Stalna služba u Poreču-Parenzo Turistička 2, 52440 Poreč
Posl. br. 31 P-896/2022-39
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda
mr.sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J.
S. iz N., G.F. Tomasinija 4, OIB: 90357085395, zastupanog po
punomoćniku M. M., odvjetniku u R., protiv tuženice K.
Z. iz U., K., K. 43.c, O. 98999685678, zastupane po
punomoćniku M. M., odvjetniku iz B.-B., radi utvrđenja prava
vlasništva, nakon zaključene glavne rasprave dana 09. studenog 2022. godine u
prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, dana 22. prosinca 2022. godine
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je tužitelj J. S. iz N., G.F.
T. 4, O.:, vlasnik nekretnina upisanih u z.k.ul. 3274, za
k.o. N., k.č. , kuća i dvorište, površine 550 m2, upisane i to:
- kao r.br. 4. suvlasnički dio 10/100 E. vlasništvo (E-4) 1.B.1.1. prizemlje (P) D-
posebni dio obojan plavom bojom, Opis: garaža sa sobom i kupaonicom ukupne
etažne površine 37,68 m2, kojeg čine: 1. garaža 33,18 m2 i 2. ostava 4,50 m2,
ukupno 37,68 m2;
- kao r.br. 8. suvlasnički dio 7/100 Etažno vlasništvo (E-8) 1.B.1.2. prvi kat (P + 1)
H-posebni dio obojan plavom bojom, Opis: dnevni boravak sa kupaonicom i
balkonom ukupne etažne površine 26,31 m2, kojeg čine: 1. dnevni boravak 22,30
m2, i 2. kupaonica 4,01 m2, ukupno 26,31 m2, sporedni dio na
kojem se proteže vlasništvo kao pripadak dijela H je: 1. balkon površine 7,11 m2;
- kao r.br. 12. suvlasnički dio 7/100 Etažno vlasništvo (E-12), 1.B.1.3. mansarda
(P+1+M) H-posebni dio obojan plavom bojom, Opis: spavaća soba sa hodnikom i
unutrašnjim stepeništem ukupne etažne površine 26,06 m2 kojeg čine: 3. hodnik
2,97 m2, 4. spavaća soba 1 13,48 m2, 5. spavaća soba 2 9,61 m2, ukupno 26,06
m2, što mu je tužena K. Z., OIB, dužna priznati, te izdati
valjanu tabularnu izjavu, u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe, u protivnom će
tabularnu izjavu zamijeniti ova Presuda.
II Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja
opisanog pod 1. sa imena K. Z., , na ime J.
S.,
Posl. br. 31 P-896/2022-39
III Utvrđuje se da je tužitelj J. S. iz N., G.F. T.
4, vlasnik nekretnine upisane u z.k.ul. 2482 za k.o.
Novigrad, k.č. 3310/17 oranica, površine 84 m2, kao r.br. 2. suvlasnički dio 3/12,
a što mu je tužena K. Z., dužna priznati, te izdati
valjanu tabularnu izjavu, u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe, a u protivnom će
tabularnu izjavu zamijeniti ova Presuda.
IV Nalaže se zemljšnoknjižnom odjelu upis brisanja zemljišnoknjižnog
stanja opisanog pod 2. sa imena K. Z., na ime
J. S.,
V Tužena K. Z., dužna je naknaditi tužitelju
J. S., troškove parničnog postupka u iznosu od
51.775,00 kn /6.871,72 €1, uvećane za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja
teče od presuđenja pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o
obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana,
nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod
prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 18. travnja 2019. godine podnio tužbu protiv tuženice radi
donošenja presude u sadržaju kao u izreci. Ukoliko sud ne bi prihvatio takav
tužbeni zahtjev predložio je donošenje presude radi isplate ukupnog iznosa od
90.000,00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. U tužbi tvrdi da je
državljanin Republike Austrije, sa statusom stalno prijavljenog stranca u Republici
Hrvatskoj na adresi N., G. F. T. broj 4. Zbog čestih dolazaka na
područje Novigrada, gdje je boravio na odmoru, da je iskazao interes za kupnju
nekretnine na području Novigrada, a s obzirom da je bio u vezi sa tuženicom, to da
je doprinijelo da u tuženicu ima bezrezervno povjerenje i ona da mu je ponudila
pomoći pri namjeravanoj kupnji i stjecanju vlasništva nekretnine. Tuženica da je
izvrstan poznavatelj njemačkog jezika, a tuženik da nije imao nikakvih
predispozicija za komunikacijom na hrvatskom jeziku. Tužena da se
dobronamjerno ponudila kupovinu nekretnine realizirati na svoje ime u čemu je
tužitelju mnogo pomogla. Dalje tvrdi da je na ime tuženice kupio ¼ k.č. 3310/5 i
3310/17 obe k.o. Novigrad na kojemu je izvođač radova izgradio 4 stana od
kojih je jedan predmet ove tužbe, a koji da je u izvanknjižnom vlasništvu tužitelja
odnosno u knjižnom vlasništvu tuženice, a preostalih triju stanova vlasnici da su
austrijski državljani. Dalje navodi da je sa svog bankovnog računa u više navrata
pribavljao građevinski i drugi materijal neophodan za gradnju, te doznačavao
novčana sredstva i plaćao račune kako prethodnom vlasniku tako i izvođaču –
graditelju objekta u kojem se nalazi predmetni stan, sve kako bi tuženica za njegov
račun, premda na svoje ime, stekla vlasništvo predmetnih nekretnina. Ugovor da
je zaključen u fazi izgradnje nekretnina tj. zgrada sa 4 stana, a sve to da je iziskivalo
i dobro poznavanje jezika radi buduće komunikacije sa nadležnim tijelima i
službama u čemu da je tuženica uvelike pomogla tužitelju. O tome da su bili
1 fiksni tečaj konverzije 7,53450
-/-
Posl. br. 31 P-896/2022-39
upoznati i kupci ostalih triju stanova u kući jer su predmet gradnje bila 4 stana,
tako da su se svi troškovi dijelili na 4 suvlasnika, a tužitelj i tuženica da su ostale
suvlasnike upoznali sa iskrenošću svojih namjera tj. posredničkom ulogom tužene.
Postignutim dogovorom tuženica da je na svoje ime, ali stvarno za račun tužitelja,
stekla zemljišnoknjižno vlasništvo predmetnih nekretnina. Kako bi se tužitelju
osigurala mogućnost realiziranja njegovog vlasničkog prava, prvotni vlasnik
nekretnine - zemljišta i tužitelj da su dogovorili da se tužitelj upiše sa teretom
doživotnog prava besplatnog stanovanja u kupljenoj nekretnini. Na obostrani
dogovor, a kako bi se ubuduće ostvarile pretpostavke za nenaplatno prenošenje
prava vlasništva, obostrano da je dogovoreno da se na predmetnoj nekretnini (uz
obračun zakonskih zateznih kamata) na ime dijela novca koji je doznačen
prodavatelju, dogovori i uknjiži pravo zaloga novčane tražbine za korist tužitelja.
