15. Pr-2330/2021-10

Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj
stvari tužiteljice K. J. iz O., , OIB:,
zastupane po punomoćniku D. A., odvjetniku iz Z. o.
u. H. K., M. K., D. A. i T. R., iz O.,
protiv tuženika O. š. V. N. iz Č., , OIB:
, zastupan po ravnatelju I. P., radi isplate razlike plaće, nakon
održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 5. prosinca 2022. godine, u
prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od dana 27.
prosinca 2022. godine,

p r e s u d i o j e

I.Nalaže se tuženiku O. š. V. N., , Č.,
OIB: da tužiteljici K. J., , O., OIB:
isplati iznos od 6.298,72 kn / 835,98 eura1 zajedno sa zakonskom
zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 482,62 kn od dana 16.veljače 2016. godine pa do isplate
- na iznos od 486,08 kn od dana 16.ožujka 2016. godine pa do isplate
- na iznos od 480,52 kn od dana 16.travnja 2016. godine pa do isplate
- na iznos od 487,87 kn od dana 16.svibnja 2016. godine pa do isplate
- na iznos od 487,94 kn od dana 16.lipnja 2016. godine pa do isplate
- na iznos od 474,00 kn od dana 16.srpnja 2016. godine pa do isplate
- na iznos od 480,69 kn od dana 16.kolovoza 2016. godine pa do isplate
- na iznos od 473,22 kn od dana 16.rujna 2016. godine pa do isplate
- na iznos od 486,78 kn od dana 16.listopada 2016. godine pa do isplate
- na iznos od 488,30 kn od dana 16.studenog 2016. godine pa do isplate
- na iznos od 487,52 kn od dana 16.prosinca 2016. godine pa do isplate
- na iznos od 486,25 kn od dana 16.siječnja 2017. godine pa do isplate
- na iznos od 496,93 kn od dana 16.veljače 2017. godine pa do isplate

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

2 15. Pr-2330/2021-10

izuzev na iznos poreza i prireza na dohodak sadržanih u svakom pojedinom
bruto iznosu, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja
se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena, sve u roku 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak ovog
postupka u iznosu od 4.921,87 kn / 653,24 eura2 uvećan za zakonsku zateznu kamatu
tekuću od dana donošenja presude, odnosno od 27. prosinca 2022. godine, do isplate,
u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako
polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u
roku od 8 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi podnesenoj putem punomoćnika kao radnica potražuje od
tuženika kao poslodavca isplatu razlike plaće za razdoblje od veljače 2016. do veljače

2017. temeljem odredaba Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u
javnim službama od 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.
Tužiteljica je u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu
učiteljice, a tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu. Tuženik je tužiteljici
obračunavao sve plaće u utuženom razdoblju s osnovicom od 5.108,84 kn, osim plaće
za siječanj 2017. s osnovicom od 5.211,02 kn, umjesto s osnovicom od 5.415,37 kn.
Slijedom navedenog, tuženik je obračunom plaće s nižom osnovicom pogrešno
obračunao svaki element plaće za rad za utuženo razdoblje, pa je ukupan dug tuženika
prema tužiteljici s osnove razlike plaće 6.298,72 kn bruto za sve plaće u utuženom
razdoblju uvećano za zakonske zatezne kamate za svaki mjesečni iznos neisplaćene
plaće, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u
svakom pojedinom bruto iznosu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da je tužiteljica zaposlena kod tuženika
temeljem ugovora o radu. Na ročištu 5. prosinca 2022. tuženik nije osporavao ni visinu
tužbenog zahtjeva. Smatra da je pogrešno da bi 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama te 26. listopada 2011. sklopljene
Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, bili
sklopljeni kao dodaci, izmjene i dopune u odnosu na Sporazum o dodacima na plaću u
obrazovanju i znanosti. Osporava pravnu valjanost Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., budući da
nisu potpisane od strane svih koji su sklopili početni Sporazum o osnovici za plaće u
javnim službama od 23. studenoga 2006. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je parafirao, ali nije i
potpisao jedan potpisnik Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama i Dodatka
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama - Samostalni sindikat zdravstva i
socijalne skrbi Hrvatske. Prigovara i pravnoj naravi i valjanosti Sporazuma o osnovici

