1              Poslovni broj: Gž-2141/2022-3

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-2141/2022-3

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice te dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. D. iz S., OIB: …, zastupan po punomoćniku K. Z., odvjetniku u Z., protiv tuženika 1. Općina Z. D., Z. D., OIB: …, zastupana po punomoćniku D. K., odvjetniku u Z., 2. L. R. iz Z., OIB: …, radi utvrđenja prava vlasništava, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1700/22-5 od 16. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 22. prosinca 2022.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1700/22-5 od 16. studenog 2022.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

 

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj M. D., OIB: … iz S., nasljeđivanjem stekao pravo vlasništva dijela na čest. zem. 14505/1 k.o.. S., zk. ul. 790 i to onog dijela koji je na skici sudskog očevida od 1. prosinca 2020. izrađena od strane Stalnog sudskog vještaka za geodeziju F. V., te koja je sastavni dio ove presude, označen likom A-B-C-D-A i žutom bojom te je površine 557 m2, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužitelj, na temelju ove presude i nakon provedenog postupka parcelizacije, ishodi uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj nekretnini, na svoje ime, za cijelo uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena tuženika na novoformiranoj nekretnini, sa svakog za cijelo.

 

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku pod 1 parnični trošak u iznosu od 11.737,50 kuna u roku od 15 dana."

 

2.              Tužitelj pobija presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje - ZPP) te predlaže da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupanja na ponovno odlučivanje.

 

3.              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4.              Žalba je neosnovana.

 

5.              Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

 

6.              Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je nasljeđivanjem stekao pravo vlasništva dijela čest. zem. 14505/1 k.o. S., zk. ul. 790 koji je u vještu sudskog vještaka za geodeziju F. V. označen likom A-B-C-D-A površine 557 m2, te zahtjev za uknjižbu prava vlasništva uz brisanje prava suvlasništva s imena tuženika na novo formiranoj nekretnini.

 

7.              U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud utvrdio:

 

- da je rješenjem Komisije za uzurpacije Skupštine Općine Z. od 30. ožujka 1970. predniku tužitelja Š. D. iz S. priznato u vlasništvo samovlasno zauzeto zemljište u društvenom vlasništvu i to dio čest. zem. 14505/1 k.o. S., u površini od cca 9200 m2,

 

-  da je navedeno riješene potvrđeno rješenjem Republičkog Sekretarijata za financije SR Hrvatske, Uprava za imovinsko-pravne poslove od 13. kolovoza 1970., kojim je odbijena žalba Općinskog javnopravnog branilaštva u Zadru,

 

- da je rješenjem Zajednice Općine S., Sekretarijata za opću upravu, Odjel za upravno pravne i opće poslove od 7. travnja 1977. žalba Š. D. odbijena, koja je izjavljena protiv rješenja Općinske komisijine za uzurpacije Općine Z. od 25. veljače 1977., a u obrazloženju te odluke se navod da se pobijanim rješenjem prvostupanjskog organa citiranim u dispozitivu Š. D. pok. Đ. iz S. priznaje vlasništvo na uzurpiranom zemljištu i to dijela na čest. zem. 14505/1 k.o. S. površine od 3000 m2, te je istim rješenjem odbijen zahtjev imenovanog za priznavanje vlasništva po osnovi samovlasnog zauzeća na istoj  čestici u površini od  7300 m2,

 

- da je iz skice sudskog vještaka za geodeziju F. V. od 1. prosinca 2020., te iz očevida koji je izveden radi identifikacije realnog dijela čestice, razvidno da se unutar površine označene kao predmet spora nalaze betonski zid i suhozid, odnosno da je navodni posjed tužitelja tek djelomično označen, odnosno ograđen, a da nedostaje vidljivih znakova u većem dijelu.

 

8.              Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev jer smatra da do zaključenja glavne rasprave nije utvrđeno gdje bi se tih 3000 m2 kao realni dio nalazili na čest. zem. 1405/1, niti je to vidljivo iz upravnih rješenja.

 

9.              Ovakva činjenična utvrđenja i pravni zaključak prvog stupnja su pravilni, a tužitelj ih svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

 

10.              Prema odredbi članka 114. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 dalje - ZV) vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla,odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju Zakona.

 

11.              Pravo vlasništva onih ostaviteljevih stvari koje se nasljeđuju stječe se nasljeđivanjem ostavitelja. Onaj tko je naslijedio ostavitelja, stekao je time pravo vlasništva svake pojedine ostaviteljeve stvari koja je predmet njegova nasljeđivanja i to u onom trenutku kada je naslijedio sukladno odredbi članaka 128. stavak 1. ZV-a.

 

12.              Nasljednik je stekao pravo vlasništva svake pojedine ostaviteljeve stvari samim time što je naslijedio ostavitelja, dakle bez ikakvog čina uspostavljanja stjecateljeve vlasti nad stvari-bez predaje u posjed, bez uzimanja stvari u posjed, kao i bez upisa prava vlasništva na nekretninama u zemljišne knjige. Ovlašten je, da po tom svoje pravo vlasništva nasljeđivanjem stečenih nekretnina upiše u zemljišnu knjigu sukladno odredbi članka 128. stavak 2. ZV-a.

 

13.              S obzirom da se nasljednik ne može steći više prava od onih koje je imao ostavitelj, a kako se hrvatski parnični postupak temelji na dominantnoj primjeni raspravnog načela (članka 7. stavak 1. i članak 219. stavak 1. ZPP-a), to znači da su stranke te koje moraju navesti sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev odnosno prigovore te predlagati dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Tužitelj mora navesti sve one činjenice koje su pravno relevantne za nastupanje onih pravnih posljedica koje se u tužbenom zahtjevu ističu te predložiti dokaze za utvrđenje istinitosti svojih tvrdnji o postojanju pravno relevantnih činjenica.

 

13.              Sud ne samo da nije dužan nego i ne smije po službenoj dužnosti utvrđivati postoje li još koje činjenice koje bi možda bile pravno značajne za odlučivanje o istaknutom tužbenom zahtjevu, niti smije izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile, osim u slučaju kad posumnja da stranke ide za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 7. stavak 2. ZPP-a). To u konkretnom slučaju znači da je tužitelj bio dužan dokazati razliku površine od 3000 m2 koje je njegov prednik stekao uzurpacijom do tražene površine od 5557 m2, kao i da baš realni dio koji traži tužbenim zahtjevom drži u posjedu, što nije, pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.

 

14.              Za navesti je da nema zapreke da tužitelj postavi tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva površine koja je stečena uzurpacijom.

 

15.              Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/17, 107/15, 37/22 i 126/22) pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje  postupka.

 

16.              Slijedom navedenog, valjalo je temelju odredbe članaka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbe tužitelja kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presadu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

U Splitu 22. prosinca 2022.