Pristupanje sadržaju
Poslovni broj: 102. Pr-2121/2021-14
Republika Hrvatska Općinski sud u Osijeku
Parnični odjel, Kralja Zvonimira 3
31000 Osijek
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dubravki Čapelj, na temelju prijedloga
sudskog savjetnika Eugena Jakopovića, u pravnoj stvari tužiteljice S. Š. iz
Đ., OIB: …, koju zastupa
punomoćnik G. J., odvjetnik u društvu M. d.o.o. u
O., protiv tuženika Doma zdravlja,
OIB: , radi isplate, nakon održane glavne i javne
rasprave zaključene 21. prosinca 2022., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice M.
S., odvjetničke vježbenice u društvu M. d.o.o. u
O., punomoćnice tuženika S. P., 23. prosinca 2022. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Domu zdravlja.., isplatiti tužiteljici S. Š. iz Đ.
razliku manje isplaćenih plaća u iznosu 9.387,00 kuna (slovima: devet
tisuća tri stotina osamdeset sedam kuna) / 1.245,87 (slovima: tisuću dvije stotine
četrdeset pet eura i osamdeset sedam centi)1 bruto zajedno s pripadajućom zateznom
kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, tekućom:
- za siječanj 2016., na iznos 754,49 kuna od 15. veljače 2016.,
- za veljaču 2016., na iznos 798,93 kuna od 15. ožujka 2016.,
- za ožujak 2016., na iznos 759,48 kuna od 15. travnja 2016.,
- za travanj 2016., na iznos 781,41 kuna od 15. svibnja 2016.,
- za svibanj 2016., na iznos 835,36 kuna od 15. lipnja 2016.,
- za lipanj 2016., na iznos 841,19 kuna od 15. srpnja 2016.,
- za srpanj 2016., na iznos 773,90 kuna od 15. kolovoza 2016.,
- za kolovoz 2016., na iznos 759,14 kuna od 15. rujna 2016.,
- za rujan 2016., na iznos 781,54 kuna od 15. listopada 2016.,
- za listopad 2016., na iznos 734,34 kuna od 15. studenog 2016.,
- za studeni 2016., na iznos 770,90 kuna od 15. prosinca 2016.,
- za prosinac 2016., na iznos 796,32 kuna od 15. siječnja 2017.,
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
2 Poslovni broj: 102. Pr-2121/2021-14
osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima,
sve u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.570,31 kuna
(slovima: četiri tisuće pet stotina sedamdeset kuna i trideset jednu kunu / 606,68 eura
(slovima: šest stotina šest eura i šezdeset osam centi)2 sa zateznom kamatom po
stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope
na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za 3 (tri) postotna poena tekućom od 23. prosinca 2022. do isplate, u roku
15 dana.
III. Preostali dio tužbenog zahtjeva vezano za naknadu troška tužiteljici, sud je odbio kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu
doktora medicine. Ističe kako je plaća tužiteljice definirana Zakonom o plaćama u
javnim službama ("Narodne novine, broj: 27/01 i 39/09 – dalje u tekstu ZPJS), dok je
osnovica plaće regulirana Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne
novine", broj: 39/09 i 124/09 – dalje u tekstu ZOPJS). U spornom razdoblju na snazi je
bio Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama
("Narodne novine", broj 141/12, 150/13, 153/13 - dalje u tekstu TKU 141/12) i
Sporazumi Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljeni na način propisan za sklapanje
kolektivnih ugovora koji imaju svojstvo kolektivnog ugovora, a kojima je određena
visina osnovice za obračun plaće u javnim službama: "Sporazum o osnovici za plaće
u javnim službama" od 23. studenog 2006. – kojim je u članku I. ugovorena osnovica
za obračun plaće od 2009. iznosila 5.415,37 kuna, "Dodatak Sporazuma o osnovici za
plaće u javnim službama" od 13. svibnja 2009. – kojim je u članku II. određeno
privremeno smanjenje osnovice u 2009. s 5.415,37 kuna na 5.108,84 kune i u članku
III. vraćanje osnovice na razinu od 5.415,37 kuna nakon rasta međugodišnjeg realnog
tromjesečnog BDP-a, "Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u
javnim službama" od 26. listopada 2011. – dalje u tekstu IDDS, kojim je u članku III.
određeno da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna
bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu
na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za
dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno
dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta
međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja). Navodi kako je 27.