2 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

3 15. Pr-2330/2021-10

za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici
za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. kao
kolektivnog ugovora, obzirom da za njih nikad, prema proceduri iz Zakona o radu, nije
sporazumno uspostavljen ili ustanovljen (ugovoren) Odbor sindikata za kolektivne
pregovore, odnosno on nije imenovan po Gospodarsko-socijalnom vijeću. Osim toga,
smatra da se u pogledu sadržaja Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od

23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.
svibnja 2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. ne može
govoriti o kolektivnom ugovoru, jer isti sadržajno ne utvrđuju konkretna prava
zaposlenih koja bi se pozivom na iste mogla primijeniti. Osporava i primjenu osnovice
od 5.415,37 kn za utuženo razdoblje, navodeći da je sve do donošenja Odluke Vlade
Republike Hrvatske o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 29.
prosinca 2016. bila utvrđena osnovica za obračun plaće u visini od 5.108,84 kn bruto,
kao i da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici
za plaće u javnim službama za povećanje osnovice. Napominje i da Izmjene i dopune
Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.
imaju ugovoreno vremensko važenje od pet godina, čije je trajanje isteklo 25. listopada

2016. Ističe i prigovor zastare za sva potraživanja. Slijedom navedenog, tuženik tužbu i
tužbeni zahtjev smatra u cijelosti neosnovanima.

3. U podnesku od 10. svibnja 2021. tužiteljica navodi da niti u jednom dijelu
svoje tužbe nije navela da bi Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim
službama od 13. svibnja 2009. odnosno Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljali dopunu
Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006, niti
se tužiteljica na isti u tužbi pozivala. Ističe kako su neosnovani prigovori tuženika, a u
pogledu sklapanja Izmjena i dopuna Dodataka Sporazumu o osnovici plaće u javnim
službama, da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih
potpisnika, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz
kolektivnog pregovaranja i sklapanja Kolektivnog ugovora, da Samostalni sindikat
zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske nije bio protuzakonito isključen iz pregovaranja, da
je parafirao izmjene Dodatka Sporazumu, što znači da je ravnopravno s ostalim
sindikatima sudjelovao u pregovorima. U potpunosti su neosnovani i prigovori tuženika,
kojim ističe kako su pravno nevaljane, ništetne i nepostojeće Izmjene i dopune Dodatka
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., kao i da ne
postoji utuživa obveza pa niti uvećanja osnovice za plaće u javnim službama, odnosno
drugih usklađivanja plaća iz Izmjena i dopune dodatka sporazumu o osnovici za plaće
u javnim službama od 26. listopada 2011. Tužiteljica ističe da tuženik paušalno
osporava zakonitost sastava pregovaračkih odbora u smislu odredaba Zakona o radu,
dok svoje tvrdnje ne potkrjepljuju niti jednim dokazom. Neosnovani su navodi tuženika
kojima osporava svojstvo kolektivnog ugovora Sporazumu o osnovici za plaće u javnim
službama od 23. studenog 2006, Dodatku Sporazumu o osnovici za plaće u javnim
službama od 13. svibnja 2009. kao i Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., te navodi da je tuženik
tužiteljici počevši od 1. siječnja 2016. bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po
osnovici od 5.415,37 kn. Navodi i kako u predmetnom slučaju nije nastupila zastara
potraživanja, a obzirom da od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do
datuma podnošenja tužbe sudu, nije protekao zastarni rok od pet godina. Tužiteljica
ističe kako dostavljena sudska praksa od strane tuženika predstavlja izolirane

4 15. Pr-2330/2021-10

pojedinačne slučajeve, te da se radi o nepravomoćnim odlukama prvostupanjskih sudova.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o radu, obračunske
isprave, Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006.,
Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009.,
Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.
listopada 2011., Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011., Vjerodostojno tumačenje
izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28.
prosinca 2012., Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku od 28. kolovoza

2015. i 27. studenog 2015., Procjenu tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda za drugo
i treće tromjesečje 2015.

5. Sud nije izvršio uvid u sudske odluke i Zaključke sa sastanka od 8. prosinca

2016. s profesorima pravnih fakulteta u R. H. na temu Sporazuma o
osnovici za plaće u javnim službama, koje je u spis dostavio tuženik, a koji se nalaze u
e-spisu, jer se ne radi o pravno obvezujućim aktima, a nije izvršen uvid niti u sudske
odluke koje je u spis dostavila tužiteljica, koje se također nalaze u e-spisu.

6. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i u međusobnoj vezi, sud nalazi tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

7. Naime, nesporno je da je tužiteljica bila zaposlenik tuženika u utuženom
razdoblju, da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu, da je tuženik
obračunavao plaću tužiteljici po osnovici od 5.108,84 kn bruto za razdoblje od veljače

2016. do prosinca 2016. i po osnovici od 5.211,02 kn bruto za siječanj 2017. što je
vidljivo iz obračunskih isprava. Nije sporan ni izračun manje isplaćenih plaća u
utuženom razdoblju u iznosu od ukupno 6.298,72 kn bruto.

8. Sporna je pravna valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici
za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., te da li se u pogledu sadržaja
Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatka
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjena i
dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. može govoriti o kolektivnom
ugovoru, kao i da li tužiteljica ima pravo na obračun plaće po osnovici od 5.415,37 kn
bruto za cijelo utuženo razdoblje.

9. Odlučujući o zahtjevu tužiteljice, sud nalazi da je Sporazumom o dodacima na
plaću u obrazovanju od 25. studenoga 2006. određeno kako će se u svrhu reguliranja
zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja i znanosti, prilikom obračunavanja plaće, uz
povećanje osnovice utvrđene u čl. 2. tog Sporazuma, osnovna plaća uvećati dodacima
za povećanje obujma i složenosti posla kako slijedi: 2% od 1. kolovoza 2007., 2,1%; od

1. srpnja 2008., 2,2%; od 1. srpnja 2009., 2,2%; od 1. srpnja 2010., 2,2%; od 1. srpnja

2011. i 2,3% i od 1. srpnja 2012. Uvećanja se obračunavaju na način da se ugovoreni
dodaci za svaku godinu obračunavaju na već uračunati dodatak iz prethodne godine.

10. Odredbom čl. 9. st. 3. Zakona o radu (NN 93/14 - u nastavku teksta ZR)
propisano je da će se za radnika primijeniti najpovoljnije pravo, ako je neko pravo iz
radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom
sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom,
osim ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

5 15. Pr-2330/2021-10

11. Vlada R. H. i Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat
zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog
obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni
sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski
strukovni sindikat medicinskih sestara - medicinskih tehničara i Hrvatski sindikat
djelatnika u kulturi sklopili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim
službama kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama za

2007., 2008. i 2009., povećava za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se
primjenjivala u prethodnoj godini, a da se primjenjuje od 1. siječnja svake godine.

12. Vlada R. H. i gore navedeni sindikati javnih službi sklopili su

13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. U čl. II
utvrđeno je da se danom potpisa ovog Sporazuma primjenjuje osnovica za izračun
plaća za javne službenike i namještenike iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto. U čl. III
ugovoreno je da će u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku
Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog
tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje
prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije
stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja)
osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto.

13. Nadalje, Vlada R. H. i sindikati javnih službi sklopili su 26.
listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim
službama, te je izmijenjen čl. III, kojim je sada određeno da će osnovica za obračun
plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni
pokazatelji Državnog zavoda za statistiku R. H. ukažu na poboljšanje
stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja
uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto
(mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg
tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i da će se primjenjivati iza toga do
prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama. Članak XI je također
izmijenjen, te je utvrđeno da se dodatak Sporazumu i ove Izmjene i dopune smatraju
ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da se ugovorne strane
obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za
godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno
do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od tri posto.

14. Neosnovano tuženik osporava primjenu i pravnu valjanost Izmjena i dopuna
Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.,
navodeći da nisu potpisane od strane svih koji su sklopili početni Sporazum o osnovici
za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006. Iz odluke V. s.
R. H. br. i odluke U. s. R. H. br. U-
proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih
izvornih potpisnika kolektivnog ugovora, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno
zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora. Stoga,
okolnost da je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama potpisan od strane
osam potpisnika, a Izmjene i dopune od strane sedam, ne utječe na pravnu valjanost.
Tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne
skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja, jer je taj sindikat parafirao
Izmjene Dodatka Sporazumu, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima

6 15. Pr-2330/2021-10

sudjelovao u pregovorima. Osim toga, tuženik ničim nije dokazao niti da je prilikom
donošenja navedenih akata povrijeđena procedura iz Zakona o radu, da nije
sporazumno uspostavljen Odbor sindikata za kolektivne pregovore, odnosno da nije
imenovan po Gospodarsko-socijalnom vijeću.

15. Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. usvojen je sadržaj Izmjena i
dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada

2011.

16. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici
za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012. ne odnosi se na povrat osnovice,
odnosno na čl. III Izmjena i dopuna, kojim je određena visina osnovice od 5.415,37 kn
bruto.

17. U čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09)
propisano je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom
zaključenim između Vlade R. H. i sindikata javnih službi, a ako kolektivni
ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna R. H. za narednu
godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada R. H.
posebnom odlukom. Odredbom čl. 3. istog zakona propisano je da se do utvrđivanja
nove osnovice plaće u javnim službama na temelju čl. 2. ovog zakona primjenjuje
osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće
u javnim službama, sklopljenim između Vlade R. H. i sindikata javnih
službi 13. svibnja 2009.

18. Vlada R. H. i sindikati javnih službi zaključili su 31. srpnja

2007. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN
84/07). Odredbom čl. 49. st. 2. propisano je da osnovnu plaću zaposlenika čini
umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i
osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a
odredbom čl. 49. st. 4. propisano je da su Sporazum o osnovici za plaće u javnim
službama od 23. studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu sastavni dio
ovog kolektivnog ugovora. Odredbom čl. 50. st. 1. propisano je da se plaća isplaćuje
jednom mjesečno za prethodni mjesec, s tim da razmak između dviju isplata ne smije
biti dulji od 30 dana.

19. Vlada R. H. i sindikati javnih službi zaključili su 4. listopada

2010. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN
115/10). Odredbom čl. 51. st. 2. propisano je da osnovnu plaću zaposlenika čini
umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i
osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a
odredbom čl. 51. st. 4. propisano je da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su
Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve
njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega
proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog

2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim
dokumentima. Odredbom čl. 52. st. 1. propisano je da se plaća isplaćuje jednom
mjesečno za prethodni mjesec, s tim da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji
od 30 dana.

7 15. Pr-2330/2021-10

20. Vlada R. H. i sindikati javnih službi zaključili su 12. prosinca

2012. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN
141/12). Odredbom čl. 51. st. 2. ponovno je propisano je da osnovnu plaću zaposlenika
čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i
osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a
odredbom čl. 51. st. 4. propisano je da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su
Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve
njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega
proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog

2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim
dokumentima. Odredbom čl. 52. st. 1. propisano je da se plaća isplaćuje jednom
mjesečno za prethodni mjesec, s tim da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji
od 30 dana.

21. Odredbom čl. 10. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim
ustanovama (NN 63/14) propisano je da Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u
javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi
sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na
plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. sadržajno predstavljaju sastavni
dio tog Kolektivnog ugovora i važeći su dokumenti koji se primjenjuju na način i u
rokovima određenim tim dokumentima, što znači da su odredbe predmetnih
sporazuma, Dodatka Sporazumu i Izmjena i dopuna postale sastavni dio Kolektivnog
ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama, a koji se odnosi na tužiteljicu,
a suprotno prigovoru tuženika.

22. Odlukom Vlade R. H. od 29. prosinca 2016. (NN 123/16)
određeno je da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u visini od

5.211,02 kn bruto i primjenjuje od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec
siječanj 2017. koja će biti isplaćena u mjesecu veljači 2017.

23. Prema čl. 192. st. 1. ZR-a kolektivnim ugovorom uređuju se prava i obveze
stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se
uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa, pitanja socijalnog osiguranja te
druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom. Odredbom čl. 199. st. 1.
ZR-a propisano je da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u
njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog
odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja
novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio
sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.

24. Iz priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku R. H.
od 28. kolovoza 2015. proizlazi da je bruto domaći proizvod realno veći za 1,2% u
drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz priopćenja od 27.
studenog 2015. proizlazi da je bruto domaći proizvod realno veći za 2,8% u trećem
tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014.

25. Iz Procjene tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda za drugo i treće
tromjesečje 2015. vidljivo je da je bruto domaći proizvod realno veći za 1,2% u drugom
tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., te da je bruto domaći proizvod
realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014.

