1              Poslovni broj: Gž-2111/2022-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-2111/2022-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras Ivanišević, kao suca izvjestitelja, te Denis Pancirov Parcen kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. I. V. iz D. R., OIB ..., 2. M. H. iz K., OIB ..., 3. M. P. iz D. R., OIB ..., 4. B. T. iz K., OIB ..., 5. D. G. iz D. R., OIB ... zastupani po punomoćnici I. B. odvjetnici u K., protiv tuženika I. P. iz K., OIB ..., zastupan po punomoćnici R. D. D. odvjetnici iz K., odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu pod poslovnim brojem 11 P-1210/2010-55 od 25. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 22. prosinca 2022.,

 

p r e s u d i o j e

 

I. Djelomično se odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu pod poslovnim brojem 11 P-1210/2010-55 od 25. listopada 2022. u dijelu točke I. izreke te u dijelu odluke o troškovima postupka u točki II. izreke kojom je tuženiku naloženu naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 33.943,26 kn/4.505,04 EUR-a.

 

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika i pobijana presuda preinačava u dijelu odluke o troškovima postupka (točke II. izreke) na način da se za više dosuđeni parnični trošak u iznosu od 4.812,50 kn/638,72 EUR-a zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljima I. V. iz D. R., OIB: ..., M. H. iz K., OIB: ..., M. P. iz D. R., OIB: ..., B. T. iz K., OIB: ... te D. G. iz D. R., OIB: ..., na ime naknade štete zbog uništenja poslovnog prostora, iznos od 16.210,87 kn te na ime naknade štete zbog otuđenja pokretnina iznos od 19.625,70 kn, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. listopada 2008. kao dana preuzimanja poslovnog prostora pa do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe ( točka I. izreke).

 

2. U odluci pod točkom II. izreke naložen je tuženiku nadoknaditi tužiteljima I. V. iz D. R., OIB: ..., M. H. iz K., OIB: ..., M. P. iz D. R., OIB: ..., B. T. iz K., OIB: ... te D. G. iz D. R., OIB: ... trošak ovog parničnog postupka, kao i trošak postupka osiguranja dokaza u spisu posl.br. R1-300/09, u sveukupnom iznosu od 38.755,76 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 25. listopada 2022. godine, pa do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

2.1. Protiv navedene presude žali se tuženik, pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZPP), te predlaže da se presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev, te da se tužitelja obveže tuženiku naknaditi parnične troškove, podredno da se presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Neosnovano žalitelj ukazuje na bitnu povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer se obrazloženje pobijane presude temelji na činjenicama utvrđenim u ovom postupku i provedenim te pravilno obrazloženim dokazima (čl. 8. ZPP), pa pobijana presuda sadrži valjane, jasne i razumljive razloge o svim bitnim činjenicama te nema nedostataka zbog kojih ne bi mogla ispitati.

 

6. Ispitujući pobijanju presudu u granicama žalbenih navoda tuženika, a pazeći pri tome po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnoga prava i na apsolutno bitne povrede odredbi parničnoga postupka (čl. 365. st. 2. ZPP-a) pravilno je sud prvog stupnja na potpuno utvrđeno činjenično stanje primijenio i materijalno pravo pa su i u tom pravcu neosnovani navodi žalbe.

 

7. Predmet spora je zahtjev 1. do 5. tužitelja za naknadu štetu na nekretnini - poslovnom prostoru u K., ..., II kat, nastale uništenjem i devastacijom poslovnog prostora u iznosu od 16.210,87 kn te za otuđene pokretnine iz predmetnog prostora u iznosu od 19.625,70 kn, sve to zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. listopada 2008. kao dana preuzimanja poslovnog prostora.

