Poslovni broj: 102. Pr-2822/2021-14

Republika Hrvatska Općinski sud u Osijeku
Parnični odjel, Kralja Zvonimira 3
31000 Osijek

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dubravki Čapelj, na temelju prijedloga
sudskog savjetnika Eugena Jakopovića, u pravnoj stvari tužiteljice D. G. iz
O., B. , OIB:…, koju zastupa punomoćnik M.
D., odvjetnik u Z., protiv tuženika D. zdravlja O.
, O., P. kralja P. K. I.., OIB: …, radi isplate,
nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. prosinca 2022., u prisutnosti
punomoćnika tužiteljice D. P., odvjetnika u O., punomoćnice
tuženika S. P., 23. prosinca 2022. objavio je i

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku D. zdravlja O., O., P.
P. K. I.. 6, isplatiti tužiteljici D. G. iz O., B. 9,

5.537,06 kn (slovima: pet tisuća pet stotina trideset sedam kuna i šest lipa) / 734,89
eura (slovima: sedam stotina trideset četiri eura i osamdeset devet centi)1 zajedno sa
zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 434,58 kn od 16. veljače 2016. do isplate;
- na iznos od 434,58 kn od 16. ožujka 2016. do isplate;
- na iznos od 434,61 kn od 16. travnja 2016. do isplate;
- na iznos od 446,90 kn od 16. svibnja 2016. do isplate;
- na iznos od 434,58 kn od 16. lipnja 2016. do isplate;
- na iznos od 434,58 kn od 16. srpnja 2016. do isplate;
- na iznos od 436,62 kn od 16. kolovoza 2016. do isplate;
- na iznos od 436,72 kn od 16. rujna 2016. do isplate;
- na iznos od 436,72 kn od 16. listopada 2016. do isplate;
- na iznos od 436,73 kn od 16. studenog 2016. do isplate;
- na iznos od 436,72 kn od 16. prosinca 2016. do isplate;
- na iznos od 436,72 kn od 16. siječnja 2017. do isplate;
- na iznos od 296,97 kn od 16. veljače 2017. do isplate;

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

2 Poslovni broj: 102. Pr-2822/2021-14

u visini stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu
zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu 4.218,75 kn
(slovima: četiri tisuće dvije stotine osamnaest kuna i sedamdeset pet lipa) / 559,92
eura (slovima: pet stotina pedeset devet eura i devedeset dva centa)2 sa zateznom
kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena tekućom od 23. prosinca 2022. do
isplate, u roku 15 dana.

III. Preostali dio tužbenog zahtjeva vezano za naknadu troška tužiteljici, sud je odbio kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da kako je zaposlenica tuženika i to na radnom
mjestu medicinske sestre/tehničara te da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu
službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne
novine, broj: 27/01 i 39/09 – dalje u tekstu ZPJS) te da je plaća tužiteljice definirana
navedenim Zakonom. 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i
Sindikata javnih službi sklopljen je sporazum o osnovici za plaće u javnim službama
kojim je ugovoreno uvećanje osnovice za izračun plaće u javnim službama za po 6%
u 2007., 2008. i 2009. Uslijed nastupa recesije 13. svibnja 2009. Vlada RH i Sindikati
javnih službi sklopili su "Dodatak Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama"
od 13. svibnja 2009. kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razinu iz 2008., na
iznos od 5.108,84 kune dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009.
sporazumno odgođeno sukladno članku III. Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće
u javnim službama – dalje u tekstu DS. 26. listopada 2011. između Vlade RH i
Sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o
osnovici za plaće u javnim službama – dalje u tekstu IDDS-a, a koje predstavljaju
osnovu ove tužbe. Navedenim izmjenama i dopunama ugovoreno je da će osnovica
za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem
službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja,
odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja

2 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

3 Poslovni broj: 102. Pr-2822/2021-14

uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto
(mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg
tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja). Navodi kako je 27. studenog 2015.
Državni zavod za statistiku RH objavio priopćenje iz kojeg je vidljivo da je u drugom
tromjesečju 2015. realan rast BDP-a iznosio 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015.
2,8% slijedom čega je razvidno kako je dva tromjesečja za redom prosječni
međugodišnji realni rast BDP-a iznosio točno dva posto, čime su ispunjeni uvjeti za
povećanje osnovice plaće na temelju odredaba IDDS. Zaključno ističe budući da je
tuženik od prosinca 2015. pa nadalje plaću tužiteljice obračunavao po osnovici od

5.108,84 kune umjesto po osnovici 5.415,37 kuna nastao je dug tuženika prema
tužiteljici s osnove razlike u plaći za sve plaće za siječanj 2016. do zaključno siječnja