8 15. Pr-2330/2021-10

26. Prema odredbi čl. 45. st. 1., 2., 4. i 5. u vezi s čl. 14. Zakona o porezu na
dohodak (NN 177/04, 73/08, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13,
83/14, 143/14) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06,
68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 157/14) plaćanje
poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada.

27. Kako je prema podacima Državnog zavoda za statistiku R. H.
utvrđeno da je u utuženom razdoblju došlo do rasta BDP-a za dva tromjesečja
uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno dva ili više posto,
odnosno da je bruto domaći proizvod bio veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u
odnosu na isto tromjesečje 2014., te da je bruto domaći proizvod bio veći za 2,8% u
trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., što daje aritmetičku
sredinu od 2%, a imajući u vidu da su podaci za treće tromjesečje od 27. studenog

2015., sud nalazi da su se već tada ispunili uvjeti za primjenu čl. III Izmjena i dopuna
Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, kojima je određeno da će
osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u
kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku R. H. ukažu na
poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva
tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili
više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg
tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), odnosno za primjenu više osnovice
od 5.415,37 kn bruto u odnosu na osnovicu od 5.108,84 kn bruto temeljem koje je
tužiteljici isplaćena plaća u razdoblju od veljače 2016. do prosinca 2016., kao i u
odnosu na osnovicu od 5.211,02 kn bruto temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća za
siječanj 2017.

28. Stoga nije osnovan prigovor tuženika da tužiteljici ne pripada povećana
osnovica od 5.415,37 kn bruto za utuženo razdoblje, te da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. III
Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama.

29. U odnosu na prigovor tuženika da tužiteljici ne pripada plaća po povećanoj
osnovici za cijelo utuženo razdoblje, već samo do 25. listopada 2016., sud nalazi da se
konkretnom slučaju primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnog ugovora
sukladno čl. 199. st. 1. ZR-a.

30. Naime, prema Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za
plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koje su sastavni dio kolektivnog
ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, osnovica za obračun plaća u
javnim službama od 5.415,37 kn bruto primjenjivati će se do prve sljedeće promjene
prema ovim Izmjenama i dopunama, pri čemu se dodatak Sporazumu i ove Izmjene i
dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina, odnosno do

26. listopada 2016., a kako je odredbom čl. 199. st. 1. ZR-a propisano da se nakon
isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila
kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao
dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u
razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor,
odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka, očito je da je primjena osnovice
produljena do 26. siječnja 2017.

31. Nije osnovan prigovor tuženika da je nastupila zastara za sva potraživanja,
jer je najstarije utuženo potraživanje za siječanj 2016. dospjelo 15. veljače 2016., a

9 15. Pr-2330/2021-10

kako je tužba podnesena 11. veljače 2021., evidentno je da nije protekao zastarni rok
od pet godina sukladno čl. 139. ZR-a.

32. Obzirom na navedeno, sud smatra da tužiteljici pripada ukupan iznos od

6.298,72 kn bruto (čl. 433. a st. 1. Zakona o parničnom postupku - NN 53/91, 91/92,
58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,
70/19, 80/22 - u nastavku teksta ZPP) za razdoblje od veljače 2016. do veljače 2017. s
pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim
odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - u nastavku teksta ZOO) tekućim od
dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate izuzev zakonskih zateznih kamata na
porez na dohodak i prirez poreza na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće, a
koji dospijevaju tek s isplatom.

33. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, budući
da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, a odnosi se na trošak zastupanja tužiteljice
putem odvjetnika. Tužiteljici je kao opravdan priznat trošak sastava tužbe od 10.
veljače 2021. godine u iznosu od 1.125,00 kn, trošak sastava podneska od 10. svibnja

2021. godine u iznosu od 1.125,00 kn, trošak zastupanja na ročištu od 5. prosinca

2022. godine u iznosu od 1.125,00 kn, troška pristupa ročištu za objavu presude u
iznosu od 562,50 kn, što uz PDV od 25% na odvjetničke usluge, daje konačni iznos
troška od 4.921,87 kn.

U Osijeku 27. prosinca 2022. godine

SUDAC DAVOR LIŠČIĆ

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15
dana od dana objave iste. Žalba se podnosi, putem ovog suda, nadležnom
Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok
za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Dostaviti

1. punomoćniku tužiteljice

2. tuženiku