studenog 2015. Državni zavod za statistiku RH objavio priopćenje iz kojeg je vidljivo
da je u drugom tromjesečju 2015. realan rast BDP-a iznosio 1,2%, a u trećem
tromjesečju 2015. 2,8% slijedom čega je razvidno kako je dva tromjesečja za redom
prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio točno dva posto, čime su ispunjeni
uvjeti za povećanje osnovice plaće na temelju odredaba Izmjene i dopune Dodatka
Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama - dalje u tekstu IDDS). Unatoč
tome tuženik je obračunao tužiteljici sve plaće u utuženom razdoblju s osnovicom od
2 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
3 Poslovni broj: 102. Pr-2121/2021-14
5.108,84 kune umjesto s osnovicom 5.415,37 kuna slijedom čega ukupan dug
tuženika prema tužiteljici s osnove razlike u plaći iznosi 9.387,00 kuna. Predlaže da
sud nakon provedenog dokaznog postupka usvoji tužbeni zahtjev.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava pravnu osnovu tužbenog zahtjeva te
ističe prigovor zastare. Nadalje, navodi kako je plaća tužiteljice u konkretnom slučaju
uređena ZPJS i ZOPJS u kojima je osnovica za obračun plaće u utuženom periodu
definirana sukladno Dodatku Sporazuma od 13. svibnja 2009. u visini 5.108,84 kune.
Također, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije te smatra da nisu
ispunjeni uvjeti za primjenu članka III. IDDS-a od 26. listopada 2011. budući da je u
njima određeno da se uskladba plaća odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad
realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.
Kako je promatrani tromjesečni BDP zabilježio dvanaest uzastopnih negativnih stopa
rasta, počevši od četvrtog tromjesečja 2011. do trećeg tromjesečja 2014. proizlazi da
se primjena članka III. IDDS-a treba odgoditi za dvanaest uzastopnih tromjesečja,
počevši od siječnja 2016. pa nadalje, što znači da uvjeti za povećanje osnovice plaće
u javnim službama nisu ni nastupili. Ističe da IDDS-u važe pet godina što je isteklo 25.
listopada 2016. te je otpala pravna osnova za uskladbu plaća. Nadalje, tuženik smatra
da je pravno nevaljana Arbitražna odluka od 7. prosinca 2011. iz razloga što je nisu
potpisali svi sindikati koji su pregovarali s Vladom RH. Predlaže da se tužbeni zahtjev
tužiteljice u cijelosti odbije kao neosnovan.
3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je tijekom postupka izvršio uvid u
cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu te u e-Spisu i to: Izmjene i dopune
Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.,
Arbitražna odluka od 7. prosinca 2011., Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim
službama od 13. svibnja 2009., Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku
RH od 28. kolovoza 2015., Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku RH od
27. studenog 2015., Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama, Sporazum o osnovici za plaće u javnim
službama od 23. studenog 2006. te platne liste za tužiteljicu. Sud je izveo sve dokaze
koje su stranke predložile.
4. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike u plaći. 5. Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.
6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika u
utuženom razdoblju, nije sporno da su Vlada RH i sindikati sklopili sporazume kako je
to navela tužiteljica u tužbi, kao što nije sporno niti da je tuženik obračunavao plaću
prema osnovici od 5.108,84 kune. Nadalje, nije sporna pravilnost tužiteljičinog
izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju, odnosno nije sporna
visina tužbenog zahtjeva.
7. Međutim, sporna je pravna valjanost te način tumačenja pojedinih odredbi
Izmjena i dopuna Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada
2011. Također, a s obzirom na navedeno, sporno je, je li tuženik u utuženom razdoblju
trebao obračunavati plaću tužiteljici prema osnovici od 5.415,37 kuna ili prema
osnovici od 5.108,84 kuna.
8. Istaknuti prigovor zastare tuženika nije osnovan. Člankom 139. ZOR-a
propisano je kako potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, a budući
da je najstarije potraživanje iz siječnja 2016. dospjelo 16. veljače 2016., a da je tužba
podnesena 10. veljače 2021. očito je kako je ista podnesena unutar zastarnog roka od
pet godina.
9. U dokaznom postupku utvrđeno je kako su Vlada RH i Sindikati javnih službi i
to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama
Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u
4 Poslovni broj: 102. Pr-2121/2021-14
djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi
Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-
medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog
2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim su ugovorili da se u
2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za
izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja
se primjenjivala u prethodnoj godini.
