Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
8.P: Pr-4008/2021-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, na prijedlog više sudske savjetnice-specijalistice
Alme Mehmedović, a po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužiteljice A. Z. iz Č., M. 26, OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u O., protiv tuženika gimnazije iz O., Ž. 4, OIB: …, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne I javne rasprave dana 23. studenog 2022., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, dana 22. prosinca 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku gimnaziji isplatiti tužiteljici A. Z. na ime razlike plaće bruto iznos od 2.304,27 kn
(slovima:dvijetisućetristočetirikuneidvadesetsedamlipa) / 305,83 eur1
(slovima:tristopeteuraiosamdesetricenta) sa zateznom kamatom koja teče:
- na iznos od 238,91 kn od dana 16. svibnja 2016. pa do isplate;
- na iznos od 242,25 kn od dana 16. lipnja 2016. pa do isplate;
- na iznos od 234,00 kn od dana 16. srpnja 2016. pa do isplate;
- na iznos od 236,61 kn od dana 16. kolovoza 2016. pa do isplate;
- na iznos od 233,31 kn od dana 16. rujna 2016. pa do isplate;
- na iznos od 238,63 kn od dana 16. listopada 2016. pa do isplate;
- na iznos od 240,11 kn od dana 16. studenog 2016. pa do isplate;
- na iznos od 242,44 kn od dana 16. prosinca 2016. pa do isplate;
- na iznos od 236,91 kn od dana 16. siječnja 2017. pa do isplate;
- na iznos od 161,10 kn od dana 16. veljače 2017. pa do isplate
izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u
svakom pojedinom bruto iznosu, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri
postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u
iznosu od 1.406,25 kn / 186,64 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom
tekućom od 22. prosinca 2022. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15
dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je, u tužbi podnesenoj 11. svibnja 2021., naveo da kao zaposlenik
potražuje od tuženika, kao poslodavca, isplatu razlike u plaći za razdoblje od travnja
2016. do siječnja 2017., na temelju odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011. i
Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Tužitelj je u utuženom razdoblju bio zaposlen
kod tuženika na radnom mjestu spremačice. Tuženik kao poslodavac predstavlja
javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne
novine‟ broj 27/01 i 39/09). U utuženom razdoblju plaća tužitelja definirana je u čl. 4.
Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine‟ broj 27/01 i 31/09), a
osnovica plaće regulirana je čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama
(„Narodne novine‟ broj 39/09 i 124/09). U utuženom razdoblju na snazi je bio
Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama
(„Narodne novine‟ broj 115/10), Temeljni kolektivni ugovor za službenike i
namještenike u javnim službama („Narodne novine‟ broj 141/12, 150/13 i 153/13), te
Sporazumi Vlade RH i Sindikata j. s. koji su sklopljeni na način propisan za sklapanje kolektivnih ugovora i koji imaju svojstvo kolektivnog ugovora, a kojima je određena visina osnovice u javnim službama. Tako je na temelju čl. I. Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. osnovica za bruto place od 2009. iznosila 5.415,37 kn. Na temelju čl. II. Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. određeno je privremeno smanjenje osnovice u 2009. godini i to na 5.108,84 kn (čl. II.), a čl. III. vraćanje osnovice na razinu od 5.415,37 kn nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a. Nadalje, čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ugovoreno je da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast
međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno, u
odnosu na isto razdoblje prethodne godine, prosječno dva ili više posto (mjereno
aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-
a dva uzastopna tromjesečja). Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku
Arbitražne odluke od 27. prosinca 2011. Sukladno čl. XI. st. 4. Izmjena Dodatka
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama ugovoreno trajanje istog je pet
godina. Sukladno pravilima o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1.
