1

Poslovni broj: UsI-1521/22-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8    

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu tužitelja G. Z., Z., OIB: ... kojega zastupa opunomoćenica G. B. R., dipl.iur., po generalnoj punomoći Su-38/20, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Z., OIB: ..., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Ž. H. iz Z., OIB: ..., radi komunalne naknade, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 16. prosinca 2022. godine, u nazočnosti opunomoćenika tužitelja i zainteresirane osobe, dana 23. prosinca 2022. godine, 

p r e s u d i o   j e

              Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/21-03/130, URBROJ: 531-07-01-02/03-22-2 od 26. travnja 2022. godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 24. svibnja 2022. godine protiv rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/21-03/130, URBROJ: 531-07-01-02/03-22-2 od 26. travnja 2022. godine, kojim se poništava rješenje G. Z., KLASA: UP/I-363-03/2020-06/403, URBROJ: 251-13-31-1/014-21-4-MJ od 5. svibnja 2021. i predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovno postupanje. Potonjim rješenjem obustavlja se postupak povodom zahtjeva tužitelja od 1. listopada 2020. godine za umanjenje komunalne naknade, koja je utvrđena rješenjem istog Ureda, KLASA: UP/I-363-03/2012-57/1230, URBROJ: 251-13-01/01-2012-01 od 20. kolovoza 2012.  godine. Dakle, tim rješenjem je utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade Ž. H. iz Z., za poslovni prostor površine 75,00 m2 u Z., u iznosu od 456,75 kn mjesečno.

              2. Tužitelj ističe da prema mišljenju Ministarstva, činjenica da podnositelj zahtjeva nije platio upravnu pristojbu ne čini zahtjev takvim da se po njemu ne bi moglo postupati i da ga je, stoga, trebalo riješiti prema odredbama Zakona o upravnim pristojbama. Međutim, člankom 18. Zakona o upravnim pristojbama propisano je da se po podnescima za koje nije plaćena pristojba u propisanom roku ili nije plaćena u dostatnom iznosu, osim ako je riječ o aktima koji se donose po službenoj dužnosti, neće postupati dok pristojbeni obveznik ne dostavi dokaz o plaćenoj pristojbi. Prema stavku 2. istog članka istog Zakona, ako je podnesak ili drugo pismeno za koje nije plaćena pristojba, ili nije plaćena u dostatnom iznosu, dostavljeno poštom ili elektroničkim putem, tijelo nadležno za odlučivanje o zahtjevu zaključkom će pozvati pristojbenog obveznika da u roku od 15 dana od dana njegova primitka plati redovnu pristojbu i pristojbu za opomenu. Prema stavku 4. istog članka istog Zakona, ako pristojbeni obveznik ne plati propisanu pristojbu za podnesak iz stavka 2., smatrat će se da je odustao od zahtjeva. U konkretnom slučaju, G. Z. je u potpunosti postupilo u skladu sa Zakonom o upravnim pristojbama. Prisilna naplata upravne pristojbe na koju Ministarstvo ukazuje provodi se kada je nadležno tijelo postupilo po zahtjevu pristojbenog obveznika i obavilo radnju, a pristojba nije uplaćena - sve sukladno članku 19. Zakona o upravnim pristojbama. U ovom slučaju zahtjev podnositelja nije niti uzet u rješavanje već se sukladno članku 18. Zakona o upravnim pristojbama podnositelja pozvalo na plaćanje pristojbe. Iz potvrda o uručenju zaključaka vidljivo je da su oba zaključka kojima se podnositelja zahtjeva poziva na plaćanje pristojbe uredno zaprimljena. Budući da podnositelj zahtjeva nije dostavio dokaz o plaćenoj upravnoj pristojbi niti nakon što je protekao rok od 15 dana, a nakon što je drugi put pozvan na plaćanje pristojbe, postupilo se sukladno stavku 4. članka 18. Zakona o upravnim pristojbama. Nadalje, suprotno stavu Ministarstva, tužitelj smatra da odredba članka 46. Zakona o općem upravnom postupku predstavlja pravni temelj za obustavu postupka u ovom slučaju. Naime, u oba zaključka kojima je podnositelj zahtjeva pozvan platiti pristojbu naznačeno je da će se bezuspješnim protekom roka za dostavu dokaza o plaćenoj pristojbi smatrati kako je odustao od svog zahtjeva. Podnositelj zahtjeva nije postupio niti po jednom pozivu za plaćanje pristojbe, stoga se opravdano moglo zaključiti kako je od svog zahtjeva odustao, a sve kako propisuje članak 46. Zakona o općem upravnom postupku.

3. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud poništi rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/21-03/130, URBROJ: 531-07-01-02/03-22-2 od 26. travnja 2022. godine.

4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev.

5. Zainteresirana osoba se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, jer smatra da je pobijano rješenje zakonito.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 55. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.

7. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/21-03/130, URBROJ: 531-07-01-02/03-22-2 od 26. travnja 2022. godine (stranica 3-4 spisa), kopije uplatnica o plaćanju upravnim pristojbama (stranica 10 spisa), rješenje G. Z., KLASA: UP/I-363-03/2020-06/403, URBROJ: 251-13-31-1/014-21-4-MJ od 5. svibnja 2021., zaključak G. Z., KLASA: UP/I-363-03/20-006/403, URBROJ: 251-13-31-1/014-21-3-MJ od 23. ožujka 2021., zaključak G. Z.,  KLASA: UP/I-363-03/20-006/403, URBROJ: 251-13-31-1/014-21-2-MJ od 9. studenog 2020. godine, rješenje G. Z., KLASA: UP/I-363-03/2012-57/1230, URBROJ: 251-13-01/01-2012-01 od 20. kolovoza 2012. godine, te zahtjev tužitelja za umanjenje komunalne naknade temeljem članka 10. Odluke o komunalnoj naknadi.

8. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 26. travnja 2022. godine, kojim se poništava rješenje G. Z., KLASA: UP/I-363-03/2020-06/403, URBROJ: 251-13-31-1/014-21-4-MJ od 5. svibnja 2021. i predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovno postupanje. Potonjim rješenjem obustavlja se postupak povodom zahtjeva tužitelja od 1. listopada 2020. godine za umanjenje komunalne naknade, koja je utvrđena rješenjem istog Ureda, KLASA: UP/I-363-03/2012-57/1230, URBROJ: 251-13-01/01-2012-01 od 20. kolovoza 2012. godine. Dakle, tim rješenjem je utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade Ž. H. iz Z., za poslovni prostor površine 75,00 m2 u Z., u iznosu od 456,75 kn mjesečno. Naime, prvostupanjsko tijelo smatra da je žalitelj, ovdje zainteresirana osoba odustao od zahtjeva, i to pozivom na odredbu članka 46. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku, s obrazloženjem da žalitelj u dodijeljenom roku, a niti do donošenja tog rješenja, nije platio upravnu pristojbu, odnosno dostavio dokaz o plaćenoj upravnoj pristojbi. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj podnio zahtjev 1. listopada 2020. za umanjenje komunalne naknade sukladno odredbi članka 10. Odluke o komunalnoj naknadi ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 4/19.), a na koji zahtjev nije platio upravnu pristojbu. Iz toga razloga, tijelo prvog stupnja je zaključkom od 9. studenoga 2020. i drugi put zaključkom od 23. ožujka 2021. pozvalo žalitelja na plaćanje pristojbe (na zahtjev u iznosu od 70,00 kuna i na opomenu u iznosu od 20,00 kuna), uz upozorenje da će se smatrati da je odustao od zahtjeva, ako ne postupi po zaključcima, a sve sukladno odredbi članka 18. stavka 4. Zakona o upravnim pristojbama („Narodne novine", broj: 115/16.). Međutim, tuženik smatra da činjenica da žalitelj nije platio upravnu pristojbu na zahtjev ne čini isti nepotpunim ili nerazumljivim, odnosno takvim da se po njemu nije moglo postupati. Stoga je, prema mišljenju ovog Ministarstva, a sve u vidu jedinstva redovnog upravnog postupka, neplaćanje upravne pristojbe na zahtjev žalitelja podnesenog dana 1. listopada 2020. trebalo riješiti prema odredbama Zakona o upravnim pristojbama. Jer, člankom 18. stavkom 1. Zakona o upravnim pristojbama propisano je da se po podnescima za koje nije plaćena pristojba u propisanom roku, ili nije plaćena u dostatnom iznosu, osim ako se ne radi o aktima koji su doneseni po službenoj dužnosti, neće postupati dok pristojbeni obveznik ne dostavi dokaz o plaćenoj pristojbi. Ako je podnesak ili drugo pismeno za koje nije plaćena pristojba, ili nije plaćena u dostatnom iznosu, dostavljeno poštom ili elektroničkim putem, tijelo nadležno za odlučivanje po zahtjevu zaključkom će pozvati pristojbenog obveznika da u roku od 15 dana od dana njegova primitka plati redovnu pristojbu i pristojbu za opomenu. Stavkom 4. istog Zakona određeno je da, ako pristojbeni obveznik ne plati propisanu pristojbu za podnesak iz stavka 2. ovoga članka, smatra se da odustao od zahtjeva. Međutim, iznimno od odredbe članka 18. ovoga Zakona, ako nadležno tijelo postupi po zahtjevu pristojbenog obveznika, a pristojba nije naplaćena, ona će se naplatiti od pristojbenog obveznika prisilno, prema odredbama zakona kojim se uređuje opći porezni postupak, kako je propisano člankom 19. Zakona o upravnim pristojbama. Nadalje, odredbom članka 46. Zakona o općem upravnom postupku propisan je način i ovlasti postupanja prvostupanjskog tijela kada stranka odustane od zahtjeva ili kad, po službenoj dužnosti, iz postupanja stranke ili iz drugih okolnosti postupka može zaključiti da je stranka odustala od zahtjeva, sukladno stavku 3. članka 46. Zakona o općem upravnom postupku. Među ovim razlozima ne navodi se nepotpunost žalbe u smislu nedostatka upravne pristojbe, pa u skladu s tim ni prvostupanjsko nije ovlašteno zahtjev odbaciti zbog tog razloga. Također, ističe se kako je žalitelj naknadno platio upravnu pristojbu i dokaz o tome, uplatnicu dostavio u spis predmeta.