9.1. Nadalje, Vlada RH i navedeni Sindikati javnih službi su 13. svibnja 2009.
zaključili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se
suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn
bruto, s tim da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica
za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što
službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja,
odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja
uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne
godine te su u članku IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne
mjesečne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u
odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj.
9.2. Nakon toga, Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili su 26. listopada
2011. IDDS-u, s tim da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po
predstavnicima tog sindikata parafirane, a na što tuženica ukazuje u odgovoru na
tužbu, kojim Izmjenama su između ostalog izmijenjeni člankom III., IV., VII. i XI.
Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na
način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje
odredbi predmetnih akata i vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim člankom III.
utvrđeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn
bruto za mjesec u kojemu službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na
poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva
tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u
odnosu na isto razdoblje prethodne godine). Izmijenjenim člankom VII. je utvrđeno da
se uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP
zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III. do V. Izmjena i
dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a
izmijenjenim člankom XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina.
9.3. Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali IDDS od 26. listopada
2011. donijeli su 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o
osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII.
Dodatka Sporazumu, s tim da je iz članka 1. Vjerodostojnog tumačenja razvidno kako
je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj IDDS-u od 26. listopada 2011.
9.4. Plaća tužiteljice u utuženom razdoblju bila je uređena ZOPJS, koji je
izmijenjen Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama
("Narodne novine", broj: 124/09). Izmijenjenom odredbom članka 2. koja je i danas u
primjeni neprekidno od 24. listopada 2009. određeno je da se osnovica plaće u javnim
službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata
javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna
Republike Hrvatske za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje
Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, člankom 3. gore navedenog Zakona o
izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama je određeno da se na plaće u
javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova
osnovica na temelju naprijed citirane odredbe članka 2. ZOPJS-a.
5 Poslovni broj: 102. Pr-2121/2021-14
9.5. Vlada RH je 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za
obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj: 126/2016.) kojom je
osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja
2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., a koja je isplaćena u mjesecu
veljači 2017.
9.6. Također, Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi sklopili
su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama
("Narodne novine", broj: 84/07, dalje u tekstu - TKU/07) u kojemu je u članku 49.
stavku 4. ugovoreno: „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen
23.11.2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio
ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj
Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.
9.7. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za
službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 115/10, dalje u
tekstu - TKU/10) u kojemu je u članku 51. stavku 4. ugovoreno: „Ugovorne strane
zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama
od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na
njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u
obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na
način i u rokovima određenim tim samim dokumentima“.
9.8. Člankom 51. stavku 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i
namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: - dalje u tekstu - TKU/12) je
ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici
za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili
novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o
dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti
koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.
9.9. Iz članka 199. stavka 1. ZOR-a proizlazi da se nakon isteka roka na koji je
sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje
sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno
sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri
mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca
od isteka otkaznog roka. Nadalje, iz članka 139. ZOR proizlazi da potraživanja iz
radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako ZOR-om ili drugim zakonom nije
drukčije određeno. Također, iz članka 90. stavka 1. ZOR-a proizlazi da je poslodavac
dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim
ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a iz članka 92. stavka 3.
ZOR-a proizlazi da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije
određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do
petnaestog dana u idućem mjesecu.
9.10. Međugodišnji realni tromjesečni BDP rastao je u drugom tromjesečju
2015. 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju 2,8%, u odnosu na isto razdoblje
prethodne godine.
10. Provodeći dokazni postupak te primjenjujući pravne izvore mjerodavnog
materijalnog prava prvenstveno treba naglasiti da su u cijelosti neosnovani navodi
tuženice u kojima ista osporava pravnu valjanost i pravnu snagu IDDS-a. Naime, iz
naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i
sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama
utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDDS-u. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik
IDDS-a izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7.
prosinca 2012. te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u
6 Poslovni broj: 102. Pr-2121/2021-14
odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga
valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-
408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/3535/12, odredbe
kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio
isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U
konkretnom slučaju IDDS nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a
što ne spori niti tuženica, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne
može pozivati na ništetnost istih. Slijedom navedenog, po stavu ovog suda IDDS
predstavljaju valjani kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU-
a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog članka 2. ZOPJS-a
temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDDS-
a bile na snazi do 26. siječnja 2017. godine jer je člankom XI. IDDS-a ugovoreno
trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje vrijeme je produženo za tri mjeseca
sukladno citiranom članku 199. stavku 1. ZOR-a.
10.1. Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane za odgodu primjene članka III.
