1              Poslovni broj Gž-1094/2022-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-1094/2022-3

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Miha Mratovića, predsjednika vijeća te Mirjane Rubić, članice vijeća i izvjestiteljice i  Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. R., OIB …, iz I. B., kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z. odvjetničkom uredu D. C. & A. P., Z., protiv 1. tuženice B. V., OIB …, iz Z., i 2. tuženika T. V., OIB …, iz J., (ranije na adresi Z.,), oboje zastupani po punomoćnici A. G. C., odvjetnici u Z., radi naknade izgubljene najamnine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu pod poslovnim brojem P-349/2019-53 od 3.lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 22. prosinca 2022.

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika pod 1. i pod 2., pa se u pobijanom dijelu pod toč. I. i III. potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu pod poslovnim brojem P-349/2019-53 od 3. lipnja 2022.

U nepobijanom dijelu pod točkom II kojim je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev za isplatu najamnine za mjesec svibanj 2012. u iznosu od 2.639,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama od 2. svibnja 2012. do isplate, kao i u toč. IV. kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 kuna prvostupanjska je presuda ostaje neizmijenjena.

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.              

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Nalaže se 1. tuženici B. V., OIB …, iz Z., i 2. tuženiku T. V., OIB …, iz J., da tužitelju A. R., OIB …, iz I. B., isplate najamninu za korištenje stana u iznosu od 155.701,00 kn sa zateznim kamatama do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na pojedinačno određene iznose kako slijedi: - na iznos od 2.639,00 kn od 2. lipnja 2012. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. srpnja 2012. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. kolovoza 2012. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. rujna 2012. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. listopada 2012. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. studenoga 2012. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. prosinca 2012. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. siječnja 2013. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. veljače 2013. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. ožujka 2013. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. travnja 2013. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. svibnja 2013. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. lipnja 2013. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. srpnja 2013. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. kolovoza 2013. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. rujna 2013. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. listopada 2013. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. studenoga 2013. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. prosinca 2013. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. siječnja 2014. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. veljače 2014. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. ožujka 2014. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. travnja 2014. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. svibnja 2014. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. lipnja 2014. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. srpnja 2014. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. kolovoza 2014. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. rujna 2014. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. listopada 2014. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. studenoga 2014. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. prosinca 2014. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. siječnja 2015. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. veljače 2015. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. ožujka 2015. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. travnja 2015. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. svibnja 2015. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. lipnja 2015. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. srpnja 2015. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. kolovoza 2015. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. rujna 2015. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. listopada 2015. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. studenoga 2015. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. prosinca 2015. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. siječnja 2016. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. veljače 2016. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. ožujka 2016. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. travnja 2016. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. svibnja 2016. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. lipnja 2016. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. srpnja 2016. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. kolovoza 2016. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. rujna 2016. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. listopada 2016. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. studenoga 2016. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. prosinca 2016. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. siječnja 2017. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. veljače 2017. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. ožujka 2017. do isplate, - na iznos od 2.639,00 kn od 2. travnja 2017. do isplate.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži isplatu najamnine za mjesec svibanj 2012. u iznosu od 2.639,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama od 2. svibnja 2012. do isplate.

III. Nalaže se tuženicima da tužitelju u roku od 15 (petnaest) dana naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 28.143,20 kn sa zateznom kamatom od 3. lipnja 2022. do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 kn.“

2.Protiv uvodno citirane presude kojim je usvojen tužbeni zahtjev(točka I) kao i protiv odluke o troškovima postupka (toč. III.), žalbu podnose tuženici iz svih žalbenih razloga predviđenih u članku 353. st.1. Zakona o parničnom postupku Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) predlažući žalbu usvojiti, preinačiti pobijanu presudu, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, sukladno žalbenim razlozima, uz naknadu parničnog troška tuženicima za sastav žalbe.