9. Sud smatra da je pobijana odluka zasnovana na zakonu, te je prihvatio stajalište tuženika da se rješenje o obustavi postupka od 5. svibnja 2021. godine ne može ocijeniti pravilnim, te da će prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku odlučiti o podnesenom zahtjevu za smanjenje obveze plaćanja komunalne naknade za 2020. godinu. Naime, tuženik ističe da je žalitelj, ovdje zainteresirana osobe naknadno platio upravnu pristojbu i dokaz o tome, uplatnicu dostavio u spis predmeta. Tako zainteresirana osoba u žalbi od 21. svibnja 2021. godine navodi da je do neplaćanja pristojbi došlo iz obiteljskih razloga, Covida, potresa i terenskog rada, s tim da je žalbi priložila uplatnice o plaćanju pristojbe na zahtjev te na opomenu. Time je utvrđena pravno odlučna činjenica da ovdje zainteresirana osoba nije odustala od svog zahtjeva za smanjenje plaćanja komunalne naknade od 1. listopada 2020. godine, koji zahtjev se temelji na članku 10. Odluke o komunalnoj naknadi. Pri tome je potrebito uputiti na Zapisnik o utvrđenom činjeničnom stanju na terenu od 15. listopada 2020. godine, te na rješenje o određivanju komunalne naknade za opisani poslovni prostor u Z. od 20. kolovoza 2012. godine. U konkretnom slučaju nemaju mjesta primjeni navodi tuženika da činjenica da žalitelj nije platio upravnu pristojbu na zahtjev ne čini isti nepotpunim ili nerazumljivim, odnosno takvim da se po njemu nije moglo postupati, odnosno da se među razlozima za zaključak da je stranka odustala od zahtjeva vezano za postupanje stranke ili za druge okolnosti postupka shodno članku 46. stavku 3. ZUP-a, ne navodi nepotpunost žalbe u smislu nedostatka upravne pristojbe.

10. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 23. prosinca 2022. godine

Sudac:

Ivan Levak,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).