Republika Hrvatska Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-533/2021-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Ane
Beloglavec, predsjednice vijeća, Ljiljane Milina, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća
te Predraga Jovanića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. Č., OIB
…, P., zastupanog po punomoćnici Z. D.,
odvjetnici u D., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB …,
zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru,
Stalna služba u Daruvaru, Građansko - upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva,
odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru,
Stalne službe u Daruvaru od 15. travnja 2021., poslovni broj P-630/2020-7, 22.
prosinca 2022.,

r i j e š i o j e

I. Uvažava se žalba tužitelja Ž. Č., te ukida presuda Općinskog suda
u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru od 15. travnja 2021., poslovni broj P-
630/2020-7 i predmet se vraća na ponovni postupak pred drugim sucem pojedincem.

II. O troškovima žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj Č. Ž., OIB: …, P.,
stekao pravo vlasništva bez tereta na suvlasničkom dijelu tužene Republike
Hrvatske u 1/2 dijela i to: kčbr. … voćnjak, livada i izgrađeno zemljište sa 1987 m2
upisana u zk.ul.br. … k.o S., kčbr….livada sa 1472 m2 upisana u zk.ul.br.
… k.o S., što je tužena dužna trpjeti i dozvoliti uknjižbu na tužiteljevo ime i
vlasništvo, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda, sve to u roku od 15 dana."
kao neosnovanim.

2 Poslovni broj: Gž-533/2021-3

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.250,00 kn u roku od 15 dana."

2. Protiv takve presude žalbu je uložio tužitelj iz svih razloga pobijanja
predviđenih u članku 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj:
53/91., 91/92., 11/99., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11. i 148/11. - pročišćeni
tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., dalje: ZPP), te zbog odluke o troškovima
postupka. Ukazuje na bitnu povredu postupka zbog proturječnosti između provedenih
dokaza i razloga presude, pogrešnu primjenu članka 8. ZPP, te pogrešno i
nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Navodi da su predmetne čestice nastale iz
stare čestice k.č.br. …, koja je nastala cijepanjem čestice k.č.br. …, na
kojoj je u dijelu bio upisan kao posjednik djed tužitelja M. Č., dok tuženica
nikada nije bila upisana kao posjednik navedenih čestica. Iz iskaza tužitelja i
svjedoka, te isprava u spisu proizlazi da su tužitelj i njegov brat I. posjed naslijedili
od svojeg oca, pri čemu nije odlučno da li se o navedenim česticama odlučivalo u
ostavinskom postupku, te su dokazali neprekinuti slijed stjecanja, a naposljetku i
ozakonili građevinu na k.č.br. … k.o. S.. Nesporno je da se kuća na k.č.br.
…, koja je legalizirana, nalazi na adresi, te da je brat tužitelja I. svoj
nasljedni dio darovao tužitelju. Navodi da je sporni prijedlog za povrat imovine
podnesen još 2008. o kojem nije ništa odlučeno i o kojem postupku se tuženica nije
očitovala, a iste nekretnine bi bile vraćene prijašnjim vlasnicima da je takav zahtjev
za povrat bio osnovan. Već do 2008. tužitelj i njegovi prednici su stekli pravo
vlasništva dosjelošću, a osobe koje su podnijele zahtjev nikada nisu uživale
predmetne nekretnine. Iz sukladnih iskaza svih svjedoka i ostalih dokaza proizlazi da
su predmetne nekretnine od 1920. godine jedino i isključivo posjedovali i izvršavali
vlasničke ovlasti djed tužitelja, njegov otac, a zatim tužitelj (prvo s bratom, a onda
sam) i nitko ih u tome nije ometao, dok je prednik tuženice upisan tek 1946. godine,
tuženica tek 2000. godine. Poziva se na odredbu članka 18. stavak 5. Zakona o
vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99.,
22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14.,
81/15. i 94/17. dalje: ZV), pri čemu tuženica (na kojoj je teret dokaza) nije ponudila
nikakve dokaze o nepoštenju posjeda tužitelja. Kritizira ocjenu prvostupanjskog suda
koji samo na temelju činjenice da su propustili izvršiti provjeru u zemljišnim knjigama
zaključuje da su bili nesavjesni (nepošteni) posjednici, što je protivno sudskoj praksi.
Poziva se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2776/2016 i drugu
sudsku praksu, te predlaže da se njegova žalba uvaži i presuda preinači sukladno
navodima žalbe, podredno ista ukine i predmet vrati na ponovni postupak pred
drugim sucem pojedincem uz obvezu naknade troška postupka i troška žalbe u
iznosu od 1.571,88 kuna.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Osnovan je žalbeni razlog bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2.
točka11. ZPP na koji opisom povrede ukazuje tužitelj, jer postoji proturječnost između
razloga presude i činjenica koje proizlaze iz provedenih dokaza, a zbog pogrešnog
pravnog pristupa sud nije utvrdio sve odlučne činjenice niti je za utvrđeno činjenično
stanje dao valjano obrazloženje, tako da je presuda nerazumljiva i za sada se ne
može ispitati.