2.1.U bitnome tuženici smatraju kako je trebalo prihvatiti njihov prijedlog za prekid postupka do okončanja parnice pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu koja se vodi pod brojem Ps-325/16 u kojemu dokazuju da je fiktivan ugovor o zamjeni nekretnina temeljem kojeg je tužitelj ostvario uknjižbu pa da ishod tog postupka izravno utječe na ishod ove parnice, da nije prihvaćen njihov prijedlog za saslušanje svjedoka i stranaka niti je sud obrazložio iz kojih razloga to smatra nebitnim za odluku te da je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama koja postoji i u slučaju kad sud nije obrazložio zaključak i ocjenu tih dokaza te kad ne postoje razlozi o tome kojim je dokazima poklonio vjeru, a kojima nije i iz kojih razloga je tako postupio.

3.Tužitelj na žalbu nije odgovorio.

4.Žalba nije osnovana.

5.Nakon pravomoćnosti presude u dijelu kojim je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev za isplatu mjesečne naknade za korištenje stana u svibnju 2012. u iznosu od 2.639,00 kuna, protiv kojeg tužitelj nije izjavio žalbu, ostao je  kao  predmet spora zahtjev tužitelja kojim od tuženika, prema  konačno postavljenom tužbenom zahtjevu usklađenom s mišljenjem sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina, potražuje 155.701,00 kuna/20.665,07 EUR na ime naknade za bespravno korištenje njegovog stana u Zagrebu, Sesvetska 11,  u razdoblju od 1. lipnja  2012. do 30. travnja 2017. (59 mjeseci) u mjesečnom iznosu od po 2.639,00 kuna/350,26 EUR.

 

6.U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- kako je u knjizi položenih ugovora PU Grad Zagreb, u zk. ul. 22216 poduložak br. 11841 tužitelj od 20. prosinca 2010. upisan kao vlasnik odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine, stana u stambenoj zgradi Z., sagrađenoj na čest. br. d. 1944/8, po novoj izmjeri čest. br. 262 k.o. P. i to stana u prizemlju – koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice i hodnika u ukupnoj površini od 50,00 m2 i kako se tužitelj uknjižio temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12217/03 od 23. studenog 2003. i uvjerenja o prebivalištu od 7. svibnja 2009.,

- kako tužitelj nije u posjedu predmetnog stana već ga posjeduju/koriste tuženici,

- kako tuženici ne plaćaju najamninu tužitelju,

- kako je između stranaka u tijeku parnični postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem Ps-325/2016 u kojem tužitelj traži iseljenje tuženika, a tuženici traže poništenje ugovora o zamjeni nekretnina iz 1995. (pravilno utvrđenje ništetnim) za koji tvrde kako je temeljem istog tužitelj ostvario uknjižbu prava vlasništva spornog stana,

- kako je sud zatražio od Porezne uprave Zagreb, Ispostava Peščenica podatke o prosječnoj cijeni najma za stan odgovarajuće strukture spornom za utuženo razdoblje od  svibnja 2012. do travnja 2017 i dobio odgovor da se evidencija o tome ne vodi te da takav podatak nije moguće dostaviti,

- kako je putem sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina B. H., koji je sastavio pisani nalaz i mišljenje te se i usmeno izjasnio na primjedbe tuženika koji na tu raspravu nisu pristupili iako uredno obaviješteni, utvrdio visinu  uz izračun temeljem podataka o prosječnoj najamnini za razdoblje od 2018. do 2021., dok nije našao podataka o cijeni najma za razdoblje od svibnja 2012. do travnja 2017.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja prihvatio je zahtjev tužitelja ocjenjujući ga osnovanim u pobijanom dijelu a nakon što je zaključio da je utuženo potraživanje, po pravnoj prirodi stjecanje bez osnove, na kojem pravnom temelju iz čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 41/08, 125/11, 78/94, 29/18 i 126/21 – dalje ZOO) se i tužba temelji.