IDDS-a, jer odredbom članka VIII. IDDS-a nije odgođena primjena članka III. IDDS-a.
Naime, iz teksta i smisla odredbe članka VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada
2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da se
odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u članku IV. i V. IDDS-
a, slijedom čega nije došlo do odgode primjene članka III. kojim je uređen način
povrata osnovice. Identičan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike
Hrvatske broj Rev-1111/2020.
10.2. Budući da je prema podacima Državnog zavoda za statistiku zabilježena
stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015.
od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2
% te da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., proizlazi da su se
uvjeti iz članka III. IDDS-a za obračun plaća u javnim službama po osnovici od
5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do
15. siječnja 2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je
trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.
10.3. Kako je tuženik na ročištu 21. prosinca 2022. izjavio da visinu tužbenog
zahtjeva ne čini spornom, navedena činjenica je nesporna pa ju sud zbog toga nije niti
utvrđivao.
11. Slijedom svega navedenog sud je tužiteljici dosudio u cijelosti razliku manje
isplaćene bruto plaće u ukupnom iznosu od 9.387,00 kuna, s mjesečnim iznosima
razlike plaće na način kako je to tužiteljica naznačila u podnesku od 12. prosinca
2022., a kako je navedeno u izreci pod točkom I. ove presude.
12. Prema odredbi članka 433.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku
("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,
84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje u tekstu ZPP)
kada utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto
iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Navedeni iznosi iskazani su u bruto
iznosu kako u tužbi tako i u izreci presude.
13. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice se temelji na
odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05,
48/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje u tekstu ZOO).
14. Odluka suda o troškovima postupka se temelji na odredbi članka 154.
stavka 1. ZPP-a te su tužiteljici dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o nagradama i
naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,
37/22 i 126/22) i vrijednosti predmeta spora.
7 Poslovni broj: 102. Pr-2121/2021-14
14.1. Tako je sud tužiteljici priznao trošak zastupanja po ovlaštenom
punomoćniku i to za sastav tužbe u iznosu 1.125,00 kuna plus PDV 25% (Tbr.7.1.)
kako je i zatraženo u troškovniku, za sastav obrazloženog podneska od 31. kolovoza
2022. u iznosu 1.125,00 kuna plus PDV 25% (Tbr.8.1.), za sastav obrazloženog
podneska od 12. prosinca 2022. u iznosu 281,25 kuna plus PDV 25%, za zastupanje
na ročištu 21. prosinca 2022. u iznosu 1.125,00 kuna plus PDV 25% (Tbr. 9.1.) što
iznosi 3.656,25 kuna, a s pripadajućim PDV-om 25%, odnosno 914,06 kuna,
sveukupno iznosi 4.570,31 kuna.
14.2. Sud je tužiteljicu odbio sa zahtjevom za naknadu razlike parničnog troška
u iznosu 843,75 kuna plus PDV 25 % na ime sastava podneska od 12. prosinca 2022.
s obzirom da se ne radi o obrazloženom podnesku u kojemu bi se odgovaralo na
tužbu ili očitovalo na nalaz i mišljenje vještaka pa se shodno tome radi o sastavljanju
ostalih podnesaka za koji punomoćniku tužiteljice pripada 25% nagrade iz Tbr. 7.
točka 1. na temelju Tbr. 8. točka 3.
14.3. Sukladno članku 151. stavku 3. ZPP-a parnični trošak obuhvaća i zatezne
kamate od dana donošenje odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka,
odnosno od 23. prosinca 2022. pa do isplate.
14.4. Tužiteljica je zatražila trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u
iznosu 562,50 kuna plus PDV 25%, a o istom će sud odlučiti posebnim rješenjem,
ovisno o činjenici hoće li punomoćnica tužiteljice pristupiti na ročište za objavu
presude ili neće.
15. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Osijeku, 23. prosinca 2022.
Sutkinja Dubravka Čapelj
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštane je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se
podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka, u roku od 15 (petnaest) dana
od dana održavanja ročišta na kojoj se presuda objavljuje, ako je stranka uredno
obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa
presude, ako nije bila uredno obaviještena.
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne
primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz
članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka
354. stavka 2. točke 3. istog Zakona.
Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.
8 Poslovni broj: 102. Pr-2121/2021-14
Dostaviti:
1. Pun. tužiteljice 2. Tuženici
3. Poreznoj upravi nakon pravomoćnosti
Kontrolni broj: 08dcf-94e6d-fb3f1
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Dubravka Čapelj, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.