Zakona o radu („Narodne novine‟ broj 93/14), primjena Izmjene Dodatka Sporazumu
istekla je 26. siječnja 2017. Državni zavod za statistiku je dana 27. studenog 2015.
objavio priopćenje za javnost s realnim tromjesečnim međugodišnjim promjenama
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
BDP-a iz kojeg je vidljivo da je u drugom tromjesečju 2015. realan rast BDP-a iznosio
1,2 %, a u trećem tromjesečju 2015. realan međugodišnji rast BDP-a iznosio je 2,8
%, slijedom čega je razvidno da je dva tromjesečja za redom prosječni međugodišnji
realni rast BDP-a iznosio točno 2 %, čime su ispunjeni uvjeti za povećanje osnovice
plaća na temelju Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Nakon objave službenih
podataka Državnog zavoda za statistiku Vlada RH nije donijela posebnu odluku o
visini osnovice za obračun plaće za 2016. godinu, jer je na snazi bio Temeljni
kolektivni ugovor („Narodne novine‟ broj 141/12) i Sporazum o osnovici, kojima je
visina osnovice za obračun plaće za utuženo razdoblje bila određena u iznosu od
5.415,37 kn, no unatoč tome tuženik je u utuženom razdoblju tužitelju obračunavao
plaće na temelju osnovice od 5.108,84 kn, osim plaće za siječanj 2017. koja je
obračunata na temelju osnovice od 5.211,02 kn. Slijedom navedenog, nastao je
ukupan dug tuženika prema tužitelju s osnova razlike u plaći u iznosu od 2.304,27
kn, za utuženo razdoblje od travnja 2016. do siječnja 2017.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da nije sporno da je tužitelj zaposlen
kod tuženika temeljem Ugovora o radu. Nije sporno niti da je 13. svibnja 2009.
sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a niti da su
dana 26. listopada 2011. sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici
plaće u javnim službama. Tuženik ističe da je sporna pravna valjanost, pravna narav,
obveznost, a potom i sadržaj navedenog. Tuženik smatra da su ništene Izmjene i
dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada
2011., jer su iste potpisane od sedam sindikata, dok su Sporazum o osnovici za
plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. i Dodatak Sporazumu od 13. svibnja
2009. potpisali predstavnici osam sindikata. Pri tome ne spori da je Izmjene i dopune
Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.
parafirao i osmi predstavnik sindikata. Osim toga smatra da Sporazum o osnovici
plaća u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici
plaća u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i dopune Dodatka
Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju
običan ugovor, sporazum obveznog prava, te nemaju snagu kolektivnog ugovora. To
stoga što isti nisu bili sklopljeni na zakoniti način budući njihovu sklapanju nisu
prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu, jer poslodavac
prilikom sklapanja istih nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od
zastupnika sindikata, nego samo s predstavnicima određenih sindikata, koji
predstavnici nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su
imenovani odlukom Gospodarsko socijalnog vijeća. Budući citirani akti nemaju snagu
kolektivnog ugovora tada niti njihove odredbe nemaju normativni učinak, odnosno ne
sadrže pravna pravila koja bi se neposredno primjenjivala na sve zaposlene, zbog
čega smatra da ne postoji subjektivno utuživa obveza uvećanja/podizanja iznosa
osnovice za plaće u javnim službama prema tim aktima, a samim tim niti tužitelj, kao
radnik zaposlen kod tuženika ne može biti aktivno legitimiran potraživati u sudskom
postupku prava iz tih akata. Nadalje, navodi da se plaće u javnim službama uređuju
Zakonom o plaćama u javnim službama („Narodne novine‟ broj 27/01 i 39/09) i
Zakonom o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine‟ broj 39/09 i 124/09).
Zakonom o osnovici plaće u javnim službama u članku 2. propisano je da se plaće u
javnim službama utvrđuju kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i
Sindikata j. s., a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna za narednu godinu plaća se uređuje posebnom odlukom Vlade RH.
Prijelaznim i završnim odredbama Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u
javnim službama propisano je da se do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom sporazuma o osnovici
plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. Budući opisano čini strogo zakonsko
uređenje smatra da je svaki daljnji automatizam usklađivanja osnovice koji bi
proizlazio iz interpretacije Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u
javnim službama od 26. listopada 2011. bio u izravnoj suprotnosti s člankom 2.