Dalje tvrdi da je isključivi posjednik nekretnine, da ključevima stana raspolaže samo
on, da je opremio nekretninu, a već dugo godina da nije u vezi sa tuženicom, da je
jedini održavao i koristio predmetnu nekretninu, da svih godina uredno podmiruje
sve troškove (električne energije, odvoz smeća, kanalizaciju, komunalnu naknadu
i drugo), kao i da plaća porez na nekretnine za odmor. Tuženica da odbija izvršiti
prijenos vlasništva na njegovo ime, zbog toga da je bio prisiljen podnijeti ovu tužbu.
2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Tvrdi da
su tužitelj i ona bili izvanbračni partneri koji su živjeli u izvanbračnoj zajednici od
1995. do 2013. godine. Za vrijeme te zajednice da su zajedničkim sredstvima
kupljene predmetne nekretnine, da se radi o imovini stečenoj za vrijeme trajanja
izvanbračne zajednice, te da predstavlja zajedničku imovinu. U dokaz postojanja
izvanbračne zajednice da prilaže Sporazum o uređenju vlasničkih odnosa od 27.
studenoga 2002. godine.
3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: Sporazum o uređenju vlasničkih
odnosa (21-24), Ugovor o prodaji (38-43), elektroenergetsku suglasnost (44-45),
uplatnice (46-48), Prijavni list (49-52), dopis i skicu premjeravanja "Geodet" (53-55),
račune (56-57), dopis (58), nacrt (60-63), izvadak iz zemljišne knjige povijesni
prikaz (64-74), Sporazum (75-78), dopuštenje (79), e-mailove s nacrtima ugovora o
darovanju nekretnina (80-91), e-mailove s nacrtom sporazuma i specijalnom
punomoći (92-101), dopise odvjetnika (102-143), nacrt kupoprodajnog ugovora (144-
146), potvrdu o prijavi prebivališta (147-151), saslušani su svjedoci J. P.,
P. L., P. A. S., P. H., te su saslušani tužitelj i
tuženica kao parnične stranke.
Tuženica je nakon zaključenja prethodnog postupka dostavila i druge
dokazne prijedloge. Tužitelj se protivio da sud uzme u razmatranje dokazne
prijedloge podnijete nakon zaključenja prethodnog postupka. Sud nije prihvatio
dokazne prijedloge tuženice iz razloga jer je iste dostavila nakon zaključenja
prethodnog postupka, a nije navela niti jedan razlog koji bi opravdao da te
dokazne prijedloge nije mogla dostaviti prije zaključenja prethodnog postupka, a za
iste dokazne prijedloge je znala i u vrijeme davanja odgovora na tužbu, ali i u
vrijeme prije zaključenja prethodnog postupka.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
5. Predmet tužbenog zahtjeva je utvrđenje prava vlasništva nekretnina opisanih u izreci ove Presude.
-/-
Posl. br. 31 P-896/2022-39
6. Tužitelj tvrdi da je predmetne nekretnine stekao kupoprodajom 1997.
godine, ali da se tada kao državljanin Republike Austrije nije mogao upisati u
zemljišne knjige kao vlasnik, a s obzirom da je tada bio u vezi sa tuženicom i u
koju je imao bezrezervno povjerenje, da je predmetne nekretnine kupio na ime
tužene, te kada bude on ishodovao uvjete za upis u zemljišne knjige, tada da će
se izvršiti nenaplatni prijenos prava vlasništva sa imena tuženice na ime tužitelja.
Na k.č. da je izgrađena kuća sa četiri stana, od kojih je jedan
stan njegovo vlasništvo, a k.č. da je okućnica (put).
7. Tuženica tvrdi da su tužitelj i ona bili u izvanbračnoj zajednici u vrijeme
kupnje predmetne nekretnine i zato da iste predstavljaju izvanbračnu stečevinu
stranaka. Tuženica u odgovoru na tužbu tvrdi da su ona i tužitelj živjeli u
vanbračnoj zajednici od 1995. godine, a u iskazu tvrdi da je tužitelj od 1991.
godine (kada su započeli intimnu vezu) do 1997. godine živio na drugoj adresi, ne
istoj na kojoj i ona, jer da do početka škole sina P. 1997. godine, nije htio
raskinuti izvanbračnu zajednicu sa majkom djeteta.
Tužitelj pak tvrdi da su oni bili u intimnoj vezi, ali ne i u izvanbračnoj zajednici.
8. Između stranaka je nesporno da su predmetne nekretnine u zemljišnim
nekretninama upisane kao vlasništvo tuženice, da je tuženica državljanka
Republike Hrvatske, da u vrijeme upisa tuženice kao vlasnice, tužitelj, kao
državljanin Republike Austrije, nije ispunjavao pretpostavke da bude upisan kao
vlasnik nekretnina u RH. Predmetne nekretnine danas u naravi predstavljaju upravo
ono što je opisano u točki I i III izreke ove Presude (stan i okućnica-put).
9. Uvidom u izvatke iz zemljišnih knjiga – povijesni prikaz utvrđeno je da je
tuženica upisana kao vlasnica predmetnih nekretnina i to na onim suvlasničkim
dijelovima koji su prije bili u vlasništvu K. B. iz A..
10. Uvidom u Ugovor o prodaji (38-43) utvrđeno je da je dana 03. svibnja
1997. godine u Novigradu sklopljen Ugovor o prodaji u kojem je prodavatelj bio
K. B. iz A., a kupci R. E., S. P.,
H. P. i tužitelj s time da prodavatelj prodaje k.č. i k.č.
k.o. Novigrad građevinsko zemljište, a kupci kupuju svaki 1/4 dijela tog
zemljišta.
U čl. 3. Ugovora ugovorne strane su ugovorile "Kupci se obvezuju
prodavatelju isplatiti cijenu za kupljene nekretnine naznačene u čl. 1. ovoga
Ugovora u iznosu od 245.000.-ATS (dvjestočetrdesetpettisućaaustrijskihšilinga), od
čega su prodavatelju dana 30. travnja 1997. isplatili 45.000,00-ATS i prilikom
zaključenja ovog Ugovora 46.000,00-ATS, što prodavatelj potvrđuje potpisom ovog
Ugovora. Kupci se obvezuju isplatiti prodavatelju ostatak cijene u roku od 15 dana
po potpisu ovoga Ugovora….".
Iz navedene odredbe proizlazi da su kupci isplatili kupoprodajnu cijenu
prodavatelju, najkasnije do kraja svibnja 1997. godine.
