1

Poslovni broj: UsI-2951/22-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: G. L. iz Z., zastupan po opunomoćenici I. G. L., odvjetnici iz S. B., protiv tuženika: Ministarstvo hrvatskih branitelja, Z., radi poništavanja rješenja, 27. prosinca 2022. godine

p r e s u d i o j e

              Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja, KLASA: UP/II-562-02/21-01/1141, URBROJ: 522-4/1-1-1-22-6 od 24. kolovoza 2022. godine i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za branitelje, KLASA: UP/I-564-01/2019-031/110, URBROJ: 251-24-02/101-21-27 od 17. ožujka 2021. godine, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava rješenja kojima mu je u upravnom postupku odbijen zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida (HRVI) na temelju niza bolesti. Oba rješenja iz upravnog postupka su donesena na temelju provedenih vještačenja po stručnim tijelima vještačenja.

Tužitelj u tužbi ukazuje na to da je sudjelovao u Domovinskom ratu, zadobio ozljede i bio zarobljen te da ima niz bolesti koje dovode do oštećenja organizma. Ističe da mu je potrebna pomoć i njega druge osobe.

Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev.

Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Tužitelj je 18. veljače 2019. godine podnio zahtjev za priznavanje statusa HRVI na temelju niza bolesti, među kojima je i više karcinoma.

Stručna procjena KBC Zagreb od 23. prosinca 2019. godine i 27. siječnja 2020. godine je ukazala na nepostojanje uzročno-posljedične veze tužiteljevih bolesti s njegovim sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Isti zaključak sadržava i prvostupanjski nalaz i mišljenje od 09. ožujka 2020. godine, kao i mišljenje revizijskog tijela od 09. rujna 2020. godine.

Prvostupanjskim rješenjem od 17. ožujka 2021. godine je odbijen zahtjev tužitelja, uz navod da mu tjelesno oštećenje iznosi 0%.

Drugostupanjsko tijelo vještačenja u nalazu i mišljenju od 29. travnja 2022. godine pak ocjenjuje da kod tužitelja postoji PTSP koji je u vezi s Domovinskom ratom, ali da to dovodi do oštećenja organizma manjeg od 20%, te da osim toga postoje druge bolesti koje nisu u vezi s tužiteljevim sudjelovanjem u Domovinskom ratu.

Tuženik je drugostupanjskim rješenjem od 24. kolovoza 2022. godine odbio tužiteljevu žalbu.

Naime, na temelju čl. 12. st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji (NN 121/17 i 98/19 - ZHB) HRVI je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20%, i to zbog bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

Na temelju čl. 179. t. f) ZHB-a status HRVI se utvrđuje na temelju bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, a na temelju čl. 180. t. h) ZHB-a ta činjenica se dokaze medicinskom dokumentacijom o liječenju u kontinuitetu od pojave bolesti do podnošenja zahtjeva.

Provedenim vještačenjima u upravnom postupku je na koncu utvrđeno da se jedino tužiteljev PTSP može dovesti u vezu s njegovim sudjelovanjem u  Domovinskom ratu, ali oštećenje organizma po toj osnovi iznosi manje od 20%, što znači da ne postoji zakonski temelj za mogućnost priznavanja statusa HRVI (čl. 12. st. 1. ZHB-a).

Tužitelj svojim navodima u upravnom sporu nije doveo u pitanje pravilnost drugostupanjskog vještačenja pa time ni pravilnost i zakonitost osporavanog drugostupanjskog rješenja o odbijanju njegove žalbe.

Činjenica tužiteljevog sudjelovanja u Domovinskom ratu i postojanja bolesti koje dovode do oštećenja organizma (kao i potreba pomoći i njege druge osobe) nisu sporni (bez obzira na neprecizan navod u prvostupanjskom rješenju o tome da oštećenje organizma tužitelja iznosi 0% ukupno), ali te činjenice same po sebi ne dovode u pitanje ocjenu o nepostojanju oštećenja organizma od najmanje 20% zbog bolesti koje bi bile neposredna posljedica tužiteljevog sudjelovanja u Domovinskom ratu.

S obzirom na to da tužitelj ni na koji način argumentirano nije doveo u pitanje stručnost i pravilnost nalaza i mišljenja drugostupanjskog tijela vještačenja, sud je ocijenio nepotrebnim i nesvrsishodnim provoditi novo vještačenje u upravnom sporu po nezavisnom sudskom vještaku, pa je taj prijedlog odbio na raspravnom ročištu.

Osporavana rješenja su u cijelosti pravilna i zakonita, a na njihovu pravilnost i zakonitost ne može utjecati na raspravnom ročištu naknadno dostavljena kasnija tužiteljeva medicinska dokumentacija.

Zbog svega navedenog je na temelju čl. 57. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS) tužbeni zahtjev kao neosnovan odbijen, a potom je na temelju čl. 79. st. 4. ZUS-a odbijen i tužiteljev zahtjev za naknadu troška upravnog spora.

U Zagrebu, 27. prosinca 2022. godine.

       Sudac:

Bojan Bugarin, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.