Zakona o osnovici plaće u javnim službama. Slijedom navedenog, smatra da je sve
do donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 29.
prosinca 2016., s primjenom od 1. siječnja 2017. na plaći za siječanj 2017., koja je
isplaćena u veljači 2017., u primjeni bila osnovica za obračun plaće od 5.108,84 kn
bruto. Podredno ističe da je prema podacima Državnog zavoda za statistiku BDP
Republike Hrvatske promatran na tromjesečnoj razini u odnosu prema istom
tromjesečju prethodne godine (realni tromjesečni BDP) zabilježio dvanaest razdoblja
uzastopnih negativnih stopa rasta, počev od četvrtog tromjesečja 2011. do trećeg
tromjesečja 2014., pa se zbog toga uskladba prema člancima III. - V. Izmjena i
dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. treba
odgoditi za dvanaest tromjesečja počev od siječnja 2016. Međutim, kako Izmjene i
dopune Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. imaju
ugovoreno vremensko važenje od pet godina, smatra da do uskladbe prema
člancima III. - V. nije došlo za vrijeme važenja istih. Tuženik je istaknuo i prigovor
zastare potraživanja za sva potraživanja za koja je protekao zastarni rok od pet
godina, računajući od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog novčanog iznosa, do
datuma podnošenja tužbe sudu. Na ročištu održanom 23. studenog 2022. zakonski
zastupnik tuženika je izjavio da nije sporna visina, već osnova tužbenog zahtjeva.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokaze tužitelja i tuženika koji se
nalaze u eSpis-u kao prilog tužbi, odgovoru na tužbu i podnesku tužitelja od 23.
listopada 2021.
4. Ocjenjujući svaki dokaz posebno, te u njihovoj uzajamnoj sprezi, nedvojbeno
je utvrđeno da je tužitelj u utuženom periodu bio zaposlen kod tuženika na temelju
Ugovora o radu, što među strankama nije sporno. Tuženik je poslodavac koji
predstavlja javnu službu u smislu članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama
(„Narodne novine‟ broj 27/01 i 39/09). U utuženom razdoblju tuženik je tužitelju plaću
obračunavao i isplaćivao na temelju osnovice od 5.108,84 kn, osim za siječanj 2017.,
za koji je plaća obračunata na temelju osnovice od 5.211,02 kn. Ove činjenice među
strankama nisu sporne.
5. Među strankama je sporno je li tuženik trebao obračunati i isplatiti tužitelju
plaću u utuženom razdoblju po osnovici od 5.108,84 kn, odnosno 5.211,02 kn ili po
osnovici od 5.415,37 kn, na temelju članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu
o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.
6. Iz predloženih i provedenih dokaza sud je utvrdio:
- da je tužitelj u utuženom periodu bio zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu,
- da mu je tuženik u vremenu od prosinca 2015. do siječnja 2017. obračunao i
isplaćivao plaću na temelju osnovice od 5.108,84 kn, osim za siječanj 2017. za koji je
plaću obračunao po osnovici od 5.211,02 kn
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
- da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka
2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine‟ broj 27/01 i 39/09),
- da su Vlada RH i Sindikati j. s. i to Sindikat h. u., N. sindikat z. u školama, N. sindikat z. i v. o., Sindikat z. u d. s. s. Hrvatske, S. sindikat z. i s. s. Hrvatske, H. l. sindikat, H. s. sindikat m. s.-m. t., te H. sindikat d. u k. zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini,
- da su Vlada RH i isti Sindikati j. s. zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili
o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim
da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun
plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni
pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast
međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno
prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u
članku IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto
plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,
- da su Vlada RH te Sindikati j. s. zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a na što ukazuje u odgovoru na tužbu tuženik, kojim su
Izmjenama između ostalog izmijenjeni članku III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata I vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim člankom VII. je utvrđeno da se uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III. do V. Izmjena i dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim člankom XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,
- da su Vlada RH te Sindikati j. s. koji su potpisali Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.
donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici
plaće za javne službe i to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka
Sporazumu, s tim da je iz članka 1. Vjerodostojnog tumačenja razvidno da je 7.
prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
7. Plaća tužitelja u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici place u javnim službama („Narodne novine“ broj 39/09), koji je izmijenjen Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 124/09). Izmijenjenom odredbom članka 2. koja je u primjeni neprekidno od 24. listopada 2009. određeno je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje Kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i Sindikata j. s., a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, člankom 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama. Vlada RH je 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 123/2016), kojom je osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto, te se ista primjenjivala od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017.
