu je poziv na dostavu dokaza o stručnom usavršavanju upućen elektroničkim putem, tuženik navodi kako je tom prigodom korištena elektronička pošta s adresom koju je sam tužitelj prijavio tuženiku te da je putem iste dostavljao sve potrebne dokaze u svezi njegovog statusa kao stečajnog upravitelja. Navodi i kako tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaze putem kojih bi predmetnu upravnu stvar trebalo riješiti na drugačiji način. Slijedom navedenog predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.
4. Za dan 13. rujna 2022. zakazana je rasprava u ovom upravnom sporu te je tužitelj podneskom  koji je zaprimljen kod ovoga suda 9. rujna 2022., zatražio njenu odgodu uslijed bolesti.
5. Na ročištu za raspravu održanu 13. rujna 2022., službena osoba tuženika primila je na znanje navode iz podneska tužitelja, ali kako je isti dostavljen neposredno prije održavanja rasprave, zatražila je naknadu troškova dolaska na raspravu u ukupnom iznosu od 1.135,00 kn.
6. U skladu s navedenim zakazana je nova rasprava i to za dan 20. prosinca 2022., a na koju raspravu je pristupila službena osoba tuženika, dok ponovno nije pristupio uredno pozvani tužitelj, koji svoj izostanak nije opravdao pa je rasprava na temelju odredbe članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16, 29/17. i 110/21., nastavno: ZUS) održana u njegovoj odsutnosti.
7. Tijekom rasprave službena osoba tuženika ostala je kod odgovora na tužbu i svih navoda iz istoga te se protivila izvođenju dokaznog prijedloga saslušanjem tužitelja. Zatražila je dosudu troškova za dolazak na raspravu u ukupnom iznosu od 1.144,00 kn.
8. Na istoj raspravi sud je odbio dokazni prijedlog za saslušanjem tužitelja, budući je isti nepotreban, obzirom na predmet ove upravne stvari, a i iz razloga što tužitelj nije pristupio na raspravu, unatoč urednom pozivu i prijedlogu da ga se sasluša tijekom rasprave.
9. U upravnom sporu sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika te sve isprave koje prileže u istome.
10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
11. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj rješenjem Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske KLASA: UP/I-133-04/15-01/79, URBROJ: 514-03-02-02-15-02 od
12. rujna 2015. upisan na listu A stečajnih upravitelja za područje nadležnosti Trgovačkog suda u Osijeku.
13. Člankom 32. stavkom 4. Pravilnika o polaganju stručnog ispita, obuci i
    usavršavanju stečajnih upravitelja (Narodne novine, broj 104/15., 17/17., 84/19. i
    130/20., nastavo: Pravilnik), propisano je da je stečajni upravitelj dužan svake dvije godine od dana upisa na listu stečajnih upravitelja sudjelovati u najmanje tri stručne radionice.
14. Člankom 81. stavkom 1. podstavkom 2. točkom 5. Stečajnog zakona (Narodne novine, broj 71/15. i 104/17., nastavno: Zakon) propisano je da će se osoba koja se nalazi na listi stečajnih upravitelja brisati s liste stečajnih upravitelja, po službenoj dužnosti, ako svake dvije godine od dana upisa ne dostavi dokaz o provedenom stručnom usavršavanju.
15. Pri tome je među strankama nesporno kako tužitelj navedene dokaze o provedenom stručnom usavršavanju nije dostavio, odnosno nesporno je da isti u promatranom razdoblju nije sudjelovao na najmanje tri stručne radionice.
16. Potrebne dokaze tužitelj je bio obavezan dostaviti u upravnom postupku, na što ga je tuženik pravilno pozvao elektroničkim putem 3. ožujka 2022., ali isti po pozivu nije postupio.
17. U pogledu navedenog potrebno je naglasiti kako tuženik osnovano navodi da je potrebne dokaze od tužitelja zatražio putem elektroničke pošte i to na adresu koju je sam prijavio tuženiku za dostavu svih relevantnih dokaza koji utječu na njegov status stečajnog upravitelja.
18. Nadalje, tuženik pravilno navodi i kako se ne mogu prihvatiti navodi tužitelja da je isti bio spriječen u odlasku na stručne radionice zbog epidemije SARS COV-2, budući je tijekom trajanja epidemije organizirano više radionica stručnog usavršavanja stečajnih upravitelja u organizaciji Pravosudne akademije, a koje su se održavale putem mrežnih seminara pa je na takav način svim stečajnim upraviteljima bilo omogućeno ispunjenje zakonskih obveza iz citiranih odredbe Pravilnika i Zakona.
19. Tužitelj u tužbi ne osporava činjenicu održavanja radionica putem mrežnih seminara niti predlaže ili prilaže bilo kakve dokaze iz kojih bi bilo vidljivo da je ispunio svoju obvezu.
20. Slijedom navedenoga, tuženik je pravilno primijenio odredbu članka 81.
    stavka 1. podstavka 2. točke 5. Zakona i obrisao po službenoj dužnosti tužitelja s
    liste stečajnih upravitelja, jer nije dostavio dokaz o provedenom stručnom
    usavršavanju za razdoblje od 2. prosinca 2019. do 2. prosinca 2021., niti to
    proizlazi iz evidencije o prisustvovanju stručnim radionicama Pravosudne akademije.
21. Slijedom iznijetog, a na temelju članka 57. stavak 1. ZUS, sud je donio odluku kao u točki I izreke presude.
22. U pogledu zatraženih troškova tuženika, sud je stajališta kako tuženik ima pravo na naknadu troška u smislu odredbe članka 79. stavka 4. ZUS, obzirom da je u cijelosti uspio u ovom upravnom sporu.
23. Uzimajući u obzir da je rasprava koja se trebala održati 13. rujna 2022. odgođena na traženje tužitelja i da je isti predložio održavanje rasprave u drugom terminu, a koji prijedlog je sud usvojio i zakazao novu raspravu te da isti nije pristupio na novu raspravu, to je i sud stajališta kako tužitelj treba snositi troškove dolaska službene osobe na raspravu.
24. Stoga je sud prvenstveno stajališta kako tuženiku pripada trošak dolaska službene osobe na raspravu od 13. rujna 2022.  i to trošak goriva i cestarine u iznosu od 735,00 kn te trošak jedne dnevnice službene osobe u iznosu od 200,00 kn.
25. U pogledu rasprave održane 20. prosinca 2022., ovaj sud je stajališta da se tuženiku kao opravdan trošak može priznati iznos cestarine i goriva u ukupnom iznosu od 744,00 kn te trošak jedne dnevnice u iznosu od 200,00 kn.
26. Pri tome je sud stajališta kako se tuženiku ne može priznati trošak dvije dnevnice, odnosno dnevnice i za vozača, budući je za zastupanje pred sudom bilo potrebno angažiranje samo jedne službene osobe.
27. Zbog toga je tuženiku kao opravdan priznat trošak od jedne dnevnice za svaku raspravu u iznosu od 200,00 kn,  goriva i cestarine za raspravu održanu 13. rujna 2022. u iznosu od 735,00 kn, goriva i cestarine za raspravu održanu 20. prosinca 2022. u iznosu od 744,00 kn, odnosno ukupno 1.879,00 kn/249,39 EUR, dok je sa zahtjevom za preostalim dijelom troška tuženik odbijen.
28. Slijedom navedenog sud je u pogledu troška tuženika donio odluku kao u točkama II i III izreke presude.

 

             

U Osijeku 27. prosinca 2022.

 

Sudac

Berislav Babić v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.