2017., a na što je potrebno i obračunati zateznu kamatu na svaki mjesečni iznos
neisplaćene razlike plaće. Predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka
usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava pravnu osnovu tužbenog zahtjeva te
ističe prigovor zastare. Nadalje, navodi kako je plaća tužiteljice u konkretnom slučaju
uređena ZPJS i ZOPJS u kojima je osnovica za obračun plaće u utuženom periodu
definirana sukladno Dodatku Sporazuma od 13. svibnja 2009. u visini 5.108,84 kune.
Također, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije te smatra da nisu
ispunjeni uvjeti za primjenu članka III. IDDS-a od 26. listopada 2011. budući da je u
njima određeno da se uskladba plaća odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad
realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.
Kako je promatrani tromjesečni BDP zabilježio dvanaest uzastopnih negativnih stopa
rasta, počevši od četvrtog tromjesečja 2011. do trećeg tromjesečja 2014. proizlazi da
se primjena članka III. IDDS-a treba odgoditi za dvanaest uzastopnih tromjesečja,
počevši od siječnja 2016. pa nadalje, što znači da uvjeti za povećanje osnovice plaće
u javnim službama nisu ni nastupili. Ističe da IDDS-u važe pet godina što je isteklo

25. listopada 2016. te je otpala pravna osnova za uskladbu plaća. Nadalje, tuženik
smatra da je pravno nevaljana Arbitražna odluka od 7. prosinca 2011. iz razloga što
je nisu potpisali svi sindikati koji su pregovarali s Vladom RH. Predlaže da se tužbeni
zahtjev tužiteljice u cijelosti odbije kao neosnovan.

3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je tijekom postupka izvršio uvid u
cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu te u e-Spisu i to: Ugovor o radu od 23.
ožujka 2015., Izmjena Ugovora o radu od 24. listopada 2019., Izmjene i dopune
Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.,
Arbitražna odluka od 7. prosinca 2011., Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u
javnim službama od 13. svibnja 2009., Procjena Državnog zavoda za statistiku od 4.
prosinca 2015., Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku RH od 28.
kolovoza 2015., Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku RH od 27.
studenog 2015., Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama, Sporazum o osnovici za plaće u javnim
službama od 23. studenog 2006., Procjena Državnog zavoda za statistiku od 4. rujna

2015. te platne liste za tužiteljicu. Sud je izveo sve dokaze koje su stranke predložile.
4. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike u plaći.

5. Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika u
utuženom razdoblju, nije sporno da su Vlada RH i sindikati sklopili sporazume kako je
to navela tužiteljica u tužbi, kao što nije sporno niti da je tuženik obračunavao plaću
prema osnovici od 5.108,84 kune. Nadalje, nije sporna pravilnost tužiteljičinog

4 Poslovni broj: 102. Pr-2822/2021-14

izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju, odnosno nije sporna
visina tužbenog zahtjeva.

7. Međutim, sporna je pravna valjanost te način tumačenja pojedinih odredbi
Izmjena i dopuna Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada

2011. Također, a s obzirom na navedeno, sporno je, je li tuženik u utuženom
razdoblju trebao obračunavati plaću tužiteljici prema osnovici od 5.415,37 kuna ili
prema osnovici od 5.108,84 kuna.

8. Istaknuti prigovor zastare tuženika nije osnovan. Člankom 139. ZOR-a
propisano je kako potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, a
budući da je najstarije potraživanje iz siječnja 2016. dospjelo 16. veljače 2016., a da
je tužba podnesena 15. veljače 2021. očito je kako je ista podnesena unutar
zastarnog roka od pet godina.

9. U dokaznom postupku utvrđeno je kako su Vlada RH i Sindikati javnih
službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim
školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat
zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i
socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat
medicinskih sestara-medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi
zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim
su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine,
povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu
za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini.

9.1. Nadalje, Vlada RH i navedeni Sindikati javnih službi su 13. svibnja 2009.
zaključili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se
suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn
bruto, s tim da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica
za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon
što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja,
odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja
uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne
godine te su u članku IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne
mjesečne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u
odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj.

9.2. Nakon toga, Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili su 26. listopada

2011. IDDS-u, s tim da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po
predstavnicima tog sindikata parafirane, a na što tuženica ukazuje u odgovoru na
tužbu, kojim Izmjenama su između ostalog izmijenjeni člankom III., IV., VII. i XI.
Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na
način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje
odredbi predmetnih akata i vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim člankom III.
utvrđeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn
bruto za mjesec u kojemu službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu
na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za
dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom
sredinom (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine). Izmijenjenim člankom VII. je
utvrđeno da se uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji
tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III.
do V. Izmjena i dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog
BDP-a trajao, a izmijenjenim člankom XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina.

