Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
1
Poslovni broj 79 Gž-3330/2022-2
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 79 Gž-3330/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mileni Frankić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice G. G.-A., iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. R. Š., odvjetnici u S., protiv tuženika R. A. d.d. Z., Z., OIB: …, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima Odvjetničkog društva K.&Partneri d.o.o., iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1592/22 od 9. lipnja 2022., dana 27. prosinca 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice G. G.-A. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1592/22 od 9. lipnja 2022. pod toč. I. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za nadoknadom troškova žalbenog postupka.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadom troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je glavni tužbeni zahtjev kojim je tužena dužna na ime razlike u iznosima kamata isplatiti tužiteljici ukupan iznos od 1.319,16 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene koji vrijedi na dan plaćanja, i to sa kamatama koje na pojedine mjesečne iznose teku od dospijeća pa do isplate, kako je to pobliže navedeno u izreci presude, kao i isplatiti iznos od 65,82 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB sa zateznom kamatom tekućom od 30. ožujka 2014. pa do isplate (toč. I/1. i 2. izreke presude). Nadalje, naloženo je tuženiku na ime razlike u iznosima kamata isplatiti tužiteljici ukupan iznos od 6.970,50 kn i to sa kamatama koje na pojedine mjesečne iznose teku od dospijeća pa do isplate, kako je to pobliže navedeno u izreci presude (toč. II. izreke presude). Naloženo je tuženiku na ime razlike smanjenja otplate glavnog duga uslijed povećanja kamatnih stopa odnosno za povećanje anuiteta isplatiti tužitelju ukupan iznos od 409,24 kn sa zateznom kamatom tekućom od 30. ožujka 2014. do isplate (toč. III. izreke presude).
2. Rješenjem je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti suda prvog stupnja (toč I. izreke rješenja). Konačno naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 7.987,50 kn sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate (toč. II. izreke rješenja).
3. Protiv navedene presude, i to pod toč. I. izreke žali se tužiteljica zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22-dalje: ZZPP) s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači, uz naknadu parničnog troška i troška žalbe, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.
4. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
5. Žalba tužiteljice je neosnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, na koju pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
7. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pobijana presuda nije proturječna, pa nije ostvarena bitne povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu ukazuje tužiteljica u žalbi.
8. Među strankama nije bilo sporno da je između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora, dana 2. svibnja 2007. sklopljen Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom na iznos od 18.982,03 CHF s rokom otplate u 84 mjeseca, da je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima prema otplatnom planu u kunskoj protuvrijednosti iznosa u CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF tuženika na dan dospijeća, i da su stranke odredbom čl. 2. Ugovora o kreditu ugovorile početnu ugovornu kamatnu stopu od 5,20% godišnje, a koja kamatna stope je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika (kreditora). Konačno nije sporno ni da je tužiteljica u cijelosti otplatila kredit.
9. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate sud prvog stupnja se pozvao na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu Poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. kojom je utvrđeno da je tuženik, između ostalih utuženih banaka, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Iz odluke Vrhovnog suda proizlazi da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu sklapani u spornom razdoblju (u kojem razdoblju je i sklopljen predmetni Ugovor o kreditu) koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive jer je na temelju ugovornih odredbi tužitelj kao potrošač jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok nije mogao procijeniti kolika će kamata biti u budućem kreditnom razdoblju radi čega je ista stopa bila neodređena i neodrediva.
10. Sud prvog stupnja pozvao se na činjenična i pravna utvrđenja iz navedenih presuda u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, budući je, a kako je to određeno čl. 502. c ZPP, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici, jer se tužiteljica na njih pozvala.
11. Prema čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO.
12. Visina anuiteta bez promjene kamatne stope dosuđena je sukladno financijskom vještačenju iz kojeg proizlazi da je utvrđena razlika između obračunatih vrijednosti u planu otplate od strane tuženika i kamate iz Ugovora, odnosno da je više plaćena kamata u iznosu od 1.319,15 CHF (6.970,50 kn) i više obračunata glavnica u iznosu od 409,24 kn.
13. Konačno, sud prvog stupnja prigovor zastare tuženika nalazi neosnovanim.
14. Polazeći od iznesenih utvrđenja, pozivom na odredbu čl. 1111. i čl. 1115. ZOO sud prvog stupnja odbija glavni (prvi) zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 1.319,16 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju tužene koji vrijedi na dan plaćanja, i to sa kamatama koje na pojedine mjesečne iznose teku od dospijeća pa do isplate, kao i iznosa od 65,82 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB sa zateznom kamatom tekućom od 30. ožujka 2014. pa do isplate.
15. Nasuprot tome, sud prvog stupnja prihvaća podredni zahtjev za isplatu iznosa od 6.970,50 kn i to sa kamatama koje na pojedine mjesečne iznose teku od dospijeća pa do isplate, kao i iznosa od 409,24 kn sa zateznom kamatom tekućom od 30. ožujka 2014. do isplate iz razloga jer je tužiteljica uplate tuženiku na ime svakog pojedinog mjesečnog anuiteta vršila u kunama i to po tečaju na dan dospijeća, radi čega je tužiteljica izgubila novac u kunama, donos više platila tuženiku u kunama pa u toj valuti i ima pravo potraživati utužene iznose sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog obroka pobliže navedenog uizreci presude pa do isplate (čl. 29. st. 1. i 2. ZOO).
16. Odluka suda prvog stupnja je pravilna i zakonita pa ju prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
17. Osnovni žalbeni prigovor istaknut je da je tužiteljica ovlaštena potraživati povrat preplaćenog utuženog iznosa u CHF u kunskoj protuvrijednosti i to prema tečaju tužene koji je vrijedio na dana anuitetnih plaćanja, kako je to zatraženo glavnim tužbenim zahtjevom (pod toč. I. izreke presude).
18. Prema odredbi čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO kad dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu. Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 214. ZOO).
19. Naime, posljedica ništetnosti, sukladno čl. 323. st. 1. ZOO je nastanak obveze restitucije tj. nastanak obveze da svaka ugovorna strana vrati sve ono što je na temelju ništetnog ugovora primila. To se odnosi kako na visinu preplaćenog iznosa kojeg je primio tako i na valutu u kojoj je taj iznos primio, a nije bilo sporno da je tužiteljica tuženiku anuitete plaćala u domaćoj valuti – odnosno u kunama prema tečaju valutne klauzule u CHF na dan dospijeća.
20. Osim toga, odredbom čl. 21. ZOO propisano je da kad obveza ima za činidbu iznos novca, dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi, osim kad zakon određuje što drugo.
21. Stoga suprotni žalbeni navodi tužiteljice, kao i pozivanje na drugačiju praksu Županijskih sudova nije odlučno za pravilnost pobijane odluke.
22. Slijedom iznesenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.
23. Tužiteljica nije uspjela sa žalbom pa joj ne pripadaju troškovi žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP).
24. Tuženiku nisu priznati troškovi odgovora na žabu jer isti nisu bili potrebni za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP).
U Zagrebu 27. prosinca 2022.
Sutkinja:
Milena Frankić, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.