 

8. U ovoj je pravnoj stvari nakon donošenja međupresude presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-1210/2010-28 od 30. lipnja 2017., potvrđene presudom Županijskog suda u Puli-Pola dana 18. lipnja 2019. pod poslovnim brojem Gž-1070/2017-2, a kojom je utvrđena odgovornost tuženika za naknadu štete nastale tužiteljima zbog uništenja poslovnog prostora te za naknadu štete zbog otuđenja pokretnina koje su nestale nakon preuzimanja poslovnog prostora od strane tužitelja, preostalo utvrditi visinu pripadajuće štete koju tužitelji potražuju od tuženika 9. Obrazlažući odgovornost tuženika u predmetnoj međupresudi prvostupanjski sud navodi da je tuženik odgovoran za predmetnu štetu, pri čemu je odgovornost tuženika promatrati kroz odredbu čl. 1045. st. 1. („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje-ZOO). Naime, sud prvoga stupnja je ocjenom provedenih dokaza utvrdio da je do devastiranja predmetnog poslovnog prostora i otuđenje pokretnina iz istoga došlo u vremenskom periodu od 9. svibnja 2005. kada je utvrđeno stanje poslovnog prostora i izvršen popis pokretnina trgovačkog društva T. d.o.o., pa do trenutka kada je predmetni poslovni prostor predan ovrhovoditeljima u posjed - dana 23. listopada 2008., u kom vremenskom periodu je upravo tuženik kao fizička osoba bio taj koji je posljednji držao ključeve poslovnog prostora, pa je samim time i odgovoran za štetu koja je tužitelju nastala.

 

10. U navedenom, pravomoćnom presudom je utvrđeno da u predmetnom slučaju tužitelji tuženika za utuženu štetu ne terete kao člana i odgovornu osobu društva T. d.o.o. - obzirom isto trgovačko društvo u spornom vremenskom periodu nije poslovao, bilo je u mirovanju i kao takvo nije moglo donositi nikakve odluke, već kao fizičku osobu čijim djelovanjem je nakon provedenog popisa pokretnina u poslovnom prostoru - dana 9. svibnja 2005. za njih nastala šteta koju štetu su ustanovili trenutkom uvođenja u poslovni prostor.

 

11. Utoliko su pravno neodlučni navodi žalbe tuženika u dijelu kojim se opetovano ukazuje na isključenje vlastite odgovornosti za štetu koju tužitelji potražuju u ovom postupku obzirom da je sud vezan za pravomoćnu presudom kojom je utvrđena njegova isključiva odgovornost za nastalu štetu (članak 333. ZPP-a).

 

12. Polazeći od navedenih utvrđenja pravilno je sud prvog stupnja visinu štetu utvrdio osnovom provedenog nalaza i mišljenje vještaka revizora, određenog upravo na prijedlog tuženika, a nakon iznesenih primjedaba na nalaz i mišljenje vještaka M. D. i koje je na prijedlog tuženika povjereno vještaku dipl. oec. D. K. u revizorskoj tvrtci R. d.o.o iz K.

 

13. Naime, tuženik je u potpunosti prigovorio nalazu i mišljenju vještaka M. D., kao i očitovanju iste, navodeći da nije pravilno utvrđena tržišna vrijednost predmeta ove tužbe, jer nije uzeto u obzir da se radi o starijim pokretninama, te da je nesporno da sudski vještak nije izvršila uvid u popis pokretnina koji je sačinjen u postupku Ovr-1043/04 dana 09.05.2005.g., a koji spis je priklopljen ovom spisu, u kojem popisu je na kraju navedeno da su „ uredski materijali starije proizvodnje".

 

14. Vještak revizor R. d.o.o. je uz indeksiranje potrošačkih cijena koje izdaje Državni zavod za statistiku i preračunate vrijednosti, uvažavajući vijek uporabe pokretnina po skupinama za namještaj, opremu i informatičku opremu, mišljenja da zbroj vrijednosti opreme nakon svih provedenih postupaka za utvrđivanje realne cijene imovine iznosi 19.625,70 HRK. Dakle, zaključaj je vještaka revizora R. d.o.o. da ukupna procijenjena tržišna vrijednost pokretnina (oprema) popisanih u Uredu 1, Uredu 2, Uredu 3 prema navedenoj indeksaciji cijena iznosi 19.625,70 kn.