5 Poslovni broj: 102. Pr-2822/2021-14

9.3. Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali IDDS od 26. listopada

2011. donijeli su 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o
osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII.
Dodatka Sporazumu, s tim da je iz članka 1. Vjerodostojnog tumačenja razvidno kako
je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj IDDS-u od 26. listopada 2011.
9.4. Plaća tužiteljice u utuženom razdoblju bila je uređena ZOPJS, koji je
izmijenjen Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama
("Narodne novine", broj: 124/09). Izmijenjenom odredbom članka 2. koja je i danas
u primjeni neprekidno od 24. listopada 2009. određeno je da se osnovica plaće u
javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i
sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog
proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama
određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, člankom 3. gore navedenog
Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama je određeno da se
na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se
ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe članka 2. ZOPJS-a.
9.5. Vlada RH je 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za
obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj: 126/2016.) kojom je
osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja

2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., a koja je isplaćena u mjesecu
veljači 2017.

9.6. Također, Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi sklopili
su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama
("Narodne novine", broj: 84/07, dalje u tekstu - TKU/07) u kojemu je u članku 49.
stavku 4. ugovoreno: „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen

23.11.2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni
dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj
Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.

9.7. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora
za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 115/10,
dalje u tekstu - TKU/10) u kojemu je u članku 51. stavku 4. ugovoreno: „Ugovorne
strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim
službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji
se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u
obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju
na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima“.

9.8. Člankom 51. stavku 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i
namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: - dalje u tekstu - TKU/12) je
ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i
dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te
Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006.
važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim
dokumentima.“.

9.9. Iz članka 199. stavka 1. ZOR-a proizlazi da se nakon isteka roka na koji je
sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje
sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno
sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri
mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca

6 Poslovni broj: 102. Pr-2822/2021-14

od isteka otkaznog roka. Nadalje, iz članka 139. ZOR proizlazi da potraživanja iz
radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako ZOR-om ili drugim zakonom nije
drukčije određeno. Također, iz članka 90. stavka 1. ZOR-a proizlazi da je poslodavac
dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim
ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a iz članka 92. stavka 3.
ZOR-a proizlazi da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije
određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do
petnaestog dana u idućem mjesecu.

9.10. Međugodišnji realni tromjesečni BDP rastao je u drugom tromjesečju

2015. 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju 2,8%, u odnosu na isto razdoblje
prethodne godine.

10. Provodeći dokazni postupak te primjenjujući pravne izvore mjerodavnog
materijalnog prava prvenstveno treba naglasiti da su u cijelosti neosnovani navodi
tuženice u kojima ista osporava pravnu valjanost i pravnu snagu IDDS-a. Naime, iz
naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i
sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama
utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDDS-u. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik
IDDS-a izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7.
prosinca 2012. te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada
u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga
valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-
408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/3535/12, odredbe
kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio
isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora.
U konkretnom slučaju IDDS nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je
parafirao, a što ne spori niti tuženica, iz čega je razvidno da je sudjelovao u
pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih. Slijedom navedenog, po
stavu ovog suda IDDS predstavljaju valjani kolektivni ugovor, što je potvrđeno i
citiranim odredbama TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu
citiranog članka 2. ZOPJS-a temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju.
To stoga što su odredbe IDDS-a bile na snazi do 26. siječnja 2017. godine jer je
člankom XI. IDDS-a ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje
vrijeme je produženo za tri mjeseca sukladno citiranom članku 199. stavku 1. ZOR-a.
10.1. Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane za odgodu primjene članka III.
IDDS-a, jer odredbom članka VIII. IDDS-a nije odgođena primjena članka III. IDDS-a.
Naime, iz teksta i smisla odredbe članka VII., kako u osnovnom obliku od 26.
listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi
da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u članku IV. i V.
IDDS-a, slijedom čega nije došlo do odgode primjene članka III. kojim je uređen
način povrata osnovice. Identičan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda
Republike Hrvatske broj Rev-1111/2020.

10.2. Budući da je prema podacima Državnog zavoda za statistiku zabilježena
stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015.
od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2
% te da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., proizlazi da su
se uvjeti iz članka III. IDDS-a za obračun plaća u javnim službama po osnovici od

5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena
do 15. siječnja 2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja
je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.