-/-
Posl. br. 31 P-896/2022-39
U čl. 5. prodavatelj je izdao kupcima tabularnu izjavu za uknjižbu prava
vlasništva. U čl. 8. Ugovora ugovorne strane su konstatirale "Kako je kupcima
otežano stjecanje prava vlasništva nekretnina u R. Hrvatskoj, prodavatelj se
obvezuje ovjeriti svoj potpis na ovome Ugovoru ili bilo kojem drugom, kojim će biti i
formalno moguć prijenos vlasništva u zemljišnim knjigama, te se ujedno obvezuje
do prijenosa prava vlasništva pružiti svaku pomoć prilikom ishođenja građevinske
dozvole na njegovo ime za gradnju objekta na k.č. 3310/5.
Iz navedene odredbe proizlazi da tužitelj kao kupac i državljanin Republike
Austrije tada nije i formalno mogao izvršiti prijenos vlasništva u zemljišnim knjigama
na svoje ime. U navedenom Ugovoru o prodaji kao ugovorna strana nije navedena
tuženica u svojstvu kupca.
11. Iz elektroenergetske suglasnosti (44-45) i iz uplatnica (46-48), a koje se
odnose na predmetne nekretnine, proizlazi da se iste odnose na razdoblje odmah
nakon sklapanja Ugovora o prodaji od 03. svibnja 1997. godine, odnosno da se
odnose na razdoblje 1997. godine i da se u njima navodi ime tužitelja s
naznakom za K. - prodavatelja i da se odnosi za povećanje snage i raspodjele
struje za k.č. k.o. Novigrad. I iz dokumentacije (izrade prijavnog lista (49-
55)) proizlazi da je prodavatelj K. B. vezano za k.č. k.o.
Novigrad na svoje ime poduzimao radnje zbog izgradnje kuće na k.č. i to
1998. godine, kada je već kuća izgrađena, ali to je činio na svoje ime, kako se i čl.
8. Ugovora o prodaji od 03. svibnja 1997. godine i obvezao.
12. Iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tužitelj i putem odvjetnika (u
Novigradu) pokušavao ishoditi suglasnost za stjecanje vlasništva nekretnine u
Novigradu, da je podnio i tužbu protiv Rješenja Ministarstva vanjskih poslova i
europskih intergracija, koja je odbijena presudom Upravnog suda RH.
13. Sud zaključuje da, obzirom na sve provedene dokaze u ovom
postupku, da je tužitelj u svrhu uknjižbe prava vlasništva predmetne nekretnine, u
konačnici sa prodavateljem K. B. i tuženicom zaključio Sporazum o
uređenju vlasničkih odnosa dana 27. studenog 2002. godine koji je i potvrđen u
Veleposlanstvu RH u Beču 27. siječnja 2003. godine od strane prodavatelja, dakle
da je Sporazum zaključen kako bi kasnije lakše ostvario prijenos vlasništva jer je
sa tuženom bio u vezi i u nju imao beskrajno povjerenje.
14. U navedenom Sporazumu od 27. studenog 2002. godine stranke su
utvrdile da je K. B. uknjižen kao samovlasnik kuće i dvorišta na k.č.
3310/5 i k.č. 3310/17 k.o. Novigrad, da je Kvesić Berislav Ugovorom o prodaji
03. svibnja 1997. godine prodao J. S. 1/4 dijela tada još
građevinskog zemljišta na k.č. 3310/5 i k.č. 3310/17, da J. S., kao
austrijski državljanin, nije ishodio suglasnost za stjecanje nekretnina po tom
Ugovoru o prodaji zbog čega su K. B. i J. S. 28. rujna
1997. godine osnovali i uknjižili založno pravo na predmetnim nekretninama u
korist J. S.. U čl. 1.d) stranke Sporazuma (tj. i K. Z.) su
utvrdile da je J. S. svojim sredstvima, zajedno s drugim austrijskim
državljanima, izgradio stambenu zgradu na k.č. 3310/5 i u toj zgradi uredio sebi
u prizemlju garažu s ostavom i na prvom katu i mansardi stan, koji su u postupku
etažiranja zgrade (sukladno opisanom u točki I izreke Presude). U čl. 1.e)
-/-
Posl. br. 31 P-896/2022-39
ugovorne strane su utvrdile da su S. i Z., u vanbračnoj zajednici, i da
su odlučili, jer J. S. nije dobio suglasnost za stjecanje nekretnina, da se
prijepis prava vlasništva s B. K. upiše na K. Z. jer je ona
hrvatska državljanka. U čl. 2. stranke Sporazuma su ugovorile da su suglasne da se
taj prijenos izvrši bez naknade, a ujedno su ugovorile da se u korist J.
S. upiše pravo doživotnog besplatnog stanovanja, te da može za svoj
račun i iznajmljivati trećim osobama i određivati tko u njima može boraviti.
Iz navedenog Sporazuma, a u ukupnosti sa svim ostalim provedenim
dokazima, nesporno je utvrđeno da je isti Sporazum sastavljen isključivo kako bi se
mogao izvršiti prijenos vlasništva sa prodavatelja B. K. na osobu koja
ispunjava pretpostavke da može biti upisana kao vlasnica nekretnine (a to je tužena
K. Z.). Ali temelj tog prijenosa je isključivo i samo Ugovor o prodaji
zaključen između B. K. i tužitelja (a i drugih kupaca) od 03. svibnja
1997. godine.
15. U Sporazumu o uređenju vlasničkih odnosa u čl. 1.d) sporazumne strane
su izričito utvrdile "Da je S. svojim sredstvima, zajedno s drugim austrijskim
državljanima, izgradio stambenu zgradu na k.č.br. 3310/5, te u toj zgradi uredio
sebi u prizemlju garažu s ostavom i na prvom katu i mansardi stan koji su u
postupku etažiranja zgrade dobili oznake:
- prostor u prizemlju na građevnom planu označen slovom "D" obojano plavom
bojom, koji se sastoji od prostora označenog s D1 i D2 ukupne površine 37,86 m2,
a povezan je s 10/100 dijela k.č. br. 3310/5 i
- stan na prvom katu i mansardi, na građevnom planu označen slovom "H" obojan
plavom bojom, koji se sastoji od prostora označenih s H1, H2, H3, H4 i H5 ukupne
površine 52,37 m2 (26,31 m2 na prvom katu + 26,06 m2 na mansardi), a povezan
je s 14/100 dijela k.č.br. 3310/5, (u nastavku: posebni dijelovi)…" Dakle, iz
navedene odredbe nesporno je utvrđeno da je tužitelj svojim sredstvima izgradio
predmetni stan, koji je predmet tužbenog zahtjeva. A čl. 1.e) Sporazuma
sporazumne strane utvrđuju "da su S. i Z., koji žive u vanbračnoj
zajednici, odlučili da se, obzirom da S. nije dobio suglasnost za stjecanje
nekretnina, prijepis prava vlasništva posebnih dijelova i ¼ k.č. br. 3310/17 (u
nastavku: Nekretnine) izvrši s K. na Z., koja je hrvatska državljanka."