 

15. U odnosu na navode žalbe za odgovoriti je žalitelju kako na nalaz i mišljenje ovog vještaka tuženik nije imao prigovore na utvrđene vrijednosti nakon indeksacije cijena na svibanj 2005., pa su utoliko neosnovani u tom pravcu navodi žalbe. Naime, u odnosu na osporavani obračun amortizacije, vještak revizor je u svom očitovanju istaknuo kako je upravo zbog činjenice da nije bilo moguće točno utvrditi datum stjecanja opreme i koliko je pojedini artikl bio u uporabi, istu prikazao iskustvenom metodom obračuna, kad ne postoje egzaktni podaci, a za što sud ne raspolaže potrebnim i stručnim znanjem.

 

16. Tako vještak objašnjava da iskustveno gledano, namještaj ima puno duži vijek upotrebe u odnosu na informatičku opremu te je procjena vještaka da u 2005. godini skupina namještaj bila amortizirana 20%, skupina oprema 30% i skupina informatička oprema 50%, pa je shodno tome vještak navedena umanjena vrijednosti izvršio nakon indeksacije cijena.

 

17. Utoliko su u tom pravcu neosnovani navodi žalbe jer je sud prvog stupnja visinu štete u konkretnom slučaju utvrdio sukladno nalazu i mišljenju ovog vještaka, kao stručnom, argumentiranom i dovoljno obrazloženom nakon iznesenih prigovora, pravilnom primjenom odredbe članka 260. ZPP-a.

 

18. S druge strane u odnosu na navode tuženika kojima se pobija pravilnost utvrđene visine štete na predmetnom poslovnom prostoru za odgovoriti je kako je sud prvog stupnja pravilno prilikom utvrđenja visine iste polazio od neprijepornih utvrđenja u predmetu osiguranja dokaza pod poslovnim brojem R1-300/09. Naime, predmetnom postupku vještak građevinske struke dipl. ing. D. P., je u svoj dopuni nalaza i mišljenja visinu iste utvrdio i procijenio u iznosu od 16.210,87 kuna. Kako stranke u postupku nisu osporavale visinu niti nalaz i mišljenje ovog vještaka, a obzirom da u tom pravcu nije bilo ni dokaznih prijedloga od strane tuženika, pravno su neodlučni navodi žalbe kojima se ukazuje na iskaz svjedoka D. K., kojem je u postupku pod poslovnim brojem Ovr-1043/2004 predmetni prostor i dosuđen.

 

19. U navedenom pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je tužiteljima na ovako dosuđenu naknadu priznao zatraženu zatezne kamate jer je se obveza na naknadu štete prema odredbi članka 1086. ZOO-a smatra dospjelom od trenutka nastanka štete odnosno od dana kada su tužitelji saznali za istu, odnosno puni opseg štete koju tužitelji trpe, što je u konkretnom slučaju od dana preuzimanja predmetnog poslovnog prostora od strane dana 23. listopada 2008.

 

20. Slijedom naprijed izloženog kako nisu ostvareni navodi žalbe niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 1. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 381. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a.

 

21. Osnovano međutim žalitelj osporava pravilnost odluke o troškovima postupka u djelu u kojem je sud prvog stupnja tužiteljima priznao trošak za sastav prijedloga u postupku osiguranja dokaza temeljem Tbr. 7. toč. 1. budući da je sukladno Tbr. 16. stavak 1. istima valjao priznati 50% od Tbr. 7. točka 1. što predstavlja trošak od 875,00 kn te za zastupanje na očevidu trošak temeljem Tbr. 9. točka 1. budući je isti valjao obračunati temeljem Tbr. 17. u visini od 75%, a što predstavlja trošak zastupanja na očevidu od 1.312,50 kn. Nadalje, pogrešno je sud prvog stupnja tužiteljima priznao temeljem Tbr. 9. točka 1. trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu od 28. ožujka 2017., 6. lipnja 2017. i 20. rujna 2017. budući je istima trošak zastupanja na ovim ročištima valjalo odmjeriti primjenom Tbr. 9. točka 2. odnosno od po 875,00 kn.

 

22. Utoliko je djelomičnim uvažavanjem tuženika u ovom djelu valjalo preinačiti odluku o troškovima postupka i na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a odlučiti kao pod točkom II. izreke ove odluke. Pri tome tuženiku nije priznat trošak za sastav žalbe obzirom da isti nije uspio u žalbenom stadiju postupka u odnosu na glavnu stvar.

 

U Splitu 22. prosinca 2022.