7 Poslovni broj: 102. Pr-2822/2021-14

10.3. Kako je tuženik na ročištu 21. prosinca 2022. izjavio da visinu tužbenog
zahtjeva ne čini spornom, navedena činjenica je nesporna pa ju sud zbog toga nije
niti utvrđivao.

11. Slijedom svega navedenog sud je tužiteljici dosudio u cijelosti razliku
manje isplaćene bruto plaće u ukupnom iznosu od 5.537,06 kuna, s mjesečnim
iznosima razlike plaće na način kako je to tužiteljica naznačila u podnesku od 8.
prosinca 2022., a kako je navedeno u izreci pod točkom I. ove presude.

12. Prema odredbi članka 433.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku
("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,
84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje u tekstu ZPP)
kada utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto
iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Navedeni iznosi iskazani su u bruto
iznosu kako u tužbi tako i u izreci presude.

13. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice se temelji na
odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05,
48/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje u tekstu ZOO).

14. Odluka suda o troškovima postupka se temelji na odredbi članka 154.
stavka 1. ZPP-a te su tužiteljici dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o nagradama i
naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,
37/22 i 126/22) i vrijednosti predmeta spora.

14.1. Tako je sud tužiteljici priznao trošak zastupanja po ovlaštenom
punomoćniku i to za sastav tužbe u iznosu 1.125,00 kuna plus PDV 25% (Tbr.7.1.),
za sastav obrazloženog podneska od 16. studenog 2021. u iznosu 1.125,00 kuna
plus PDV 25% (Tbr.8.1.), za zastupanje na ročištu 21. prosinca 2022. u iznosu

1.125,00 kuna plus PDV 25% (Tbr. 9.1.) što iznosi 3.375,00 kuna, a s pripadajućim
PDV-om 25%, odnosno 843,75 kuna, sveukupno iznosi 4.218,75 kuna.

14.2. Sud je tužiteljicu odbio sa zahtjevom za naknadu razlike parničnog
troška u iznosu 375,00 kuna plus PDV 25 % na ime sastava tužbe od 15. veljače
2021, obzirom da se odvjetnička nagrada odmjerava prema vrijednosti predmeta
spora u trenutku poduzimanja svake pojedine parnične radnje. Tužbom je naznačena
vrijednost predmeta spora od 5.537,03 kune pa sukladno Tbr. 7. Tarife o nagradama
i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14,
107/15, 37/22) tužiteljici pripada nagrada za tužbu od 75 bodova što pomnoženo s
vrijednošću jednog boda od 15,00 kuna daje iznos od 1.125,00 kuna. Kako je po
navedenoj osnovi zatražen iznos od 1.500,00 kuna plus PDV 25%, tužiteljicu je
valjalo odbiti za razliku od 375,00 kuna plus PDV 25%.

14.3. Nadalje, sud je tužiteljicu odbio i sa zahtjevom za naknadu parničnog
troška u iznosu 1.125,00 kuna plus PDV 25 % na ime sastava podneska od 8.
prosinca 2022., obzirom da je predmetni podnesak nepotreban za vođenje parnice i
konačnu odluku. Specifikacija tužbenog zahtjeva u navedenom podnesku je već
istaknuta na identičan način u samoj tužbi. Navedeno jasno ukazuje na činjenicu da
je tužiteljica raspolagala potrebnim podacima za specificiranjem tužbenog zahtjeva
prilikom podnošenja tužbe pa je shodno navedenom podnesak od 8. prosinca 2022.
u potpunosti ocijenjen kao suvišan. Nadalje, ne postoji obveza tužiteljice na
samoinicijativno dvojno iskazivanje kako ukupnog tako i pojedinačnih, mjesečnih
iznosa potraživanja te je i zbog navedenog taj podnesak nepotreban.

14.4. Sukladno članku 151. stavku 3. ZPP-a parnični trošak obuhvaća i
zatezne kamate od dana donošenje odluke kojom je naloženo plaćanje troškova
postupka, odnosno od 23. prosinca 2022. pa do isplate.

8 Poslovni broj: 102. Pr-2822/2021-14

15. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku, 23. prosinca 2022.

Sutkinja Dubravka Čapelj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštane je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se
podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka, u roku od 15 (petnaest)
dana od dana održavanja ročišta na kojoj se presuda objavljuje, ako je stranka
uredno obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka
prijepisa presude, ako nije bila uredno obaviještena.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne
primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz
članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka

354. stavka 2. točke 3. istog Zakona.

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.

Dostaviti:

1. Pun. tužiteljice 2. Tuženici

3. Poreznoj upravi nakon pravomoćnosti

Broj zapisa: eb316-de5c0

Kontrolni broj: 0d0e7-311c7-1b72f

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Dubravka Čapelj, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.