Dakle, iz navedene odredbe nesporno proizlazi da su stranke Sporazuma u toj
odredbi upisali, da oni žive u vanbračnoj zajednici, međutim iz navedene odredbe,
a u ukupnosti svih provedenih dokaza, kako i dalje proizlazi da su S. i
Z. odlučili, budući da S. nije dobio suglasnost za stjecanje nekretnina,
da se dakle upravo i samo zbog toga što je tužena hrvatska državljanka da se
prijepis prava vlasništva predmetnih nekretnina izvrši na njezino ime. Iz predmetnog
Sporazuma, a niti iz iskaza svjedoka i tužitelja (kojima je sud poklonio vjeru) nije
utvrđeno da bi predmetne nekretnine predstavljale izvanbračnu stečevinu tužitelja i
tuženika. A to i zato jer u vrijeme stjecanja i gradnje, u ukupnosti provedenih
dokaza nije utvrđeno da su stranke tada živjele zajedno.
16. Svjedok J. P. iskazao je da poznaje tužitelja već 25 godina i
zna da je tužitelj kupio predmetnu nekretninu u k.o. Novigrad. Često je odlazio u
Novigrad i sa njim i zna da je puno investirao u stan, prozore, vrata, garažna vrata i
uvijek je sa sobom donosio novac da bi mogao investirati u taj stan. Svjedok zna
gdje je tužitelj živio u Austriji, u K., tamo je imao piceriju na jednom dosta
-/-
Posl. br. 31 P-896/2022-39
velikom zemljištu i uz piceriju je bila sagrađena jedna mala kućica. Tužitelj nije
stanovao u piceriji, nego u toj kući uz piceriju. Radilo se o jednoj maloj drvenoj kući
od 40-50 kvadrata. Obostrano su se posjećivali i tužitelj je uvijek bio u toj brvnari.
Svjedok poznaje i tuženu, ona je radila u piceriji. Tužitelj je živio u maloj kući, uz
piceriju, a tužena je živjela u piceriji. Dalje je iskazao da kad je dobio poziv za kućni
savjet da je pisalo S.-K. Z.. Tužena se nikada nije odazivala na
sastanak kućnog savjeta, na Stancijeti u Novigradu. U Novigrad dolaze par puta na
godinu samo na odmor. Na Stancijeti u Novigradu u sastavu kuće je stan kojeg i
svjedok ima u vlasništvu i zato ima ta saznanja o kojima iskazuje. Tuženu je sretao
u Novigradu i sa tužiteljem, ali nije mu poznato da bi tužena stanovala u
predmetnom stanu. Tužitelj mu nikada nije govorio da bi predmetni stan bio od
tužene, odnosno da bi taj stan bio u vlasništvu od tužene. Svjedok je znao da su
tužitelj i tuženica imali neki ljubavni odnos, međutim ne zna da bi i živjeli zajedno.
Kada su dolazili na Stancijetu u Novigrad, tužene nije bilo u predmetnom stanu. Niti
u Tirolu (Austriji) nisu živjeli zajedno, tužena je živjela u piceriji, a tužitelj u maloj
kućici kraj picerije.
17. Svjedok P. L. je iskazao da mu je poznata nekretnina jer da i
njegova obitelj ima u neposrednoj blizini u vlasništvu stan. Sve što mu je o stanu
poznato, zna iz pričanja od strane tužitelja. Tužitelj je financirao predmetni stan. Kad
se stan kupovao postojale su neke zakonske prepreke i zato je tužena upisana u
zemljišne knjige. Tužena je bila hrvatska državljanka, a tužitelj je bio austrijski
državljanin i bilo je problema oko stjecanja vlasništva nekretnine na njegovo ime. I
zato je stan upisan na ime tužene. Nije mu poznato da su tužitelj i tužena bili bračni
ili izvanbračni partneri. Tužitelja poznaje od 1980-tih godina. Svjedok zna da je
tužena radila kod tuženika u kafiću, piceriji, ugostiteljskom objektu, ali oni nisu
živjeli zajedno. Često je posjećivao tužitelja. Bila je picerija i uz piceriju jedna vrtna
kućica u kojoj je živio tužitelj. Tužena nije živjela u toj drvenoj kući. Ona je živjela u
piceriji na prvom katu u jednom stanu. Kada je tužitelj dolazio njemu u posjete, sa
njim nije bila tužena. Ona je bila konobarica kod tužitelja. Tužitelj nije bio u braku, ali
je živio u izvanbračnoj zajednici sa A., a zajednički sin tužitelja i A.
nastavio je živjeti sa majkom.
Na upit punomoćnika tuženice kako to da je tuženica upisana kao vlasnica
stana u Novigradu, a ne tužiteljeva izvanbračna partnerica A. ili njihov zajednički
sin svjedok je iskazao da je tužena bila hrvatska državljanka, da je bilo zakonskih
problema oko stjecanja vlasništva za austrijske državljane, a pošto je tužena radila
kod tužitelja kao konobarica ona se mogla bez problema upisati. I drugi stjecatelji
nekretnina u Novigradu su kupovali nekretnine preko drugih osoba koje su se
knjižile kao vlasnici jer nije bilo moguće direktno, to je išlo preko raznih povjerenika.
A., te zajednički sin tužitelja i Angele su austrijski državljani.
18. Svjedok P. A. S. iskazao je da zna o kojoj nekretnini će biti
ispitivan jer on ima u vlasništvu stan u Poreču. Dalje je iskazao da je bio u stanu u
Novigradu kod tužitelja i tužitelj mu je ispričao da se on nije mogao uknjižiti kao
vlasnik stana, pa je stan uknjižen na tuženu. U trenutku kupovine stana nije postojala
zakonska mogućnost da tužitelj kao stanovnik Tirola, Austrije, stječe nekretnine u
Hrvatskoj. Poznaje tuženu, jer je bila zaposlenica u piceriji kod tužitelja. Ne zna
zašto je na tuženu kupljena nekretnina, ali pretpostavlja jer je tužena hrvatska
državljanka i za nju nije postojao nikakav problem za upis. Tužitelj da je u Austriji
živio u maloj drvenoj kućici uz piceriju, a tužena je živjela na prvom katu iznad
-/-
Posl. br. 31 P-896/2022-39
picerije. Tužitelj i svjedok su se međusobno posjećivali u Tirolu, često je dolazio
kod tužitelja, postavio mu je i antenu za TV prijemnik. Ne može se sjetiti da li je
tužitelj bio kod njega u posjeti u Tirolu, ali sa tuženom nije bio kod njega. Tuženiku
nije nikada sreo u RH.