3 Poslovni broj: Gž-533/2021-3

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću
na suvlasničkom dijelu tuženice u jednoj polovini, pri čemu tužitelj svoje pravo temelji
na poštenom posjedu kroz zakonom propisano vrijeme sukladno članku 159. stavak

3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ZV.

7. Prvostupanjski sud pogrešno navodi da djed tužitelja M. Č. nije bio
upisan kao posjednik niti u dijelu spornih čestica, te da otac tužitelja I. Č. nije
naslijedio posjed tih nekretnina niti kao izvanknjižno vlasništvo. Iz rješenja o
nasljeđivanju iza pok. M. Č., broj O-154/81-9 Općinskog suda u Daruvaru od 26.
srpnja 1976. (stranica 12 spisa) vidljivo je da su nasljednici (između kojih je i otac
tužitelja I. Č.) naslijedili kao izvanknjižno vlasništvo upisano u posjedovnom listu
Katastra dio čestice k.č.br. …, iz koje čestice su cijepanjem nastale čestice koje
su predmet ovog postupka.

7.1. Sud je utvrdio da su sporne nekretnine k.č.br. … i … k.o. S.
povodom nove katastarske izmjere od 11. studenog 2013. nastale iz dijela stare
čestice k.č.br. …, ali nije utvrdio da je ta čestica k.č.br. … nastala
cijepanjem čestice k.č.br. … koja se navodi kao izvanknjižno vlasništvo pok.
djeda tužitelja u rješenju o nasljeđivanju. Iz uvjerenja o povijesti promjena na
predmetnim česticama Odjela za katastar nekretnina Daruvar (dalje: Katastar) na
stranici 36 spisa proizlazi da je 1989. godine parcelacijom k.č.br. …k.o. S. (u
dijelu je bila upisana na posjednika Č. M.) uspostavljena k.č.br. …k.o.
S. te je dio k.č.br. … oranica sa 806 čhv upisana na posjednika M. Č. iz
temeljem prijavnog lista - dioba.

7.2. U novoj izmjeri (iz 2013. godine) na k.č.br. …i k.č.br. … k.o. S.
su provedene promjene na način da je sa suvlasničkog dijela od 1/2 ispisana S.
M. r. H. iz Z. i na njenom suvlasničkom dijelu su upisani I. Č. i
Ž. Č. (Zapisnik Katastra od 18. lipnja 2012. - stranica 6 spisa), a iz uvjerenja
Katastra proizlazi da je upisan posjed Ž. Č. u 2/4 dijela i Republiku Hrvatsku u
2/4 dijela. Dakle, u proteklom razdoblju dva puta je bila izmjera i svaki puta je
utvrđeno da su tužitelj ili njegovi prednici bili posjednici dijela prijašnjih ili sadašnjih
čestica o kojima se vodi spor.

8. Stoga je sud pogrešno zaključio u pogledu stjecanja prava vlasništva
dosjelošću na suvlasničkom dijelu tuženice da tužitelj i njegovi prednici nisu bili
pošteni posjednici, samo na temelju činjenica da su na predmetnim česticama bili
upisani u zemljišnim knjigama u idealnom omjeru od ½ dijela, tuženica od 2000.
godine, a prije toga njen prednik Demokratska Federativna Republika Jugoslavija od

1946. godine. Takvo pravno stajalište se ne može prihvatiti s obzirom na odredbu
članka 18. stavak 5. ZV koja propisuje da se posjed smatra poštenim, osim ako se
dokaže suprotno. Iz sadržaja spisa je vidljivo da je u trenutku izmjere 2013. godine
postojalo nesređeno zemljišnoknjižno stanje, tužitelj je dokazao neprekinut slijed
samostalnog posjeda kroz dulji vremenski period, pa je teret dokazivanja na tuženici
da posjed njega i njegovih prednika nije bio pošten.

9. Naposljetku treba dodati da u tužbi nije decidirano navedena pravna osnova
stjecanja prava vlasništva, pa kako sud nije vezan za pravnu osnovu tužbe (članak

186. stavak 3. ZPP), trebalo bi razmotriti da li postoji stjecanje prava vlasništva
građenjem, budući se u tužbi navode činjenice da su tužitelj i njegovi prednici na

4 Poslovni broj: Gž-533/2021-3

jednoj čestici izgradili kuću koja je legalizirana i ima sve propisane dozvole što je potkrijepljeno dokumentacijom.

10. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa pobijana presuda nema valjane
razloge o odlučnim činjenicama, te postoje proturječnosti između stanja spisa i
razloga presude, pravilnost presude se za sada ne može ispitati. Stoga je uslijed
počinjenja bitne povrede postupka žalbu tužitelja valjalo uvažiti i ukinuti presudu,
predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, ali pred drugim sucem
pojedincem (članak 369. stavak 1. u svezi s člankom 371. ZPP).

11. U ponovljenom postupku sud će otkloniti nedostatke na koje ukazuje ovo
rješenje, po prijedlozima stranaka provesti dokazni postupak, pravilno i potpuno
utvrditi sve odlučne činjenice, te pravilnom primjenom prava donijeti novu i zakonitu
presudu.

12. Odluka o trošku u točki II. izreke ovog rješenja se temelji na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.

U Sisku, 22. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća mr. sc. Ana Beloglavec,v.r.