7.1.Pri tome se pozvao na zastarni rok od pet godina propisan čl. 225. ZOO, za koji drži kako je protekao jedino za potraživanje u svibnju 2012. (tužba podnesena 23. svibnja 2017.) ali ne i za potraživanja u preostalom razdoblju, pošto je podnošenjem tužbe došlo do prekida zastare, pa utvrđujući da je tužitelj vlasnik stana koji je u posjedu tuženika, da tuženici ne plaćaju naknadu za korištenje te prihvaćajući  nalaz i mišljenje kojim je visina najamnine procijenjena temeljem podataka o prosječnim  cijenama najma na području Grada Zagreba u razdoblju od 2018. do 2021. jer podacima za utuženo razdoblje nije raspolagala nadležna Porezna uprava niti ih je vještak mogao pribaviti, zaključio je kako su ispunjeni  svi zakonski uvjeti iz čl. 1120. ZOO-a za udovoljenje tužbenom zahtjevu, radi čega je istog prihvatio.

8.Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud nije našao nedostatka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koji žalba opisno upućuje jer pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje su utvrđene temeljem provedenih dokaza kao i zaključke i ocjenu tih dokaza.

8.1.Nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. ZPP-a, na koje, ovaj drugostupanjski u okviru ovlasti iz čl. 365. st.2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti kao ni relativno bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP-a na koje prema uopćenim žalbenim navodima žalba upućuje, a koje bi bile od značaja za donošenje pravilne i zakonite presude.

9.Pravo na ocjenu dokaza pridržano je za sud - koji prema svojem uvjerenju i na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP-a), ali je u slobodi ocjene dokaza i sud ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se mogla provjeriti.

 

9.1.Proizlazi kako dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke. Sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica

9.2.Upravo u skladu s navedenim prvostupanjski je sud i postupio utvrđujući odlučno činjenično stanje na temelju ocjene dokaza koji su mu priskrbili bitna saznanja za odluku.

9.3. To što posebno nije obrazlagano o sadržaju Ugovora o zamjeni nekretnina od  20. lipnja 1995. te parničnih postupaka između stranaka (postupci P-12217/03, Ps-325/2016, Z-60868/2010 Općinskog građanskog suda u Zagrebu), što nisu saslušani predloženi svjedoci i tuženici kao stranke i što nije odlučeno o prekidu ove parnice do pravomoćnog okončanja postupka radi ništetnosti ugovora o zamjeni nekretnina (Ps-325/2016) po stavu ovog suda nije od značaja budući time nije dovedena u pitanje njezina pravilnost i zakonitost.

10.Naime, iz rezultata dokaznog postupka i njihove savjesne i brižljive ocjene proizlazi da je sud pravilno utvrdio odlučno činjenično stanje, koje žalbom nije dovedeno u pitanje, pa tako da je tužitelj vlasnik suvlasničkog dijela nekretnine, stana u Z., položenog u stambenoj zgradi, Z., sagrađenog  na čest. br. 1944/8, po novoj izmjeri čest. br. 262 k.o. P. i to stana u prizemlju – koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice i hodnika, u ukupnoj površini od 50,00 m2, da se tužitelj uknjižio temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12217/03 od 23. studenog 2003. te da tuženici istog koriste ne plaćajući naknadu, radi čega je utemeljeno u pobijanom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev te u preostalom dijelu, koji se ne pobija žalbom, zahtjev odbio zbog proteka zastarnog roka.

10.1.Kako je već navedeno, tužitelj je ostvario upis prava vlasništva nekretnine za čije se bespravno korištenje traži naknada temeljem pravomoćne presude kojom je utvrđeno da ima pravni osnov za upis tog prava na svoje ime, na koji pravni osnov (ugovor o zamjeni nekretnina od 20. lipnja 1995.) se sud pozivao u razlozima presude.

11.U ovoj parnici, tvrdeći da je ugovor o zamjeni nekretnina od 20. lipnja 1995. fiktivan jer prikriva drugi pravni posao (dogovor o ostvarenju povoljnog stambenog kredita kod Zagrebačke banke d.d. za poslovne potrebe) tuženici u bitnome pokušavaju poništiti učinak pravomoćne presude P-12217/03 od 23. studenog 2003. temeljem koje je tužitelj ostvario uknjižbu prava vlasništva.