19. Svjedok Peter Heckenblaikner iskazao je da zna o kojoj se nekretnini
radi u ovom postupku jer je bio susjed predmetnog stana u istoj zgradi. Bio je
vlasnik stana od početka gradnje kuće u kojoj je bio i njegov stan i predmetni stan.
Poznaje tužitelja. Izgradnju i kupnju stana financirao je sam tužitelj. Svjedok se
sjeća tog vremena. Kuća se gradila u etapama, bila je u roh bau, te se dovršavala.
Kako je nešto bilo gotovo tako se trebalo i plaćati. Ovdje su dolazili i on i tužitelj,
dolazili su zajednički, ali plaćali su svaki za sebe u etapama, a koji put bi se i
dogodilo da bi jedan drugom dali novce i rekli "daj plati ti i za mene". Dakle, u kući
ima 4 stana, sva 4 stana su kupljena od austrijskih državljana. Stanovnici Tirola
imali su problema za upis u zemljišnim knjigama, zato je tužena koja je bila
konobarica kod tužitelja bila upisana kao vlasnica. Tužitelja poznaje oko 30
godina. U Austriji je živio u Kirchdorfu, tamo je imao piceriju, a živio je u drvenoj
kućici uz piceriju. Međusobno su se posjećivali. Kada je mu je tužitelj došao u
posjetu sa njim nikada nije bila tužena. Tuženica mu je bila poznata samo kao
konobarica u piceriji tužitelja. Svjedoku nije poznato da je tužitelj bio u vanbračnoj
zajednici sa tuženom.
20. Tužitelj je iskazao da je u Austriji imao tvrtku i 1991. godine tuženica je
došla raditi kod njega kao konobarica. Već te 1991. godine bili su u intimnim
odnosima koji su trajali otprilike godinu dana, a u to vrijeme su oboje već bili u
stalnoj vezi sa trećim osobama. Nakon te jedne godine intimne veze sa tuženicom,
on je prekinuo tu vezu, jer nije htio da propadne njegova dugogodišnja veza koju je
već imao, a tada je već imao i jednogodišnjeg sina. Prijatelj odnosno partner
tuženice da je došao jednog dana u Austriju i napravio je "scenu", pa je čak završio i
na policiji. Tuženica i njezin partner da su bili na katu i vikali, ali on da nije bio
prisutan. Nakon toga, tuženica i on ostali su u prijateljskim odnosima. Dalje je
iskazao da on nije stanovao u kući gdje i tuženica i gdje su tuženica i njezin partner
te noći vikali. Tvrdi da je sa svojom partnericom živio u drugom dijelu grada. Dalje je
iskazao da je četvero austrijskih državljana odlučili kupiti nekretninu u Hrvatskoj, jer
je jedan hrvatski državljanin prodavao zemljište. On nije uspio dobiti suglasnost s
obzirom da je austrijski državljanin. Odvjetnik Žic iz Novigrada podignuo je tužbu jer
mu nije izdana suglasnost. U konačnici suglasnost nije dobio. Dalje je iskazao da je,
da bi se mogao uknjižiti u zemljišne knjige kao vlasnik, napravio je fiktivni ugovor sa
tuženicom. U Ugovoru o kupoprodaji predmetnih nekretnina tuženica nije bila kupac,
ona je samo uknjižena u zemljišne knjige. Ugovor o prodaji koji je u spisu na listu
38 do 43 je Ugovor kojeg je on potpisao i na tom Ugovoru stranka nije tuženica i
ona nije potpisala taj Ugovor. Što se tiče Sporazuma o uređenju vlasničkih odnosa
koji je u spisu na listovima 75 do 78 iskazao je da taj Ugovor koji je u spisu on nije
odmah potpisao, ali ga je naknadno potpisao. Sporazum sa listova od 75 do 78
bio mu je prezentiran na hrvatskom jeziku, ali ne na njemačkom jeziku, a on ne
govori hrvatski jezik, nešto malo razumije. Nakon kupnje zemljišta, na tom zemljištu
je trebalo izgraditi 4 stana. To zemljište platio je on. To je bilo izvođenje radova u
gradnji. Svoju ¼ financirao je isključivo samo on. Nakon što mu se pokazuju
isprave u spisu na listu 44 koje se odnose na elektroenergetsku suglasnost,
uplatnicu i potvrde o plaćanju, te Prijavni list, a koje je sve u spisu na listu 44 do
-/-
Posl. br. 31 P-896/2022-39
55, a na upit da li prepoznaje te isprave i da li zna tko je to sve plaćao, iskazao je da
su mu sve te isprave poznate i da je on sam platio sve to i na tim isplatnicama piše
njegovo ime da je on platio, ali nema direktno njegovog potpisa, jer je uplatnice
popunjavao gospodin R. a to je vrtna kuća, posebna
kuća. Na listu 60 pokazuje tu vrtnu kuću i to koja je zaokružena olovkom i u toj
kući je živio. Tvrdi da nikada nije živio pod istim krovom sa tuženicom. Sa tuženicom
se dopisivao putem elektronske pošte i to se nalazi u spisu na listu 81 i dalje. On i
tuženica su imali sastavljeni Darovni ugovor, u tom Ugovoru ona je bila
darovateljica, a on daroprimac i prema tom Ugovoru je ona njemu trebala darovati
nekretninu. Taj Ugovor se odnosio upravo na predmetne nekretnine, na stan na
Stancijeti u Novigradu. Taj Darovni ugovor nikada nije potpisan od strane tuženice,
niti je ovjeren. Između tuženice i njega bila je sastavljena i specijalna punomoć.
Specijalna punomoć napisana je i na hrvatskom i na njemačkom jeziku. Ta
Specijalna punomoć je trebala poslužiti da on stan može prodati. Ni ta Specijalna
punomoć nije potpisana, ni ovjerena, tuženica je uvijek odugovlačila. Tuženica i on
su i u Austriji angažirali odvjetnike jer je tuženica uvijek odugovlačila potpisati. U
cijeloj njihovoj komunikaciji vezano za isprave koje su u spisu nikada između
tuženice i njega nije bilo govora o izvanbračnoj zajednici. Nakon što mu se predočio
list 145 spisa iskazao je da se taj dokument odnosi: nakon što je u Austriji prodao
piceriju, prodao je tuženoj taj kiosk koji se navodi u tom Kupoprodajnom ugovoru koji
je u spisu na listu 145 i 146. Nakon što mu se pokazao list 148 i 149 iskazao je da
na njemu piše da je živio u Litzlfeldner strasse 89 do kraja 1998. godine. 1999.
godine otišao je živjeti u Salzburg strasse ½, u prednji stan jer se tada taj stan
oslobodio i tu je živio dok vrtna kuća nije bila gotova. Kada je prodao piceriju otišao
je živjeti u Erpfendorf i to je adresa i njegovog zadnjeg prebivališta i to je njegovo
sadašnje prebivalište. Na ispravi koja je u spisu na listu 25 koju je tuženica priložila
uz odgovor na tužbu piše da je tuženica živjela na adresi Salzburg strasse 1/1, a to
je adresa stana u kojem je živio personal.
