1

Poslovni broj: 46 Gž R-3460/2021-3

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 46 Gž R-3460/2021-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Tomislavu Aralici, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja T. R. iz S., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa, OIB:…, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr-130/2019-37 od 14. lipnja 2021., dana 23. prosinca 2022.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr-130/2019-37 od 14. lipnja 2021. u pobijanom dijelu pod t. I. i III. izreke i sudi:

 

Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 8.250,00 kn/1.094,96 eur-a[1] sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

              -1.050,00 kn/139,36 eur-a od 16. travnja 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

              - 3.000,00 kn/398,17 eur-a od 16. svibnja 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

              - 3.150,00 kn/418,08 eur-a od 16. lipnja 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te

              - 1.050,00 kn/139,36 eur-a od 16. srpnja 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

 

              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka za iznos od 7.625,00 kn/1.012,01 eur-a.

 

              Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 6.562,50 kn/870,99 eur-a u roku od 15 dana.

 

              Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 468,50 kn/62,18 eur-a u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr-130/2019-37 od 14. lipnja 2021. suđeno je:

 

"I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB… zastupanoj po punomoćniku Općinsko državno odvjetništvo u S., da tužitelju T. R., iz S., OIB…, na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 8.250,00 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 1.050,00 kn od 16.04.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 3.000,00 kn od 16.05.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 3.150,00 kn od 16.06.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 1.050,00 kn od 16.07.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja je određena uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

II. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj se odbija.

 

III. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB… zastupanoj po punomoćniku Općinsko državno odvjetništvo u S., da tužitelju T. R., iz S., OIB…, isplati trošak parničnog postupka u iznosu od 7.625,00 kn, u roku od 15 dana."

             

2. Protiv navedene presude pravodobno se žali tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, žalbenog razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

 

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene navode tuženika i predložio da se ista odbije kao neosnovana.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, obzirom da razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i stanja spisa.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

6. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja za isplatom dodatka za rad na terenu te naknade troškova postupka.

 

7. Sud je prvog stupnja utvrdio slijedeće bitne činjenice:

              -da je tužitelj zaposlen kod tuženice kao državni službenik Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, p. p., službe u Kaznionici u G. te

              -da je rješenjem Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa od 4. ožujka 2016. privremeno premješten na rad u Zatvor u Z., na rok od tri mjeseca, počevši od 10. ožujka 2016.

 

8. Na ove bitne činjenice sud prvog stupnja je primijenio materijalno pravo iz čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike s Dodacima I, II i III („Narodne novine“, broj: 93/08, 23/09, 39/09, 90/10, 89/12, 104/13, dalje: KU) i čl. 31. st. 9. Zakona o izvršenju kazne zatvora („Narodne novine“, broj: 128/99, 55/00, 59/00, 129/2000,59/01, 67/01, 11/02, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13, 150/13, 98/19, dalje: ZIKZ).

 

9. Iako se donoseći pobijanu odluku prvostupanjski sud pravilno pozvao na navedene zakonske odredbe, isti je pri tome pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

10. Naime, odredbe čl. 56. st. 1. i 2. KU glase: “Za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio. Pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva se mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela.“.

 

11. Slijedom izloženog, u razrješenju spornog pitanja – ima li tužitelj pravo na terenski dodatak treba poći od utvrđenja o tome što se smatra stalnim mjestom rada-za razliku od poslova koji se obavljaju izvan stalnog mjesta rada, u smislu odredbi čl. 56. st. 1. KU i u vezi s rješenjem o rasporedu tužitelja na radno mjesto od 4. ožujka 2016.

 

12. Nakon što je tužitelj, temeljem rješenja od 4. ožujka 2016., započeo 10. ožujka 2016. s radom u Zatvoru u Z., on je u tom gradu boravio sve dok mu je ovaj premještaj trajao. Njegovo stalno mjesto rada postao je taj grad, a ne više G..

 

13. Stoga, i po shvaćanju ovog višeg suda, tužitelj za vrijeme premještaja u Z. nije imao pravo na dodatak za rad na terenu jer se ovdje ne radi o terenskom radu u smislu propisa KU.

 

14. Uostalom, prema tumačenju Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, zauzetom na sjednici od 20. travnja 2005., pravo na terenski dodatak se ne odnosi na službenike i namještenike koji su po potrebi službe, temeljem rješenja o premještaju, privremeno premješteni na drugo radno mjesto, u drugo mjesto rada, različito od njihovog stalnog boravišta. (Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Revr 800/11 od 19. srpnja 2016.)

 

15. Slijedom navedenog, pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbiti kao neosnovan.

 

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na primjeni odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tuženiku pripada pravo na naknadu troškova postupka i to za sastav podnesaka od 10. listopada 2019., 22. studenog 2019. 12. lipnja 2020. i 24. studenog 2020. prema Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14. i 118/14.; dalje: Tarifa) za svaki 75 bodova, za sastav podneska od 24. prosinca 2020. prema Tbr. 8/3 u iznosu od 18,75 bodova, za zastupanje na ročištima održanim 7. studenog 2019., 3. prosinca 2019., 19. veljače 2020. te 12. svibnja 2021. prema Tbr. 9/1 Tarife za svako 75 bodova te za pristup ročištu za objavu presude prema Tbr. 9/3 Tarife 37.50 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 10,00 kn ukupno iznosi 6.562,50 kn.

 

17. Stoga je, primjenom odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke.

 

18. Tuženik je u cijelosti uspio sa podnesenom žalbom pa mu je u cijelosti i priznato pravo na naknadu troškova žalbenog postupka u skladu s odredbom čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a te Tbr. 10/5 Tarife u iznosu od 468,75 kn.

 

 

U Zagrebu, 23. prosinca 2022.

 

Sudac:

Tomislav Aralica, v.r.