11.1.S tim u svezi je ukazati kako pravo na pošteno suđenje prema čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99, 14/02, 13/06,9/05, 1/06,2/10,13/17) tumačeno u svjetlu načela vladavine prava i pravne sigurnosti, obuhvaća zahtjev da se presude u slučajevima kada su sudovi zaključili pitanje s pravomoćnim učinkom ne bi trebale dovoditi u pitanje. To stoga što načelo res iudicata zahtijeva da nijedna stranka nema pravo tražiti reviziju pravomoćne i obvezujuće presude samo u svrhe odobravanja ponovnog suđenja i donošenja nove odluke o predmetu.

11.2.Razlog tome leži u činjenici prema kojem je pravomoćna presuda res iudicata jer rješava spor između stranaka s pravomoćnim učinkom što je temeljni element prava na pošteno suđenje koje jamči čl. 6. Konvencije.

11.3.Stoga ovaj sud smatra, da bi razmatranje o ništetnosti ugovora o zamjeni temeljem kojeg je kao valjane pravne osnove donesena i izvršena pravomoćna presuda P-12217/03 od 23. studenog 2003. po kojoj je tužitelj ostvario upis prava vlasništva stana za čije se korištenje traži naknada, tuženicima pružilo „drugu priliku“ za razmatranje spora koji je već završen spomenutom pravomoćnom presudom, što bi, prema mišljenju ovog suda bilo u suprotnosti s načelom pravne sigurnosti i ugrozilo pravo tužitelja iz čl. 6. st. 1. Konvencije (tako i Europski sud za ljudska prava u predmetu Brletić protiv Republike Hrvatske broj 42009/10 od 16. siječnja 2014.)

12.Međutim prihvaćajući tužbeni zahtjev sud se pogrešno pozvao na odredbu iz čl. 1120 ZOO.

12.1.Po stavu ovog suda temeljem iznesenih činjeničnih utvrđenja, protivno osnovu na koju se tužba i sud prvog stupnja pozivaju, sporni odnos među strankama ne može se promatrati i razriješiti primjenom odredbe čl. 1120. ZOO koja uređuje institut stjecanja bez osnove.

12.2.To stoga što se u konkretnom slučaju radi o uporabi tuđe stvari koja je još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta).

12.3.Naime, ako je određena stvar upotrijebljena na način da je promijenila identitet radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari, tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. ZOO-prema kojoj osoba koja je upotrijebila tuđu stvar u svoju korist dužna je vlasniku naknaditi korist od upotrebe te stvari, bez obzira na svoje poštenje, odnosno nepoštenje, pri čemu je imati u vidu da je Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje: VSRH) donio pravna shvaćanja kojima upućuje na primjenu odredbi stvarnog prava iz  Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („ Narodne novine“ broj  91/96.,68/98.,137/99., 22/00.,73/00., 114/01.,79/06.,

141/06., 38/09.,153/09.,143/12.,152/14., 81/15.,94/17-pročišćeni tekst-dalje ZV).

12.4.Tako i na primjenu čl. 164. i 165. ZV upućuju pravna shvaćanja zauzeta na sjednici Građanskog odjela VSRH od 26. listopada 2009. (Su-IV-188/09-7) te posebno br. Su IV-16/2021 od 1. ožujka 2021, što je prihvatila i sudska praksa (Rješenje VSRH broj Revd-699/2021 od 16. ožujka 2021., presuda Županijskog suda u Rijeci Gž-1115/2021 od 28. srpnja 2021.), a koje shvaćanje glasi:
„U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZV-a, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.“

12.5.Dijeleći navedeni pravni stav, proizlazi da o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari, kada je moguća predaja posjeda koju tužitelj traži u parnici pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem Ps-325/2016, naknadu koristi koju su tuženici imali od uporabe tužiteljevog stana treba prosuđivati prema odredbi članka 165. ZV-a imajući u vidu da iz raspravnog gradiva ne proizlazi niti tuženici tvrde da je došlo do promjene identiteta stvari.