Na upit punomoćnika tuženice da li je upoznat i sa Sporazumom iz 2014.
godine, koji također nije potpisan, kao što nije potpisan ni Darovni ugovor, iskazao
je da je upoznat, ali potpisan nije iz razloga jer je tuženica uvijek odugovlačila da
nema vremena. Nije mu poznato tko je sastavljao Sporazum o uređenju vlasničkih
odnosa koji nosi datum u Beču, 27. studenog 2002. godine. On je Sporazum
naknadno potpisao.
21. Sud je poklonio vjeru iskazima svjedoka i tužitelja, jer su iskazivali
uvjerljivo, sigurno, a i u skladu sa materijalnim dokazima u spisu. Iz iskaza nekih
svjedoka i tužitelja proizlazi da su tužitelj i tužena bili u ljubavnoj vezi, ali iz njihovih
iskaza nije utvrđeno da je između tužitelja i tužene postojala izvanbračna zajednica,
pogotovo ne u vrijeme stjecanja predmetnih nekretnina i ulaganja u predmetnu
nekretninu.
22. Tuženica je iskazala da poznaje tužitelja, od 08. prosinca 1991. godine,
u 12,30 sati. Sjeća se tog trenutka, jer je tada došla u Austriju, radi posla kod
tužitelja u njegovom restoranu koji se zvao P. G. na adresi
S. 1, 6382 K. u Tirolu. Par dana nakon toga tužitelj joj se
-/-
Posl. br. 31 P-896/2022-39
počeo približavati, pa su se počeli zabavljati. Tada su oboje bili u vezama. Tužitelj je
tada imao vanbračnog sina Patrika koji je bio rođen 1990. godine, i tužitelj joj je
rekao da on neće zatražiti raskid vanbračne zajednice sa ženom sa kojom ima sina
Patrika dok sin Patrik ne započne u školu. Patrik je 1997. godine započeo ići u
školu. Od 1991. godine tužitelj i ona su bili u intimnoj vezi. Tužitelj je od 1991.
godine do 1997. godine živio na drugoj adresi, a ne na istoj adresi gdje i ona. Ona
je živjela na adresi na kojoj je i picerija Salzburgerstrasse 1. U tom razdoblju tužitelj
je više dolazio kod nje na adresu gdje je ona živjela tj. dolazio je u svoj restoran.
Intimna veza između tužitelja i nje prekinuta je 2013. godine. Između tužitelja i nje je
postojala veza, bili su u privatnoj, intimnoj vezi i bili su suglasni vezano za
nekretnine koje stiču u Hrvatskoj. Razlog zašto je ona upisana kao vlasnica je taj jer
se tužitelj nije mogao upisati kao vlasnik, a ona je imala hrvatsko državljanstvo, pa
je mogla biti upisana kao vlasnik. Razlog tome je taj što je tužitelj odlučio i jer su bili
u vezi, a i da će i dalje ostati u vezi, zato je upisano vlasništvo na njezino ime, a
pravo doživotnog plodouživanja na tužitelja. Na upit da li je angažirala svoja
sredstva ili rad u predmetnu nekretninu, iskazala je da je. Iskazala je da je bila u
vanbračnoj zajednici sa tužiteljem i tu činjenicu da može dokazati. Sucu je pokazala
testament ovjereni prijevod sa njemačkog na hrvatski jezik – e-mail na hrvatskom i
njemačkom, fotografije, osmrtnicu, račun, izvadak iz matice umrlih). Iskazala je da je
bila na sahrani majke tužitelja i na osmrtnici da je bilo njezino ime kao ožalošćene
osobe, jer je bila u vezi sa tužiteljem. Njezino ime je navedeno uz ime tužitelja. Ime
Johann po Tirolskom dijalektu je Hans, zato je na osmrtnici i vijencu pisalo Hans.
2014. godine počeli su prvi problemi vezani za predmetnu nekretninu. Pokušavali su
se dogovoriti vezano za imovinske odnose, ali ona nije htjela pristati na zahtjeve
tužitelja. Bili su i životni i poslovni partneri. Živjela je na adresi Kirfdorf, do 16. rujna
2016. godine, a tužitelj da je živio s njom na toj istoj adresi do 2013. godine. To je
bio tužiteljev stan. Tužitelj joj je dozvolio da nakon prekida veze ona ostane živjeti u
tom stanu (u Kirfdorfu). Rekao joj je ako ona želi da može nastaviti živjeti u tom
stanu. Ona je i ostala živjeti u tom stanu. Tužitelj je počeo vršiti pritisak na nju 2014.
godine, kada je tražio da potpiše što on od nje potražuje. Ona mu to nije potpisala.
Od 2009. pa do 2013. godine nikakvih zahtjeva tužitelj nije imao prema njoj. Nakon
što joj se predočio Ugovor o prodaji koji je u spisu na listovima 38 do 43 iskazala je
da joj je poznat taj Ugovor i na upit zašto se u navedenom Ugovoru ne navodi
njezino ime iskazala je da je to bio interni ugovor između osoba koje su navedene u
tom Ugovoru. Nakon što su joj pokazane uplatnice i računi sa listova 46 do 48
iskazala je da joj je poznato da je gospodin Reiter ispisivao račune, kao što joj je
poznato da se vodio upravni postupak u kojem je tužitelj tražio da se kao državljanin
Tirola može upisati kao vlasnik predmetne nekretnine i da je u tom upravnom sporu
on izgubio. U dvorištu na adresi Salzburgerstrasse postojala je jedna kućica -
separe koja je imala struju, vodu, sanitarni čvor i to je bila kao kućica za okupljanje
gostiju i slavljenje rođendana i u toj kućici je kratko vrijeme živio tužitelj. Njoj da je
poznat sadržaj Sporazuma o uređenju vlasničkih odnosa koji je u spisu na listovima
21 do 24. U tom Sporazumu da je i ona sudjelovala. Ne razumije zašto je godinu
dana poslije dozvolila upisati pravo služnosti stanovanja i iznajmljivanja trećim
osobama. Nakon što joj se pokazuju mailovi sa listova 80 do 85 iskazala je da je
ona pisala te mailove i da su ti mailovi bili 2014. godine, a već da je ranije iskazala
da je tužitelj te godine vršio pritisak na nju da mu potpiše. On je od nje tražio da
napusti stan gdje je do tada živjela (u Kirfdorfu) i to se na kraju dogodilo.