8. Također, Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi sklopili su
Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama
(„Narodne novine“ broj 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u članku 49. stavku 4.
ugovorile: „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.11.2006. i
svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog
kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma
kao dio sadržaja TKU-a.
9. Člankom 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i
namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12, dalje: TKU/12)
ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i
dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te
Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006.
važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim
dokumentima.“
10. Iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine‟ broj 93/14, 127/17 i
98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni
ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i
prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o
radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka
roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka
otkaznog roka. Također, iz članka 90. stavak 1. ZR-a proizlazi da je poslodavac
dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim
ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a iz članka 92. stavka 3.
ZR-a proizlazi da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije
određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do
petnaestog dana u idućem mjesecu.
11. Odredbom članka 45. stavka 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak („Narodne
novine‟ broj 187/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
(„Narodne novine‟ broj 95/05, 96/06 i 68/07), propisano je da se predujam poreza na
dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog
poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz članka 14. tog
Zakona i članaka 11., 12. i 15. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene
doprinose za obvezna osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za
iznos uplaćenih premija osiguranja iz članka 12. stavka 9. i članka 16. stavka 2. tog
Zakona, te umanjenog za osobni odbitak iz članka 36. stavka 1. i 2. tog Zakona.
Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom
primitaka od nesamostalnog rada kao porez po odbitku.
12. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i
sve dokaze u njihovoj uzajamnoj sprezi, sukladno članku 8. Zakona o parničnom
postupku („Narodne novine‟ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,
02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), te
primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio
da tužitelj osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće u utuženom iznosu.
13. U cijelosti su neosnovani navodi tuženika u kojima osporava pravnu valjanost
i pravnu snagu Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim
službama od 26. listopada 2011., u daljnjem tekstu IDD Sporazuma. Naime, iz
naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU-a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i
Sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama
utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDD Sporazuma. Štoviše, Vlada RH kao
potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom
odlukom od 7. prosinca 2011., te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu
valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove
ništavosti. Osim toga, valja istaknuti i da su, sukladno odluci Vrhovnog suda
Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske
broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u
sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog
pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju, IDD Sporazuma nije
potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz
čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju, pa se ne može pozivati na
ništetnost istih.
14. Stav je ovog suda da IDD Sporazuma predstavljaju valjani Kolektivni ugovor,
što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU-a/07, TKU-a/10 i TKU-a/12, pa su
odredbe istog u smislu citiranog članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim
službama („Narodne novine“ broj 39/09, 124/09) temelj za određivanje osnovice u
utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD Sporazuma bile na snazi do 26.
siječnja 2017. godine, jer je člankom XI. IDD Sporazuma ugovoreno trajanje na
određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno
citiranom članku 199. stavku 1. ZR-a.
15. Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane za odgodu primjene članka III. IDD
Sporazuma, jer odredbom članka VIII. IDD Sporazuma nije odgođena primjena
članka III. IDD Sporazuma. Naime, iz teksta i smisla odredbe članka VII., kako u
osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenja od 28.
prosinca 2012., proizlazi da se odgoda odnosi samo na način „usklađivanja pariteta“
određen u članku IV. i V. IDD Sporazuma, slijedom čega nije došlo do odgode
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
primjene članka III. kojim je uređen način povrata osnovice. Identičan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-1111/2020-2.