12.6.Prema odredbi čl. 165. st.1. ZV-a nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da je nije zanemario čije traženje zastarijeva u roku od tri godine od predaje stvari.

12.7.U konkretnom slučaju, rukovodeći se iznijetim činjenicama u tužbi, tužitelj u ovoj pravnoj stvari postavlja zahtjev za naknadu koristi koju su tuženici imali koristeći stan njegove vlasnosti bez pravne osnove, temeljem čega je  osnovanost tužbenog zahtjeva pravilno ocijeniti kroz odredbu čl. 165. ZV-a, koja regulira naknadu troškova korištenja tuđe nekretnine od strane nepoštenog posjednika, odnosno obveze (i prava) nepoštenog posjednika za vrijeme bespravnog korištenja tuđe nekretnine a koja korist predstavlja najamninu koju bi tuženici morali plaćati za stan istih karakteristika, koja mjesečna najamnina je i po stavu ovog suda pravilno utvrđena.

12.8.Po stavu ovog suda i visina naknade koju su tuženici dužni isplatiti tužitelju je pravilno utvrđena valjanom ocjenom nalaza i mišljenja sudskog vještaka, datog stručno i objektivno u pisanom obliku i usmenom obrazlaganju, za koju odluku je sud dao valjane razloge, što tuženici posebno i ne pobijaju u žalbenom postupku.

12.9.Naime, imajući u vidu činjenice i dokaze na kojima tužitelj temelji postavljeni tužbeni zahtjev, u konkretnom slučaju, i po stavu ovoga suda, tužitelj je dokazao sve pretpostavke za primjenu odredbe čl. 165. ZV-a, koja ga kao vlasnika stana ovlašćuje zahtijevati od posjednika stana, ovdje tuženika, naknadu koristi koje su kao posjednici imali za vrijeme svojeg posjedovanja stana, tako što je dokazao da je vlasnik stana za čije korištenje se potražuje naknada, da tuženici u navedenom razdoblju nisu imali pravo na posjed stana, te da mu za korištenje stana nisu plaćali nikakvu naknadu.

12.10.S druge strane, iz rezultata provedenog postupka, proizlazi da tuženici nisu dokazali postojanje okolnosti koje bi ih oslobađale obveze na isplatu utuženog iznosa (čl. 219. st. 1. i čl. 220. st. 1. ZPP-a).

13. Obzirom je sud prvoga stupnja zahtjev tužitelja našao osnovanim u pretežitom dijelu, pravilno je odluku o troškovima postupka utemeljio na odredbi čl. 154. st. 5. u svezi sa čl. 155. ZPP-a jer tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva te je naloženo tuženicima da tužitelju naknade cjelokupni trošak postupka pravilno odmjeren u visini predviđenoj Tarifom o naknadama i nagradama troškova za rad odvjetnika, pri čemu je prvostupanjski sud imao u vidu samo troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice

14.Radi svega izloženog žalbu tuženika je kao neosnovanu valjalo odbiti i u pobijanom dijelu pod točkom I. i u odluci o troškovima postupka pod točkom III., prvostupanjsku presudu je valjalo potvrditi (čl. 368. ZPP-a).

14.1.Kako je žalba tuženika u cijelosti odbijena kao neosnovana, to je valjalo odbiti i njihov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 166. st.1. u svezi sa čl. 154. st. 1.ZPP-a).

15.U dijelu pod točkom II. kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.639,00 kuna s kamatama od 12. svibnja 2012. do isplate te pod točkom IV. kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka od 1.250,00 kuna, pobijana je presuda ostala neizmijenjena.

 

U Splitu 22. prosinca 2022.

 

 

Fiksni tečaj konverzije 7,53450