Posredovanjem njezinog odvjetnika i odvjetnika tužitelja da je bio sastavljen darovni
ugovor i ona u konačnici nije potpisala taj ugovor zato jer da je tužitelj tajio da su bili
-/-
Posl. br. 31 P-896/2022-39
u izvanbračnoj vezi i pod tim uvjetima pod kojima je on htio ona nije pristajala
potpisati darovni ugovor. Tužitelj nije bio nastavio vezu sa ženom sa kojom je imao
sina Patrika. Da li je imao neku drugu ženu, odnosno bio u vezi sa nekom drugom
ženom ona to ne zna, nije primjećivala da bi ona imao drugu ženu dok su bili u vezi.
Za vrijeme njihove veze su zajedno provodili godišnje odmore, bili su zajedno,
zajedno su izlazili, ponašali se kao i svi drugi bračni i vanbračni partneri.
Kupoprodajni ugovor za prodaju kobasica na štandu u Kitzbilu je potpisan, taj ugovor
su potpisali ona i tužitelj, tužitelj ga je potpisao naknadno, poslije nje. Možda i je
svome odvjetniku kao punomoćniku dala specijalnu punomoć kojom ga je ovlastila da
se predmetna nekretnina može prodati tužitelju. Ali njezin odvjetnik ne može ništa
napraviti, a da prethodno ne dobije njezino ovlaštenje. Njoj je poznata isprava koja je
u spisu na listovima 102-106, ali želi naglasiti da se radi o ispravi od 11. prosinca
2014. godine. Ona tužitelju 2014. i 2015. godine nije htjela ništa potpisati i zato je
on nju istjerao iz stana u kojem je živjela na adresi Salzburgerstrasse 1. Kirfdorf. On
je bez njezine osobne volje tražio da ona nešto potpiše, ali mu to nije htjela potpisati.
Iskazala je da smatra da predmetni stan nije samo od tužitelja već da je i njezin.
23. Iskaz tuženice nije u cijelosti vjerodostojan, posebice ne u dijelu u kojem
je iskazivala o postojanju izvanbračne zajednice sa tužiteljem. Tuženica je na upit
da li je bila u izvanbračnoj zajednici sa tužiteljem iskazala "jesam". Na upit da li je
svoja sredstva ulagala u predmetnu nekretninu iskazala je "jesam". Osim toga,
tuženica nije ništa pobliže iskazivala koliko je ulagala, kada je ulagala, i ni na koji
način nije opisala izvanbračnu zajednicu nje i tužitelja, odnosno, već je kroz čitav
svoj iskaz stalno iskazivala mi smo bili u vezi, za vrijeme naše veze, imali smo vezu.
Vezano za postojanje izvanbračne zajednice iskazala je da su godišnje odmore
provodili zajedno, da su izlazili zajedno, da su bili zajedno, da su se ponašali kao i
svi drugi bračni i vanbračni partneri. U svom iskazu tuženica je više puta iskazivala
mi smo bili u vezi, ali životno je nelogično da bi se tuženica tako izražavala sa
pojmom bili u vezi, jer da je u stvarnosti i postojala izvanbračna veza, tada se
osoba u pravilu izražava sa životni partner, ili izvanbračni partner i slično. A sud u
ukupnosti navoda tužene danih u odgovoru na tužbu i tijekom postupka, te njezinog
iskaza je utvrdio da je iskaz tuženice nevjerodostojan kada je iskazivala o
postojanju izvanbračne zajednice, budući da je u odgovoru tužbu (a u tužbi je
punomoćnik mogao navesti samo ono što mu je tuženica rekla) navela da je
izvanbračnu zajednicu sa tužiteljem započela 1995. godine, a u iskazu je izjavila
da je tužitelj od 1991. godine do 1997. godine živio na drugoj adresi, a ne na istoj
adresi gdje i ona, zatim nevjerodostojnost iskaza tuženice proizlazi i iz materijalnih
dokaza u spisu, potvrde o prebivalištu. A što je izuzetno važno za naglasiti da je
tuženica živjela na adresi koja je predstavljala adresu gdje su živjeli zaposlenici
koji su radili kod tužitelja, a da je tek kasnije promijenjena adresa prebivališta.
Nadalje, vezano za izvanbračnu zajednicu tužena je navela da je tužitelj rekao da
neće tražiti raskid izvanbračne zajednice sa ženom sa kojom ima sina Patrika, dok
Patrik ne započne u školu, a Patrik da je započeo ići u školu 1997. godine.
Tuženica je iskazala da je intimna veza između tužitelja i nje prekinuta 2013.
godine, a oni da su bili u privatnoj, intimnoj vezi i da su bili suglasni vezano za
nekretnine koje se stječu u Hrvatskoj. Iz takvog iskaza tuženice sud može samo
zaključiti da je među strankama zaista postojala privatna i intimna veza, ljubavna
veza, i da su se suglasili za nekretnine koje su sticane u Hrvatskoj. Ako se
navedeni iskaz usporedi sa čl. 1.d) Sporazuma o uređenju vlasničkih odnosa od
27. studenog 2002. godine nesporno proizlazi da je navedenim tuženica priznala
-/-
Posl. br. 31 P-896/2022-39
da je predmetni stan stekao tužitelj svojim sredstvima i uredio ga. A u čl. 1.e)
naglasak, s obzirom na bit navedene odredbe, je da se prijepis vlasništva izvrši na
tuženu samo jer se prijepis nije mogao izvršiti na tužitelja, a nije naglasak na
riječima, koji žive u vanbračnoj vezi.
24. Tuženica je iskazala da postojanje izvanbračne zajednice dokazuje
fotografijama, osmrtnicama, računima, testamentom, računima, međutim sve
navedeno je dostavila nakon zaključenja prethodnog postupka i sud te dokaze nije
prihvatio jer nije dokazala opravdanost naknadne dostave. U iskazu je tuženica
izjavila "Ja jesam bila u vanbračnoj zajednici sa tužiteljem." Dalje se u iskazu
tuženica izjašnjavala bili smo u vezi, intimna veza između tužitelja i mene je
prekinuta 2013. godine, mi smo bili u intimnoj vezi, ja nisam primjećivala dok smo
bili u vezi da je tužitelj imao drugu ženu, za vrijeme naše veze mi smo zajedno
provodili godišnje odmore, bili smo zajedno, zajedno smo izlazili. A iskaz tuženice,
u ukupnosti sa svim ostalim provedenim dokazima, glede postojanja izvanbračne
zajednice nije vjerodostojan, pa u tom dijelu sud nije poklonio vjeru tuženici da bi
između stranaka postojala i izvanbračna zajednica koja bi ispunjavala sve uvjete
kao što ih ispunjava i bračna zajednica.