16. U vezi ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, iz službenih pokazatelja
Državnog zavoda za statistiku RH (na koje se članak III. poziva), vidljivo je da je
tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na
isto tromjesečje 2014., godine i da je tromjesečni BPD u trećem tromjesečju 2015.
bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Iz navedenoga
jasno proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje
prethodne godine), došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno 2%
(mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg
tromjesečnog BDP-a u dva uzastopna tromjesečja – 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2% ili
1,8% + 3,8% = 5,6% : 2 = 2,8%), a podaci za treće tromjesečje objavljeni su 4.
prosinca 2015. Slijedom toga proizlazi da su se uvjeti iz članka III. IDD Sporazuma
za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s
plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i trajali
su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do
15. veljače 2017.
17. Zbog svega navedenog tužitelju pripada pravo da mu se u predmetnom razdoblju plaća obračuna i isplati po osnovici od 5.415,37 kuna bruto.
18. Među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva, pa sud smatra tu
činjenicu utvrđenom.
19. Dakle, kako je nesporno da je tuženik u spornom razdoblju (od travnja 2016.
do siječnja 2017.) tužitelju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, a da je
trebalo primijeniti osnovicu od 5.415,37 kuna, to je nastala razlika neisplaćene plaće
prema toj osnovici za navedeno razdoblje u ukupnom iznosu od 2.304,27 kn bruto, s
mjesečnim iznosima razlike plaće koje tuženik nije sporio, to je odlučeno kao pod
točkom I. izreke presude. Valja istaknuti da tužitelj nije utužio bruto iznos novčane
tražbine po osnovi radnog odnosa, no na temelju članka 433.a stavak 1. Zakona o
parničnom postupku, smatra se da je utužio bruto iznos, pa mu je tako i dosuđeno.
20. Na sve dosuđene iznose tužitelju je dosuđena i zatezna kamata sukladno
odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05,
41/08, 125/11, 78/15), osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na
dohodak i prirez na porez na dohodak, sadržanih u bruto iznosu plaće, koji
dospijevaju tek s isplatom, na temelju članka 45. stavka 4. i 5. Zakona o porezu na
dohodak („Narodne novine‟ broj 187/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika o
porezu na dohodak.
21. Prigovor zastare je neosnovan, budući da je uvidom u spis utvrđeno da je
tužba podnesena 11. svibnja 2021., a najstariji utuženi pojedinačni iznos je dospio
16. svibnja 2016., pa je nedvojbeno da je tužba podnesena unutar petogodišnjeg
roka zastare iz članka 139. Zakona o radu.
22. Odluka suda o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak
1. ZPP-a, budući da je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom. Tužitelju je
priznat trošak zastupanja po ovlaštenom punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i
naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
37/22 i 126/22) i vrijednosti predmeta spora. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u ovom
sporu, priznat mu je trošak sastava tužbe, sastav podneska od 23. listopada 2021. i
zastupanja na ročištu 23. studenog 2022., u iznosima od po 468,75 kn, odnosno
ukupno 1.406,25 kn, koji iznos sud smatra osnovanim, sukladnim vrijednosti
predmeta spora i važećoj Odvjetničkoj tarifi.
23. Na temelju čl. 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici
Hrvatskoj („Narodne novine‟ broj 87/22 i 88/22) ukupni iznosi novčane obveze
iskazani su dvojno, i u kunama i u eurima.
24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Osijek, 22. prosinca 2022.
SUDAC Davor Liščić, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana.
Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda
objavljuje, rok za žalbu počinje teći od dana objave presude. Rok za žalbu za
stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje,
počinje teći od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pisanim
putem u dovoljnom broju primjeraka, putem ovog suda na rješavanje nadležnom
Županijskom sudu, a stranka koja je na temelju čl. 106.a st. 5. Zakona o parničnom
postupku („Narodne novine‟ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,
02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22) u obvezi
podneske podnositi u elektroničkom obliku, poziva se dostaviti žalbu u elektroničkom
obliku, pozivom na gornji broj predmeta, u istom roku.
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede
odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i
11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Dostaviti:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Tuženiku
Nakon pravomoćnosti: 3. Poreznoj upravi
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450