25. 1997. godine, kada su kupljene nekretnine u Novigradu i kada je
isplaćena kupoprodajna cijena prodavatelju B. K. tužitelj i tuženica nisu
bili u izvanbračnoj zajednici, mogli su biti jedino u ljubavnoj vezi. To ni ne osporava
tuženica, (odnosno sada tijekom postupka osporava), ali je u iskazu rekla da je
tužitelj rekao da neće razvrgnuti izvanbračnu zajednicu sa majkom svog djeteta
Patrika dok on ne počne u školu, a da je Patrik započeo školu 1997. godine. Ali sin
tužitelja sigurno nije započeo školu u svibnju 1997. godine, kada su već nekretnine
bile kupljene. A daljnja ulaganja u predmetne nekretnine, prema svim provedenim
dokazima vršio je isključivo tužitelj.
26. Postojanje intimne, ljubavne, privatne veze, ne podrazumijeva automatski i postojanje izvanbračne zajednice.
27. Predmetne nekretnine kupljene su 1997. godine i uređene (izgrađene i
uređene) 1998. godine, a u to vrijeme se primjenjivao Zakon o braku i porodičnim
odnosima (NN 11/1978, 27/1978, 45/1989, 59/1990, 25/1994, 162/1998, dalje:
ZOBP). Prema odredbi čl. 277. ZOBP imovina koju su bračni drugovi stekli radom za
vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička
imovina. Imovina koju je jedan bračni drug imao u času sklapanja ostaje njegova
posebna imovina, kao i da je njegova posebna imovina ona imovina koju tijekom
bračne zajednice stekne po nekoj drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi
(nasljeđivanjem, darovanjem i sl.). Tuženica nije dokazala da su tada tužitelj i ona
bili u izvanbračnoj zajednici.
Glede imovine stečene 1997. i 1998. godine (iako nije utvrđeno postojanje
izvanbračne zajednice, ali čak i da je postojala izvanbračna zajednica), sud je
primijenio odredbe ZBPO, prema kojem je bračna stečevina skupno (zajedničko)
vlasništvo, a kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnih drugova utvrđuje se
prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine (čl. 287. st. 1. ZBPO). Prema
odredbi čl. 277. ZBPO imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja
bračne zajednice ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina, a prema
-/-
Posl. br. 31 P-896/2022-39
odredbi čl. 278. st. 2. imovina koju je jedan bračni drug imao u času sklapanja
ostaje njegova posebna imovina, kao i da je njegova posebna imovina ona imovina
koju tijekom bračne zajednice stekne po nekoj drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi
(nasljeđivanjem, darovanjem i sl.), različitoj od osnove navedene u čl. 277. ovoga
zakona, je njegova posebna imovina. U slučaju spora, sud određuje koliki je bio
doprinos bračnih drugova u stjecanju bračne imovine pri čemu vodi računa ne samo
o osobnom dohotku i zaradi svakog bračnog druga, nego i o pomoći jednog bračnog
druga drugome, o radu u domaćinstvu i obitelji, brizi oko odgoja djece, kao i o
svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanjem
zajedničke imovine.
Tužitelj i tuženica nisu imali zajedničke djece, tuženica ni na koji način nije
dokazala na koji način je postojala pomoć u radu u domaćinstvu i obitelji i nije
dokazala da je svojim sredstvima uložila u predmetne nekretnine.
28. Sud samo na temelju iskaza tuženice nije mogao sa stupnjem izvjesnosti
formirati uvjerenje da je ona svojim sredstvima ili na drugi način kupila predmetne
nekretnine, ulagala u njih ili da bi postojala izvanbračna zajednica.
29. Sud u parničnom postupku odlučne činjenice utvrđuje sa stupnjem
izvjesnosti, u smislu da uvjerenje suda o njima mora biti takvo da isključuje svaku
razumnu sumnju u njegovu pravilnost i istinitost.
30. Temeljem odredbe čl. 221.a ZPP-a primjenom pravila o teretu
dokazivanja u svijetlu tog instituta sud je mišljenja da tuženica nije dokazala da je
ulagala u predmetne nekretnine kada je na snazi bio ZBPO.
31. Prema odredbi čl. 153. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
(Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006,
141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV)
propisano je ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, a nije bez odgode zabranio
daljnju gradnju poštenom graditelju, zemljišna čestica sa zgradom koja je na njoj
izgrađena pripada graditelju, a prijašnji vlasnik zemljišta ima samo pravo zahtijevati
naknadu tržišne vrijednosti zemljišta. Tužitelj je bio pošteni graditelj, jer je gradio na
zemljištu prijašnjeg vlasnika Kvesića, koja je nekretnina kasnije uknjižena na
tuženicu, koja je također znala za građenje i nije zabranila gradnju niti se protivila
gradnji, a niti je svojim ili zajedničkim sredstvima sa tužiteljem ulagala u predmetne
nekretnine.
32. Iz mailova u spisu, koja korespodencija je vršena između mailova
punomoćnika stranaka proizlazi da su parnične stranke putem svojih odvjetnika
izmjenjivale svoje prijedloge, a koji su se odnosili i na rješavanje pitanja prijepisa
vlasništva predmetnih nekretnina sa tužene na ime tužitelja, ali i na rješavanje
pitanja vezano za najam i kupoprodaju nekretnina u Austriji. A iz mailova u
spisu, koja korespodencija je vršena između stranaka osobno sud je utvrdio da su
stranke i same međusobno razgovarale vezano za rješenje svojih neriješenih
problema, te da je tužena u mailu (list 84, 07. rujna 2014. godine) kada stranke više
nisu bile u vezi napisala "To je tvoj stan za koji si ti i platio, kako si rekao. Ja nikada
nisam ni tvrdila nešto drugo. Problem je bio da ga ti nisi u to vrijeme mogao prepisati
na sebe…". Iz navedenog maila proizlazi da je tuženica priznavala tužitelju da je
-/-
Posl. br. 31 P-896/2022-39
predmetna nekretnina njegovo vlasništvo, te da je uknjižena na njezino ime samo iz
razloga jer u to vrijeme nije mogla biti upisana na ime tužitelja.
33. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.
Tužitelj je u cijelosti uspio u ovom postupku, pa mu je tuženica dužna naknaditi
parnični trošak. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe, za zastupanje na ročištu
05. studenog 2021., 02. veljače 2022., 28. ožujka 2022., za svaku radnju po
6.680,00 kn, za zastupanje na ročištu 09. studenog 2022. godine 10.020,00 kn, to
sve uz PDV 9.185,00 kn, za sudsku pristojbu na tužbu 5.100,00 kn i za trošak
tumača za njemački jezik 750,00 kn, a što ukupno iznosi 51.775,00 kn. Visina
priznatog i obračunatog troška temelji se na na Tarifnom broju 7., 9. i 42. Tarife o
nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014,
118/2014,107/2015, 37/2022 i 126/2022) i tarifnom broju 1. Tarife sudskih pristojbi.
34. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.
U Poreču - Parenzo, dana 22. prosinca 2022. godine
S u t k i nj a:
mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba
se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana i počinje teći danom
objave Presude.
Dna:
1. Pun. tužitelja,
2. Pun. tuženika.
-/-
